Ehinaceja: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Ehinaceja je biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike. Sve vrste lijepo cvjetaju, pa se one, kao i drugi predstavnici porodice Asteraceae, često uzgajaju u dekorativne svrhe. Međutim, ehinaceja je prirodni adaptogen i posjeduje mnoga korisna svojstva koja se koriste kako u farmaceutskoj industriji tako i u narodnoj medicini.

Kemijski sastav

I nadzemni dio biljke i korijen ehinaceje sadrže mnogo korisnih tvari koje uvjetuju njezina svojstva.

Kemijski sastav nadzemnog dijela (stabljike, listova, cvjetova) i podanka treba razmotriti odvojeno. Trava ehinaceje purpurne sadrži:

1. Flavonoidi su tvari koje posjeduju protuupalna svojstva i igraju važnu ulogu u liječenju i prevenciji raznih bolesti sve do onkologije. U sastav ehinaceje ulaze rutin i kvercetin, koji su nezamjenjivi u normalizaciji srčane aktivnosti i poboljšanju stanja krvnih žila.
2. Polisaharidi. Oni ne samo da djeluju kao glavni izvor energije, već i obavljaju zaštitnu funkciju – štite stijenke organa od mehaničkih oštećenja i sprječavaju prodiranje virusa u stanice.
3. Saponini. U farmakologiji se koriste kao osnova za proizvodnju sintetičkih hormona. Također posjeduju antioksidativna svojstva i slabu fungicidnu aktivnost.
4. Hidroksicimetne kiseline – na primjer, kavenu, koja osim svega ostalog posjeduje i antivirusno djelovanje.
5. Fitosteroli. To su hormonima slične tvari koje u tijelu igraju istu ulogu kao i spolni hormoni čovjeka.

U sastav listova ulaze neki specifični antioksidanti i glikozidi koji su prisutni samo u ehinaceji – na primjer, ehinacin, ehinologn, ehinakozid (smatra se da posljednji posjeduje i antibakterijsku aktivnost, no to pitanje treba dodatna istraživanja). Također, trava i stabljike biljke sadrže razne organske kiseline potrebne za metaboličke procese, tanine i smole.

Korijen ehinaceje također se koristi kao ljekovita sirovina. Sadrži:

1. Inulin. To je tvar koju čovjek ne probavlja, ali igra vrlo važnu ulogu – u suštini, to su prehrambena vlakna koja djeluju kao prebiotik. Ona omogućuju normalizaciju crijevne mikroflore. Osim toga, inulin pomaže u regulaciji metabolizma ugljikohidrata i lipida, upravo zbog toga je važan za osobe koje pate od šećerne bolesti. U korijenu ga sadrži do 6%.
2. Glukoza – ugljikohidrat koji je također potreban organizmu. U korijenu ehinaceje sadrži ga do 7%.
3. Eterična ulja koja biljci daju specifičan miris.
4. Masne kiseline potrebne za metaboličke procese.
5. Fenolkarboksilne kiseline. Po svojoj važnosti ne zaostaju za flavonoidima. Konkretno, također imaju protuupalna svojstva, ali djeluju antipiretički i dezinfekcijski. Neke od njih koriste se kao antireumatici, a mogu ublažiti bol kod neuralgije.
6. Betain. Hepatoprotektor je, odnosno štiti jetrene stanice od raznih agresivnih utjecaja. U kozmetici se koriste njegova hidratantna svojstva.

I u lišću ehinaceje i u njezinom korijenu sadrži se mnogo korisnih enzima, kao i cijeli niz makro- i mikroelemenata, uključujući kalij, cink, kalcij, selen i druge. Ovdje ima mnogo aminokiselina, među kojima ima esencijalnih.

Dakle, glavne djelatne tvari su fenolni spojevi (kofeinska i klorogenska kiselina, kao i gore spomenuti ehinakozid koji, prema nekim podacima, pokazuje antibakterijsku aktivnost, iako slabu).

Kako izgleda i gdje raste

Iako je domovina ehinaceje Sjeverna Amerika, danas se uzgaja na cijelom području Euroazije. Postoji nekoliko njezinih vrsta, ali svaka je zeljasta trajnica. Prosječna visina uspravne stabljike je 50–100 cm, iako postoje sorte visoke do 150 cm. Pritom je rizom biljke vretenast, kratak, ali čvrst, s brojnim bočnim korjenčićima, prilično mesnatim.

Tvrdi donji listovi biljke skupljaju se u rozetu uz korijen. Imaju izdužen oblik i hrapavu površinu. Stabljični listovi su također prilično uski i izduženi, s oštrim vrhovima, nazubljenim rubom, ali lagano dlakavi. Cvjetovi su skupljeni u vršne glavice, promjera 10–15 cm. Sami cvjetovi su sitni, dugojezičasti. Njihova boja izravno ovisi o konkretnoj sorti. Na primjer, kod ehinaceje purpurne su tamnocrveni i ljubičasti. Ali postoje sorte i s ružičastim, pa čak i žutim cvjetovima (očito zato posljednje često nazivaju rudbekijom).

Ehinaceja cvjeta od sredine ljeta do jeseni. Zatim se na njoj pojavljuju plodovi (to se događa u kolovozu-rujnu), koji predstavljaju četverobridnu sjemenku sivkasto-smeđe nijanse.

Vrste

U divljini se, prema različitim procjenama, nalazi devet ili deset vrsta ehinaceje. U vrtu se uzgajaju samo neke od njih:

1. Ehinacea uskolisna. Ovo je lijepa biljka sa stabljikom visokom do 100 cm. Pritom postoje sorte s uspravnim i razgranatim stabljikama. Prilično dugi i izduženi listovi u rozeti odlikuju se s pet dobro vidljivih reljefnih žila s donje strane. Stabljični listovi su duži bliže korijenu i postaju kraći prema vrhu. Na njima s donje strane također postoje reljefne žile, ali samo tri. U medicinske svrhe koriste se korijeni ove vrste ehinaceje (kopaju se u jesen), kao i pupoljci koji se beru sredinom ljeta.
2. Ehinacea purpurna je trajnica koja naraste do 1 m visine. Korijen joj je kratak i tanji u usporedbi s drugim vrstama. Stabljike imaju crvenkastu nijansu. Kod većine sorti su gole, ali postoje i tvrdo dlakave. Listovi su općenito slični drugim vrstama, ali čine se čvršćima i hrapavijima, osim toga su veći – do 20 cm duljine. Glavice dosežu duljinu od 12 cm. Središta su im vrlo tamna, dugi jezičasti cvjetovi imaju purpurnu nijansu. Ova vrsta cvjeta u rujnu. U medicini se koriste njezini cvjetovi, korijen i trava.
3. Ehinacea blijeda se u divljini pojavljuje samo u Americi. U ruskim uvjetima uzgaja se u vrtovima, primjerice na alpskim vrtovima i u kamenjarima, jer voli kamenita tla. To je viša vrsta, doseže 120 cm visine, stabljike su joj uspravne, iako postoje i slabo razgranate. Sam naziv ukazuje na to da joj cvjetovi nisu tako svijetli kao kod ostalih vrsta. Odlikuju se lijepom ružičastom nijansom, zahvaljujući čemu se ehinacea blijeda uzgaja ne samo kao ljekovita, već i kao ukrasna biljka, pogotovo jer vrlo dobro izgleda u buketima i dugo stoji u rezanom obliku.
4. Ehinacea paradoksalna izgledom je vrlo slična rudbekiji, jer se od ostalih vrsta razlikuje po žutoj boji latica uz tamnosmeđe cvjetište. Pritom su jezičci cvjetova kao savijeni prema dolje, što glavice čini vizualno manjima, iako je njihov promjer općenito jednako velik kao kod drugih vrsta. Samo ehinacea paradoksalna ima takav oblik i nijansu cvjetova, što je čini jedinstvenom.
5. Ehinacea tennesseejska. To je relativno niska vrsta koja rijetko naraste više od 75 cm visine. Odlikuje se tamnozelenim listovima lancetastog oblika. Osim toga, u usporedbi s drugim vrstama ima relativno mali broj cvjetova u glavici. Pritom su svi gotovo na istoj udaljenosti jedan od drugog, zbog čega izdaleka cvjetajuća biljka podsjeća na tamno sunce s ružičastim dugim zrakama.

U medicini se koriste samo tri vrste ehinaceje – uskolisna, blijeda i purpurna, pri čemu je posljednja najčešća. No u rizomu blijede i uskolisne ehinaceje sadržan je jedinstveni sastojak – fitomelanin, koji je antioksidans i ima svojstva citoprotektora (odnosno štiti stanice organizma od agresivnih utjecaja). U nastavku, ako nije drugačije navedeno, govorit će se o purpurnoj ehinaceji.

Sakupljanje i čuvanje

U Rusiji i Ukrajini purpurna ehinaceja nije farmakopejska biljka. Stoga se ne postavljaju strogi standardi za kvalitetu ljekovite sirovine, osim njezine ekološke čistoće. Može se i samostalno sakupiti ako se ehinaceja uzgaja na vlastitoj parceli.

Sakupljanje cvjetnih košarica u farmaceutske svrhe obavlja se u razdoblju cvatnje, odnosno od sredine srpnja. Rizomi se smiju iskapati tek najranije u listopadu.

Stabljike treba rezati na visinu od 25–35 cm. I lišće, i stabljike, i cvjetove preporučuje se sakupljati rano ujutro. Zatim se sirovina pregleda, reže i suši – najbolje u prozračenoj tamnoj prostoriji, ali može i pod nadstrešnicom. Glavno je da do nje ne dopru sunčeve zrake, pod čijim djelovanjem se uništavaju korisne tvari. Rizome se ispere, osuši, ponovno pregleda, a zatim reže i suši na suncu. Također se mogu koristiti sušilice za povrće, ali samo u nježnom režimu, na temperaturi od 40–60 stupnjeva.

Kao i druge biljne sirovine, i travu, i cvjetove, i korijenje treba čuvati u platnenim vrećicama ili papirnatim paketima, samo na suhom i dobro zaštićenom mjestu od sunčevih zraka.

Ponekad se od svježe trave i cvjetova pravi sok, miješajući ga s alkoholnom podlogom i čuvajući u hladnjaku najviše dva mjeseca. Takav sok ima visoku koncentraciju djelatnih tvari, a koristi se uglavnom za ubrzano zacjeljivanje rana.

Ljekovita svojstva ehinaceje

Trenutačno znanstvenici nastavljaju istraživati svojstva ehinaceje jer se smatra vrlo perspektivnom biljkom. Konkretno, ima sljedeća svojstva:

1. Pomaže u povećanju prirodnog imuniteta jer aktivira fagocite (to su zaštitne stanice samog imunološkog sustava).
2. Ima protupalno i antioksidacijsko djelovanje.
3. Pospješuje brzo zacjeljivanje opeklina, čireva i raznih rana.
4. Ima slabo antivirusno i antibakterijsko djelovanje, što omogućuje njezinu primjenu u kombiniranoj terapiji zaraznih bolesti, kod furunculoze, za liječenje karbunkula, apscesa i sl.
5. Djeluje stabilizirajuće na membrane.
6. Učinkovita je u liječenju bolesti autoimunog karaktera (npr. reumatoidni artritis, neki oblici hepatitisa).

Osim toga, sastav ehinaceje uključuje sastojak kao što je cis-1,8-pentadekadien. Smatra se da ima protutumorska svojstva, no ona još nisu u potpunosti istražena. U budućnosti bi se ehinaceja mogla koristiti i za liječenje onkoloških bolesti.

Za žene

Nadzemni dio ehinaceje sadrži fitosterole, koji omogućuju normalizaciju hormonske ravnoteže, obnovu menstrualnog ciklusa, uklanjanje bolnog PMS-a i znatno olakšavanje stanja tijekom menopauze. Pritom fitosteroli djeluju poput prirodnih hormona, bez nuspojava svojstvenih sintetskim pripravcima iz ove kategorije.

Osim toga, pripravci ehinaceje dobro su se pokazali u liječenju ginekoloških bolesti upalnog karaktera.

Za muškarce

Za predstavnike jačeg spola pripravci ehinaceje zanimljivi su iz dva razloga. Prvo, blagotvoran učinak aktivnih tvari biljke na kardiovaskularni sustav. Upravo muškarci najčešće pate od poremećaja cirkulacije i patologija srčane aktivnosti. Drugo, protuupalna svojstva koja omogućuju korištenje ehinaceje za liječenje prostatitisa.

Tijekom trudnoće

Gore navedeni sastojci čine ehinaceju toničkim sredstvom. Stoga su budućim majkama kontraindicirani pripravci na bazi ove biljke kako ne bi izazvali pobačaj ili prijevremeni porod.

Tijekom dojenja

Tijekom razdoblja laktacije u prva dva mjeseca mlade majke ne smiju uzimati nikakve biljne pripravke kako ne bi izazvale alergiju. Kasnije se ehinaceja može uzimati samo prema liječničkom receptu jer će na dijete djelovati stimulirajuće.

Za djecu

Smatra se da je djeci do dvije godine ehinaceja u potpunosti kontraindicirana jer je rizik od razvoja alergijskih reakcija vrlo visok. Međutim, kasnije se predškolcima i mlađim školarcima ehinaceja daje kao adaptogen, slično eleuterokoku. No za početak treba se uvjeriti da dijete nema alergijsku reakciju na nju, stoga ju dati u maloj količini i promatrati da ne dođe do osipa.

Čaj s ehinacejom ili mala količina infuza pomoći će školarcima da se bolje koncentriraju. Također to pomaže jačanju imuniteta, daje energiju, pa čak i poboljšava pamćenje.

Pri mršavljenju

Tvari koje ulaze u sastav ehinaceje potiču poboljšanje metabolizma ugljikohidrata i lipida – to su inulin, kofeinska kiselina i neki drugi sastojci. Sama ehinaceja neće pomoći u gubitku suvišnih kilograma, ali će pojačati učinkovitost drugih mjera – osnovne dijete i bavljenja sportom. Čaj na bazi ehinaceje poboljšat će metabolizam i izbaciti štetne tvari. Osim toga, svježu travu i listove ehinaceje moguće je koristiti kao biološki aktivni dodatak prehrani. Na primjer, s njima se pripremaju povrtne salate, miješajući s drugim korisnim sastojcima poput cikorije.

Ehinaceja u narodnoj medicini

U narodnoj medicini široko se primjenjuju i vodeni i alkoholni ekstrakti ove biljke, kao i uljni ekstrakt, mast, čaj, različite mješavine itd. Svaki od tih pripravaka ima svoje područje primjene, ali najčešće se liječi alkoholnom tinkturom. Ona ima najširi spektar djelovanja, uključujući gastritis i druge upalne patologije probavnog sustava, zatvor, upale zdjeličnih organa. Također je učinkovita kod bronhitisa, angine, herpesa, a koristi se čak i u složenom liječenju pneumonije (ali samo uz antibiotike i druge lijekove službene medicine, uključujući propisane pripravke za proširenje bronha).

Vodeni ili uljni ekstrakt smatraju se dobrim sredstvima protiv autoimunih bolesti, reume, artritisa, patologija zglobova. Bolje djeluju kod prehlada, bez obzira na to jesu li uzrokovane bakterijskim ili virusnim infekcijama. Vodeni ekstrakt može se koristiti i dulje vrijeme za jačanje imuniteta.

Gotova alkoholna tinktura od korijena upotrebljava se za liječenje bolesti bubrega, uključujući izbacivanje bubrežnih kamenaca. Također pomaže kod grčenja krvnih žila. A neki stručnjaci smatraju je dobrim sredstvom kod astme.

U sirovom obliku biljka se koristi za liječenje opeklina i rana. U takvim su slučajevima učinkoviti i izvarci od kojih se rade oblozi i kompresije.

Kod šećerne bolesti

O primjeni ehinaceje u liječenju dijabetesa melitusa nema jedinstvenog mišljenja. Neki travari smatraju da su pripravci na bazi ove biljke uopće kontraindicirani kod dijabetesa. Drugi pak vjeruju da će tinktura ehinaceje kod ove bolesti biti korisna, ali je treba uzimati s oprezom. Najbolje je koristiti alkoholnu tinkturu korijena – 60 kapi dnevno, podijeljeno u 3 doze. Med s ehinacejom se kod ove bolesti ne upotrebljava.

Kod pankreatitisa

Kod akutnog pankreatitisa ne smije se liječiti kućnim sredstvima, već se odmah treba obratiti za kvalificiranu medicinsku pomoć. Međutim, kod kroničnog oblika bolesti alkoholna tinktura ehinaceje pomoći će smanjiti upalu gušterače. Za to se prvog dana popije 40 kapi tinkture razrijeđene s malo vode, a zatim se doza smanji na 20 kapi – tri puta dnevno pola sata prije jela. Liječenje ne smije trajati duže od 10 dana jer se u protivnom može znatno povisiti krvni tlak.

Kod gastritisa

Ova bolest označava prisutnost upalnog procesa na sluznici želuca. U razdoblju pogoršanja ehinaceja se ne koristi. U razdoblju remisije bolesnicima se daje alkoholna tinktura cvjetova i listova biljke, pripremljena prema donjem receptu. Međutim, neki travari smatraju da će uljni ekstrakt u takvim slučajevima biti još učinkovitiji.

Uzima se najviše 20 kapi 3 puta na dan. U istoj dozi sredstvo se koristi kod bolesti kao što su čir na želucu i crijevima, kolitis itd. Tijekom godine tečaj se može ponoviti više puta, ali samo nakon konzultacije s liječnikom i ako nema bolesti poput hipertenzije.

Za jetru

Općenito, za poboljšanje zdravlja jetre pije se čaj (1 šalica na dan, podijeljena u tri obroka) ili se uzima tinktura ehinacee ne na alkoholu, nego na biljnom ulju. Priprema se u omjeru 1 dio biljne sirovine na 5 dijelova nepročišćenog suncokretovog ili maslinovog ulja. Tinktura se pije po 10 ml tri puta dnevno, 2 sata nakon glavnih obroka.

Kod cistitisa

Ovaj upalni proces obično je uzrokovan bakterijskom infekcijom. Za njezino uklanjanje koriste se antibiotici. Ehinacea se primjenjuje kao pomoćno sredstvo zahvaljujući svojim protuupalnim svojstvima. Za to se priprema vodena infuzija njezinih cvjetova. Radi se ovako – uzme se šaka osušene sirovine i prelije s 1 litrom kipuće vode. Najbolje je infuziju pripremati u termosici – ona će održavati temperaturu tijekom 8 sati. Prije upotrebe sredstvo se procijedi. Uzima se tijekom dana u malim obrocima, najviše do 100 ml. Liječenje traje 4–5 dana, nakon toga upala obično prolazi, ali po potrebi se može ponoviti nakon nekog vremena.

Kod prostatitisa

Kod ove bolesti primjenjuje se alkoholna tinktura korijena ehinacee, najčešće gotova – 20–30 kapi triput dnevno prije jela. Liječenje traje 10 dana, zatim se pravi pauza. Također, neki liječnici propisuju gotove tablete koje sadrže ehinaceju.

Protiv kašlja

U narodnoj medicini za liječenje kašlja dobrim sredstvom smatra se trljanje alkoholnom tinkturom u području pluća.

Kod prehlade

Kod prehlade i ORVI (akutnih respiratornih virusnih infekcija) učinkovitim sredstvom smatra se infuzija ehinacee. Uzima se po ½ čaše triput dnevno, pola sata prije glavnih obroka. Sredstvo se pije u tijeku minimalnog trajanja od 10 dana.

Pri temperaturi

Ehinacea sama po sebi nema snažno antipiretičko djelovanje. Koristi se u kompleksnoj terapiji infektivnih bolesti koje prati visoka temperatura. Za to se uzima infuzija kako je opisano gore za prehladu.

Kod bronhitisa

Primjena će biti ista kao i za sve bolesti koje prati kašalj – trljanje alkoholnom tinkturom.

Za imunitet

U tu svrhu pije se ili čaj pripremljen prema dolje opisanom receptu (1 šalica na dan) ili alkoholna tinktura (po 20 kapi triput dnevno).

Kod raka

Učinkovitost ehinacee kod onkoloških bolesti nije dokazana. No neki travari preporučuju uzimanje alkoholne tinkture njezina korijena – po 20 kapi triput dnevno, razrijeđeno s malom količinom vode.

Protiv papiloma

Ehinacea neće pomoći u uklanjanju papiloma – to se može učiniti samo sokom čistca (ili još bolje, obratite se dermatologu i uklonite izraslinu u klinici). No ehinacea pomaže u borbi protiv uzroka pojave papiloma, odnosno protiv HPV virusa. Naime, on često živi u tijelu godinama, ne pokazujući se, ali se aktivira kada imunitet oslabi, dok ehinacea omogućuje jačanje imunološkog sustava.

U tu svrhu uzimajte 15–20 kapi tinkture ehinaceje tri puta dnevno. Tretman traje 10 dana, zatim napravite pauzu od 5 dana i ponovite uzimanje.

Protiv herpesa

Ova bolest ima virusnu prirodu, stoga se ehinacea u liječenju uglavnom koristi kao pomoćno sredstvo koje potiče zacjeljivanje rana i pukotina. U takvim se slučajevima optimalnom varijantom smatra alkoholna tinktura korijena ehinaceje. Ona dezinfikira rane i pukotine, ublažava bol i otklanja simptome upale.

Kod kuće se tinktura priprema na sljedeći način – uzmite svježe korijenje biljke (200 g) i prelijte ga s 1 litrom votke ili 40%-tne otopine alkohola. Ovo sredstvo ostavite da stoji 14 dana na tamnom i suhom mjestu. Povremeno protresite posudu. Prije upotrebe tinkturu procijedite i za liječenje herpesa razrijedite u omjeru 1:3. Pritom se koristi kao vanjsko sredstvo – od nje se rade oblozi na pogođena područja kože.

Kod angine

U liječenju upale grla koriste se protuupalna svojstva ehinaceje. U tom se slučaju koristi i uvarak ehinaceje i njezina tinktura. Tinktura se pije isto kao i kod bilo koje druge upalne bolesti – 40 kapi u prvom uzimanju, zatim se doza smanjuje na 20–25 kapi (u razdoblju pogoršanja pije se svaka dva sata, a zatim se broj uzimanja smanjuje).

Što se tiče uvarka, za unutarnju upotrebu priprema se na sljedeći način – 1 žlica suhih usitnjenih sirovina na 0,5 litara kipuće vode. Ovo sredstvo stavite na vodenu kupelj na 20–30 minuta. Zatim uvarak ohladite, procijedite i pijte malo po malo tijekom dana.

Može se koristiti i za ispiranje upaljenog grla. Postupak ponovite svaka dva sata. Uvarak pripremite na gore opisani način, uzmite 1 žlicu, razrijedite je istom količinom tople vode i ispirite grlo. U ljekarni se može kupiti pakirana suha ehinacea. U tom slučaju pripremite je za ispiranje kao čaj – jedna vrećica na čašu kipuće vode.

Kod hipertenzije

Echinacea purpurea najčešće se primjenjuje kod niskog krvnog tlaka jer ga pomaže vratiti u normalu. Stoga su kod hipertenzije pripravci na bazi korijena, lišća i stabljika ove biljke kontraindicirani.

Međutim, u narodnoj medicini cvjetovi ehinaceje koriste se i kod povišenog krvnog tlaka. U tu svrhu uzmite 100 g suhih cvjetova, usitnite ih u prah i pomiješajte s 300 g meda. Ovo sredstvo koristite kod hipertenzije doslovno 1 čajnu žličicu dnevno, dodajući ga u biljni čaj.

Kod mliječnice

Ova bolest je gljivične prirode. Uzrok njenog razvoja je smanjen imunitet, zbog kojeg oportunistička mikroflora (gljivice Candida) počinje aktivno razmnožavati. Tinktura ehinaceje, naravno, nema antifungalna svojstva, već se koristi kao pomoćno sredstvo u kompleksnoj terapiji.

Prije svega, pomaže ukloniti upalne procese. Za to se u prvom uzimanju pije 40 kapi alkoholne tinkture (gotove ili domaće, pripremljene prema dolje navedenom receptu), zatim po 20 kapi tri puta dnevno. Tijek liječenja je 10 dana. Nakon toga se napravi pauza od tjedan dana. Po potrebi se može ponoviti tijek. Tinktura se razrjeđuje malom količinom vode.

Još jedan način primjene – u otopini kojom se natapaju tamponi za vaginu (ne više od 20 kapi). Vodena otopina tinkture koristi se i za ginekološke kupke.

Tinktura ehinaceje također pomaže podići imunitet, uklanjajući sam uzrok drozda. Za prevenciju kandidijaze uzima se 15 kapi dva puta dnevno, dodajući u zeleni ili biljni čaj. Tijek – kao i kod liječenja akutne bolesti, 10 dana, zatim pauza. Također za prevenciju može se piti čaj od ehinaceje.

Vrste ljekovitih pripravaka

Na osnovi ehinaceje pripremaju se infuz, uvarak, alkoholna tinktura, čaj, razna sredstva za vanjsku primjenu. I svako od njih ima svoje osobitosti pripreme i upotrebe.

Infuzija

Smatra se da vodeni infuz ehinaceje doprinosi poboljšanju sastava krvi, ubrzava regenerativne procese – primjerice, zacjeljivanje rana, obnavljanje tkiva nakon modrica i prijeloma. Infuz se može koristiti i kao vanjsko sredstvo – primjenjuje se u obliku obloga ili losiona protiv ekcema, psorijaze, pa čak i čireva. On potiče obnavljanje tkiva i nakon opeklina.

Priprema se ovako. Uzme se 1 žlica suhe usitnjene trave ehinaceje (kao sirovina se također mogu koristiti, osim listova i stabljika, cvjetovi biljke) i prelije s 2 šalice kipuće vode, a zatim se ostavi preko noći u termosici ili u emajliranoj posudi, umotavši odozgo ručnikom kako bi sredstvo sporije hladilo. Prije upotrebe se procijedi.

Tinktura

Alkoholna tinktura ehinaceje uzima se kao sredstvo protiv stresa. Također doprinosi poboljšanju kognitivne funkcije. Ehinaceja pomaže bolje se koncentrirati, također povećava radnu sposobnost.

Tinkture su dvije vrste – na osnovi nadzemnog dijela biljke ili korijena. Kao što je gore prikazano, takva sirovina se razlikuje po kemijskom sastavu. U kućnim uvjetima češće se pravi tinktura od listova i trave. Uzima se ili 200 g usitnjene svježe sirovine ili 50 g suhe na 1 litru votke. Sredstvo se infuzira na tamnom mjestu, povremeno protresajući, tijekom tri tjedna. Prije upotrebe se procijedi. Tinktura na bazi korijena češće se pravi u tvorničkim uvjetima.

Uvarak

Ova se ljekovita forma najčešće koristi za jačanje imuniteta. Također se uzima kao tonik. Ublažava stres i pomaže koncentraciji. Priprema se na sljedeći način: usitne se sušeni listovi, trava i cvjetovi ehinaceje, odvoji se 1 čajna žličica sirovine i prelije čašom kipuće vode, a zatim se još zagrijava na laganoj vatri u vodenoj kupelji 15–20 minuta. Nakon toga, sredstvo se ostavi da odstoji još pola sata. Pije se najviše 1/3 čaše 3 puta dnevno, prije glavnih obroka.

Čaj

Smatra se da ovaj lijek pomaže u izbjegavanju prehlade, a može se koristiti i u kombiniranoj terapiji ekcema. Priprema se tako da se uzmu 2 čajne žličice sušenog usitnjenog korijena ili isto toliko trave ehinaceje i preliju s 2 čaše kipuće vode, a zatim se ostavi da odstoji 40 minuta. Prije upotrebe potrebno je procijediti.

Neki fitoterapeuti za tu svrhu koriste cvjetove – 3 sušena cvijeta na istu količinu kipuće vode.

U preventivne svrhe pije se po jedna šalica takvog čaja dnevno. Za poboljšanje okusa u napitak se dodaje med. Trajanje liječenja iznosi najmanje mjesec dana. Ako osoba osjeti da se razbolijeva, može se uzimati po 3 šalice čaja dnevno na početku prehlade kako bi ona protekla u blažem obliku.

Mast

Za zacjeljivanje opeklina i rana izrađuje se domaća mast koristeći bilo koju masnu podlogu pomiješanu s usitnjenim svježim cvjetovima i listovima ehinaceje do ujednačene mase. Također se u malu količinu gotove tinkture biljke može dodati u kupljene ljekovite kreme i masti.

Ulje

Ovo se sredstvo uglavnom koristi u kozmetici, ali ponekad i u liječenju čira na želucu. U suštini, to je uljna tinktura ehinaceje. Za njezinu pripremu uzmu se 2 dijela svježih cvjetova i stave u staklenu posudu, a zatim se preliju nerafiniranim biljnim uljem (5 dijelova). Sredstvo se drži 3 tjedna na tamnom mjestu. Gotova tinktura se filtrira.

Primjena u kozmetologiji

Ehinacea purpurea široko se koristi u kozmetici za njegu kože ruku i lica. Postoji nekoliko popularnih recepata.

Losjon na bazi ehinaceje

On ublažava iritaciju, djeluje umirujuće, a osim toga ubrzava metaboličke procese. Priprema se na sljedeći način: 25 g suhe sirovine (korijena i listova ehinaceje) usitni se i pomiješa sa suhim dvozupcem i cvjetovima ljekovite kamilice – tih sastojaka uzima se po 20 g svakog. Sve se to prelije s 250 ml alkoholne otopine ili votke. Losion se ostavi na tamnom i suhom mjestu dva tjedna, zatim se procijedi. Ovim se sredstvom preporučuje brisanje lica nakon pranja. Alkohol malo isuši, pa je sredstvo izvrsno za masnu kožu.

Maska za problematičnu kožu

1 čajna žličica cvjetnog meda pomiješa se s istom količinom alkoholne tinkture iz korijena ehinaceje i doda se 1 jušna žlica ražanog brašna. Dobivena masa nanese se na očišćenu kožu lica na 10 minuta, zatim se ispere hladnom vodom i obriše losionom.

Kupka

Ovo sredstvo pomaže poboljšati stanje kože tijela, djeluje antibakterijski, ublažava iritaciju itd. Priprema se tako da se 5–6 čajnih žličica usitnjenih suhih cvjetova i listova prelije s 1 litre kipuće vode i ostavi da odstoji sat vremena. Zatim se sredstvo procijedi i doda u kupku. Trajanje postupka nije dulje od 15 minuta.

Kupka za kožu ruku

Uzmite 2 žlice listova ehinaceje, prelijte ih s 1 litre kipuće vode i ostavite da odstoji 1 sat. Zatim dobivenu tekućinu razrijedite vodom do 2,5 litre, dodajte u infuziju 100 g morske soli i uronite ruke u dobivenu kupku na 20 minuta.

Za suhu kožu

Gore opisano ulje na bazi ehinaceje koristi se za njegu suhe kože. Uzmite dobivenu tinkturu i nanesite je u maloj količini na lice laganim kružnim pokretima. Ostavite ulje 3 minute, zatim uklonite neupijene ostatke ubrusom.

Za kosu

Ehinaceja se koristi i za njegu kose. Na primjer, infuzija ove biljke pomiješana s limunovim sokom koristi se za ispiranje. Čini kosu glatkijom i sjajnijom.

Protiv peruti

Za borbu protiv seboreje koristi se sljedeće sredstvo – svježi listovi i cvjetovi se usitne u jednoličnu masu, pomiješaju sa sirovim žumanjkom, dobro promiješaju i nanesu na vlasište. Masku držite pola sata, zatim isperite.

Čime je koristan med od ehinaceje

Vrlo je teško susresti med od ehinaceje na tržištu. Naime, uzgaja se u relativno maloj količini. Biljka cvjeta krajem ljeta, kada pčele osjećaju nedostatak hrane, pa mnogi znanstvenici i praktični pčelari smatraju da ga treba namjerno uzgajati. Med od ehinaceje posjeduje sva korisna svojstva ove biljke:

• pomaže poboljšati sastav krvi;
• normalizira rad jetre;
• bori se protiv bolesti dišnog sustava;
• pomaže izbaciti toksine iz organizma.

Početkom 2000-ih provedena su istraživanja koja su pokazala da je konzumacija takvog meda pozitivno utjecala na zdravstveno stanje likvidatora černobilske nesreće.

U uvjetima manjka pravog meda od ehinaceje može se koristiti njegova prirodna zamjena. Priprema se kod kuće na sljedeći način – pomiješajte prirodni cvjetni med s mljevenim (u mlincu za kavu do stanja brašna) suhim lišćem i cvjetovima ehinaceje (u omjeru 1 čajna žličica biljnog materijala na 3 čajne žličice meda). Ovo sredstvo također posjeduje sva korisna svojstva meda i ehinaceje. Uzima se po 1 čajna žličica 2–3 puta dnevno, najbolje s zelenim čajem. Pomaže ublažiti glavobolju, normalizirati san i smanjiti krvni tlak. Također, takav med je izvrstan lijek za avitaminozu.

Kontraindikacije za primjenu

Kontraindikacija za primjenu ehinaceje je postojanje plućnih bolesti poput sarkoidoze i tuberkuloze. Njezine pripravke ne smiju uzimati osobe s multiplom sklerozom i leukemijom. Apsolutne kontraindikacije su također trudnoća i alergijska reakcija na ovu biljku. Tijekom dojenja, upotreba pripravaka na bazi ehinaceje moguća je samo nakon savjetovanja s liječnikom.

Djeci mlađoj od dvije godine ehinaceja se ne propisuje zbog visokog rizika od razvoja alergijske reakcije. Pritom, alkoholna tinktura ne smije se davati do treće godine života.

Također treba napomenuti da se ehinaceja ne slaže sa svim lijekovima. Široko se koristi u fitoterapiji u mješavinama sa šipkom, glogom, stolisnikom, gospinom travom i nekim drugim biljem. No, u kombinaciji s kardiološkim lijekovima ehinaceju se ne smije uzimati jer to može dovesti do poremećaja srčanog ritma.

Osim toga, ehinaceju se ne smije uzimati dulje od 10 dana bez prekida kako bi se izbjegla pojava neželjenog nuspojave poput povišenog krvnog tlaka.

Fotografija ehinaceje