Iberijka: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Iberijka – pokrovna zeljasta jednogodišnja biljka. Pripada obitelji krstašica (Brassicaceae), posjeduje velik skup korisnih svojstava za ljudsko zdravlje. Biljka je otrovna, ali uz pravilnu upotrebu može pomoći u liječenju patologija kardiovaskularnog sustava, želuca, crijeva te spektra zaraznih, prehladnih i upalnih bolesti.

Medicinski naziv biljke je Iberidisherba. U narodu se susreću imena: „raznolatičnik", „paprenjak", „seoski senf", „zidnjak".

Kemijski sastav

Sastav nije u potpunosti proučen, što ograničava primjenu na specifična područja. Pritom su sjemenke i stabljika biljke obdareni već poznatom jedinstvenom strukturom po svojim svojstvima. U njima se nalazi:

1. Kukurbitacin skupine E, I, J, K (protutumorske, antimikrobne i antihelmintske osobine).
2. Glukoiberin (antioksidans).
3. Glukokeirolin (biljni antibiotici, antivirusno sredstvo).
4. Flavonoli (regulacija procesa stvaranja enzima).
5. Glukozinolati (aminokiseline).

Glavnim djelatnim sastojcima raznolatičnika smatraju se gorčine, složeni ester, glikozid ulja senfa, kukurbitacin i druge tvari. Ovaj popis – osnova za formiranje kemijskog sastava.

Obratite pozornost: biljka sadrži otrovne tvari. Stoga konzumacija bez savjetovanja s liječnikom i propisivanja stroge doze može donijeti teške nepovratne posljedice za organizam.

Kako izgleda i gdje raste

Jednogodišnja biljka s golom, hrapavom, rebrastom stabljikom u prosjeku doseže veličinu 35–40 cm. Sam grm može narasti više od pola metra. Baza je gusto razgranata, listovi karakteristične tamnozelene boje, perasto-klinasti, izduženi. Biljka ima male latice bijele boje promjera do 2 cm, skupljene u velike grozdove, ljubičaste ili ružičaste boje. Paprenjak je uvijek četverolatičan, rubovi su karakteristično izduženi.

Razdoblje cvatnje iberisa ograničeno je na ljetne mjesece (od lipnja do kolovoza), nakon čega biljka donosi plod. Ovisno o vremenskim uvjetima, može ponovno dati zametak. Optimalna temperatura kreće se oko 18–20 °C. Do kraja rujna na granama se mogu vidjeti dvokrilne mahune okruglog spljoštenog oblika, unutar kojih se nalaze smeđe (ponekad žute ili crvene) sjemenke kojima se razmnožava.

Izvornim mjestom pojave smatra se Španjolska (nekada nazivana Iberijom).

Dodatne informacije: prema predaji, starorimski pisac i erudit Plinije Stariji, dok je boravio u Iberiji, izliječio je svojeg prijatelja od bolova u probavnom traktu pomoću iberisa. Stoga je naziv biljke i njezino podrijetlo vezano za ovo mjesto.

Ova je vrsta toploljubiva i otporna na vrućinu, stoga je područje rasprostranjenosti iberisa – Srednja Europa i Sredozemlje. U Rusiji ga se može pronaći na južnim područjima (Krim, Kavkaz, Don), ponekad u europskom dijelu zemlje.

Biljka obitava uglavnom u planinskim, stjenovitim područjima u rahloj zemlji s visokim udjelom vapna. Za obilan rast zahtijeva mnogo sunčeve svjetlosti i umjerenu vlagu. Vrsta je odavno udomaćena, pa je moguć njezin vrtni uzgoj i razmnožavanje reznicama.

Vrste

Zahvaljujući svojoj nezahtjevnosti i vanjskim osobinama, polugrm se često koristi ne samo u ljekovite svrhe, nego i u pejzažnom oblikovanju, što predstavlja veliki interes za vrtlare i uzgajivače. Zahvaljujući njima, uzgojeno je više od 30 sorti, od kojih su neke trajnice, što znači da su otporne na mraz i sposobne bez posljedica preživjeti zimsko razdoblje. Uglavnom se sve podvrste međusobno razlikuju po obliku listova, a u nekim slučajevima i po boji cvjetova. Posebno su popularne sljedeće sorte:

Iberis zimzeleni
Višegodišnji visoki polugrm (30–40 cm). Listovi su duguljasti, tamnozeleni, dosežu 7 cm u dužinu. Cvjetovi ove podvrste su kišobranasti, svijetli, promjera do 5 cm. Cvatnja počinje ljeti i traje oko 20–25 dana. Značajnost vrste je u tome što cvjetovi gotovo potpuno prekrivaju grane tijekom otvaranja. Biljka može ponovno cvjetati krajem ljeta i donosi plod.

Sorte:

1. Little Gem – niske bujne prostirke promjera do 50 cm. Ima velike zimzelene, sjajne listove. Cvate u travnju i svibnju, a u to vrijeme na biljci se može naći do 200 grozdova po jednoj gredici.
2. Winterzauber – prepoznaje se po iznimno ranom cvjetanju koje počinje već u ožujku.
3. Zwerge Schneeflocke – jedna od udomaćenih sorti, nezahtjevna u njezi i izvrsno raste u kamenitim gredicama. Mala zeljasta sorta (do 15 cm). Boja cvjetova je svijetloplava. Značajna je po dugom razdoblju cvatnje.
4. Findel – nizak (20 cm) i širok (do 1 m) polugrm, jako razgranat u stranu. Razdoblje cvatnje je kratko.
5. Dana (Dana) – varijetet bijelocvjetnog iberisa. Gustocvijet, ne viši od 15 cm.

Iberis gibraltarski
Španjolski niski polugrm. Može se naći na jugu zemlje i u Maroku. U proljeće cvjeta ružičastim cvatovima, doseže visinu od 25 cm i promjer od 40 cm. Za uzgoj je potrebno pripremiti dobar arboretum s puno sunčeve svjetlosti. Nalazi se u Rusiji. Najrašireniji su:

1. Gibraltarski iberis (Gibralter Candytuft) – niska zeljasta biljka (veličina varira od 15 do 35 cm). Pri cvatnji prekriven je gustim pokrovom cvata od bijele do duboke ljubičaste nijanse. Voli toplinu, zahtijeva dobro zagrijano mjesto i neutralno tlo.
2. Bombonski iberis (Candy Tuff) – jedna od najvećih sorti gibraltarskih iberisa. Veličina cvata bliska je dalijama. Rijedak je, stoga ga cijene uzgajivači. Za uzgoj zahtijeva drenirano tlo s malo vlage.

Oba se sorta odlikuju nježno-ljubičastim cvatovima koji s vremenom postaju čisto bijeli.

Iberis krimski
Nazvan je tako zbog mjesta porijekla – prvi put otkriven na Krimu. Trajnica naraste od 5 do 10 cm. Sivkaste boje, neizražajne stabljike spuštene prema dolje. Pupoljci su karakteristično ljubičasti, kasnije postaju bijeli.

Za uzgoj je poželjno suho, dobro kalcificirano tlo i sunčano mjesto.

Iberis kameniti
Podsjeća na kumulus oblak ili snježnu kapu zbog obilja cvatova i boje. To je niska (10-15 cm), vazdazelena, otporna na temperaturne promjene vrsta. Može se naći u Europi od Pirenejskog poluotoka do juga Rusije. Najčešće su zastupljeni:

1. Pigmeja (Pygmaea) – pokrivač (najviše 10 cm visine) prostire se širokim masivom, izduženi, igličasti listovi, glavice male i svijetle.
2. Weiss Riesen (Weiss Riesen) – sorta kamenitog iberisa. Veliki grm (doseže 30 cm) s bijelim cvjetovima.
3. Hijacintenblütige Riesen (Getitemviewtype Riesen) – oko 35 cm u dužinu. Jarko-ljubičasti grozdovi lijepo se ističu na pozadini tamnih izdanaka.

Obratite pažnju: presađivanje kamenitih iberisa nije poželjno jer se vretenasti korijen lako ozljeđuje.

Iberis gorak
Doseže u prosjeku 30 cm visine. Hrapave, nazubljene grane spuštene su prema dolje. Stabljika je razgranata od korijena. Mirisni mali cvjetovi bijele ili ljubičaste boje veličine od 1,5 do 3 cm. Podvrste:

1. Ajsberg (Eisberg) – visokorastući (40-45 cm) s velikim nazubljenim listovima. Pupoljci su izduženi (grozdasti) i svijetli.
2. Imperatorica (Empress) – oblikom podsjeća na kandelaber, doseže visinu od 30 cm. Listovi su dugi i nazubljeni. Izvana cvijet podsjeća na hijacint.

Iberis kišobranasti
Ovaj jednogodišnjak susreće se u Južnoj Europi. Ima visoke (do 40 cm), glatke stabljike i guste, bijele cvatove (ponekad mogu biti ljubičasti). Listovi su veliki i sjajni, smaragdne nijanse. Ima guste bijele cvatove (ponekad mogu biti ljubičasti). Počinje cvjetati nakon 2,5 mjeseca od dana sadnje. Sjemenke su žute ili crvene. Podvrste:

1. Čudo miks (Fairy Mix) – mali (15–20 cm), dobiva se iz mješavine različitih sjemenki, zbog čega latice poprimaju nepredvidivu boju.
2. Crvena groznica (Red Rush) – visina oko 30 cm, duge zelene grančice. Vrsta se odlikuje netipičnom koraljno-crvenom bojom pupoljaka.

Sakupljanje i čuvanje

Razdoblje cvatnje stjenika – vrijeme za pripremu sirovina. Travu je potrebno odrezati u potrebnoj količini, potom je pregledati na prisutnost trulih listova, stabljika i neželjenog otpada. Zatim prijeći na sušenje dobivene mase. Radi potpunog sušenja, potrebno ju je narezati i položiti na suho mjesto u slojevima debljine do 2–3 cm (radi osiguravanja dovoljne ventilacije). To će spriječiti vlagu i truljenje zbirke. Nakon toga svakodnevno okretati bilje i pratiti njihovo stanje.

Suho bilje treba čuvati u posebnim papirnatim vrećicama ili gazičastim vrećama, što je potrebno za pravilnu cirkulaciju zraka. Takav oblik skladištenja omogućuje korištenje tijekom dvije godine. Nakon isteka tog roka, korisni sastojci prestaju imati ljekovito djelovanje.

Sjemenke također podliježu pripremi. To treba učiniti u razdoblju od kolovoza do rujna. Proces se malo razlikuje od gore opisanih radnji: sjemenke je potrebno izložiti na pladanj u dobro prozračenom mjestu do potpunog sušenja, a nakon završetka postupka staviti ih u papirnate vrećice. Rok skladištenja – 24 mjeseca.

Važno! Ne smije se izlagati platno izravnim sunčevim zrakama, jer suho bilje može izgorjeti. Za poštivanje ovog pravila može se koristiti nadstrešnica ili drugo natkriveno mjesto.

Ljekovita svojstva iberijke

Spektar indikacija za primjenu pripravaka ili samostalnih priprema prilično je širok. Na njegovoj osnovi stvara se mnogo različitih ljekovitih pripravaka usmjerenih na korištenje u kardiologiji, gastroenterologiji i homeopatiji.

Građa iberisa istražuje se radi otkrivanja dodatnih korisnih svojstava. Godine 2014. istraživanje tvrtke Comcon Healthindex utvrdilo je da ekstrakt napravljen od svježih listova može u potpunosti regulirati rad probavnog trakta, podržavati njegovu aktivnost i zdravo stanje. Osim toga, pomoću takvog sastava mogu se pobijediti uobičajeni problemi: žgaravica, nadutost, oštra bol u želucu.

Godine 2004. utvrđeno je da je gorki stjenik sposoban prilagoditi se ljudskom organizmu. To se događa zahvaljujući selektivnom reguliranju rada mišića crijeva ovisno o bolesti: u slučaju opuštenog stanja – djelovati tonično, u slučaju grčeva – opuštajuće.

Od 1960-ih godina biljka se koristi za proizvodnju raznih farmaceutskih pripravaka u Njemačkoj i Belgiji. Za uzgoj su predviđene cijele plantaže u Darmstadtu. Ona je glavni sastojak pripravka Iberogast („Ibero“ – „iberijka“ i „gast“ – „želudac“) njemačke tvrtke Bayer.

Dodatne informacije: prema statistici, 2013. godine Iberogast je postao najprodavaniji lijek u Njemačkoj u području gastroenterologije. Izvozi se također u Rusiju i druge zemlje, stoga su diljem svijeta primjenu prokinetika već isprobali više od 25 milijuna ljudi.

Također se od biljke izrađuju drugi farmakološki pripravci i ljekovite mješavine.

Kao što je ranije rečeno, korisne tvari sadržane u biljci imaju pozitivan učinak na organizam. Njezine jedinstvene komponente pomažu u održavanju tonusa kardiovaskularnog sustava, imaju citostatičko i bakteriostatičko djelovanje, povećavaju rad glatke muskulature gastrointestinalnog trakta. Osim toga, koriste se za pomoć pri izlučivanju žuči i mokraće.

Stoga je sljedeći osnovni popis patologija za koje je indicirana primjena:

• bolesti srca i krvnih žila (angina pektoris, tahikardija, kisikovo gladovanje);
• funkcionalne dispepsije (gastritis, grčevi želuca);
• ulcerozne tvorbe u želucu i dvanaesniku;
• smanjeni apetit, mučnina, žgaravica, meteorizam;
• poremećaji tankog ili debog crijeva;
• problemi s izlučivanjem žuči.

Osim toga, tvari sadržane u jednogodišnjoj biljci imaju antiseptičko, antimikrobno i protuupalno djelovanje, stoga je moguća primjena za ublažavanje simptoma i liječenje:

1. Akutnog bronhitisa, upale pluća, angine, tonzilitisa i drugih bakterijskih infekcija prehlade.
2. Cistitisa, uretritisa, pijelonefritisa i drugih upalnih procesa u mokraćno-spolnom sustavu.
3. Oštećenja kože (dezinfekcija i zacjeljivanje rana).

Narodna medicina tvrdi da pripravci na bazi ove biljke pomažu u borbi protiv onkoloških bolesti i dobroćudnih tumora, jer imaju citostatičko djelovanje.

Iberijka gorka u narodnoj medicini

Farmaceutska svojstva koncentrirana su u cijelom nadzemnom dijelu iberijke i njezinim sjemenkama, stoga materijal za kućnu ljekarnu treba potražiti upravo ovdje. Od nadzemnog dijela biljke mogu se pripremiti dekoti, infuzi, oblozi, tinkture za kućnu upotrebu. Korijenski sustav u ovom slučaju nije uključen.

Suho cvijeće priprema se od srpnja do rujna, nakon čega se može koristiti za izradu proizvoda. Može se miješati s drugim sastojcima. Kod kuće, uzimajući u obzir karakteristike bolesti, mogu se pripremati lijekovi prema dolje navedenim receptima.

Kod kolecistitisa i gihta

Žličicu sušene biljke prelijte s 400 ml kuhane vode, zatim ostavite da stoji najmanje sat vremena. Procijeđenu tekućinu uzimajte po žlicu 5 puta dnevno tijekom 2 tjedna. Ovu metodu možete koristiti za prevenciju kroničnih bolesti svakih šest mjeseci.

Kod otvorenih rana

Ako rana slabo zacjeljuje ili se uopće ne steže, gnoji se, uzrokuje nelagodu, možete koristiti infuziju Iberis. U ovom slučaju predoziranje nije moguće, stoga nema kontraindikacija za primjenu.

2 čajne žličice biljke prelijte sa 150 ml vruće vode, ostavite da stoji sat vremena. Gazu namočite u procijeđeni infuz i prislonite na otvorenu ranu na 30 minuta dva puta dnevno. Ponavljajte svakodnevno do potpunog zacjeljivanja.

Kod ishemijske bolesti srca

Za pripremu će biti potrebno 20 grama sjemenki. Prelijte ih votkom u omjeru na svakih 20 grama 150 ml tekućine. Smjesu ostavite da stoji 20 dana. Dobivenu otopinu uzimajte u obliku kapi (10 kapi na čašu) 3 puta dnevno, sat vremena nakon jela.

Kod išijasa i upale išijadičnog živca

Pomiješajte čajnu žličicu osušenog cvijeta s žlicom sjemenki, zatim prelijte s 300 ml vode sobne temperature i ostavite 2 sata. Nakon toga smjesu prokuhajte (ali ne kuhajte) i ostavite da stoji još 2 sata. Uzimajte izvarak po jednu žlicu tri puta dnevno do nestanka simptoma.

Kod kroničnog hepatitisa

Tijekom 30 dana ostavite da stoji na tamnom mjestu mješavinu sušene biljke u votki u omjeru 1:10. Pijte s vodom, dodajući 5 kapi po čaši, sve do olakšanja simptoma. Ista metoda je prikladna za patologije živčanog sustava, poremećaje rada žučnog mjehura, nedostatak apetita.

Kod produljene kolestaze (zastoj žuči u jetri)

Za produktivno liječenje koristite biljne mješavine koje sadrže Iberis (2 dijela). Uz to, u takvim mješavinama mogu biti prisutni cvjetovi kamilice (1 dio), korijen sladića, celandin, matičnjak ili menta. Ljekovitu mješavinu prelijte čašom kipuće vode i ostavite da stoji najmanje 4 sata. Uzimajte po 2 žlice tri puta dnevno (14 dana). Slične ljekarničke mješavine možete kupiti gotove u obliku čaja.

Kod kroničnih upala grla

Faringitis i kronični laringitis mogu se izliječiti pomoću sjemenki biljke. Čajnu žličicu sjemenki kuhajte u 250 ml vode na parnoj kupelji 5 minuta. Ohlađeni izvarak uzimajte po 20 ml dva puta dnevno (20 dana).

Kod sindroma iritabilnog crijeva

Uklanjanje nadraženosti crijeva može se postići mješavinom koja sadrži ekstrakt gorkog sena, korijen anđelike, cvjetove kamilice, kumina, plodove sikavice i mente. Mješavinu u količini od 50 grama prelijte s 1 litrom votke i ostavite da stoji mjesec dana. Otopinu uzimajte po 20 kapi tri puta dnevno dok ne nestanu simptomi nadraženosti probavnog trakta i spastičnog kolitisa.

Vrste ljekovitih pripravaka

Unatoč svim koristima koje ova biljka pruža, čak i najiskusniji travari snažno preporučuju da se Iberis koristi s oprezom i samo nakon preporuke stručnjaka. Biljka je vrlo toksična, što svakako predstavlja opasnost. Najčešći recepti uključuju pripremu infuzija, tinktura, izvaraka i obloga.

Infuzija

Infuzije se u pravilu koriste za liječenje i ublažavanje posljedica bolesti dišnih putova, hepatitisa različitih skupina, gihta, kolecistitisa, kolpitisa i drugih infekcija.

Tekućina sa suhim cvjetovima u potrebnim omjerima (ovisno o manifestacijama bolesti) treba se infuzirati u kipućoj vodi, procijediti i dalje konzumirati u utvrđenim dnevnim normama.

Tinktura

Za pripremu tinkture treba koristiti sušenu mješavinu bilja i votke. Nakon stajanja od 3 tjedna, tekućinu konzumirajte u obliku kapi. Ova metoda pomaže u liječenju i prevenciji patologija krvnih žila, srca, živčanih poremećaja i hepatitisa. Broj kapi po čaši tekućine ovisi o konkretnoj bolesti i naveden je gore.

Uvarak

Uvarci u malim dozama korisni su kod raznih bolesti. Uzimaju se u slučajevima poremećaja izlučivanja žuči, poremećaja apetita, rada probavnog sustava. Uz to, iberijka se često koristi u homeopatiji zajedno s drugim biljem.

Oblog

Oblog pozitivno utječe na regeneraciju tkiva i zacjeljivanje otvorenih rana koje ne zacjeljuju, gnojnih čireva, opeklina, te ima antiseptičko djelovanje. Primjenjuju se namakanjem čistog gaza i povremenim prilaganjem na zahvaćeno područje.

Kontraindikacije za primjenu

Zbog svoje toksičnosti, ekstrakti i pripravci koji sadrže iberijku spadaju u opasne. Predoziranje u slučaju nepravilne uporabe može prouzročiti nepopravljivu štetu zdravlju, a također dovesti do asistoije (zastoja srca) i smrtnog ishoda. Stoga je nekontrolirano liječenje pripravcima i samostalnim pripremama strogo zabranjeno.

Osim toga, utvrđen je niz specifičnih kontraindikacija za unutarnju primjenu:

• trudnoća i razdoblje dojenja;
• dječja dob do 16 godina (zbog nedostatka kliničkih podataka);
• akutni pankreatitis;
• patologije mokraćnog sustava;
• veliki kamenci u bubrezima i žučnim kanalima;
• individualna netolerancija na komponente;
• alergijske reakcije organizma (uključujući povećanu osjetljivost).

Za analizu kliničke slike i propisivanje specifične terapije lijekovima potrebno je obratiti se liječniku.

Fotografija iberijke