Eukaliptus: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Ljekovita svojstva eukaliptusa priznaje i službena i narodna medicina. Ove zimzelene biljke pripadaju porodici Mirtovih. Rod obuhvaća više od 700 vrsta, među njima su grmovite vrste i drveća.

Naziv biljke potječe od grčkog «eukaliptos», što znači «blago», «dobro». Ova riječ ima i drugo značenje — «kalipt», prevodi se kao «skrivati». Europski naziv smislio je francuski biolog Š. Brutel krajem 18. stoljeća. U Rusiji su eukaliptus nazivali gumastim ili divnim drvetom.

Kemijski sastav

Najvredniji sastojak lišća biljke je eterično ulje. U različitim vrstama biljnog materijala prisutno je od 0,3 do 4,5% ove mirisne tvari. 80% ulja čini cineol. Tvar ima kemijski naziv — monociklički terpen (mentan oksid). U čistom obliku to je tekućina jakog, oštrog okusa, čiji miris podsjeća na aromu kamfora. Zanimljivo je da se nakon sušenja svježeg lišća količina eteričnog ulja smanjuje neznatno.

Osim cineola, listovi sadrže tanine, kumarinsku kiselinu, galotanin, te cimetnu kiselinu. Sirovina je bogata korisnim mikroelementima, u listovima su aromadendren, fitoncidi, terpentinsko ulje, felandren i vitamini.

Sadržaj eteričnog sastojka ovisi o vrsti biljke. Tako se iz 20 kg svježih listova eukaliptusa kuglastog dobije litra tekućeg etera.

Kako izgleda i gdje raste

Predstavnici širokog roda eukaliptusa razlikuju se po veličini, obliku listova, a biljke imaju i zajedničke osobine. Grmovi tvore visoke šikare, a drveće naraste u visinu do 100 m. Drveće živi dugo, poznati su primjerci stari 350-400 godina.

Deblo stabla može biti ravno ili iskrivljeno, krošnja različitih vrsta eukaliptusa je raznolika. Može biti raširena, bezoblična, piramidalna, elipsoidna, jajolika ili podsjećati na krošnju plačljive vrbe. Kora eukaliptusa se također razlikuje, može biti glatka, vlaknasta, brazdasta, ljuskava, naborana. Neka stabla svake godine obnavljaju gornji sloj kore.

Lišće stabla usmjereno je okomito, rubom prema gore. Imaju tvrdu, suhoparnu lisnu ploču i rastu na 'uvijenoj' peteljci. Stoga sunčanih dana ispod stabla gotovo nema sjene.

Kod većine vrsta lisna je ploča jako izdužena, ali postoje eukaliptusi s okruglim lišćem. Svi su eukaliptusi zimzelene biljke i postupno obnavljaju lišće tijekom cijele godine. Boja lišća je sivozelena, tamnozelena sa sivkastom nijansom.

Eukaliptusi počinju cvjetati i donositi plodove kada stablo dosegne starost od 2–10 godina. Cvjetanje se događa krajem proljeća ili početkom ljeta. Cvjetovi podsjećaju na pahuljaste kuglice, a sazrijevanje plodova traje cijelu godinu. Boja cvjetova je bijela, ružičasta, žućkasta, zasićeno crvena, jarko žuta.

Čahure imaju osebujan oblik koji podsjeća na presječeni žir na pola, stožac, vrčić, rebraste sfere i elipsoide. U čahuri se nalazi nekoliko izduženih ili okruglih sjemenki. Kod nekih vrsta eukaliptusa sjemenke imaju nešto poput krilaca, što im omogućuje da se premjeste na određenu udaljenost od matičnog stabla.

Gdje raste
Domovinom eukaliptusa smatra se najjužniji i izolirani kontinent – Australija, kao i otoci koji leže sjevernije, u ekvatorijalnom pojasu. U Australiji raste većina eukaliptusa, dok je izvan kontinenta poznato samo 15 vrsta. Samo 9 njih nema australsko podrijetlo.

Predstavnici ovog roda rastu u prirodnim šumama otoka Tasmanije, kao i na Novom Zelandu. Jedna vrsta raste na Filipinima, nekoliko predstavnika roda – na otocima Nove Gvineje i u tropskim šumama Indonezije. Iznad ekvatora raste samo jedna vrsta – eukaliptus dugin.

Stabla i grmolike vrste uzgajaju se umjetno. Stabla brzo rastu i dobro izvlače vodu iz tla. Stoga se eukaliptusovi gajevi sade na močvarnim područjima radi isušivanja tla. Tako se čini u močvarnim krajevima Španjolske, južne Francuske, Grčke, Indije, Afrike, zemljama Južne i Sjeverne Amerike. Eukaliptusove nasade ima i na crnomorskoj obali, na Krimu i u Abhaziji.

Eukaliptusi rastu na glinenim (smeđim i crvenim) tlima, podzolastim, kestenastim, pjeskovitim, tresetnim zemljištima. Biljke se mogu naći na ravnicama, u klancima, na planinskim padinama, u savanama, stepama i polupustinji. Na ekvatorijalnim otocima, gdje se uzdižu vulkani prekriveni šumama, eukaliptusi se 'penju' na visinu od 1700–1800 m.

Drveće i grmlje preferiraju vlažna, ali ne zamočena tla, istovremeno dobro podnose sezonske poplave. No zaslanjena i vapnenasta tla eukaliptusne biljke podnose loše. Među njima ima i toploljubivih vrsta koje ne podnose negativne temperature, i otpornih na mraz koje zimuju pri minus 10–14 stupnjeva. U planinskim područjima rastu eukaliptusi koji preživljavaju vrlo jake hladnoće kada temperatura padne na minus 20–24 stupnja.

Sakupljanje i čuvanje

Sakupljanjem eukaliptusovog lišća bave se stanovnici crnomorske obale i zemalja Sredozemlja. Neki cvjećari uzgajaju ovu biljku kod kuće. Grmić se dobro osjeća ako u kući ima puno svjetla, a tlo je uvijek vlažno.

Kao ljekovitu sirovinu koriste 3 vrste eukaliptusa — pepeljasti, kuglasti i prutasti.

Sakupljanje

Preporuke o rokovima sakupljanja se razlikuju. Neki sakupljači smatraju da lišće treba sakupljati od sredine ljeta do kraja listopada. U tim mjesecima eukaliptusovi nasadi uzgojeni na sjevernoj hemisferi sadrže maksimalnu količinu eteričnog ulja.

Prema drugom mišljenju, mladi listići koji su se pojavili u tekućoj godini sakupljaju se u studenom, kada temperatura padne na plus 10 stupnjeva i niže. Prezimjelo lišće može se brati tijekom cijele godine. Sakupljaju se zdravi listići i mlade grane dužine do 40 cm. Bolje je koristiti škare kako se biljci ne bi nanijela velika šteta.

Sakupljanje sirovine provodi se po vedrom, suhom vremenu, usred dana. Ne smije se sakupljati po oblačnom vremenu, rano ujutro, po kiši i odmah nakon nje. Sirovina prezasićena vlagom duže se suši. Kod velikih razmjera sakupljanja može se propustiti stvaranje plijesni i truljenje zelene mase.

Sušenje

Za sušenje na otvorenom zraku grane se vežu u labave snopove i vješaju na tavanu, u štaglju, pod nadstrešnicom ili na verandi. Metlice se vješaju tako da se ne dodiruju. Važno je da na zelenilo ne pada izravna sunčeva svjetlost. Idealnim se smatra sušenje u zamračenoj, dobro prozračnoj prostoriji.

Ako počne kiša, vlažnost se jako poveća, sirovinu je bolje unijeti u kuću i iznijeti natrag kad se vrijeme popravi. Eukaliptus treba unositi u kuću čak i po lijepom vremenu, jer se u primorskim zemljama noću često povećava vlažnost.

Sirovinu sakupljenu u pojedinačnim listićima može se sušiti u pećnici. Temperatura grijanja ne smije prelaziti 100 stupnjeva. Pećnicu se zagrije, unutra se stavi lim za pečenje ili rešetka sa sirovinom i odmah isključi grijanje. Vrata pećnice se otvore za par centimetara. Sirovina se drži 1,5–2 sata, zatim se izvadi iz pećnice. Postupak se ponavlja dok list ne postane suh i lomak.

Sušenje u pećnici bolje je zamijeniti prirodnim sušenjem ili obradom u sušilici za voće. Pri temperaturi višoj od 40 stupnjeva eterična komponenta jako isparava.

Eukaliptus se suši i u električnoj sušilici za voće i povrće. Listići se sipaju na tanjure, uređaj se zatvori i postavi temperatura grijanja na 35 stupnjeva. Svakih 15 minuta donji i gornji pladnjevi se zamjenjuju kako bi se sirovina ravnomjerno osušila. Nakon završetka sušenja uređaj se isključi i ostavi da se ohladi, tek tada se izvadi osušeni eukaliptus.

Čuvanje

Suha sirovina u svežnjevima može se ostaviti na skladištenje u istom obliku u kojem je bila ubrana. Metlice od eukaliptusovih grana vješaju se na zid u suhoj, provjetrenoj smočnici ili u šupi. Grane i listovi mogu se usitniti i čuvati u malim vrećicama od jute ili druge porozne tkanine.

Na isti se način pakira list osušen u pećnici ili električnoj sušilici. Umjesto vreća mogu se koristiti kartonske kutije s otvorima, ali ne plastične vrećice i spremnici. U metalnim posudama, staklenkama eukaliptusova sirovina čuva se kratko vrijeme.

Zalihe se ne smiju stavljati u podrum, suteren ili bilo koja druga mjesta s visokom vlagom. U stanu se zaliha čuva u vrećici ili staklenki, na zatvorenoj polici, odvojeno od prehrambenih proizvoda. Rok skladištenja zaliha je najviše 2 godine.

Ljekovita svojstva eukaliptusa

Preparati pripremljeni od suhe lisne sirovine pokazuju sljedeće vrste djelovanja.

1. Antiseptičko i baktericidno. Organski ugljikovodici aromadendren i felandren, dolazeći u kontakt s molekulama kisika, stvaraju ozon (O3). On uništava mnoge patogene bakterije u tijelu i na koži, uključujući mutirane oblike otporne na antibiotike.
2. Antiparazitsko djelovanje. Eukaliptus može uništavati helmite (gliste) i koristi se za izbacivanje parazita, učinkovit je protiv odraslih jedinki i jajašaca.
3. Umirujuće i analgetičko djelovanje, uključujući bolove uzrokovane grčevima.
4. Tvari koje se nalaze u eukaliptusu normaliziraju proizvodnju inzulina u gušterači, što pridonosi sniženju šećera u krvi.

Za žene

Napitci (infuzi) od suhe sirovine uspješno se primjenjuju u liječenju erozije vrata maternice, endometrioze i endometritisa. Infuzi se uzimaju oralno i koriste se izvana kao antiseptičko i zacjeljujuće sredstvo. Tamponi se namoče u ljekovitu otopinu i uvode (stavljaju) u rodnicu.

Sredstva na bazi eukaliptusa učinkovita su za liječenje cistitisa i pijelonefritisa. Infuzom se briše koža kako bi se brže riješila pigmentacija lica nakon porođaja.

Za muškarce

Antimikrobna svojstva eukaliptusa omogućuju korištenje infuza iz ove biljke kod upalnih i kroničnih bolesti muških spolnih organa. To su akutni i kronični prostatitis, druge patologije uzrokovane patogenim bakterijama.

Tijekom trudnoće

Službena medicina nema podataka o koristi i šteti eukaliptusova ulja i ljekovitih napitaka na organizam buduće majke. Na pakiranjima biljne sirovine proizvođači navode da se trudnicama ne preporučuje korištenje preparata. O ovom pitanju bolje je konzultirati se s ginekologom.

Tijekom dojenja

Proizvođači sirovina ne preporučuju eukaliptusove pripravke i ulja dojiljama. To je povezano s nedovoljnom istraženošću djelovanja etera i drugih aktivnih tvari na majčino mlijeko i dijete.

Nije istraženo koje tvari mogu prodrijeti u majčino mlijeko. Stoga je tijekom dojenja bolje odustati od pripravaka na bazi eukaliptusa.

Za djecu

Djeci mlađoj od 2 godine ne propisuju se ljekovita sredstva od eukaliptusa. To se odnosi ne samo na uzimanje pripravaka oralno, već i na vanjsku primjenu. Za djecu stariju od 2 godine primjena pripravaka moguća je samo ako nema alergijske reakcije. Pri pripremi infuzija i uzimanju sredstava oralno treba se pridržavati preporuka proizvođača sirovina i pripravaka.

Pri mršavljenju

Ljudima koji žele smršavjeti i pate od osjećaja gladi pomoći će eukaliptusovo ulje. Oštar miris etera suzbija neodoljivu želju za jelom. Upravo je osjećaj gladi razlog odustajanja od dijete, prekida nakon kojih se višak kilograma vraća. Aroma eukaliptusovog ulja pomaže suzbiti 'psihološku glad', kada kruljenje u želucu nastane pri pogledu na lijepu tortu, pahuljasta peciva i sladoled. Ako udahnete miris etera prije jela, apetit će se smanjiti i osoba neće prejedati.

Eukaliptus u narodnoj medicini

Narodni liječnici liječe pripravcima od eukaliptusa najrazličitije bolesti. U sastav biljke ulaze tvari koje uništavaju dizenterijske i tifusne bacile, streptokoke, stafilokoke, trihomonade i druge patogene mikroorganizme.

Eukaliptus je učinkovit u liječenju bilo kojih upalnih procesa, pijelonefritisa, uretritisa, drugih bolesti mokraćno-spolnog sustava, kao i herpesa. Narodni iscjelitelji smatraju da biljni pripravci djeluju i na viruse, aktiviraju imunitet i pomažu u ozdravljenju od gripe i respiratornih virusnih infekcija. Pri uporabi pripravaka na bazi eukaliptusove sirovine može se smanjiti vjerojatnost virusnih bolesti.

Vanjski pripravci učinkoviti su kod psorijaze, ekcema, dermatitisa različitog podrijetla. Tim se pripravcima tretiraju loše zacjeljujući čirevi i dekubitusi. Uvarci se koriste za brisanje kože, izradu aplikacija i obloga.

Infuzije umiruju kožu nakon opeklina od koprive, ugriza kukaca, uključujući komarce, mušice, moskite, buhe i stjenice. Jak infuz eukaliptusovih listova može se preporučiti za utrljavanje u vlasište kod pedikuloze, a eukaliptusovo ulje za prevenciju zaraze ušima. Na javnim mjestima gdje postoji opasnost od kontakta s kukcima, mirisno ulje se nanosi na glavu u kapima.

Oblozi od infuzije eukaliptusa učinkovito su sredstvo protiv bolova i upala kod bolova u zglobovima, artroze, lumbaga, artritisa, reumatizma, neuralgija i osteohondroze.

Sredstva na bazi ove ljekovite biljke primjenjuju se vanjski i unutarnje. Za unutarnju primjenu pripremaju se infuzije, tinkture, uvarci, ulja i čaj. Kao vanjski pripravci koriste se infuzije, ulja, masti, posipi od usitnjenih listova i uvarci.

Kod šećerne bolesti

Eukaliptusovo ulje prirodni je pripravak koji pomaže smanjiti razinu šećera kod dijabetesa. Postoji nekoliko recepata za upotrebu ovog proizvoda od strane narodnih iscjelitelja i bolesnika.

1. Mali komadić crnog kruha zgnječi se u mrvicu i oblikuje se mala pogačica. Na mrvicu se nakapa 3 kapi suncokretovog ulja i 1–2 kapi eukaliptusovog. Pogačica se pojede i zalije vodom u koju je dodan limunov sok.
2. U čašicu se ulije 20–30 ml mlijeka, nakapa se po 1 kap ulja geranija i eukaliptusa i popije. Sredstvo se uzima dvaput na dan, ujutro nakon jela i navečer prije večere.

Kod pankreatitisa

Eukaliptus ima pozitivan ljekoviti učinak kod pankreatitisa. Koristi se u liječenju biljnim uljima i mastima.

U čajnu žličicu biljnog ulja dodaje se po 1 kap ulja metvice i eukaliptusa. Ujutro, na prazan želudac, uzima se ulje u usta, ali se ne guta, već se polako, bez žurbe, rastače 15–20 minuta. Umjesto ulja metvice može se uzeti smrekovo, lavandino, đumbirovo, mandarinsko.

Za normalizaciju rada gušterače koriste se složene mješavine koje se mogu pripremati samostalno. One sadrže velik broj biljaka. Primjer mješavine:

• usitnjeni list eukaliptusa;
• smilje;
• vratić;
• medvjetka;
• cvjetovi kamilice;
• kokotac;
• korijen sabljana;
• laneno sjeme;
• kukuruzne svile;
• gospina trava;
• kentaurija;
• cvjetovi lipe;
• plodovi šipka;
• oman
• list brusnice;

Sve vrste biljnog materijala uzimaju se u jednakim količinama. Čajna žličica mješavine prelije se kipućom vodom (400 ml), poklopi se i ostavi da stoji dok tekućina ne postane mlaka. Infuzija se pije dvaput na dan, po punoj čaši.

Za crijeva

Uvarak od suhog materijala pomaže kod grčeva i boli u crijevima. Ovaj se napitak pije i kod kroničnog gastritisa povezanog sa smanjenom kiselošću.

Na vagi se odmjeri 25 g usitnjenih listova, sirovina se uspe u litrenu staklenku i prelije kipućom vodom (0,5 l). Zatim se stavi u kipuću vodenu kupku i drži 15 minuta. Potom se posuda izvadi, ohladi 40–50 minuta i procijedi. Ako je voda iskipjela, doda se vode kako bi se volumen uvarka doveo do 0,5 l. Sredstvo se pije triput na dan, po 2–3 jušne žlice.

Kod hemoroida

Klistiri od svježeg eukaliptusa smirit će bol i ukloniti upalu kod hemoroida. 300 g listova sitno se nareže, prelije s 1 l vode i tekućina se dovede do vrenja. Zatim se posuda skine sa štednjaka, stavi na debeli ručnik i zamota sa svih strana.

Posuda se drži na toplom 30–35 minuta, zatim se uvarak procijedi. Stave se topli klistiri uz pomoć malog balončića. Ako se hemoroidalni čvorovi ne vraćaju, rade se vanjski oblozi od istog uvarka.

Kod cistitisa

Cistitis je bolje liječiti antibioticima. Kao dodatni postupak radi se sjedeća kupka s ljekovitim uljima. U 15 l tople vode (volumen kupke) doda se po 5–7 kapi eukaliptusovog, sandalovog i lavandinog ulja. Trajanje postupka je 15–20 minuta, a kupke se mogu uzimati dvaput na dan.

Narodni iscjelitelji preporučuju uzimanje sjedećih kupki s biljnim uvarčima na temelju mješavine od 5 sastojaka. U sastav mješavine uključuje se sušeni materijal:

• list eukaliptusa — 1 žlica;
• neven (cvjetovi) — 6 žlica;
• troskot, poljska preslica, kamilica — po 5 žlica.

Sirovina se miješa, popari s bilo kojom količinom vode, dovede do vrenja i ohladi. Zatim se ulije u pripremljenu sjedeću kupku s toplom vodom (38–40 stupnjeva). Trajanje postupka je 15–20 minuta, kupku se može uzimati dva puta dnevno dok simptomi bolesti ne nestanu.

Kod prostatitisa

Kod kroničnog prostatitisa rade se opće i sjedeće kupke s infuzima i uljima. U veliku kupku dodaju se odvarci kamilice, majčine dušice i drugih biljaka koje imaju protuupalno i umirujuće djelovanje. Odvarci se pripremaju prema uputama proizvođača ljekovitog bilja.

U vodu se također dodaju ulja ružmarina, čempresa, eukaliptusa (po 3–4 kapi). Dobar učinak imaju eterična ulja pačulija, krkavine, crnogoričnog drveća (po 3 kapi).

Dobar protuupalni lijek kod akutnog prostatitisa je klistir. Za pripremu otopine dodaju se 3 kapi eukaliptusovog ulja u 30 ml mlijeka. Za postupak se uzima mali gumeni balončić s mekim vrhom.

Protiv kašlja

Kod kašlja priprema se čaj od suhog lišća. 3 žlice usitnjenog eukaliptusa preliju se kipućom vodom (250–300 ml). Ostavi se stajati 25 minuta i procijedi kroz nekoliko slojeva gaze. Čaj se pije tijekom dana u malim gutljajima.
Svaki dan se priprema svježi čaj. Ovaj ekspektorans može se piti kod bronhitisa i komplikacija respiratornih bolesti.

Protiv curenja nosa

Ispiranje nosa čisti sinuse i uništava patogene organizme na sluznicama, smanjuje oticanje i upalu. Za pripremu otopine u toploj vodi (0,5 l) otopi se žličica morske soli i doda 4 kapi eukaliptusovog ulja. Tekućina se uvuče u gumenu klizmu i ispere nos držeći glavu uspravno.

Kod curenja nosa korisno je udisati miris etera. Eukaliptusovo ulje kapa se na vatu i stavlja u spavaću sobu. Također, kod curenja nosa korisno je raditi inhalacije. U lonac s vrućom vodom doda se nekoliko kapi eukaliptusovog ulja. Pokrivši glavu ručnikom, udišu se pare vode i etera, udisanjem kroz nos.

Za inhalacije se također koristi nebulizator – praktičan uređaj, osobito kada se radi o liječenju djeteta. U spremnik se ulije 30 ml tople prokuhane vode ili fiziološke otopine. Doda se 2–3 kapi eukaliptusovog ulja i inhalira se 6–10 minuta. Preporučuje se zatvoriti oči kako eter ne bi iritirao sluznice.

Protiv curenja nosa pomaže i mast koju nije teško napraviti samostalno. U staklenku od kreme ili u mali spremnik stavi se žlica vazelina i doda ulja – eukaliptusa (5 kapi), čajevca (5 kapi), metvice (2–3 kapi). Sastojci se dobro izmiješaju. Maže se koža iznad nosnih sinusa, obnavljajući mast 2-3 puta dnevno. Sredstvo se može čuvati nekoliko dana, zatvorivši staklenku hermetičkim poklopcem.

Pri temperaturi

Kod visoke temperature radi se trljanje vodenom-uljanom emulzijom. 4–5 kapi eukaliptusovog ulja doda se u 50 ml vode i utrlja otopina u prsa i leđa. Za nekoliko minuta temperatura će početi padati. Po potrebi se postupak ponavlja.

Kod bronhitisa

Za liječenje bronhitisa koriste se inhalacije. Za vruću inhalaciju, 10–15 kapi ulja dodaje se u tek prokuhanu vodu i udiše se para, nagnuvši se nad lonac. Glava se prekriva ručnikom. Diše se na usta i nos. Za brži oporavak postupak se provodi 1–2 puta dnevno.

Umjesto ulja može se koristiti vrući infuz. U tu svrhu 20 g usitnjenog lista eukaliptusa prelije se kipućom vodom i ostavi da odstoji 15 minuta. Inhalacija se provodi na isti način kao s uljem. Postupak traje 6–10 minuta. Može se raditi i hladna inhalacija: ulje se nakapa na salvetu i duboko se udiše miris eteričnog ulja.

Kod upale pluća

U liječenju upale pluća korisno je masirati prsni koš mješavinom ulja eukaliptusa i suncokretovog ulja. Može se koristiti i maslinovo ulje.

3–4 kapi ulja eukaliptusa pomiješaju se s baznim uljem i dobro izmute. Pripravak se utrljava u prsa i leđa.

Nakon savjetovanja s liječnikom mogu se raditi inhalacije s eukaliptusom kao kod bronhitisa.

Kod angine

Kod crvenila grla i upale krajnika, 10–15 kapi ulja otopi se u čaši prokuhane tople vode. Dobivenom otopinom grglja se svaka 2–3 sata.

Može se pripraviti infuz za grgljanje na bazi suhe ljekarničke sirovine. Dvije jušne žlice usitnjenog eukaliptusa preliju se čašom kipuće vode, ostave da odstoje 2 sata i procijede. Grglja se 5–6 puta dnevno.

Kod sinusitisa

U liječenju sinusitisa, 2 žlice suhih listova eukaliptusa stavljaju se u ovlaživač zraka. Također se može nakapati nekoliko kapi ulja na vaticu i staviti je u prostoriju.

U liječenju sinusitisa korisno je raditi inhalacije nad parom. U tek prokuhanu vodu dodaju se po 2 kapi ulja đumbira i eukaliptusa. Zatim se dodaju po 1–2 kapi ulja timijana i čajevca. Inhalacija se provodi s glavom nagnutom nad lonac i prekrivenom ručnikom. Postupak traje 7–10 minuta.

Za imunitet

Za jačanje imuniteta preporučuje se udisanje mirisa eteričnog ulja eukaliptusa. U trgovinama koje prodaju proizvode za aromaterapiju prodaju se male platnene vrećice sa suhim travama, lišćem i cvjetovima, koje se nazivaju sachet. Takva ljekovita vrećica može se izraditi vlastitim rukama tako da se u nju stave listovi eukaliptusa.

Miris eteričnog ulja osobito je korisno udisati zimi, kada je velika vjerojatnost zaraze gripom i akutnim respiratornim infekcijama, a prostorije su slabo prozračene. Za jačanje imuniteta korisno je piti čaj s listovima eukaliptusa i raditi aromamasažu eteričnim uljem.

Vrste ljekovitih pripravaka

Na osnovi eukaliptusa narodni iscjelitelji pripravljaju infuze, tinkture, uvarke, čajeve, masti i ulja. Uglavnom se koristi suha sirovina, ali postoje recepti za pripravke od svježih listova.

Infuzija

Ljekoviti infuzi pripravljaju se od suhih listova; sirovina se priprema samostalno ili kupuje u ljekarni. Za pripravu ljekovitog sredstva sirovina se stavlja u emajliranu ili keramičku posudu, prelije vrućom vodom i stavi u vruću vodenu kupelj. Tekućina se u velikom loncu (kupelji) zagrijava do vrenja i u tom stanju drži određeno vrijeme.

U nekim receptima dovoljno je samo dovesti vodenu kupelj do vrenja, u drugima se infuzija zagrijava nekoliko minuta. Nakon toga se mali lonac izvadi iz kupelji i ohladi, a sirovina se procijedi i iscijedi.

U mnogim narodnim receptima vodenu kupelj ne koriste, zagrijavaju lonac sa sirovinom i vodom izravno na štednjaku, a nakon vrenja hlade.

Tinktura

Tinktura od eukaliptusove sirovine koristi se za unutarnju i vanjsku upotrebu, kao i za utrljavanja. Sastav sredstva domaće pripreme identičan je analognom pripravku koji proizvode farmakološka poduzeća.

Za pripremu sredstva potreban je etilni alkohol (0,5 l) i suhi list eukaliptusa prućastog (100–120 g). Sirovina se stavlja u staklenu teglu, prelije medicinskim alkoholom (70%) ili dobrom votkom. Hermetički se zatvori i ostavi da stoji 2–3 tjedna bez pristupa sunčevoj svjetlosti. Zatim se biljni ostaci uklone, alkohol procijedi. Tinktura se čuva u hermetički zatvorenoj posudi u hladnjaku.

Uvarak

Uvarak se priprema istom tehnologijom kao i infuzija, u vodenoj kupelji. Ali biljna sirovina kuha se duže – od 10 do 30 minuta i više. Takav način za pripremu sredstava od eukaliptusa ne koristi se često, jer pri kuhanju isparava eterična komponenta i proizvod gubi ljekovita svojstva.

Za pripremu ljekovitih sredstava koristi se ne samo list, već i kora eukaliptusa. Ova sirovina sadrži znatno manje eteričnog ulja. Ali u njoj ima mnogo tanina – 40% više nego u lišću.

Kora se koristi u narodnoj medicini mnogih naroda svijeta. Adstringentne tvari, tanini imaju učvršćujuće djelovanje na crijeva kod proljeva.

Čaj

Eukaliptusov ljekoviti čaj priprema se poparivanjem usitnjenog suhog lista. To se radi u debelostjenoj šalici ili velikoj krigli. Za jednu porciju napitka (200–250 ml) uzima se 0,5–1 čajna žličica suhe biljke.

Čaj se ostavi da stoji 3–5 minuta i pije se vruć. Ovaj napitak koristi se kao profilaktičko, opće jačajuće i toničko sredstvo.

Mast

Osnova masti domaće pripreme može biti vazelin ili masna krema, suncokretovo ili maslinovo ulje. U osnovu se unose ljekovite tvari. Osim eukaliptusovog ulja, može se dodati još nekoliko vrsta sa sličnim djelovanjem – mirtino, lavandino, breskvino, krkavino, đumbirovo i druga.

Ljekarnički pripravci na bazi eukaliptusa (pregled preparata)

Farmaceutska industrija proizvodi veliki asortiman pripravaka koji sadrže sirovinu i ekstrakte listova eukaliptusa. Ovi lijekovi se prodaju bez recepta.

Klorofilipt

Na bazi ekstrakta eukaliptusa kuglastog proizvode se pripravci skupine Klorofilipt.

Lijekovi se proizvode u sljedećim oblicima:

• uljna otopina za lokalnu primjenu;
• tablete za sisanje;
• alkoholna tinktura.

Djelatna tvar pripravaka je ekstrakt listova eukaliptusa kuglastog.

Uljna otopina Klorofilipta sadrži 2% ekstrakta eukaliptusa, koristi se za liječenje erozije cerviksa maternice. Lijek se primjenjuje tako da se pamučni tamponi namoče u ulje i uvedu u vaginu. Lijek podmazuje cerviks i erodirana područja.

Tablete za resorpciju sadrže 0,25 ml ekstrakta eukaliptusa. Propisuju se kao antibakterijski lijek kod bolesti uzrokovanih stafilokokima, te kao dezinfekcijsko sredstvo kod nositeljstva stafilokoka, infektivnog oštećenja bakterijama otpornim na antibiotike, liječenja sporo zacjeljivajućih rana.

Neke vrste tableta sadrže dodatke – askorbinsku kiselinu i ekstrakt ehinaceje.

Alkoholna tinktura Klorofilipta sadrži 1% ekstrakta eukaliptusa. Lijek je namijenjen za oralnu primjenu, također se propisuje kao sredstvo protiv stafilokoka i mikroorganizama otpornih na antibiotike. Sredstvo djeluje protuupalno. Lijek se ne propisuje bolesnicima mlađim od 18 godina.

Eukaliptus M, pastile i tablete za sisanje

Za proizvodnju lijeka koriste se ulje eukaliptusa prutastog i levomentol. Mentol ima 'hladeće' i antiseptičko djelovanje, ekstrakt eukaliptusa uništava patogene mikroorganizme u usnoj šupljini i grlu, te ima protuupalni učinak. Sredstvo smanjuje kašalj i bol u grlu. Lijek je učinkovit kod faringitisa i traheitisa. Pastile se mogu koristiti za omekšavanje glasnih žica prije dugih nastupa pred publikom.

Pektusin, tablete

Djelatne tvari lijeka su ulje lišća eukaliptusa prutastog i levomentol (racementol). Lijek djeluje jednako kao Eukalipt M, pružajući antimikrobno, antiseptičko i protuupalno djelovanje. Pektusin se propisuje oralno kod faringitisa, bronhitisa, angine, laringitisa. Tablete se stavljaju na jezik i drže dok se ne otope.

Alkoholna tinktura eukaliptusa

Tinktura je zelenkasto-smeđa tekućina mirisa na alkohol i eukaliptusov eter. Ekstrakcijsko sredstvo lijeka je etilni alkohol (70%). Otopina je pripremljena maceracijom 200 g suhog lišća eukaliptusa prutastog u 1 L etanola.

Kako se esencijalna komponenta ne bi razgradila od sunčeve svjetlosti, tinktura se proizvodi u bočicama od tamnog stakla, upakiranim u kartonski omot. Lijek se koristi za parne inhalacije, kupke, pripremu masti i kozmetičkih sredstava. Inhalacije se ne rade djeci mlađoj od 3 godine.

Ulje eukaliptusa: svojstva i primjena

Ulje od lišća eukaliptusa ima ista korisna svojstva kao i druga sredstva – infuzije, tinkture i dekokti. Prednost proizvoda je visoka koncentracija eteričnog ulja, organskih kiselina, drugih tvari i elemenata.

Svojstva ulja eukaliptusa povezana su s velikim skupom korisnih tvari i njihovom kombinacijom. Proizvod:

1. Djeluje baktericidno i antiseptički, uništavajući patogene mikroorganizme.
2. Djeluje kao analgetik, uključujući kod grčeva različitog porijekla.
3. Djeluje umirujuće.
4. Ubija helminte (gliste i dječje gliste) u crijevima.

Zahvaljujući brojnim ljekovitim svojstvima, eterično ulje se uspješno primjenjuje u liječenju ginekoloških bolesti, opeklina, akni, reumatizma, artritisa i drugih patologija praćenih bolovima u zglobovima, te se koristi kao antipiretik. Infuzije i dekokti učinkoviti su pripravci za inhalaciju kod bronhitisa i prehladnog kašlja. Pare uništavaju bakterije u prostoriji. Stoga se udisanje mirisa eteričnog ulja preporučuje onima koji su bolesni i ne žele zaraziti druge.

Primjena u kozmetologiji

Domaći i ljekarnički pripravci na bazi eukaliptusovih sirovina aktivno se koriste u kućnoj kozmetici. Oni se primjenjuju za njegu problematične kože i kose.

Losion za liječenje akni

Ovaj losion dobro isušuje masnu kožu i akne. Za pripremu sredstva potrebno je eukaliptusovo ulje. Također će biti potrebno ulje čajevca, svježe iscijeđeni limunov sok (2 žlice), ulje sjemenki grožđa.

U malu šalicu izdavite sok od limuna i procijedite ga kroz nekoliko slojeva gaze (ili kroz tkaninu). Ponovite postupak sve dok u soku ne ostane pahuljica i čestica opne koja oblaže kriške. Pomoću pipete dodajte po 2 kapi svake vrste ulja.

Losion koristite dva puta dnevno. Prvi put kožu obrišite ujutro, nakon umivanja. Nakon 10–15 minuta, ako osjetite zatezanje kože, isperite sastav hladnom vodom. Postupak ponovite navečer, prije spavanja.

Spaljivanje prištića

Eukaliptusovo ulje koristi se za točkastu obradu prištića. Pamučni štapić umoči se u ulje i nanese na prištić. Ne treba mazati cijelu kožu sredstvom, ulje se nanosi točkasto, samo na glavicu prištića. Pod djelovanjem etera prištići brzo presuše i nestaju.

Pomlađujuća maska za stariju kožu

U malu šalicu razbijte kokošje jaje, uklonite bjelanjak i ostavite žumanjak. Dodajte pola čajne žličice eukaliptusovog ulja i isto toliko ricinusovog. Smjesu dobro izmiješajte i nanesite na lice ravnomjernim slojem. Masku držite 6–8 minuta, a zatim isperite vodom sobne temperature.

Žumanjak izvrsno tonizira stariju kožu, a ulja dobro omekšavaju. Ekstrakt eukaliptusa hrani kožu organskim kiselinama i mikroelementima.

Maska od svježeg sira i meda za normalnu kožu

Ova vrsta maske umiruje i hrani kožu s normalnom masnoćom. U manjoj posudi pomiješaju se med, svježi sir razmekšan u jednoličnu pastu i infuzija eukaliptusa. Sastojci se uzimaju u jednakim količinama i dobro promiješaju. Maska se nanese na lice i ostavi 20 minuta. Zatim se sirno-medna masa ispere vodom sobne temperature.

Maska od pekarskog kvasca za masnu kožu

Paketić kvasca razrijedite toplim uvarkom eukaliptusa (do konzistencije kiselog vrhnja) i u pastu dodajte žlicu obranog kefira. Masku nanesite u debelom sloju i ostavite da se osuši, dok koža ne počne osjećati zatezanje. Pastu isperite hladnom ili toplom vodom.

Umjesto kvasca možete koristiti ražani kruh namočen u odvaru eukaliptusa. Ova maska ne stvara jak učinak zatezanja.

Ulje eukaliptusa za kosu

Ovo biljno sredstvo koristi se za obnovu kose oštećene svakodnevnom 'njegom' — oblikovanjem fenom, uvijanjem na viklerima, bojanjem i drugim frizerskim postupcima. Ulje učinkovito uklanja prhut, smanjuje masnoću vlasišta, glavni uzrok masne kose, prožima ispucale vrhove, ali ne opterećuje kosu. Sredstvo vraća kosi sjaj, gipkost i zdrav izgled.

Ovaj pripravak koristan je i kod opadanja kose. Organske kiseline, aldehidi, flavonoidi i eter hrane korijene kose, što rezultira prestankom gubitka kose i oživljavanjem folikula dlake.

Ulje se može kupiti u ljekarni ili pripremiti samostalno od pojedinačnih sastojaka. Liječnički postupak provodi se sljedećim redoslijedom.

1. Kosa se pere šamponom, suši i češlja masažnom četkom.
2. Na češalj s finim zupcima nakapa se nekoliko kapi ulja i nanese na kosu, provlačeći češalj od korijena do vrhova. Zatim se ponovno nanese ulje na češalj i pročešljaju svi pramenovi cijelom dužinom.
3. Kosa se podvije i omota ručnikom u obliku turbana.
4. Uljna maska drži se 30 minuta i ispere šamponom. Kosu se preporučuje sušiti prirodnim putem.

Jednostavan način za zdravu kosu

U posudicu se stavi mala količina šampona potrebna za pranje kose. Zatim se u posudu doda 4–5 kapi eukaliptusovog ulja i pomiješa sa šamponom. Nakon toga opere se kosa. Šampon s eukaliptusom učinkovito je sredstvo za prehranu kose i ozdravljenje korijena.

Ispiranje uvarkom i infuzom

Ispiranja eukaliptusom obavljaju se nakon pranja šamponom, jednom tjedno. Ako se postupak provodi redovito, kosa postaje svilenkasta, podatna i gipka. Uvarke treba pripremiti neposredno prije kupanja.

Tinktura za jačanje kose i uklanjanje masnih izlučevina

Ovo sredstvo priprema se na alkoholnoj osnovi. U litarsku staklenku stavi se suhi materijal eukaliptusa (2–3 žlice) i žlica šećera. Staklenka se zatvori i tekućina se ostavi da stoji pet dana, bez pristupa sunčeve svjetlosti. Zatim se tinktura procijedi, prelije u bocu, hermetički zatvori i stavi u hladnjak.

Jednom tjedno obrađuje se vlasište umakanjem vatene podloge u tinkturu. Nakon pola sata sredstvo se ispere.

Kako se eukaliptus koristi u kulinarstvu

Ljuti, gorkasti okus eukaliptusovih listova, jak miris eteričnog ulja omogućuje korištenje ove biljke kao egzotičnog začina.

Recept kulinarskog infuza

Može se samostalno pripremiti infuz i dodavati ga u malim količinama u razna jela. 2 žlice suhih usitnjenih listića prelije se čašom kipuće vode, ostavi da se ohladi i procijedi. Začin je gotov.

Malom količinom infuza pošprica se meso i riba tijekom prženja, doda se žlica tekućine u pirjana jela. Kako eterično ulje ne bi potpuno isparilo, začin se dodaje u namirnice nekoliko minuta prije kraja toplinske obrade.

Egzotični čaj

Za pripremu napitka potreban je veliki čajnik za kuhanje. U posudu se stavlja nekoliko komadića limete, 1–2 suha lista eukaliptusa, grančica rooibosa. Zakuha se kipućom vodom i poklopi. Napitak se ne čuva, priprema se neposredno prije konzumacije, prema broju sudionika čajanke.

«Lovačka marinada»

"Lovačkom marinadom" nazivaju se grane mirisnih biljaka koje se stavljaju na žar ili rešetku roštilja prilikom pečenja mesa i velike riječne ribe. To su prije svega biljke koje sadrže etere i smolaste tvari — eukaliptus, borovica, lovor, ružmarin, crni i piment (u zrnu). Količinu eukaliptusa je bolje ograničiti na par listova, jer eterična ulja intenzivno isparavaju na vrućem žaru, a hrana će dobiti pretjeran miris i gorčinu.

Ulje eukaliptusa kao začin

1–2 kapi eukaliptusovog ulja možete dodati u umak pripremljen za pečenu janjetinu, divlju pticu i drugo meso. Miris etera sasvim se slaže s mirisom i okusom češnjaka, korijandera i meda.

Ista količina eukaliptusovog ulja dodaje se u smeđi šećer, slatke deserte na bazi meda, u voćne umake, ocat, džem i pekmez.

Marinada za svinjetinu

2 zdrobljena lista eukaliptusa preliju se s 1 l kipuće vode. Dok se izvarak hladi, u keramički, plastični ili emajlirani lonac stavljaju se komadi mesa. U eukaliptusovu otopinu dodaje se luk narezan na kolutiće, komadići mrkve, sol i crni papar (u zrnu). Zatim se ulije pola čašice vinskog octa. Marinadom se prelije svinjetina i stavi u hladnjak na 5–7 sati.

Kako popariti metlu od eukaliptusa za saunu

Ljubitelji vruće pare cijene aromu eteričnog ulja koja ispunjava saunu. Suhi listovi eukaliptusa nisu tako tvrdi i lomljivi kao kod drugih vrsta. Stoga se metla priprema na pari na poseban način.

U drvenu kacu se ulije kipuća voda i uroni metla na 15–20 minuta. Već nakon 5 minuta list mijenja boju i postaje intenzivno zelen. Kada listovi malo omekšaju, metle se izvade i urone drškom u vodu kako bi vruća vlaga ušla unutar grana. Tako se radi ako je kaca uska. Ako je posuda široka, metle se urone cijele.

Nakon 20 minuta metla postaje mekana, svi listovi i grane su savitljivi i elastični. Grančice i listovi dobro se savijaju i ne lome. Voda koja ostane nakon parenja zasićena je eteričnim uljem. Ako se baci na kamenje (grijač), aromatični miris eukaliptusa ispunit će cijelu saunu. Rasparena metla stavlja se na lice i udiše se miris, čime se obavlja inhalacija parom.

Među nedostatke rasparenog eukaliptusove metle ubraja se pretjerana fleksibilnost. Potrebno je naviknuti se pariti se savitljivim grančicama s dugim listovima.

Neki ljubitelji saune izrađuju metle od različitih vrsta drveta, orijentirajući se na to kakav će miris ispuštati rasparen "buket". Eukaliptus se kombinira s brezom, hrastom i borovicom.

Kontraindikacije za primjenu

Pripremci na bazi eukaliptusove sirovine ne smiju se koristiti kod alergije na taj proizvod. Zabrana se ne odnosi samo na lijekove, nego i na kozmetiku i kulinarstvo. Alergijske reakcije pri vanjskoj primjeni očituju se u obliku osipa, crvenila, svrbeža i opće malaksalosti. Pri unutarnjoj uporabi mogu se pojaviti mučnina, povraćanje, vrtoglavica, osip i crvenilo na koži te otekline.

Eukaliptusov list i ulje kontraindicirani su za inhalacije kod hripavca, bronhospazama i bronhalne astme. Ta sredstva nisu namijenjena liječenju djece mlađe od 24 mjeseca.

Liječenje eukaliptusom ne smiju provoditi osobe koje prolaze kemoterapiju, osobe s dijagnozom epilepsije, teških bolesti bubrega ili jetre te osobe kojima se često povišava arterijski tlak.

Iako se lijekovi na bazi eukaliptusa svrstavaju među homeopatske pripravke, ne smiju se kombinirati s drugim lijekovima. Nema provjerenih podataka o njihovoj interakciji s eteričnim uljem i drugim aktivnim tvarima.

Zanimljivosti o eukaliptusu

1. Po listovima eukaliptusa mogu se odrediti strane svijeta. U Australiji se ravnina dugog lista proteže paralelno s meridijanom, a ravnine lisne plojke „gledaju” prema istoku i zapadu.
2. Biolozi tvrde da starost nekih australskih eukaliptusa može doseći 8–9 tisuća godina.
3. Kora eukaliptusa sadrži dvostruko više taninskih spojeva nego hrastova kora.
4. U Australiji, u regiji Gippsland, na planini Bau-Bau raste jedan od najviših eukaliptusa na svijetu. Njegova visina iznosi 99,4 m.
5. Drugi divovski eukaliptus izrastao je na Tasmaniji, nedaleko od korita rijeke Stiks. Visina stabla je 98,1 m. Starost divova procjenjuje se na 350–400 godina.
6. Sjemena eukaliptusa prilagođena su preživljavanju u surovim australskim uvjetima. Zadržavaju klijavost do 9–10 godina, ali poznati su slučajevi kada su sjemenke ostale sposobne za klijanje i nakon 40–50 godina.
7. Mnoge vrste eukaliptusa pri oštećenju debla izlučuju crvenu biljnu gumu, koja se koristi u medicini, kulinarstvu i industriji. Za dobivanje te tvari na deblu se rade zarezi, kao pri skupljanju brezovog soka. Guma se naziva kino (s naglaskom na prvom slogu). Ta riječ ima indijsko podrijetlo. Izlučena guma podsjeća na žele od crvenog ribiza, ali se nakon nekoliko sati osuši i postane slična crvenom jantaru. Glavni aktivni sastojak gume su adstringentni taninski spojevi, kinotaninska kiselina. Guma ima oštar okus i prodaje se pod zajedničkim nazivom „australski kino“.
8. Kino se koristio kao pripravak koji zaustavlja proljev. Ta se tvar ne otapa i ne apsorbira u želucu, djeluje samo u donjem dijelu crijeva.
9. Zdrobljena guma dodavana je u smjesu glicerina, alkohola i vode te se koristila za grgljanje kod angine. Australski Aboridžini dodaju prah od kina u čaj pri liječenju prehlade. Takvi eukaliptusovi šumarci, u kojima debla drveća izlučuju gumu, u Australiji se nazivaju „krvavim šumama“.
10. U Indiji su se tom tvari bojile pamučne tkanine u žućkastosmeđu boju.
11. Na listovima prućastog eukaliptusa zimi se pojavljuje izlučevina koja podsjeća na sluz. Ova tvar ima okus glukoze ili fruktoze. Australski aboridžini i Maori je skupljaju i koriste u prehrani kao slatku poslasticu. Ova tvar poznata je kao novozelandska ili australska mana.
12. Na listovima eukaliptusa mannifera, kao i vrsta dumosa i resinifera, koje rastu u Tasmaniji i na jugu Australije, pojavljuje se druga vrsta mane — perp. Ova vrsta izlučevina nastaje kao posljedica probijanja lisne ploče od strane kukaca.
13. U Italiji proizvode liker od listova eukaliptusa. Piće se smatra ljekovitim, pije se za prevenciju i liječenje grozničavog stanja (intermitentne groznice).

Fotografija eukaliptusa