Češeri hmelja: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Hmelj mnogi povezuju s pivarstvom. No zapravo je obični hmelj ljekovita biljka, čija su jedinstvena svojstva bila poznata još u davnini, ali su tek nedavno potvrđena znanstvenim istraživanjima.

Botanički opis biljke

Znanstveni naziv običnog hmelja je Humulus lupulus L., to je višegodišnja zeljasta biljka koja je s botaničkog stajališta penjačica. Hmelj ima snažan i jako razgranat puzajući rizom, s debelim korijenjem koje se brzo širi. Podzemni dio ove penjačice izvrsno prezimljuje i općenito može rasti na jednom mjestu do 20 godina.

Nadzemni dio čine jednogodišnji izdanci četverokutnog oblika prekriveni malim kukastim bodljama. Narastu do 3–6 m. Izdanci rastu vrlo brzo. U jednom danu stabljika može narasti 20 cm. Izdanci su prekriveni hrapavim listićima sa žlijezdama.

Hmelj je dvodomna biljka, što znači da postoje muške i ženske jedinke. I cvjetovi se na njima razlikuju. Češeri hmelja upravo su cvjetovi koji se formiraju na ženskim biljkama (a ne plodovi, kako mnogi misle). Ovi gusti češeri u prosjeku se sastoje od najmanje 20 cvjetova (a ponekad ih ima i do 60). Na donjem dijelu tih češera nalaze se lupulinske žlijezde koje sadrže gorke tvari (o njima će biti riječi kasnije).

Na muškim biljkama nema češera, već samo cvatovi u obliku bezlisnih metlica. Zanimljivo je da se za industrijske potrebe vrlo često uzgajaju samo ženske biljke. To je potrebno kako se ne bi oprašivale i na njima se ne bi pojavljivali plodovi. Naime, pojava plodova smanjuje vrijednost hmelja jer se u takvim slučajevima na njegovim češerima smanjuje broj lupulinskih žlijezda.

Gdje raste hmelj i kako se koristi

Obični hmelj u divljini je široko rasprostranjen u Europi i Sjevernoj Americi, a pojavljuje se i u nekim regijama Afrike. No u Središnjoj Aziji ima ga vrlo malo. U prirodi hmelj često raste uz rijeke i u stepama, kao i u šumskim područjima. No danas je mnogo lakše pronaći njegove kultivirane sorte.

Hmelj se uzgaja u industrijskim razmjerima gotovo u svim europskim zemljama, Meksiku i SAD-u. Tijekom dugih stoljeća uzgojene su mnoge sorte ove biljke. One se međusobno razlikuju po nijansi stabljike, vremenu cvatnje i sazrijevanja, te po sadržaju gorčine u češerima. Hmelj se može uzgajati i na okućnici – zahtijeva plodno tlo i zaštitu od sjevernih vjetrova, ali općenito njegov uzgoj ne bi trebao predstavljati posebne poteškoće.

Na okućnici se hmelj kao penjačica često koristi u pejzažnom dizajnu – dobro izgleda na padinama, stupovima sjenica i pergola. Češeri hmelja široko se koriste u prehrambenoj industriji, i to ne samo u pivarstvu, već i u pekarstvu – od njih se proizvode tekući kvasci za neke vrste kruha. Sastav češera hmelja uključuje tanine – oni sprječavaju ukiseljavanje napitaka i proizvoda dobivenih od njega.

A u stara vremena češeri hmelja često su korišteni za bojenje tkanina, dok su se od njegovih dugih stabljika izrađivala vlakna od kojih su se kasnije proizvodila užad i gruba juta.

Kemijski sastav

Češeri hmelja sadrže jedinstvene tvari – to su, na primjer, lupulin i druge hmeljne kiseline. Njihov kemijski sastav prilično je raznolik. U njega ulaze:

1. Polifenolni spojevi, uključujući flavonoide, koji posjeduju antioksidativnu i protuupalnu aktivnost.
2. Fitohormoni, uglavnom – estrogenima slične tvari.
3. Eterično ulje svijetložute boje, koje samo po sebi ima prilično složen kemijski sastav. Njegove glavne djelatne tvari su mircen i mircenol, koji imaju ugodan miris. Također u njemu su prisutni esteri octene i mravlje kiseline, linalool, geraniol itd.
4. Gorčine (ili smolaste tvari). Ukupno u sastav češera ulazi oko 90 spojeva ove vrste, uključujući lupulin, humulon i druge. U sastavu češera hmelja može biti do 26% gorčina, a njihova količina ovisi o konkretnoj sorti.
5. Vitamini skupine B, koji pozitivno djeluju na stanje živčanog sustava i aktiviraju metaboličke procese.
6. Vitamin PP, koji blagotvorno djeluje na stanje krvnih žila.
7. Askorbinska kiselina, koja je također antioksidans, a osim toga – jača imunološki sustav.
8. Alkaloidima slična tvar – to je humulin.
9. Velika količina soli željeza, kalija i kalcija, koje sudjeluju u mnogim vitalnim biokemijskim procesima u ljudskom organizmu.

Upravo prisutnošću ovih tvari uvjetovana su ljekovita svojstva hmelja. Na primjer, flavonoidi, te vitamini C i PP jačaju krvne žile i djeluju protučirno. Gorčine blagotvorno utječu na probavne procese. Polifenolni spojevi neutraliziraju negativno djelovanje slobodnih radikala i usporavaju oksidacijske procese koji bi mogli dovesti ne samo do preranog starenja, već i do razvoja raznih upalnih procesa, pa čak i ateroskleroze i rasta tumora različitih vrsta.

Sakupljanje i čuvanje

U medicinske svrhe uglavnom se koriste šišarke hmelja, odnosno cvjetovi ženskih biljaka. Njihovo se sakupljanje u većini regija provodi u rujnu, kada cvjetovi trebaju završiti svoj rast – tada postaju vidljivi prvi znaci žućenja. Smatra se da u to vrijeme koncentracija gorčina i posebno lupulina dostiže svoj maksimum. Ne treba odugovlačiti s berbom jer postoji rizik da će se požutjele šišarke početi raspadati, što će dovesti do gubitka dijela lupulina.

Hmelj se bere isključivo ručno. Šišarke se beru zajedno s peteljkama. Suše se na sobnoj temperaturi, u dobro prozračenoj prostoriji, raširene na papiru (ali ne na novinama kako ne bi upile tiskarsku boju) ili na svijetloj tkanini. Može se sušiti i na svježem zraku, ali samo u sjeni. Cijeli proces traje nekoliko dana. Gotova sirovina čuva se u papirnatim vrećicama kako aromatične tvari ne bi ishlapile, pri normalnoj razini vlažnosti, u ormaru, podalje od sunčevih zraka. Pod utjecajem ultraljubičastog zračenja započinju oksidacijski procesi, javlja se neugodan miris uzrokovan razgradnjom nekih tvari, kvari se okus, ali glavno je da sirovina prilično brzo gubi svoja ljekovita svojstva.

Ljekovita svojstva češera hmelja

Farmakološka svojstva šišarki hmelja vrlo su raznolika. Konkretno, pripravci na njihovoj osnovi:

1. Imaju protuupalna svojstva.
2. Ubrzavaju regeneraciju tkiva.
3. Normaliziraju stanje krvnih žila i poboljšavaju krvne parametre.
4. Imaju diuretički učinak (njegov intenzitet uvelike ovisi o sorti hmelja).
5. Povećavaju proizvodnju želučanog soka, ne povećavajući pritom njegovu kiselost.
6. Ubrzavaju metabolizam.
7. Sprječavaju razvoj ciroze jetre (tako djeluju gorke hmeljne kiseline), a općenito biljka ima hepatoprotektivna svojstva, štiteći taj organ i od negativnog djelovanja alkohola.
8. Imaju antiseptička svojstva. Gorčine sadržane u šišarkama usporavaju razvoj nekih gljivičnih kultura i uništavaju druge, također štetno djeluju na mnoge gram-negativne bakterije, pa čak i na neke kiselo-otporne mikroorganizme. Ipak, sami uvarci šišarki ne mogu zamijeniti antibiotike dobivene industrijskim putem, ali pojačavaju njihovo djelovanje.
9. Imaju sedativni učinak na središnji živčani sustav (za to nisu odgovorni samo gorčina lupulin, već i druge komponente eteričnog ulja). Međutim, smirujući učinak ove biljke nije prejak, tim više što je uvjetovan i hlapljivim alkoholom, a njegova koncentracija postupno raste nakon sušenja, dostižući maksimum tek pred kraj roka trajanja. Stoga se za pojačanje sedativnog djelovanja šišarke hmelja često koriste u kombinaciji s drugim biljkama, primjerice valerijanom.
10. Imaju spazmolitički učinak, uključujući blagotvorno djelovanje na muskulaturu crijeva.

Provedena istraživanja također su pokazala da šišarke hmelja pozitivno utječu ne samo na lipidni, već i na vodni metabolizam.

Za žene

Osim gore navedenih svojstava, žene zanimaju hmeljni češeri zbog sposobnosti ove biljke da liječi ginekološke bolesti, pa čak i povećava grudi. Naime, u tim češerima u velikoj količini prisutna je tvar slična hormonu – fitoestrogen 8-PN. Koristi se za proizvodnju lijekova i raznih kozmetičkih sredstava. Djeluje na isti način kao i ženski hormon estrogen.

Očito se tim djelovanjem objašnjava sposobnost hmeljnih češera da povećaju grudi. U narodnoj medicini za tu svrhu koristi se infuz – 1 žlica hmeljnih češera (mogu se kupiti u ljekarni) na čašu vode. Sredstvo se dovede do vrenja i ostavi na laganoj vatri 10–12 minuta. Nakon toga se napitak ostavi u posudi pod zatvorenim poklopcem 6–8 sati. Gotov pripravak pije se dva puta dnevno pola sata prije jela po 1/2 čaše. Trajanje tretmana je najmanje 2–3 tjedna. Nakon tog razdoblja bit će vidljivi prvi rezultati.

Smatra se da se konzumiranjem ovog infuza u relativno kratkom vremenskom razdoblju grudi mogu povećati za 1–2 broja. Međutim, treba shvatiti da hmeljni češeri nisu najbezazleniji lijek; imaju niz kontraindikacija te je prethodno potrebno konzultirati se s liječnikom, budući da je debljanje jedna od najblažih posljedica predoziranja takvim infuzom, a u najgorem slučaju njegova konzumacija može dovesti do hormonalnog poremećaja. Liječnik će najvjerojatnije uputiti na pretrage, a ako je razina estrogena već visoka, hmeljni češeri bit će kontraindicirani.

Relativno nedavno provedena su istraživanja koja su pokazala da hmeljni češeri sadrže tvar poput ksantogumola. Tijekom kuhanja piva on stvara metabolite. Potonji imaju protutumorsku aktivnost. Ti metaboliti nastaju i tijekom probave. Njihovo glavno svojstvo je sposobnost smanjenja sinteze estrogena i sprječavanja razvoja zloćudnih novotvorina u mliječnim žlijezdama. Ksantogumol sprječava razmnožavanje stanica raka i sprječava pojavu metastaza.

Za muškarce

Za pripadnike jačeg spola hmelj kao ljekovita biljka zanimljiv je prvenstveno zbog antibakterijskih i protuupalnih svojstava (zahvaljujući tome češeri se mogu koristiti za liječenje prostatitisa i uretritisa).

Istraživanjima je utvrđeno da flavonoidi sadržani u hmeljnim češerima suzbijaju razvoj zlodudnih tumora prostate. Osim toga, gore opisani ksantogumol imao je inhibicijsko djelovanje na stanice raka, odnosno usporavao je razvoj takvih novotvorina.

Umirujuća svojstva hmeljnih češera čine ih korisnima kod jakih stresova i neuroza kojima su danas izloženi većina muškaraca. Osim toga, sedativno djelovanje ove biljke koristi se u liječenju prerane ejakulacije. U isto vrijeme, uvarak od hmeljnih češera potiče proizvodnju testosterona, što omogućuje normalizaciju erekcije.

Fitohormoni sadržani u češerima hmelja pomažu zaustaviti opadanje kose, a također se učinkovito bore protiv nekih bolesti mokraćnog sustava.

Tijekom trudnoće

Budući da češeri hmelja sadrže fitoestrogene, a hormonska razina budućih majki tijekom trudnoće prolazi kroz snažne promjene, u ovom razdoblju nije dopušteno uzimati pripravke na bazi češera hmelja. To se odnosi i na razdoblje laktacije. Naime, estrogeni potiskuju proizvodnju mlijeka.

Za djecu

Pripravci na bazi češera hmelja kontraindicirani su za djecu rane dobi. Općenito ih je bolje ne davati djeci mlađoj od tri godine, osim ako potencijalna korist ove biljke ne nadmaši moguće negativne posljedice. Neki stručnjaci smatraju da se pripravci na bazi češera hmelja djeci uopće ne bi smjeli primjenjivati.

Češeri hmelja u narodnoj medicini

U narodnoj medicini češeri hmelja koriste se od davnina. Postoje drevni arapski traktati koji preporučuju korištenje ove ljekovite sirovine kao kolagoga, kao i za čišćenje krvi. S obzirom na diuretički učinak koji potiče izlučivanje toksina iz organizma, valja istaknuti da su istočnjački liječnici bili u pravu glede djelovanja hmelja. A poznati europski liječnik Paracelsus smatrao je da je hmelj izvrsno sredstvo kod bolesti želuca – i suvremena je znanost također dokazala njegovu ispravnost.

U narodnoj medicini različitih zemalja preporučuje se uzimanje češera hmelja kod epilepsije, raznih neuroloških poremećaja (uključujući neurasteniju, nesanicu, glavobolju, neuralgiju). Cvatovi ove biljke primjenjuju se i kao sredstvo protiv kardiovaskularnih bolesti – primjerice kod aritmije, kardioneuroza, zatajenja srca. Hmelj ublažava otekline, pomaže normalizirati krvni tlak.

U starini su se u Rusiji češeri hmelja koristili za liječenje žutice. Međutim, ova bolest zapravo ima virusnu prirodu i biljka ne može otkloniti njezin uzrok (učinkovita je samo kod bakterijskih infekcija). Stoga češeri hmelja kod hepatitisa neće zamijeniti medikamentozno liječenje koje uključuje suvremene pripravke. No oni blagotvorno djeluju na jetru, pa mogu postati dio kompleksne terapije.

Infuzi i dekokti od češera hmelja koriste se i za liječenje ginekoloških bolesti, kako onih upalnog karaktera, tako i onih povezanih s poremećajem hormonske ravnoteže. Primjerice, u menopauzi, kada dolazi do smanjenja proizvodnje estrogena, češeri hmelja mogu pomoći zamijeniti hormonsku terapiju. Također, narodna medicina preporučuje pripravke na njihovoj bazi kod poremećaja menstrualnog ciklusa.

Od češera hmelja pripremaju se i sredstva za vanjsku primjenu. To su dekokti, infuzi i masti koji pomažu kod opeklina, gljivičnih bolesti kože, gnojnih rana, pa čak i šuge.

Stoga se češeri hmelja koriste kako za liječenje, tako i za prevenciju bolesti. Pritom je njihov spektar prilično širok, kao što je gore prikazano. U nastavku će biti navedeni konkretni recepti. Primjerice, češeri hmelja primjenjuju se:

1. Kod poremećaja CNS-a (središnjeg živčanog sustava) praćenih povećanom razdražljivošću, te kod epilepsije. U takvim slučajevima koristi se ili infuzija češera, pripremljena prema dolje opisanom receptu, ili manje koncentrirani hmeljni čaj – 1 žličica sušene sirovine na šalicu kipuće vode. Ako se piju po 2 šalice takvog čaja dnevno, djelovat će kao blagi sedativ. Ako se popije šalica čaja navečer, spriječit će nesanicu.
2. Protiv prehlade i bolesti praćenih kašljem. Dnevno se piju po 2 šalice čaja pripremljenog prema gore opisanom receptu. Protiv kašlja su također učinkovita utrljavanja prsnog koša eteričnim uljem dobivenim iz hmeljnih češera ili biljnim uljem koje se natapalo na ovoj sirovini.
3. Kod gihta svježi ili osušeni hmeljni češeri se usitne i izmiješaju s maslacem ili drugom masnoćom koja se može koristiti u medicinske svrhe. Dobije se mast kojom se mažu bolni zglobovi. Ona ne uklanja uzroke gihta, koji se sastoje u poremećaju metabolizma soli, ali ublažava bol i upalu. Također su kod gihta i reumatizma indicirane kupke na bazi infuzije ili uvarka od hmeljnih češera. Uzimaju se najviše 15 minuta.
4. Kod ekcema se priprema infuzija od hmeljnih češera, i to na vodenoj kupelji – uzima se 1 žlica sirovine na šalicu kipuće vode i zagrijava 20 minuta na laganoj vatri, stavivši posudu s tom tekućinom u lončić s vodom. Zatim se sredstvo ohladi, procijedi i od njega se rade oblozi, tako da se u njemu namoče vatice koje se potom prilažu na problematična područja kože.
5. Kod morske bolesti pije se hmeljni čaj – jedna šalica dnevno bit će dovoljna, piti treba malo po malo, malim gutljajima.
6. Kod glavobolja priprema se uvarak na bazi kokotca i hmeljnih češera. Za to se uzima po 1 žličica svake komponente na 1,5 šalicu kipuće vode. Sredstvo se ponovno prokuha, ostavi da odstoji jedan sat, filtrira, a zatim se pije prije doručka, ručka i večere po 70 ml.
7. Kod upalnih bolesti bubrega priprema se infuzija. Uzima se 1 žlica sušenih češera, usitne se, prelije s 1 litrom kipuće vode i zagrijava na vodenoj kupelji 15 minuta. Dobije se sredstvo slabe koncentracije koje se uzima po 70 ml tri puta dnevno, neposredno prije jela, ispirajući čašom vode. Pritom treba uzeti u obzir da infuzija djeluje kao diuretik.
8. Kod liječenja gastritisa sa smanjenom kiselosti i upalnih bolesti žučnog i mokraćnog mjehura, infuzija se priprema ovako – uzima se 1 žlica češera na šalicu kipuće vode, sredstvo se zatim zagrijava na vodenoj kupelji 15–20 minuta, ne dovodeći do vrenja. Zatim se infuzija skine s vatre, ohladi, procijedi i uzima po 50 ml dva puta dnevno (ali ne navečer – s obzirom na njezin diuretski učinak).
9. Kod neuralgije priprema se infuzija: usitni se 1 žlica sušenih hmeljnih češera, prelije s 0,5 litara kipuće vode i ostavi jedan sat u zatvorenoj posudi. Nakon toga se gotovo sredstvo procijedi i uzima po 100 ml prije svakog obroka.
10. Kod bolova u leđima uzrokovanih osteohondrozom i drugim patologijama kralježnice, te kod modrica, priprema se ovaj uvarak. Uzima se 1 žlica suhe sirovine, prelije se s 200 ml svježe prokuhane vode i nastoji na vodenoj kupelji još 15 minuta. Ovaj napitak ne treba piti. Od njega se rade oblozi koji se prilažu na problematična područja. Oblozi se drže dok se ne ohlade.
11. Kod alergije priprema se sredstvo na sljedeći način – uzimaju se 2 čajne žličice suhih češera na čašu kipuće vode, zatim se, ne dovodeći do vrenja, jednostavno zagrijavaju na laganoj vatri 10–15 minuta, ostavljaju dok se ne ohlade do prihvatljive temperature, zatim se procijede i uzimaju 3–4 puta dnevno po 50–70 ml.
12. Kod bolesti jetre uzimaju se 2 žlice soka dobivenog iz svježih češera hmelja, pomiješaju se s 200 ml vruće vode i istom količinom prokuhanog mlijeka te se pije po 1 čaša sredstva dnevno. Zimi se sok može zamijeniti infuzom češera hmelja – 2 žlice usitnjene sirovine na istu količinu vode i mlijeka. Sredstvo se natapa 7–8 sati, najbolje ostaviti u termosu preko noći.

A najjednostavnije fitoterapijsko sredstvo na bazi češera hmelja dobiva se čak i bez zagrijavanja i pripremanja infuza i uvaraka. Kako bi se riješili nesanice, dovoljno je staviti suhe češere hmelja u platnenu vrećicu i postaviti je u spavaću sobu umjesto mirisne vrećice. Smirujući učinak postiže se zbog sadržaja lupulina i valerijanske kiseline. Takvo sredstvo mogu koristiti oni kojima je kontraindicirano piti uvarak.

Neki narodni recepti predlažu punjenje češerima hmelja jastučića namijenjenih izravno za spavanje – ali tako će tijelo dobiti pretjerano veliku dozu eteričnog ulja.

Vrste ljekovitih pripravaka

U narodnoj medicini primjenjuju se različite vrste sredstava na bazi češera hmelja – to su i infuzi, i uvarci, i mast. Odabir konkretne varijante uglavnom ovisi o tome protiv koje se točno bolesti ona koristi.

Infuzija

Ovaj ljekoviti oblik često se koristi za borbu protiv nesanice ili liječenje neuroloških bolesti. Recepti su brojni. Najjednostavnija varijanta je sljedeća – uzima se 20 g usitnjenih češera na 0,4 l kipuće vode i nastoji 2 sata. Nakon toga sredstvo se procijedi. Maksimalna koncentracija infuza može biti 1:10, ne više, inače će doći do predoziranja.

Infuz se može koristiti kako za unutarnju, tako i za vanjsku primjenu. Na primjer, može se dodati u večernju kupku s toplom vodom. Nekoliko kapi ulja lavande pomoći će pojačati njegov učinak. Preporučuje se redovito provoditi ovaj umirujući postupak, najmanje 5 puta tjedno, kako bi se postigao stabilan rezultat.

Tinktura

Ovaj pripravak priprema se s votkom ili alkoholnom otopinom. Uzmite 1 žlicu samljevenih suhih češera hmelja i prelijte čašom votke ili 40%-tnom alkoholnom otopinom. Ostavite posudu na tamnom mjestu 10 dana. Povremeno protresite sadržaj. Nakon tog roka sadržaj filtrirajte i prelijte u bocu od tamnog stakla. Uzmite ovu tinkturu samo 10–15 kapi dnevno, ispirajući s malo vode. U staro vrijeme smatrala se izvrsnim sredstvom protiv glista. Pomaže i kod raznih ginekoloških poremećaja.

Uvarak

Postoji mnogo recepata. Najučinkovitiji kao sedativ je uvarak pripremljen bez zagrijavanja na vodenoj kupelji. Za to uzmite 1 čajnu žličicu suhih češera hmelja na 100 ml kipuće vode. Ulijte ovaj pripravak u staklenku i stavite na 15 minuta u lonac s vrućom vodom, zatim filtrirajte i uzmite prije spavanja, jedan sat prije odlaska na počinak. Bit će dovoljna jedna šalica; ako popijete više, diuretički učinak ometat će san.

Čaj

Ovaj se pripravak razlikuje od običnog infuza po manjoj koncentraciji. Uzmite 1 čajnu žličicu bez vrha biljnog materijala na čašu kipuće vode i ostavite da odstoji 15 minuta. Za poboljšanje okusa u napitak dodajte med, jer bi bez njega okus bio pregorak. Ako niste sigurni da hmelj neće izazvati alergiju, možete početi sa slabijom koncentracijom – 1 češer hmelja na čašu kipuće vode.

Mast

Za pripremu masti uzmite 2 žlice češera hmelja na 100 g neslanog maslaca. Češere hmelja prethodno usitnite, zatim ih vrlo temeljito pomiješajte s masnoćom. Čuvajte ovaj pripravak samo u hladnjaku. Smatra se učinkovitim kod raznih kožnih bolesti.

Ulje

Eterično ulje hmelja može se naći u ljekarnama i trgovinama koje prodaju organske proizvode. Ali u narodnoj medicini raširen je recept za ulje od češera hmelja, koje je zapravo njegov uljni ekstrakt, odnosno ekstrakt koji sadrži maksimalnu koncentraciju korisnih tvari.

Za pripremu ovog sredstva uzmite staklenu staklenku (dovoljna je od pola litre). Napunite je usitnjenim ili još bolje – samljevenim češerima hmelja, koje zatim prelijte biljnim uljem. Najbolje je uzeti rafinirano maslinovo, ali odgovarat će i sezamovo, pa čak i suncokretovo. Ulje zatim ostavite da odstoji. Držite ga na tamnom mjestu, jer pod utjecajem sunčevih zraka može doći do oksidacije. Kada hmelj slegne na dno, u posudi će se pojaviti malo slobodnog prostora, dolijte još ulja. Jednom dnevno protresite sadržaj staklenke. Ostavite proizvod da odstoji 2 dana. Nakon toga ga procijedite i ostavite još 3 dana. A nakon isteka tog roka ulje se smatra gotovim.

Takvo se sredstvo najčešće koristi za povećanje grudi. Nanesite ga na kožu poprsja i dekoltea laganim masažnim pokretima. Ulje ne treba grijati, ali ga je bolje nanositi na prethodno opareno tijelo. Budući da, kao i svako drugo biljno sredstvo, može izazvati alergiju, prethodno ga provjerite na malom dijelu kože. Ako nakon nanošenja ulja osjetite nelagodu, svrbež ili peckanje, nemojte nastaviti s upotrebom.

Ulje možete koristiti i za njegu kože. Poput masti, ima učinak zacjeljivanja rana, može se koristiti za regeneraciju tkiva, za prehranu kože (jer sadrži mnogo vitamina i aminokiselina).

Primjena u kozmetologiji

Jedinstveni kemijski sastav šiški hmelja čini ih izvrsnim kozmetičkim sredstvom koje može značajno poboljšati stanje kože i kose. Možete pronaći gotov ekstrakt šiški hmelja ili ga napraviti sami (na primjer, pripremiti infuziju). Dodavanje male količine infuzije u obični šampon za kosu pomoći će vam da se riješite seboreje i učinit će kovrče sjajnijima i svilenkastijima. Alkoholnu tinkturu možete dodati u tonik za lice namijenjen liječenju akni.

I, naravno, infuzije i odvarci šiški hmelja mogu se koristiti kao samostalno sredstvo. Na primjer, pomoći će u liječenju akni i smirivanju nadražene kože. Za to uzmite 1 žlicu šiški, prelijte čašom kipuće vode i ostavite da odstoji 60 minuta. Gotovo sredstvo procijedite kroz gazu i koristite za svakodnevno umivanje. Ova se infuzija koristi i umjesto tonika – uklanja masni sjaj s kože, potiče sužavanje pora.

Od njega možete pripremiti kozmetički led i trljati kožu kockicama. Flavonoidi sadržani u ovom odvarku uklonit će upalu i vratiti koži svježinu i mladost. Led ne samo da sužava pore, već poboljšava mikrocirkulaciju krvi, a vitamini, minerali i korisne tvari sadržani u šiškama hmelja čine postupak posebno učinkovitim.

Na osnovi sušenih šiški hmelja možete pripremati i kozmetičke maske, miješajući ovu sirovinu, na primjer, s kefirom ili kiselim vrhnjem. Takva maska izbjeljuje kožu, smanjuje upalu, potiče proizvodnju kolagena, pa čak se bori i protiv bora.

Pritom se šiške hmelja mogu dobro kombinirati i s drugim prirodnim sastojcima koji se široko koriste u kućnoj kozmetici – na primjer, s eteričnim uljem lavande, masline i badema.

Infuziju šiški hmelja, pripremljenu prema klasičnom receptu (20 g šiški na 0,4 l kipuće vode) možete koristiti za ispiranje kose nakon pranja. Lupulin koji se u njoj nalazi smiruje iritaciju na vlasištu, uklanja neugodan svrbež, uklanja perut, blagotvorno djeluje na kosu nakon bojenja, obnavljajući i jačajući njezinu prirodnu strukturu.

Protiv prhuti i opadanja kose ponekad se priprema i jača otopina u omjeru 1:3 (npr. 100 g biljne sirovine na 300 ml kipuće vode). Ovo sredstvo se ostavi da odstoji jedan sat, filtrira se, a zatim se prije pranja utrljava u vlasište masažnim pokretima – to će osigurati dotok krvi i hranjive tvari će se bolje apsorbirati.

Kontraindikacije za primjenu

Šiške hmelja mogu izazvati alergiju, stoga su kontraindicirane osobama s povećanom osjetljivošću na ovu biljku.

Primjena šišaka hmelja kontraindicirana je kod gastritisa s povećanom kiselošću, čira na želucu, refluksnog ezofagitisa. Iako same po sebi ne uzrokuju povećanje razine kiselosti, kod ovih bolesti pojačano lučenje želučanog soka samo po sebi može dovesti do neugodnih posljedica.

Vrlo je važno pridržavati se pravilne doze šišaka hmelja. Naime, u velikim količinama mogu izazvati trovanje koje je popraćeno ne samo općim lošim osjećajem, već i jakim povraćanjem i glavoboljom.

Osim toga, šiške hmelja sadrže fitoestrogene. A u prevelikim količinama to može dovesti do pretilosti i drugih neugodnih posljedica poput endometrialne hiperplazije, ponekad čak i vaginalnog krvarenja.

Među nuspojave šišaka hmelja spadaju ne samo hormonski poremećaji, već i pospanost, povećan apetit, pojava vaginalnih iscjedaka. Pri pojavi bilo kojeg od navedenih simptoma potrebno je prekinuti uzimanje sredstva i konzultirati se s liječnikom.

Fotografija šišaka hmelja