Iris: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Čudesna biljka, u narodu poznata više kao pijetao, rasprostranjena je na našem planetu već više od 4 tisuće godina. Ovaj cvijet je najprepoznatljiviji među vrtlarima diljem svijeta, jer obilje vrsta omogućuje mu da raste na svim kontinentima. Osim svoje očaravajuće pojave, biljka skriva bezbrojna ljekovita svojstva i jedinstvene kemijske elemente koje čovjek već nekoliko tisuća godina koristi u medicini.

Kemijski sastav

Ulje biljke odiše jedinstvenim mirisom ljubičica. To se događa zbog sadržaja eteričnog irisovog ulja u korijenu cvijeta. Njegov glavni dio je keton iron, upravo on daje taj specifični miris. U proljeće sakupljeni rizomi sadržavat će najviše ove ljekovite tvari. Postotni udio će porasti od 0,3 do 0,42.

Osim ketonirona, u mirisu irisovog ulja prisutne su note linaloola i geraniola. Sastav jedinstvenog eteričnog ulja vrlo je bogat i sastoji se od 140 različitih komponenti, među kojima:

• metilni eteri;
• aldehidi – nonilni, octeni i m-decilni;
• fenol;
• keton s mirisom metvice;
• furfural.

Također, kiseline: undecilna, oleinska, laurinska, benzojeva, tridecilna, miristinska.

Osim toga, u korijenju biljke otkriven je visok udio škroba (oko 57%) i masnog ulja (oko 9%). Također su prisutne smolaste i taninske tvari, sluzi, organske kiseline, izoflavonski glikozid iridin. Zeleni listovi irisa sadrže aminokiseline i oko 0,25% askorbinske kiseline.

Kako izgleda i gdje raste

Perunika je višegodišnja zeljasta biljka koja doseže najviše 90 cm visine. Na blago uvijenim, spljoštenim stabljikama može se razviti do 14 cvjetova. Evolucija je pretvorila stabljiku biljke u rizom. To je lako uočiti po vršnoj točki rasta korijena (kao kod standardne stabljike). Štoviše, na korijenju se ne razvijaju vegetativni pupovi. Snažan rizom doseže promjer od 3 cm. Na njegovu presjeku počinje se pojavljivati intenzivna smeđa nijansa. Stabljike biljke rastu u stranu zbog horizontalnog položaja korijena. Rizom se stalno grana, plete i puzi, upravo to postaje glavni uvjet brzog osvajanja novih područja od strane perunike.

U rozetu su skupljeni široki, mačoliki listovi koji dosežu duljinu do 2 m, a izgledom podsjećaju na listove ajera. Boja listova i stabljike može biti najrazličitijih nijansi, od intenzivne zelene do sivkaste. Približavanjem sredine ljeta, biljka ulazi u fazu cvatnje. Na visokim tvrdim stabljikama razvijaju se grozdovi cvjetova – obično 4–7 komada na jednom mjestu. Dijelovi ocvijeća imaju jajoliku pločicu i spušteni su prema dolje. Obojeni su blijedožuto, središnji dio označen je vatrenim kružićem, a žilice su ljubičaste boje. Unutarnji dijelovi ocvijeća imaju linearnu strukturu i mnogo su kraći od stupića. Končići na kojima se nalaze prašnici imaju laganu nijansu krem tonova. Život cvijeta traje samo oko 2–6 dana.

Nakon odumiranja cvijeta, perunika daje plod. To je mala čahura s tri brida. Čahura je izdužena i ovalnog oblika, na samom vrhu okrunjena oštrim kljunom. Unutar čahure nastaje oko 40 sjemenki. Sve su velike, imaju karakterističan sjaj i mnogo rebara, a boja im varira od najsvjetlijih smeđih tonova do najtamnijih. Plodovi sazrijevaju do sredine kolovoza. Perunika, koja se može razmnožavati i vegetativno i sjemenom (generativno), nezahtjevna je u njezi, dovoljno brzo raste i brzo ostavlja potomstvo.

Nezahtjevna perunika prilično je raširena diljem svijeta. Područja njezina rasta uključuju gotovo cijelu Europu (osim najsjevernijih dijelova), Aziju, područja Južne i Sjeverne Amerike, pa čak i dijelove Afrike. Perunika koja raste u prirodnim uvjetima preferira dovoljno vlažna livadna tla s najrazličitijim udjelom kiselih supstrata. Biljka koja voli vlagu često se može naći na obalama različitih vodenih površina, kao i u riječnim dolinama.

Vrste

Na našem planetu ova jedinstvena biljka zastupljena je s više od 240 vrsta. Značajke svake ovise o klimi i uvjetima mjesta na kojima rastu. Ponekad su razlike prevelike, ali čak i najudaljeniji predstavnici ovog ljekovitog cvijeta imaju osnovne zajedničke sličnosti.

1. Žuti i Kempfera. Ove su sorte «japanske», rastu uz vodu i stalno im je potrebno sklanjanje. Lišće im je jako izduženo i usko, a cvjetovi imaju neobičan oblik i rijetke boje.
2. Sibirski. Jedini predstavnik perunika koji tvori gust, čvrst busen. Stabljike i listovi su mu linearni, a ne preveliki cvjetovi su izvanredno lijepi. Ima mnogo hibrida, od kojih je najzanimljiviji Spurija. Svi hibridi imaju jedinstveno svojstvo – zimsku otpornost. Cvijet je rasprostranjen širokim pojasom po Euroaziji: od sjevernih područja Italije do obala ruskog Bajkala. Osim toga, rijetka područja mogu se naći u Turskoj, Republici Komi i na Kavkazu.
3. Čekinjasti. Razlikuje se od svih ostalih predstavnika po jarkoljubičastoj boji cvijeta. Listovi imaju standardni mačoliki oblik. Među njima se ističu niska raslinja čija visina ne doseže ni 20 cm. Cvjetovi su im veliki i jarki. Primjer je bezlisna perunika.
4. Patuljasti. Patuljasta perunika jedinstvena je po svojoj otpornosti na sušu, pa se smatra stepskom biljkom. Visina joj je mala i maksimalno može doseći 10, rjeđe 15 cm. Cvjetovi su jarkožuti ili ljubičasti, a veliki listovi su uvijek široki.
5. Njemački (bradati). Ovo je najpopularnija vrsta perunika, među kojom se ističu tri sorte: niske, srednje visoke i visoke. Takva podjela nastaje ovisno o visini stabljike na kojoj se nalaze cvatovi. Najveća duljina stabljike može doseći 80 cm, a najmanja – 20. Također se dijeli i prema boji cvjetova. Ovdje se razlikuju jednobojni, dvobojni, obrubljeni i mnogi drugi.
6. Nizozemski. Ovaj cvijet voli obilje topline i teško podnosi zimu, stoga zahtijeva zaklon u hladnim godišnjim dobima. Od ostalih se razlikuje po tome što umjesto rizoma ima posebne podzemne plodove. Svake godine pod zemljom biljka stvara nekoliko velikih lukovica, u kojima se čuva obilje korisnih tvari. Debela stabljika na kojoj se razvijaju cvatovi može maksimalno doseći 90 cm visine. Na njoj se nalaze uski, tvrdi listovi koji imaju oblik oluka. Cvjetovi su obojeni jednobojno ili u dvije boje.
7. Močvarni. Ovaj predstavnik perunika najgigantskiji je primjerak, jer njegova visina može doseći 1 m. Sorta je jedinstvena ne samo po svojoj veličini, već i po razdoblju cvatnje koje počinje u svibnju i završava već u lipnju, te po boji cvjetova. «Pjetlići» smješteni na stabljikama uvijek imaju jarkozlatnu boju, koju razblažuju žilice smeđih nijansi. Biljka voli izravnu sunčevu svjetlost. No, još jedna njezina značajka jest da, unatoč svojoj toploljubivosti, izvrsno podnosi zimske hladnoće. Močvarna perunika rasprostranjena je po cijelom svijetu, a u prirodi se može sresti samo u riječnim dolinama ili u blizini vodenih površina.
8. Mačevita. Mačevita perunika razlikuje se od svojih srodnika po kasnom razdoblju cvjetanja. Zeleni listovi, smješteni na stabljici, uvijek su uski i niski. Cvjetovi također imaju uočljive karakteristike: njihov unutarnji dio je vrlo mali, a gornje latice su ogromne veličine. Stabljika ima standardnu visinu, oko 80 cm. Općenito, cvijet ima spljošten, ravan oblik. Rasprostranjenost cvijeta ograničena je na područje japanskih otoka, Koreju i Kinu.

Sakupljanje i čuvanje

U prvoj godini života biljke ne treba provoditi berbu. U tom razdoblju se o njoj brine i uzgaja do potrebne starosti. U drugoj godini (ili bolje trećoj) nakon sadnje počinje berba perunika. To treba učiniti u posljednjem mjesecu ljeta ili na samom početku jeseni. Za to je potrebno pažljivo iskopati rizom, zatim ga temeljito očistiti od bočnih korijena, potom isprati vodom, a zatim uzdužno prerezane plodove osušiti na suncu ili u posebnoj opremi. Pritom ne treba zaboraviti na stalno miješanje komadića.

Dobivenu sirovinu treba čuvati u tamnoj, suhoj, a prije svega hladnoj prostoriji. Unaprijed je potrebno smjestiti osušene dijelove u staklenu posudu ili u papirnate vrećice. Takvi uvjeti pomoći će čuvati korijene perunike do nekoliko godina. U korijenu se nalazi najviše eteričnog ulja, ali unatoč tome, cvjetovi biljke također podliježu berbi. Nakon toga se iz njih metodom ekstrakcije dobiva ljekovito ulje.

Ljekovita svojstva irisa

Sva ljekovita svojstva koja perunika posjeduje povezana su s jedinstvenim eteričnim uljem i mnogim drugim kemijskim elementima koji se nalaze u korijenu biljke. Ulje perunike ima široku primjenu u parfumeriji, kozmetici i medicini. U zelenim listovima biljke otkriven je povišen sadržaj vitamina C. Upravo on usporava prerano starenje bioloških stanica i vrlo je snažan antioksidans. Osim toga, vitamin sadržan u listovima znatno poboljšava imunitet svakog organizma.

Fenolne tvari sadržane u korijenu omogućuju liječenje raznih upalnih bolesti dišnog sustava, kao i mokraćnog sustava i probavnog trakta. Flavonoidi koji ulaze u kemijski sastav biljke mogu ojačati srčani mišić i normalizirati tlak. To se događa zbog povećanja čvrstoće krvnih kapilara. Ostale kemijske tvari perunike mogu normalizirati rad ženskog tijela tijekom menopauze te nadoknaditi nedostajuće spolne hormone.

Korištenje perunike kod raznih bolesti jetre, probavnog trakta i grla omogućuju gorke tvari i eterično ulje, koji se nalaze u korijenu i snažan su antiseptik.

Biljka se široko koristi i u kozmetici, gdje također ima ljekovito djelovanje na kožu lica i vlasišta. Kozmetički pripravci koji sadrže peruniku imaju regenerirajuća svojstva i dobro su prikladni za njegu osjetljive kože.

U oftalmologiji se također koriste dijelovi zeljaste biljke. Njezin ekstrakt, koji se nalazi u mnogim kapi za oči, djeluje baktericidno i pomaže u liječenju čak i ozbiljnih očnih bolesti.

Iris u narodnoj medicini

Čovječanstvu su od davnina poznata čarobna svojstva prekrasnog cvijeta. U narodnoj medicini široko se primjenjuju različiti dijelovi biljke, počevši od rizoma pa do sjemenki. Od perunike se izrađuju razne ljekovite tinkture za vanjsku upotrebu, napitci i uvarci za unutarnju upotrebu. Također se često dodaje u paste za zube, a od biljke se prave ljekoviti oblozi.

Infuzija od korijena irisa za unutarnju upotrebu

Osušeni korijen biljke samljeti u prah. Pripremiti 2 pune čaše vruće vode i u njih staviti 1 čajnu žličicu ljekovitog praha. Zatim dobro promiješati i ostaviti da odstoji nekoliko sati. Tako pripremljeni napitak uzimati 3 do 4 puta dnevno neposredno prije jela, po 100 ml.

Infuzija od korijena irisa za vanjsku upotrebu

Takav napitak je dobar za otvorene rane i čireve. U tim slučajevima potrebno je ljekovitom vodom oprati, isprati i stavljati obloge na bolna mjesta. Napitak se priprema na sljedeći način. Suhi rizom samljeti u prah. Zatim u 250 ml vode sobne temperature, po mogućnosti hladne, staviti 1 malu žličicu prethodno pripremljene sirovine. Promiješati dobiveni napitak i ostaviti 9 sati na tamnom mjestu. Nakon toga bit će spreman za odgovarajuću upotrebu.

Uvarak za liječenje akutnog epidemijskog hepatitisa

Za to je potrebno prokuhati vodu. Uzeti otprilike 10 sjemenki upravo tankolisne biljke i preliti ih čašom kipuće vode. Zatim uključiti štednjak i staviti na vatru pripremljenu smjesu sjemenki i vode. Vatru smanjiti na najmanju. Tako kuhati uvarak oko 6 minuta. Zatim skloniti lijek s vatre i ostaviti da odstoji najmanje 4 sata. Nakon tog vremena uvarak je potrebno temeljito procijediti. Tek tada se lijek može uzimati unutra. To treba činiti na sljedeći način. Čašu napuniti uvarakom otprilike do 40%. U toj količini uzimati svaki put, 2 sata nakon jela, po mogućnosti 2 do 3 puta dnevno.

Infuzija od sjemenki irisa kod epidemijskog hepatitisa

Sjemenke tankolisne perunike samljeti u prah. Zatim jednu trećinu male žličice praha perunike preliti čašom ledene vode. Potom smjesu staviti na vatru i zagrijati do vrenja. Čim lijek prokuha, zabilježiti vrijeme. Nakon vrenja kuhati otopinu još točno 10 minuta. Gotovom proizvodu dati da se ohladi i odstoji jedan sat, tek tada ga se može koristiti. Procijeđeni uvarak uzimati pola sata prije jela. Svaki put treba popiti jednu trećinu čaše. To činiti ujutro, u podne i navečer.

Recept za profilaktičku infuziju od irisa viličastog

Za pripremu sljedećeg napitka potrebno je uzeti jednu stabljiku irisa vilčatog. Osušenu stabljiku najprije narežite na sitne komadiće, a zatim je sameljite u praškasto stanje. Zatim 4 g praška stavite u čašu ili bilo koju drugu posudu, važno je da bude istog volumena, i prelijte vrućom vodom. Dobivenu smjesu kuhajte 2–4 minute. Potom odvarak ostavite da stoji najmanje jedan sat, a zatim ga dobro procijedite. Dobiveni preventivni napitak konzumirajte najviše 4 puta dnevno. To činite na sljedeći način: svaki put napunite čašu do pola, dodajte jednu žlicu meda, sve zajedno dobro promiješajte i popijte.

Alkoholna tinktura od korijena irisa

Za pripremu alkoholne tinkture važno je koristiti samo iskopane korijene biljke. Potrebno ih je temeljito oprati i zatim samljeti pomoću mlina za meso. Dobivenu kašu u omjeru 1/1 pomiješajte s votkom ili otopinom alkohola (ne više od 70 stupnjeva). Svježu alkoholnu tinkturu stavite na čuvanje u hladnjak ili na tamno, hladno mjesto najmanje 3 tjedna. Kada je lijek potpuno gotov, možete ga koristiti na dva načina.

1. Potrebno je uzeti komadić gaze i izrezati dio za izradu zavoja. Zatim ga temeljito namočite u alkoholnoj tinkturi i omotajte noge na mjestu gdje su špore, prekrivajući odozgo celofanskom folijom. Bolno mjesto ostavite u tom stanju cijelu noć. Ujutro skinite zavoj. A navečer, prije spavanja, bolno mjesto temeljito namažite vazelinom i obavezno izmasirajte. Takav tretman provodite tri tjedna, svaki drugi dan izmjenjujući ljekoviti zavoj s masažom.
2. Uzimanje alkoholne tinkture od korijena irisa također je korisno za bolesnike s tuberkulozom ili bronhitisom. Za to prije upotrebe dodajte 1 čajnu žličicu tinkture u čašu tinkture kamilice. Dobivenu otopinu koristite za grgljanje, koje treba obavljati svaka 2 sata.

Vodena tinktura od korijena irisa

Suhe korijene biljke narežite na sitne komadiće, koje zatim sameljite u ljekoviti prah. Zatim u termosicu stavite 2 jušne žlice s vrhom dobivenog praha. Termosicu napunite prokuhanom vodom i zatvorite. Smjesa se treba namakati cijelu noć. Nakon toga je kvalitetno procijedite. Sada je pripravak spreman za upotrebu. Postoji nekoliko načina korištenja ljekovitog napitka od irisa.

1. Koristi se kod jakog kašlja. Bolesnik treba popiti jednu trećinu čaše tinkture ujutro, u podne i navečer.
2. Onome tko boluje od vodene bolesti ili ima višestruke edeme, također će pomoći tinktura od irisa. Osobe trebaju 3 puta dnevno uzimati po 1 jušnu žlicu pripravka.
3. Osobama koje imaju različite tumore i mastitis, dobro će pomoći zavoji od gaze ili vatni jastučići, temeljito namočeni u otopini. Potrebno ih je priložiti na mjesto oboljenja najmanje 40 minuta.

Recept za laksativ od stabljika irisa

Za pripremu univerzalnog laksativa potrebna je jedna mala mlada stabljika biljke. Dobro je narežite na male komadiće i dodajte pola čajne žličice meda. Dobivenu kašicu uzimajte oralno.

Recept za obloge od listova irisa

Oblozi od listova irisa vrlo dobro pomažu u uklanjanju žuljeva na rukama i nogama. Za to se koriste listovi upravo irisa blijedog. Recept je iznimno jednostavan. Samo sitno narežite listove i poparite ih kipućom vodom. Zatim priložite komadiće biljke na bolno mjesto najmanje 3 sata. Ne zaboravite ponoviti ovaj postupak još 2 puta.

Lijek od irisa za zubobolju

Za pripremu ovog lijeka potrebno je uzeti 40 g osušenih korjenčića vodenog irisa. Sirovinu kvalitetno usitnite i stavite u odgovarajuću posudu. Prašak prelijte s jednom čašom crnog vina. Sve dobro promiješajte i zatvorite posudu. Nakon toga smjesu ostavite na cijeli tjedan dana na suhom i tamnom mjestu, primjerice u ormaru. Pritom ne zaboravite svakodnevno protresati smjesu u posudi. Kad istekne vrijeme, otopinu pažljivo procijedite kroz običnu gazu presavijenu u nekoliko slojeva. Kroz nju propustite tekućinu u drugu čistu posudu. Gotov lijek nemojte često koristiti. Također ga nemojte koristiti u preventivne svrhe. Upotreba je dopuštena samo ako osoba ima zubobolju. U tom slučaju bolesnik treba svaka 3 sata uzeti oralno otprilike 20 ml nastojka.

Recept za pastu za zube od irisa germanskog

Na samom početku dobro promiješajte 4 g celuloze i 40 ml glicerina. Zatim od suhih korijena irisa napravite prah, trljajući prethodno usitnjene komadiće u prah. Za pripremu paste potrebno je 20 g praha. Pomiješajte ga s 20 kapi eteričnog ulja. Sada sjedinite dobivene smjese u jednu i dobro izmiješajte sve sastojke. Pažljivo miješajući smjesu, polako ulijte 70 ml prokuhane vode. Nakon toga po želji u pastu možete dodati 200 ml konzervansa, te 0,4 ml mliječne kiseline. Sve još jednom dobro promiješajte, pasta je gotova. Zahvaljujući komponentama koje ulaze u sastav zubne paste, ona će imati laganu abrazivnost.

Uvarak kod obilnih menstruacija

Za pripremu ljekovitog napitka potrebno je 50 g prethodno usitnjenog u prah korijena irisa. Prelijte ga čašom hladne, pročišćene vode. Zatim otopinu stavite na vodenu kupelj na 15 minuta, nakon čega će biti spremna za pažljivo filtriranje. Potom uvarak nadopunite do prvobitnog volumena dodavanjem prokuhane vode. Sadržaj čaše podijelite na tri jednaka dijela. Ujutro, u podne i navečer uzimajte jedan dio polaganim, odmjerenim gutljajima. Takvo preventivno liječenje pomoći će izbjeći obilno krvarenje.

Prašak od sjemenki irisa

Za pripremu ljekovitog praha potrebno je upotrijebiti sjemenke upravo germanske perunike. Zrnca izvađena iz mahune usuti u porculanski tarionik i pažljivo zgnječiti do stanja praha. Zatim njime posuti krvaveće otvorene rane.

Recept za vodene tretmane s irisom

U kadu napunjenu vrućom vodom potrebno je dodati otprilike 10 kapi eteričnog ulja perunike. Važno je ne zaboraviti uliti 30 kapi emulgatora. Kupanje u takvoj kupki pomaže tijelu da se opusti te ima regenerirajući učinak na kožu.

Vrste ljekovitih pripravaka

Ljekovita zeljasta biljka koristi se u najrazličitijim oblicima, sastavima i mješavinama. Priprema ljekovitog pripravka od perunike ovisi o bolesti koju je potrebno ukloniti. Tako širok spektar primjene biljke ovisi o njezinom jedinstvenom kemijskom sastavu koji uključuje brojne korisne elemente.

Infuzija

Infuz od različitih dijelova perunike moguće je primjenjivati interno i eksterno. Vanjsku primjenu moguće je ostvariti u obliku obloga i ispiranja rana i čireva u koje je mogla dospjeti infekcija. Infuz se uzima interno kod raka, bolesti želuca i štitnjače.

Tinktura

Tinkture perunike su na alkoholu ili vodi. Koriste se za liječenje najrazličitijih bolesti dišnih putova i organa, kod akutnog bronhitisa, upale pluća i astme. Također, tinktura ima vrlo dobro hemostatsko djelovanje.

Uvarak

Ljekoviti odvar perunike pomaže kod najrazličitijih bolesti. Najčešće se koristi kod zubobolje. U tu svrhu se ljekovitim odvarom ispira usna šupljina. Odvar pomaže protiv prhuti na glavi, raka i različitih tumora.

Čaj

Najčešća primjena čaja od perunike preporučuje se osobama koje imaju bolesti prsne šupljine ili mastopatiju. U tom slučaju čaj ima ljekovito djelovanje.

Ulje

Ulje perunike pruža značajnu pomoć kod ozbiljnih bolesti probavnog trakta i jetre, čireva na želucu, kolika, gastritisa, pa čak i žučnih kamenaca.

Primjena u kulinarstvu

Prekrasan miris ljubičica koji odišu korijeni zeljaste perunike učinio je ovu divnu biljku jednim od sastojaka raznih jela. Najčešće se osušeni i u prah samljeveni korijeni perunike koriste u proizvodnji raznih konditorskih proizvoda. Od korijena se također proizvode brašno i škrob za pečenje. No, osim toga, spektar primjene biljke u kulinarstvu je vrlo širok. Prah ulazi u sastav mnogih začina za ribu i meso, on je jedinstven začin koji može naglasiti nevjerojatan okus. Ekstrakt cvijeta često se koristi kao aroma, dodajući ga u bilo koja pića, sladoled, kandirano voće, džemove i marmelade. Perunika se također široko koristi u proizvodnji likera i rakija.

Unatoč tako širokom spektru primjene perunike u kulinarstvu, najčešće se koristi u ekskluzivnim restoranima. Naime, biljka je iznimno specifična i zahtijeva posebno rukovanje kojim vladaju šefovi kuhinje.

Kontraindikacije za primjenu

Glavni faktor zbog kojeg treba odustati od primjene raznih ljekovitih pripravaka koji sadrže bilo koju vrstu irisa je individualna netolerancija. Međutim, osim toga, trebaju se suzdržati i oni koji imaju visoku zgrušljivost krvi. Također, iris može naštetiti maloj djeci, trudnicama i dojiljama.

Fotografija irisa