Karagana grivasta: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Za listopadni grm karagane grivaste ljudi su smislili još nekoliko naziva: zovu je čapižnik grivasti, devin rep ili jednostavno grivka. A sve te riječi nadahnula je forma grana ove biljke, koju botaničari ubrajaju u porodicu mahunarki (Fabaceae). Na izgled karagana nije nimalo upadljiva, ali ima mnogo korisnih svojstava.

Kemijski sastav

Svaki dio karagane grivaste sadrži cijeli niz za čovjeka korisnih tvari.

1. Tako se u grančicama i listovima nalaze tanini (taninske tvari), koji blagotvorno djeluju na probavu: pomažu organizmu riješiti sve probleme crijeva, izbaciti razne toksične naslage i bolje apsorbirati korisne tvari.
2. Korijenje biljke bogato je saponinima. Ti složeni spojevi, koji pripadaju glikozidima, imaju iskašljavajući učinak, djelujući stimulativno na dišni sustav, ubrzavajući stvaranje sluzi, što pospješuje brže čišćenje bronha i oslobađanje od infekcije. Osim toga, saponini imaju diuretski i laksativni učinak, potiču sintezu hormona i pomažu u čišćenju krvi od kolesterola koji stvara plakove na stijenkama krvnih žila.
3. Nadzemni dio biljke sadrži čitav niz korisnih tvari, a prvi u tom nizu su flavonoidi – kvercetin, miricetin i izoramnetin, koji se odlikuju sposobnošću aktiviranja enzima uključenih u probavu. Osim toga, to su izvrsni antioksidansi i antikancerogeni. Oni pomažu u opskrbi tkiva i organa kisikom, jačaju krvne žile i smanjuju otekline, te imaju imunomodulacijski, vaskularno-jačajući i vazodilatacijski učinak.

Takve komponente karagane grivaste, kao što su alkaloidi, u predoziranju su opasne zbog negativnog utjecaja na psihičko stanje, ali istovremeno u dopuštenim dozama izvrsno obavljaju funkciju zaštite ljudskog organizma od štetnih bakterija koje uzrokuju bolesti. One sudjeluju u procesima razvoja živčanog, kardiovaskularnog i dišnog sustava. Ove tvari pokazuju učinkovitost u liječenju zloćudnih tumora.

Kumarinima u granama i listovima biljke pripisuje se cijeli niz povoljnih djelovanja, posebice ubijaju patogenu floru – mikrobe, gljivice, bakterije i viruse, stoga se mogu koristiti kako za liječenje bakterijskih patologija, tako i virusnih bolesti. Kumarini karakteriziraju sposobnost širenja krvnih žila, smirivanja boli, izbacivanja toksina i otpadnih tvari, te smirivanja uznemirenih živaca. Osim toga, kumarini se smatraju dobrim sredstvom za rješavanje onkoloških problema, jer koče razvoj i diobu stanica raka.

Još jedan sastojak karagane su organske kiseline. To su priznati antioksidansi. Osim toga, one aktivno poboljšavaju rad crijeva, usporavajući razvoj bakterija truljenja, smanjujući vrenje u debelim dijelovima probavnog trakta, potičući njegovu peristaltiku, čime normaliziraju stolicu, te također "poticaju" proces stvaranja želučanog soka.

Šećeri također ulaze u sastav biljke; oni daju organizmu energiju.

Sljedeći važan sastojak ljekovite biljke su sterini. Njihov nedostatak u ljudskom organizmu vrlo brzo daje do znanja slabljenjem imuniteta, značajnim pogoršanjem stanja zuba, noktiju i kose. Kod nedostatka sterina čovjek se osjeća iscrpljeno, živčani sustav se iscrpljuje, što se očituje naglim promjenama raspoloženja ili potpunom apatijom, pojavljuju se prvi znaci ranog, preranog starenja. Uzrok ateroskleroze također može biti nedostatak sterina.

Od vitamina u sastavu karagane potrebno je istaknuti karoten i askorbinsku kiselinu.

Kako izgleda i gdje raste

Na prvi pogled čini se da su gore rastuće, blago zakrivljene, poput sablji, i nerazgranate stabljike gusto posute lišćem. Pri detaljnijem pregledu na tamnosivim granama-stabljikama, osim mladih listića, vide se gusto smještene, već odumrle peteljke lišća, zaostale od prošle godine. One su oštre, poput trnja, dosežu ponekad dužinu od 7 cm.

Listovi su s naličja, odnosno s donje strane, dlakavi i bjelkasti, s prednje strane – tamnozelene boje. Sitni listići, smješteni u parovima po 4–6 komada, skupljeni su u veće listove.

Pojedinačni cvjetovi biljke okruženi su prilistcima, koji su također, poput lišća, dlakavi bijelim dlačicama. Sami cvjetovi imaju zvonasto-cijevasto oblikovane čaške, obično su ružičastih, žućkastih i bijelih tonova, ne prevelikih dimenzija – oko 3 cm. Biljka cvjeta u lipnju-početkom srpnja, zatim sazrijeva plod – dlakava mahuna dužine do 4 cm, širine od 5 do 7 mm, s tvrdim i oštrim vrhom. Unutra se nalaze okrugle sjemenke, njihovo sazrijevanje pada na kolovoz, do tog vremena poprimaju smeđe-smeđu boju.

U prirodnim uvjetima na području Ruske Federacije biljku je moguće sresti u Burjatiji, Istočnom Sibiru – u Krasnojarskom kraju i Zabaikalju, na Altaju, u Sajanima, u Jakutiji, u republici Tuvi i na Dalekom istoku. Raste i na susjednim Rusiji teritorijima – u zemljama Srednje Azije, na Tibetu, u Mongoliji, Kini, Butanu, Nepalu i Indiji, također u nizu sjevernoameričkih država.

U visinu karagana naraste od 30 do 100 cm. Preferira sunčana mjesta i ne podnosi sjenu, raste na suhim i kamenitim, pješčanim ili glinenim tlima. Obično se nalazi na padinama brežuljaka, planina, u visokoplaninskim stepama, crnogoričnim šumama, u šikarama grmlja, na šljunčanim obalama uz rijeke. Biljka se odlikuje izvanrednom izdržljivošću i željom za životom, obnavlja se nakon suše.

Karagana grivasta ubraja se među rijetke i ugrožene biljke, stoga je uvrštena u Crvene knjige niza regija, posebno Irkutske oblasti i Burjatije.

Vrste

U rodu karagane, prema različitim podacima, ima od 70 do 80 vrsta. Karagana grivasta smatra se jednom od najviših, obično naraste do 1 m. I to je jedina od svih vrsta koja se koristi u ljekovite svrhe. Neki narodni iscjelitelji je čak posebno uzgajaju na svojim okućnicama kako bi je koristili u ljekovite svrhe.

No mnogo je veća od nje karagana drvolika. Ova vrsta može biti i listopadni grm i stablo, koje doseže visinu od 4 do 7 m. U 19. stoljeću nazivali su je graškarom, graškovom akacijom, sibirskom akacijom. Njezin areal rasta su šumska područja Altaja, Sajana, Južnog Urala, Kavkaza, uključujući regije Gruzije. Nije je teško sresti ni na području Središnjeg i Istočnog Kazahstana. Za razliku od grivaste, drvolika karagana prilično je tolerantna na laganu sjenu, stoga raste na rubovima šuma, u parkovima i podrastu.

Ova vrsta karagane dekorativnija je zbog prilično velikih žutih cvjetova; u razdoblju cvatnje zbog njih se doslovno ne vide listovi, pa biljka izgleda potpuno žuta. U tom razdoblju na grm slijeću sve pčele iz najbliže okolice; ova biljka se cijeni kod pčelara i sakupljača meda zbog svojih medonosnih svojstava. A zbog svoje dekorativnosti udomaćila se u vrtovima i parkovima; vrtlari su odlično naučili kako je orezivati, te od nje nastaju lijepe guste živice. Štoviše, takve živice čak mogu ojačati padine svojim korijenjem.

Postoji još jedno područje primjene ove sorte karagane: zahvaljujući čvrstom i savitljivom drvu, njezine se grane koriste za pletenje košara i raznih rukotvorina, od nje se izrađuju metle i metlice.

Karagana skitska. Ova vrsta biljke nije visoka – ne više od 40 cm. Manje je bodljikava od svojih srodnika i znatno više razgranata, pri čemu su grane tanke i savitljive. Skitska karagana raste na jugu Istočne Europe – u Moldaviji, regijama Pricrnomorja i na Donjem Donu. Kao podlogu obično bira kamenita vapnenačka tla, ali se također nalazi na crnozemicama, tlima s visokim udjelom soli. Dobro podnosi sušu, ali je jako podložna kukcima štetnicima, stoga nije dobila široku rasprostranjenost.

Karagana grmolika raste kao grm okruglog oblika, doseže 2 m visine. Njezina kora je vrlo osebujna izgledom: žućkastosive ili zelenkastosive boje i potpuno prekrivena tankim svijetlim, gotovo bijelim prugama. Prilično je rasprostranjena na cijelom europskom području Rusije, kao i u Sibiru, na Dalekom istoku, u srednjoazijskim zemljama i pojedinim američkim državama. Obično zauzima velike površine na kojima raste u gustim sklopovima, preferirajući šumske i šumsko-stepenske zone te planinska područja.

Usurijska karagana također je grmolika biljka, ali kompaktnija od grmolikog oblika. Ne naraste više od 1 m. Vrlo je zanimljiv proces njezina cvjetanja: ispočetka žuti cvatovi poprime gotovo crvenu boju. U prirodnim uvjetima javlja se na jednom mjestu – na području Rusije, u Primorju.

Patuljasta karagana. Njezin naziv govori sam za sebe: ovaj grmić s tankim nježnim grančicama ne može biti viši od 1 m. Cvjeta dugo, gotovo četiri mjeseca – od svibnja do kraja kolovoza. Još jedna njezina osobina je sjajna, glatka zlatasta kora i listovi koji imaju svjetliju nijansu od srodnih biljaka. Njezina domovina je Altajski kraj, gdje ovaj grm zauzima planinske šljunkovite padine uz planinske potoke.

Bodljikava karagana. Ovaj grm srednje visine, oko 1,5 m. Njegove razgranate izbojke prilično su gusto prekrivene bodljama duljine do 5 cm. Raste na kamenitim tlima, pijescima, slanim tlima, javlja se u planinskim područjima Altajskog kraja, u Sajanima, na južnim područjima Burjatije, naseljava kamenite padine ili šljunkovite sipare.

Narančasta karagana. Niska biljka, ne viša od 1 m. Odlikuje se time što pri rascvjetavanju listovi imaju žuto-zelenu boju, a zatim poprimaju prirodnu zelenu nijansu. Cvjetovi ove vrste karagane su žuti s narančastim odsjajem, otuda i naziv. Stvara guste šikare na riječnim šljunčanim obalama sjeverozapada Kine i u planinama Tian Shana. Vrtlari i krajobrazni dizajneri koriste narančastu karaganu u dekorativne svrhe.

Turkestanska karagana varira u visini od metra do 2 m. Izgledom je vrlo slična grivastoj, osim boje kore: kod turkestanske jasno se vide zelene nijanse. Drvni majstori koriste tvrdo, gusto, teško drvo ove biljne vrste za intarzije, a također od njega izrađuju tokarene predmete. Turkestanska karagana raste visoko u klancima: na Pamiru i u Altaju, na zapadu Tian Shana, u sjevernim i zapadnim područjima Kine.

Drvolika plačuća karagana (pendula). Ovo je vrsta dobivena cijepljenjem grma s gipkim elegantnim granama na stablo. Izuzetno je lijepa i u svibnju, kad je žuta od cvjetova, i zimi, kad su joj grane prekrivene snježnom kapom. Plačuća karagana podnosi zasjenu i nije izbirljiva prema sastavu tla.

Karagana drvolika Lorberga – još jedna vrsta dobivena radom vrtlara. Smatra se grmom, ali se najčešće kultivira na stablu, naraste do 3 m. Njegova krošnja vrlo je slična zdjeli, na čijim rubovima vise gipke grane. Listovi karagane Lorberg su dugi i tanki, poput iglica ariša. Sveukupno, krošnja izgleda lagano i prozračno, od nje gotovo da nema sjene. Zbog općeg izgleda ovu biljku ponekad nazivaju sjevernom palmom.

Sakupljanje i čuvanje

Kao ljekovita sirovina koriste se svi dijelovi karagane grivaste – i nadzemni dijelovi i korijen. Pripremom biljke bave se u bilo koje doba godine, čak i u zimskim mjesecima. No najvrednijom se smatra sirovina sakupljena u proljeće, u ona dva tjedna kada karagana cvjeta, i u jesen, kada je nakupila dodatne korisne tvari.

Korijen se uzima tako da se lagano podkopa s jedne strane biljke, odreže mali komadić i rupa se ponovno zakopa. Prema pripremi korijena treba biti posebno pažljiv, jer upravo od njega ovisi hoće li ova vrsta, uvrštena u Crvenu knjigu, nastaviti rasti ili će propasti. Na korijenu se mogu vidjeti mali bijeli kuglasti izraštaji. To je normalno, u njima karagana nakuplja dušik. Takav je korijen potpuno zdrav i sasvim dostojan da postane lijek. Otrese se sa zemlje, temeljito ispere pod tekućom vodom i rasporedi u tankom sloju u hladu na propuhu na rešetkama, kako bi sirovina bila prozračena i sušila se sa svih strana istovremeno.

U pogledu toga kako sakupljati grančice s lišćem, postoje dva mišljenja. Jedni travari kažu da ne treba koristiti metalne alate, drugi ih pažljivo odrezuju škarama ili nožem, odmaknuvši se od zemlje, kako ne bi oštetili korijen. Zatim odrezanu sirovinu vežu u male snopiće, koje vješaju na užad u prostoriji u kojoj je toplo, suho i puše dobar vjetrić.

Ako ste biljku sakupili vlastitim rukama, možete biti sigurni da je to ona prava karagana grivasta, a ne žuta bagrem, koju nepošteni prodavači ponekad nude na tržnicama.

Ljekovita biljka zadržava svoja ljekovita svojstva godinu dana – pod uvjetom da je čuvana na suhom mjestu u pamučnoj vrećici.

Ljekovita svojstva karagane grivaste

Službena medicina ne primjenjuje karaganu grivastu, i ona nije uvrštena u rusku farmakopeju zbog nedovoljne istraženosti, kao i nedostatka podataka o kliničkim ispitivanjima. No ona se već dugo koristi u tradicionalnoj tibetanskoj medicini, a također i od strane narodnih iscjelitelja. Zbog širokog spektra ljekovitih svojstava i snažnog ozdravljujućeg učinka, Mongoli su ovu biljku nazvali zlatnom karaganom.

1. U Tibetu se od davnina ljekovita biljka koristila kao antipiretik (sredstvo za snižavanje temperature), a također se njome razrjeđivala krv. Za travare u Burjatiji i Irkutskoj oblasti karagana je nezamjenjiva za liječenje upalnih procesa različitog podrijetla, od kojih su najjednostavniji upale usne šupljine, desni i grla, kože i sluznica spolnih organa. Izvana se koristi kod fistula, jakih modrica, a na taj način liječe se kožne bolesti poput ekcema, gnojničnih osipa, akni, te neurodermitisa i dermatoza. Karagana ne samo da će otkloniti te probleme, nego će spriječiti i stvaranje ožiljaka na mjestu rana.
2. Gripa, akutne respiratorne virusne infekcije (ARVI) i akutne respiratorne bolesti (ARB), angina i tonzilitis – sve te bolesti, koje ljudi koji nisu upućeni u medicinu obično povezuju s prehladom, također se liječe karaganom.
3. Protuupalna i zacjeljujuća svojstva ove kulture izvrsno su se pokazala u liječenju ginekoloških bolesti. Uz pomoć ljekovite biljke liječe se erozija cerviksa i benigne tvorbe u maternici, adneksitis i endometrioza, menoragije; propisuje se za uklanjanje leukoreje, obnavljanje redovitosti menstruacije i rješavanje drugih osjetljivih ženskih problema. Konkretno, narodni iscjelitelji propisuju ljekovita sredstva pripremljena od ove biljke ženama za što brži nastup trudnoće, jer ne samo da pomažu u uklanjanju sporih upalnih procesa koji su uzrok neplodnosti, već i uspostavljaju hormonsku ravnotežu u ženskom organizmu.
4. Osim protuupalnog svojstva, karagana grivasta posjeduje antitumorsko i analgetsko, te radioprotektivno djelovanje – odnosno sposobnost zaštite organizma od nuspojava liječenja onkoloških problema. Posebno je učinkovita kod tumora organa reproduktivnog, probavnog i dišnog sustava. Stoga se pripravci na bazi karagane grivaste preporučuju kao dodatak osnovnom liječenju farmaceutskim pripravcima koje je propisao onkolog. Iskusni onkolozi u pravilu podržavaju korištenje infuzija ovog ljekovitog grma tijekom intenzivnog liječenja raka, kada se provodi radioterapija i kemoterapija.
5. Korijen biljke preporučuje se za regulaciju rada krvožilnog sustava – uz njegovu pomoć moguće je sniziti krvni tlak i poboljšati protok krvi.
6. Ljekovita biljka preporučuje se kod bolesti probavnog trakta povezanih s poremećajima sluznice i upalama – poput čira na želucu ili dvanaesniku. U nekim slučajevima liječenje je toliko uspješno da je moguće zaustaviti razvoj bolesti u ranim fazama samo sredstvima na bazi karagane grivaste, bez ljekarničkih farmaceutskih pripravaka.
7. Karaganu se propisuje za ublažavanje umora, podizanje raspoloženja i obnavljanje radne sposobnosti. A zahvaljujući sedativnom učinku, biljka je korisna osobama intelektualnog rada i sportašima koji doživljavaju visoka psihička i fizička preopterećenja. Ona podiže imunitet i poboljšava sposobnost organizma da se odupre bolestima, što je posebno vrijedno u proljetno-jesenskim razdobljima prehladnih i virusnih bolesti, a može smiriti i zubobolju.
8. Eksperimenti koje su znanstvenici proveli na životinjama otkrili su i hepatoprotektivna svojstva karagane. Stoga se nastavak istraživanja ljekovite biljke kao metode liječenja hepatitisa ili ciroze jetre smatra obećavajućim.

Karagana grivasta u narodnoj medicini

Kod niza problema – primjerice, kao što su rane i ogrebotine – pripravci od karagane grivaste koriste se samo izvana, a kod čira na želucu – samo iznutra. A kod nekih bolesti travari preporučuju kombinaciju unutarnje i vanjske primjene sredstava pripremljenih na bazi karagane.

Protiv radikulitisa

Stavite u čašu vode 2 velike žlice sitno izlomljenih grančica karagane, stavite na štednjak i na laganoj vatri kuhajte 4–5 minuta, zatim ostavite da odstoji jedan sat. Procijedite i pijte prije jela po četvrtinu čaše 3 puta dnevno. Osim radikulitisa, ovaj napitak pomaže smiriti živce, uspostaviti normalan san, sniziti tlak kod hipertenzije.

Kod prehlade

Usitnite 10 g korijena karagane, stavite ih u čašu vode i stavite na vatru. Na laganoj vatri kuhajte 5–6 minuta, ostavite da odstoji sat vremena i procijedite. Preporučuje se piti kod prehladnih bolesti, akutnih respiratornih infekcija i gripe prema shemi: 3 puta dnevno neovisno o obroku – po par žlica. Liječenje treba nastaviti najmanje tjedan dana.

Kod sepse

Recept je vrlo sličan prethodnom, ali umjesto korijena treba uzeti grančice karagane. 10–12 g sirovine prelijte s 200 ml vode, zakuhajte i kuhajte 7 minuta, zatim ostavite da odstoji sat vremena, procijedite i pijte tri puta dnevno prije jela – po 2 žlice. Pomaže kod sepse kao protuupalno sredstvo, koristi se kao pomoćni lijek uz osnovno medikamentozno liječenje.

Protiv stomatitisa

Potrebno je 2 velike žlice usitnjenog korijena ljekovite biljke preliti s 300 ml kipuće vode. Pod čvrsto zatvorenim poklopcem ostaviti da stoji dva sata, umotano u topli ručnik. Procijediti i koristiti za ispiranje usne šupljine kod stomatitisa, gingivitisa. Ovaj se pripravak može koristiti za liječenje laringitisa, faringitisa i angine. Za grgljanje, potrebno je zagrijati napitak do toplog stanja, a postupak grgljanja provoditi svakih pola sata najmanje tri dana.

Kao lokalno sredstvo koristi se kod upalnih problema u spolnim organima, kao i za uklanjanje kožnih problema.

Protiv uznapredovalih hemoroida

Pripremite odvarak od karagane grivaste: u lončić koji stoji na vatri s 250 ml vode koja uskoro ključa dodajte 1 punu žlicu sitno izlomljenih grančica. Kuhajte 10 minuta, ostavite da odstoji sat i pol, zamotavši lončić šalom radi topline. Procijedite i dobivenu tekućinu podijelite na 3 obroka, koje popijte ravnomjerno raspoređene tijekom cijeloga dana. Istovremeno možete raditi obloge od takvog odvarka: smočite meku pamučnu krpicu u ljekovitu tekućinu i prislonite na bolno mjesto na 15–20 minuta.

Za jačanje srčanog mišića

Grančice biljaka sitno narežite ili izlomite. Uzmite 2 pune žlice ovog materijala, dodajte u šalicu s 250 ml vode i na laganoj vatri dovedite do vrenja. Kad zakuha, kuhajte 5 minuta. Maknite šalicu s vatre, zamotajte je u topli ručnik i ostavite da odstoji jedan sat. Procijedite i uzimajte oralno jedanput dnevno po 50–60 ml, najbolje navečer. Trebate popiti pripravak i odmah otići na spavanje, kako nakon uzimanja lijeka ne biste ništa jeli 8 sati. Ovaj pripravak ne samo da će ojačati srčani mišić, već će i sniziti tlak kod hipertenzije i poboljšati san poremećen stresom. Trajanje liječenja odabire se individualno za svakog pacijenta prema potrebi.

Za liječenje kožnih problema

Treba pripremiti alkoholnu tinkturu karagane: u 100 ml dobre 40° votke dodajte usitnjeni biljni materijal (10 g). Namačite u toploj i mračnoj prostoriji u zatvorenoj neprozirnoj keramičkoj ili staklenoj posudi 8 do 10 dana, miješajući sadržaj 2–3 puta dnevno. Za mazanje akni (prištića), čireva ili kože zahvaćene dermatitisom, razrijedite tinkturu vodom u omjeru 1:10. Isti razrijeđeni pripravak pomoći će kod upale grla (angine), stomatitisa, gingivitisa ili parodontoze; potrebno je ispirati grlo ili usta nakon svakog obroka i još jednom prije spavanja.

Kod neplodnosti

Ako je uzrok neplodnosti sporo upalno stanje, trebate 2 velike žlice osušenog i sitno narezanog korijena karagane grivaste preliti s 300 ml kipuće vode i ostaviti da odstoji 2 sata. Zatim procijedite i koristite za ispiranje. Bolje je liječiti se vikendom ili tijekom godišnjeg odmora, dok ste kod kuće, jer postupak treba ponavljati 4–5 puta dnevno. Tijek liječenja traje 10 dana.

Sredstvo za snižavanje temperature

Napitak od karagane može se koristiti kod prehlade ako je povišena temperatura. Treba ga pripremiti kao običan čaj: isperite čajnik kipućom vodom, usipajte u njega 2 žlice ljekovitog bilja (možete koristiti i korijen i grančice). Kad odstoji 20–30 minuta, možete naliti i piti uz med.

Ako je temperatura vrlo visoka, prilikom pripreme možete dodati u čajnik brusnice (10–15 komada) ili koru vrbe kozje. Povišena temperatura će brzo pasti.

Vrste ljekovitih pripravaka

Infuzija

1. Kod čira na želucu. Zacjeljujući učinak imat će napitak pripremljen od 10 g suhih drobljenih grančica karagane i 200 ml kipuće vode. Prelijte biljku, ostavite da stoji pola sata na vodenoj kupelji, zatim odmah procijedite. Uzimajte po 1 punu žlicu nakon jela (3–4 puta dnevno).
2. Protiv žgaravice. Usitnite 2 jušne žlice suhog lišća. Prelijte ih s 250 ml kipuće vode i ostavite 2 sata pod čvrsto zatvorenim poklopcem da odstoji. Zatim temeljito profiltrirajte i pijte po 2 jušne žlice 2 do 3 puta dnevno.

Tinktura

Protiv hemoroida. Na 100 ml alkohola jakosti 70% potrebno je uzeti 10 g suhih sitno izlomljenih grančica karagane. Preliti ljekovitu biljku alkoholom i ostaviti da odstoji u tamnoj staklenoj posudi 10 dana. Piti četvrt sata prije jela po 30 kapi, razrijedivši ih s malo vode.

Tinktura se može koristiti za ispiranje usne šupljine, mazati njome kožu ako je zahvaćena aknama, čirevima, dermatitisom. Za to sredstvo treba razrijediti vodom u omjeru 1:15.

Uvarak

Kod hipovitaminoze. Za pripremu izvarka potrebne su osušena kora i korijen biljke. 10 g sitno narezanog materijala preliti čašom upravo prokuhane vode i staviti na vatru. Prokuhati smjesu 8–10 minuta, ostaviti da odstoji 3 sata. Procijediti. Prije uzimanja sredstvo treba podgrijati da bude toplo. Režim liječenja – pola čaše 2 puta dnevno neovisno o obroku. Piti tekućinu u malim gutljajima.

Kontraindikacije za primjenu

Posebnih kontraindikacija za uzimanje karagane grivaste nema. Možda neće odgovarati nekim pacijentima zbog pojave alergije, iako su takvi slučajevi iznimno rijetki, ili individualne netolerancije na tvari koje su sastojci biljke.

Zbog toga što pripravci na bazi ljekovite biljke snižavaju tlak, pri unutarnjem korištenju izvaraka, infuza i tinktura trebaju biti oprezni pacijenti s hipotenzijom.

S uzimanjem karagane preporučuje se pričekati trudnicama i dojiljama – kako bi se izbjegle alergijske reakcije kod djece (beba).

U svakom slučaju prije nego što započnete liječenje, potrebno je konzultirati se sa svojim liječnikom.

Fotografija karagane