Korijen čička: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Čičak je jedna od najrasprostranjenijih biljaka; može se naći na pustopoljinama, uz ceste, a ponekad i na vikendici ako se o zemljištu nedovoljno dobro brine. Široko se primjenjuje i u službenoj i u narodnoj medicini. Uglavnom se kao ljekovita sirovina koristi korijen čička, dok se lišće koristi mnogo rjeđe jer sadrži manje korisnih tvari.

Kako izgleda biljka

Postoji nekoliko vrsta čička, ali su razlike među njima neznatne. Najčešće se susreće veliki čičak – zeljasti dvogodišnjak koji može doseći visinu od 0,6 do 1,8 m. Najmarkantniji njegov dio je prilično snažan korijenov sustav s glavnim korijenom. Korijen ove biljke je krupan i debeo, a u duljinu može doseći 60 cm.

Stabljika čička je uspravna i rebrasta, u gornjem dijelu se jako grana. Prve godine na njoj se stvaraju samo listovi koji tvore prizemnu rozetu. Druge godine čičak već treba imati i uspravne stabljike i obične listove – velike, ravnih rubova, tamnozelene odozgo i sivkasto-pustaste s vanjske strane.

Čičak cvate purpurno-ljubičastim cvjetovima skupljenim u glavičaste košarice. U promjeru dosežu 30–40 mm, ne više. To se događa u srpnju i kolovozu. A krajem ljeta i početkom jeseni pojavljuju se plodovi koji su smeđe sjemenke.

Mnogi znaju i drugu vrstu biljke – čičak pustasti. U narodu ga češće nazivaju repuhom. I on je dvogodišnjak i ima dug i mesnat korijen. Listovi su mu veliki, ali su u cjelini manji nego kod gore opisanog velikog čička. A cvjetove repuha, koji imaju sposobnost da se sitnim bodljicama zakače za odjeću, znaju svi.

Gdje raste

Ova je biljka široko rasprostranjena diljem Euroazije u područjima s umjerenom klimom. Susreće se i u Skandinaviji, i u Britaniji, i na Sredozemlju. Štoviše, u Europu je dospjela iz Rusije, gdje je rasprostranjena na cijelom području, sve do Sibira, Bliskog i Dalekog istoka. Čičak se susreće i u Japanu, i u Kini, pa čak i u Indiji. Relativno nedavno (po biološkim mjerilima) čičak je unesen i na Sjevernoamerički kontinent i u Latinsku Ameriku.

U prirodnim uvjetima čičak može rasti u šumi i među skupinama grmlja, ali preferira mjesta bliže ljudskim nastambama. Često raste na zagađenim ili napuštenim područjima gdje je tlo bogato dušikom.

Sakupljanje i čuvanje

Kao ljekovitu sirovinu mogu se koristiti samo korijeni čička iz prve godine života. Kod 'druge godine' korijen postaje drvenast i gotovo više ne sadrži korisne tvari. 'Prvu godinu' možemo razlikovati po odsutnosti cvjetnog izdanka.

Korijenje treba iskopavati u rujnu i listopadu, upravo tada sadrži najviše korisnih tvari. Korijenje se vadi pažljivo da se ne ošteti, tako da se rozeta iskopa dovoljno duboko, uzimajući u obzir njegovu znatnu duljinu. Iskopanom korijenu prvo se da da se prosuši, zatim se s njega očiste ostaci zemlje. Neki travari smatraju da se korijen ne smije prati jer će se s vodom s površine isprati i korisne tvari. No većina modernih fitoterapeuta smatra da korijen ipak treba isprati pod tekućom vodom, osušiti, odrezati na vratu korijena onaj dio biljke koji strši iznad zemlje, i tek tada pristupiti procesu sušenja.

Budući da je korijenje biljke veliko, reže se na komade duljine 5–10 cm. A debelo korijenje treba dodatno prerezati po dužini na pola.

Biljka se suši na svježem zraku ili u prostoriji pod uvjetom da je dobro prozračena. Pri visokoj vlažnosti zraka bolje je sušiti korijenje u sušilicama koje se koriste za povrće i voće, odabirući blagi temperaturni režim od 45–50 stupnjeva.

Osušeni korijeni čuvaju se u papirnatim vrećicama ili u platnenim vrećama na tamnom i suhom mjestu. Rok trajanja je 3 godine. Neki travari preporučuju čuvanje sirovine u obliku praha, prethodno ga samljevši pomoću mlinca za kavu.

Može li se zamrzavati
Korijen čička može se zamrzavati. Ne gubi ljekovita svojstva. Korijenje se pere, pregledava, suši, reže na komade i stavlja u zamrzivač u posebnim vrećicama ili plastičnim posudama.

Kemijski sastav

Korijen čička koristi se kao ljekovita sirovina. Ali ima i prehrambenu vrijednost. Suvremena industrija razmatra mogućnost korištenja pirea od korijena čička kao sirovine za proizvodnju dijetetskih proizvoda, uključujući mliječne. A u stara vremena jeli su pečene korjenčiće biljke.

Sva korisna svojstva korijena čička uvjetovana su njegovim kemijskim sastavom. Nisu sve tvari koje ulaze u njega u potpunosti istražene, ali već danas znanstvenici smatraju da je čičak riznica korisnih elemenata. U sastav korijena ulaze:

1. Polisaharid inulin (pri čemu njegov udio iznosi do 45%). Ova tvar je prebiotik (zahvaljujući njemu obnavlja se korisna mikroflora i uspostavlja probavni proces), aktivno sudjeluje u metabolizmu. Zahvaljujući inulinu bolje se apsorbiraju vitamini i minerali, izlučuju se toksini, uspostavlja se metabolizam ugljikohidrata, stoga se snižava razina šećera u krvi. Ova tvar pomaže ojačati imunološki sustav.
2. Eterično bardanovo ulje.
3. Masne kiseline (npr. stearinska i palmitinska).
4. Glikozidi koji su neophodni za normalnu probavu i srčanu aktivnost.
5. Tanini.
6. Sitosterin i stigmasterin su fitosterini, odnosno tvari koje imaju svojstva hormona i mogu zamijeniti danas korištene umjetne hormone (ali bez njihovih nuspojava).
7. Organske kiseline (uključujući kavenu, koja je poznata po svojim antioksidativnim i protuupalnim svojstvima).
8. Velika količina proteina (do 12%) čini korijen čička vrijednom prehrambenom sirovinom, tim više što okusom podsjeća na pastrnjak ili peršin.
9. Askorbinska kiselina koja značajno poboljšava stanje krvnih žila i djeluje kao antioksidans.
10. Vitamini B skupine koji normaliziraju rad živčanog sustava i sudjeluju u metaboličkim procesima.
11. Mineralne soli, uključujući kalcij i kalij, bez kojih je rad srčanog mišića nemoguć.

Takav sastav ima korijen svih vrsta čička. Razlika se uglavnom očituje u omjerima i specifičnom masenom izrazu, ali nije prevelika. U medicini je najrašireniji veliki čičak. To je zbog toga što se češće pojavljuje u prirodi, a osim toga, njegov korijen je veći.

Iz gore navedenih podataka vidljivo je da su najvažnije komponente u sastavu čička vlakna i dijetalna vlakna, kao i proteini. Zanimljivo je da se mnogi minerali ne nalaze u srži, već u kožnoj ovojnici korijena. Stoga se prilikom pripreme lijekova na bazi ove sirovine ne preporučuje guliti ga.

Ljekovita svojstva korijena čička

Korijen čička ima širok spektar ljekovitih svojstava. Konkretno, on:

1. Osigurava brzu regeneraciju tkiva, što omogućuje njegovu upotrebu kao sredstvo za zacjeljivanje rana.
2. Ima sposobnost snižavanja razine šećera u krvi.
3. Smanjuje upalu.
4. Pospješuje normalno stvaranje enzima gušterače.
5. Djeluje kao blagi laksativ.
6. Ima antiseptičko i baktericidno djelovanje.
7. Ima koleretsko djelovanje i pomaže normalizirati funkciju jetre.
8. Normalizira probavne procese.
9. Ima diuretičko djelovanje, što omogućuje njegovu upotrebu kod bolesti bubrega, kao i za uklanjanje edema kod drugih patologija.
10. Ubrzava metaboličke procese.
11. Uklanja svrbež kod alergijskih reakcija.
12. Poboljšava stanje kože i kose.
13. Ima antipiretička svojstva, zahvaljujući kojima se koristi u liječenju prehlada (tim više što korijen čička ima i izrazito dijaforetsko djelovanje, a kod virusa je to važno jer omogućuje brže izbacivanje toksina).

Razumljivo je da po svom antibakterijskom djelovanju korijen čička zaostaje za modernim antibioticima, a njegovo analgetičko djelovanje bit će slabije od nesteroidnih protuupalnih lijekova. Stoga kod ozbiljnih bakterijskih infekcija ne zamjenjuje antibiotike, već se koristi kao sredstvo za kombiniranu terapiju.

Za žene

Za predstavnice lijepog spola ovaj lijek će biti koristan iz više razloga. Prvo, njegova protuupalna svojstva pomažu u borbi protiv raznih bolesti organa male zdjelice. Drugo, visok sadržaj fitosterina liječi PMS, mastopatiju, poboljšava stanje u menopauzi. I treće, antioksidativna svojstva čička omogućuju njegovu upotrebu za borbu protiv bora i poboljšanje stanja kože.

Za muškarce

Za predstavnike jačeg spola najveće značenje imaju protuupalna svojstva korijena čička, jer upravo ona igraju posebno važnu ulogu u liječenju prostatitisa. Međutim, niz istraživanja pokazao je da ova biljka sadrži komponente koje mogu zaustaviti rast tkiva karakterističan za adenom prostate, što je također vrlo važno. Konačno, ova biljka uklanja zatvor, od kojeg muškarci pate češće nego žene.

Uvarci od korijena čička i čaj na njegovoj bazi također pomažu u čišćenju krvnih žila, što smanjuje rizik od stvaranja kolesterolskih naslaga i razvoja IHD – još jedne patologije koja je u većoj mjeri karakteristična za muškarce.

Tijekom trudnoće

Budući da trenutno nisu provedena istraživanja koja bi dokazala sigurnost upotrebe korijena čička tijekom trudnoće, mnogi liječnici savjetuju suzdržavanje od uzimanja preparata na njegovoj osnovi. Korijen sadrži fitosterine koji mogu utjecati na hormonsku razinu buduće majke. Međutim, to se odnosi samo na unutarnju upotrebu preparata od čička. Njegove uvarke za ispiranje kose tijekom trudnoće možete koristiti. To se odnosi i na razdoblje dojenja, kada je unutarnja upotreba zabranjena kako bi se izbjegla alergija.

Za djecu

Djeci u dobi do dvije godine kontraindicirani su preparati na bazi korijena čička. Kasnije, predškolcima se ekstrakti i uvarci daju kod kašlja, prehlade, alergije.

Pri mršavljenju

U dijetetici se korijen čička koristi iz više razloga. Prvo, to je prisutnost prehrambenih vlakana. Ona imaju svojstvo utjecati na metaboličke procese, ubrzavajući metabolizam i poboljšavajući izlučivanje toksina iz organizma. Zanimljivo je da u zemljama Pacifičke regije, koje su poznate po tome što je pretilost rijetkost među njihovim stanovnicima, često dodaju korijen čička u razna visokokalorična jela koja sadrže puno masti. Davno prije provedbe znanstvenih istraživanja, narodima tih zemalja bilo je poznato da korijen čička poboljšava apsorpciju takvih sastojaka. A moderna znanost zna da se to događa zahvaljujući inulinu.

Sadrži se u mnogim biljkama, uključujući topinambur. Ali korijen čička je u tom pogledu rekorder. Inulin ima ugodan slatkast okus i neutralan miris. Sam po sebi korijen čička također nema izraženu aromu, pa se može koristiti u najrazličitijim dijetalnim jelima. Dovoljno je samo 8–10 g inulina dnevno da bi se normalizirala razina šećera u krvi, poboljšao metabolizam i potaknuo razvoj bifidobakterija. To znači da je potrebno konzumirati 25–30 g korijena čička. Može se koristiti u varivima ili salatama, te na njegovoj osnovi pripremiti pekmez prema dolje navedenom receptu. Naravno, ograničenje unosa masti pomoći će znatno povećati učinkovitost čička za mršavljenje.

Korijen ove biljke također ima diuretički učinak, što omogućuje izbacivanje viška tekućine iz organizma. To također pomaže u smanjenju tjelesne težine. Za postizanje tog učinka možete svaki dan popiti šalicu čaja od korijena čička. On ne povećava krvni tlak i pomaže u čišćenju krvnih žila, što je također korisno za zdravlje.

Korijen čička u narodnoj medicini

Čičak se primjenjuje u narodnoj medicini ne samo u Rusiji, nego i u mnogim drugim zemljama – Bugarskoj, Kini i Japanu. Smatra se dobrim lijekom za stomatitis, giht, bronhalnu astmu pa čak i ginekološke bolesti.

Kod šećerne bolesti

Korijen čička sadrži tvari koje pomažu normalizirati razinu šećera u krvi. Zato se uvarak korijena čička pije kod šećerne bolesti tipa 2. Priprema se ovako – uzmite 4 žlice narezanog i prethodno osušenog korijena i prelijte s 300 ml kipuće vode, a zatim ostavite da odstoji dva sata, po mogućnosti u termos boci (ili jednostavno pokrivši posudu s uvarkom toplom dekicom).

Sredstvo se pije tri puta dnevno nakon glavnih obroka po 100 ml (1/2 šalice). Prije uporabe uvarak se obavezno procijedi.

Kod pankreatitisa

Ova bolest predstavlja upalu gušterače. Kod akutnog pankreatitisa treba odmah potražiti liječničku pomoć, nikako se ne smiju piti uvarci. Ali kod kronične bolesti sasvim je dopuštena fitoterapija (međutim samo nakon savjetovanja s liječnikom).

Kod pankreatitisa uzima se infuz korijena čička. Priprema se ovako – uzmite 1 žlicu suhe usitnjene sirovine, prelijte s 2 čaše kipuće vode, a zatim ostavite da odstoji dva sata. Potom sredstvo prokuhajte, držite na laganoj vatri 15 minuta i pijte ohlađen i procijeđen infuz umjesto čaja tri puta dnevno po 100–120 ml.

Kod gastritisa

Protuupalna svojstva čička pomoći će i kod gastritisa. U narodnoj medicini popularno je nekoliko recepata. Prvo, možete piti infuziju korijena čička. Za pripremu uzmite 1 žličicu mljevene suhe sirovine, prelijte s 200 ml prokuhane vode (ali ne vruće, već sobne temperature), ostavite sredstvo da odstoji 8 sati – najbolje ga ostaviti preko noći. Ujutro procijedite infuziju i uzimajte po 70 ml (otprilike trećinu čaše) tri puta dnevno pola sata prije doručka, ručka ili večere.

Neki travari predlažu pripremiti infuziju drugačije. Uzmite 1 žličicu mljevenog suhog korijena i prelijte s 400 ml kipuće vode. Ostavite sredstvo da stoji 12 sati. Sljedećeg dana procijedite infuziju i pijte po 100 ml 4 puta dnevno prije obroka.

Drugo, kod akutnog gastritisa preporučuje se konzumirati mlade korijene čička (od biljke prve godine života), i to u sirovom obliku. Neki travari preporučuju pojesti 4–5 takvih korijena. Pritom moraju biti svježi. Konzumiraju se samo u roku od jednog dana nakon što su iskopani, jer nakon toga gube svoja korisna svojstva. Trajanje liječenja je 2–3 tjedna, nakon čega se obavezno napravi pauza.

Treće, možete uzeti prah samljeven u mlincu za kavu od sušenog korijena čička, pomiješati ga u jednakim omjerima s alkoholom i medom te jesti po 1 žlicu tri puta dnevno prije glavnih obroka.

Za crijeva

Kod liječenja čira na crijevima koriste se isti recepti koji su navedeni gore za gastritis.

Kod zatvora

Prehrambena vlakna sadržana u korijenu čička čine ga izvrsnim sredstvom protiv zatvora uzrokovanih poremećajima rada crijeva. Stoga se za prevenciju zatvora preporučuje dodavati korijen biljke u svakodnevnu prehranu. Također možete piti čaj pripremljen prema dolje navedenom receptu.

Kod gihta

Ova je bolest uzrokovana poremećajima metabolizma soli. Čičak je neće moći normalizirati, ali će ublažiti upalu koju uzrokuje. Stoga se kod ove bolesti koristi u kompleksnoj terapiji.

Sredstvo se priprema na sljedeći način. Uzmite 1 žlicu osušene sirovine i prelijte s 0,6 l upravo prokuhane vode, a zatim ostavite u termos boci (ili u loncu omotanom ručnikom) da stoji dva sata. Nakon toga sredstvo procijedite kroz bilo koji filter (možete koristiti gazu) i pijte po 40 ml najmanje tri puta dnevno 10–15 minuta prije glavnih obroka.

Kod kolitisa

U lišću čička sadrži se mnogo komponenti koje ga čine učinkovitim protiv čira na crijevima i kolitisa. Ali i u korijenu čička one su prisutne, iako u nešto manjoj količini. Za liječenje uzmite 1 žličicu suhog korijena, prelijte s 0,4 l kipuće vode, ostavite preko noći u termo šalici i pijte po 100 ml infuzije 4 puta dnevno. Napitak mora biti topao, jer hladna voda samo pogoršava simptome.

Za jetru

Sastojci sadržani u korijenu čička čine ga ne samo gastro-, nego i hepatoprotektorom – sredstvom korisnim za stanice jetre (pa čak i za hepatobilijarni sustav u cjelini, jer ima žučotvorno djelovanje). Kod bolesti jetre uzima se infuzija korijena čička. Za pripremu se uzme 4 žlice usitnjene osušene sirovine na 2 šalice kipuće vode. Ovo sredstvo se infuzira tijekom cijele noći u izoliranoj posudi ili termošalici, zatim se dovede do vrenja, ohladi do prihvatljive temperature (da ne bude prevruće, ali dovoljno toplo) i procijedi. Dobivena infuzija pije se malo pomalo tijekom dana.

Kod hemoroida

Kod ove bolesti vrlo je važno uspostaviti probavni proces. Tome pomaže prebiotik inulin koji se nalazi u korijenu čička. Osim toga, glikozidi imaju blagi laksativni učinak i potiču normalan proces defekacije, što je vrlo važno kod hemoroida. Ova biljka također ima analgetski učinak – u fazi pogoršanja pomaže ublažiti neugodne simptome. Također, korijen čička smanjuje otekline, što omogućuje smanjenje upale. Konačno, koristan je za jačanje krvnih žila.

U takvim slučajevima uzima se oralno odvar korijena čička pripremljen prema dolje navedenom receptu. Također, odvar se može koristiti za ispiranje – salicilna kiselina koja se u njemu nalazi pomaže brže zacjeljivanje ranica.

Kod holecistitisa

Budući da korijen čička ima žučotvorno djelovanje, smatra se dobrim sredstvom protiv zastoja žuči izazvanog ovom bolešću. No, osim toga, smanjuje upalu, što je također vrlo važno u liječenju kolecistitisa. U takvim se slučajevima preporučuje uzimanje odvara korijena čička. Priprema se na sljedeći način – uzima se 2 žlice svježe ili osušene sirovine, prelije se šalicom kipuće vode i dodatno zagrijava ne izravno, već stavljanjem posude u veći lonac s vodom. To se čini još 20 minuta. Zatim se sredstvo infuzira još pola sata dok se ne ohladi, filtrira i pije bez obzira na obroke po 1 žlicu ujutro, u podne i navečer (ali ne prije spavanja).

Kod cistitisa

Ovo je upalna bolest mokraćnog mjehura, obično uzrokovana bakterijskom infekcijom. Čičak smanjuje upalu i omogućuje uklanjanje patogenih organizama. Osim toga, ima diuretičko djelovanje, što omogućuje brže izlučivanje toksina i olakšava stanje. Ali ne koristi se umjesto antibiotika, već u kombinaciji s lijekovima koje je propisao liječnik. U tom se slučaju preporučuje piti odvar pripremljen prema dolje navedenom receptu.

Kod prostatitisa

Protupalna svojstva korijena čička omogućuju njegovu upotrebu i kao sredstvo protiv prostatitisa. Za to se priprema infuzija – 2 žlice sitno narezanog svježeg korijena na čašu vode sobne temperature. Sredstvo se infuzira dva sata, dovede do vrenja, ohladi, procijedi kroz sitno cjedilo i uzima po 100 ml triput dnevno. Ovaj se recept smatra učinkovitim i kod adenoma prostate.

Kod kašlja

Infuzija korijena čička, pripremljena prema dolje navedenom receptu, smatra se učinkovitim sredstvom za grgljanje kod angine i drugih bolesti dišnih putova. Taj se postupak može ponavljati svaka dva sata.

Kod bronhitisa i drugih bolesti praćenih kašljem, također se uzima uvarak – 1 čajna žličica suhog korijena na čašu kipuće vode. Prije upotrebe sredstvo se procijedi. Pije se po 1 jušna žlica 3–4 puta dnevno. Uvarak razrjeđuje iskašljaj i pomaže brzo ga izbaciti iz dišnog sustava.

Protiv alergije

Kao što je poznato, alergija je autoimuna bolest. Izliječiti je nije moguće, ali se rizik od pojave jake reakcije može svesti na minimum, a s tim zadatkom čičak se izvrsno nosi. Za to se preporučuje piti čaj pripremljen prema dolje opisanom receptu. Također, uvarak od korijena čička pomaže ukloniti manifestacije kožne alergijske reakcije kod dijateze.

Za zglobove

Kod artritisa, reumatizma, upalnih bolesti zglobova, korijen čička je koristan jer smanjuje otekline i groznicu, a također ima baktericidno djelovanje (a uzrok artritisa mogu biti i infekcije uzrokovane patogenim mikroorganizmima). Osim toga, biljka ima protuupalno djelovanje.

Kod ovih bolesti može se uzimati oralno uvarak pripremljen na vodenoj kupelji kako je gore opisano. Također se preporučuje napraviti uljni ekstrakt, natopiti njime gazu i staviti oblog na problematični zglob.

Kod mastopatije

Ova je bolest često uzrokovana hormonskim poremećajima. Fitosterini koji ulaze u sastav korijena čička pomoći će normalizirati situaciju. Nije bez razloga ova biljka sastojak mnogih gotovih pripravaka. Međutim, prije njegove primjene ipak je potrebno napraviti pretrage i konzultirati se s liječnikom.

Za mastopatiju se uzima gotovi ljekarnički ekstrakt korijena čička, slijedeći upute proizvođača. Ali bolje je pripremiti infuziju samostalno – za to se uzima 1 jušna žlica suhog korijena čička, prelije se čašom upravo prokuhane vode, ostavi da se hladi pola sata, a zatim se popije tijekom dana.

Kod raka

Učinkovitost korijena čička protiv onkoloških bolesti nije dokazana, ali ga brojni istraživači smatraju obećavajućim profilaktičkim sredstvom. U narodnoj medicini za ove svrhe nudi se sljedeći recept – 10 g suhog korijena čička se samelje, doda se 1 čajna žličica cvjetnog meda, prelije se čašom votke i ostavi da stoji 10 dana na tamnom i suhom mjestu, povremeno protresajući posudu s napitkom. Nakon tog roka tinktura se smatra spremnom za upotrebu. U profilaktičke svrhe preporučuje se svakodnevno uzimanje 15 ml sredstva razrijeđenog u ½ čaše vode.

Protiv parazita

Korijen čička omogućuje da se riješite i glista. Uzmite 1 žlicu mljevenog korijena čička i stavite u lončić (emajlirani, kako metal ne bi reagirao s biljnim sirovinama), zatim prelijte čašom kipuće vode i zagrijavajte smjesu 10 minuta, ali nemojte dovesti do vrenja. Potom skinite lončić s vatre i omotajte ga frotirnim ručnikom ili dekom kako se toplina ne bi gubila. U takvim uvjetima ostavite sredstvo da odstoji pola sata, zatim procijedite. Uvarak pijte po 50 ml tri puta dnevno, neovisno o obroku. Maksimalna učinkovitost postiže se ako se istovremeno svaki dan perete ovim uvarkom.

Za srce

Tvari sadržane u korijenu čička pomažu normalizirati srčani ritam i poboljšati rad srca. Za to se sušeni mladi korijen čička samelje u mlincu za kavu u prah. Zatim se uzima 1 žličica tog sirovina i prelije čašom kipuće vode ili vrućeg mlijeka. Sredstvo se ohladi, ne treba ga procijediti. Uzima se po 1 žličica tri puta dnevno prije jela. Takav infuz primjenjuje se u kuri od 10 do 14 dana, zatim se napravi tjedan dana pauza. Za postizanje željenog učinka kura se ponavlja 2–3 puta. Osim svega ostalog, korijen čička pomaže smanjiti razinu 'lošeg' kolesterola, koji je često uzrok kardiovaskularnih bolesti.

Kod disbakterioze

Prehrambena vlakna koja ulaze u sastav korijena čička su prebiotici. To jest, oni stvaraju povoljne uvjete za razvoj korisne mikroflore, čije odsustvo izaziva disbakteriozu. Stoga je vrlo korisno uključiti mlade korijene čička u svoju prehranu, osobito u sirovom ili kuhanom obliku.

Ali od njih se može pripremati samo u jesen, a u sušenom obliku kao dodatak prehrani više nisu tako korisni. Stoga se u ostalom dijelu godine za liječenje disbakterioze koristi uvarak korijena čička i maslačka. Uzimaju se ovi sastojci u jednakim omjerima, pomiješaju, samelju u prah, odvoji se 1 žlica sirovine, prelije čašom kipuće vode, ponovno dovede do vrenja i kuha 5 minuta. Ovo sredstvo pije se umjesto čaja ujutro ili navečer (samo treba uzeti u obzir da ima diuretički učinak).

Kod vaskularnih bolesti

Korijen čička smatra se izvrsnim sredstvom za prevenciju i liječenje tromboflebitisa. Ali u takvim slučajevima koristi se njegov uljni ekstrakt. Priprema se na sljedeći način. Uzima se 40 g svježe iskopanih korijena i ostavlja se da odstoji 24 sata u ½ čaše biljnog ulja (suncokretovog ili maslinovog). Zatim se dobiveno sredstvo zagrijava 15 minuta na laganoj vatri, procijedi i njime maže problematično područje. Također se rade oblozi – uzima se gaza, natopi se ekstraktom i prisloni preko noći na bolno mjesto, učvrsti zavojem.

Vrste ljekovitih pripravaka

Od korijena čička priprema se alkoholna tinktura, uljni i vodeni ekstrakt, uvarak. Postoji mnogo sličnih recepata, u nastavku su navedeni najučinkovitiji od njih.

Infuzija

Vodena infuzija priprema se vrlo jednostavno – uzme se 10–25 g usitnjenog suhog korijena (ovisno o tome koliko jaku koncentraciju želite dobiti), prelije se s 2 šalice kipuće vode i ostavi da odstoji u termosu jedan sat. Ovaj lijek pomaže kod gastritisa, nefritisa, nekih drugih bubrežnih patologija, kolecistitisa, pa čak i čira na želucu i crijevima. U takvim situacijama pije se po 100 ml najviše 3–4 puta dnevno nakon glavnih obroka. Trajanje liječenja je 20–50 dana.

Osim toga, infuzija se koristi i kao vanjski lijek. Ublažava upalu kože kod eksudativnog dijateza, zacjeljuje rane, dezinficira problematična područja kod furunkuloze. U tom slučaju njome se maže zahvaćena koža ili se natapaju oblozi.

Tinktura

U ljekarnama se može pronaći gotov alkoholni ekstrakt ove biljke, a kod kuće se priprema tinktura. Za to se koristi ili svježe iscijeđeni sok tek iskopanog korijena, ili svježa ili suha sirovina koja se prethodno usitni. Druga se opcija smatra praktičnijom. Korijen čička i alkoholna otopina uzimaju se u omjeru 1:5. Pritom se usitnjeni svježi korijen prelije votkom ili 40%-tnom alkoholnom otopinom i posuda s tim sredstvom stavi na tamno i hladno mjesto. Tamo se drži dva tjedna, povremeno se protrese, zatim se procijedi.

Ako se koristi suhi korijen, tada je koncentracija ljekovitih tvari u njemu veća. Ovdje je omjer sljedeći – 20 g sirovine na čašicu votke ili alkoholne otopine. Postupak pripreme je isti. Radi poboljšanja okusa, u tinkturu se dodaje med.

Uvarak

Izvarak od korijena čička može se pripremiti na dva načina. U prvom načinu uzme se 15–20 g suhog korijena, usitni se, prelije čašom vode, zakipi i zatim se dodatno kuha na laganoj vatri još 20 minuta. Potom se sredstvo hladi pola sata, procijedi i uzima se po 1 žlica tri puta dnevno nakon jela. To je izvrstan lijek ne samo protiv kolecistitisa, već i protiv gihta, bolesti mišićno-koštanog sustava (poput osteohondroze) i cistitisa.

U drugom načinu uzme se 100 g usitnjene svježe sirovine, prelije s 1 litrom hladne vode, dovede do vrenja i drži na vatri toliko da ispari otprilike polovica početnog volumena. Ovo sredstvo se procijedi, doda se med po ukusu i konzumira kod bolesti poput reumatizma i gihta. Neki travari preporučuju ga i kod eksudativnog dijateza. No tada se med ne smije dodavati jer potiče senzibilizaciju organizma i pogoršava stanje.

Čaj

U biti, to je vrsta biljnog čaja. Za njegovu pripremu uzme se 1 žličica sušenog korijena, prelije čašom kipuće vode i ostavi da odstoji 15 minuta. Koncentracija ljekovitih sastojaka u takvom napitku nije velika. No smatra se dobrim preventivnim sredstvom protiv prehlade.

Mast

Ovaj se lijek priprema na sljedeći način – uzima se 25 g korijena čička i isto toliko njegovih listova, usitne se, preliju čašom vode, dovedu do vrenja, zatim se kuhaju na laganoj vatri još 20 minuta. Potom se i biljni materijal i tekućina izmiješaju sa 100 g neslanog maslaca ili druge masne baze. Ovaj lijek dobro liječi rane, čireve, opekotine, pa čak i promrzlu kožu.

Ulje

Suprotno samom nazivu, ne radi se o eteričnim i masnim uljima dobivenim iz korijena, već o njegovom uljnom ekstraktu. Za to se uzima 75 g svježeg materijala, prelije čašom bilo kojeg rafiniranog biljnog ulja i ostavi stajati 24 sata. Nakon toga se sredstvo kuha 15 minuta i procijedi. Koristi se uglavnom kao vanjsko sredstvo, uključujući i u kozmetici.

Primjena u kozmetologiji

Korisne tvari sadržane u korijenu čička omogućuju njegovu primjenu i u kozmetici, a bit će koristan i za kožu i za kosu.

Korijen čička za kožu

Postoji mnogo učinkovitih recepata kućne kozmetike. Na primjer:

1. Tonik za masnu kožu s proširenim porama. Za njegovu pripremu uzima se 10–20 g svježeg korijena čička, prelije čašom kipuće vode, ostavi da stoji 20 minuta, zatim procijedi. Ovim tonikom se koža briše nakon pranja. Također se koristi za obloge – njime se natopi gaza koja se prisloni na kožu lica na 10–15 minuta – to je učinkovita alternativa danas popularnim tkaninskim maskama.
2. Losion za masnu kožu. Za njegovu pripremu uzima se 2 žlice usitnjenog suhog materijala, prelije čašom kipuće vode i ostavi na laganoj vatri 10 minuta. Sredstvo se ohladi na sobnu temperaturu i procijedi. Zatim se uzima 1 žlica dobivenog napitka na 100 ml votke ili alkoholnog losiona. Ovim sredstvom se koža lica briše dva puta dnevno umjesto pranja uobičajenim gelovima. Trajanje kure je 2 tjedna, inače postoji rizik da se koža previše isuši.
3. Maska za problematičnu kožu sklonu upalama i aknama. Obično se za to koriste listovi čička koji se jednostavno prislone na upaljena područja. Ali može se pripremiti kaša od namačenog praha dobivenog iz korijena čička i koristiti je kao masku.

Također se može pripremiti mast od akni. Učinkovita je kada se stvaraju pojedinačni gnojni prištići. Priprema se tako: uzima se 1 žlica suhog korijena na čašu vode, dovede do vrenja i zatim se kuha na laganoj vatri sve dok ne ispari polovica tekućine. Nakon toga se dodaje neslano rastopljeno maslo (4 dijela na 1 dio tekućine) i dobro promiješa. Dobivena mast se nanosi na problematična područja kože.

Korijen čička za zdravlje kose

U starini se uvarak korijena čička smatrao najboljim sredstvom protiv opadanja kose. To je svojstvo dokazano i modernom kozmetikom – nije bez razloga što se ekstrakt korijena čička dodaje u mnoge šampone, balzame i maske. Ova biljka također pomaže u borbi protiv problema poput lomljivosti i suhoće kose.

Uglavnom se uvarak koristi za ispiranje nakon pranja. Za suhu i normalnu kosu nema ograničenja za takav postupak, može se primjenjivati čak i svakodnevno, iako je za postizanje željenog učinka sasvim dovoljno činiti to dva puta tjedno. Važno je samo provoditi takav postupak u trajanju od najmanje mjesec dana, zatim napraviti pauzu.
Za masnu kosu postoje ograničenja – uvarak se može koristiti najviše jednom tjedno.

Korijen čička se priprema na sljedeći način – uzima se sušena sirovina, usitni se (ali ne u prah), uzme se 2 žlice takvih komadića korijena i prelije se s 0,5 l vruće vode. Sredstvo se dovede do vrenja, zatim se ostavi na laganoj vatri još 15 minuta. Potom se skine sa štednjaka, ohladi i procijedi.

Uvarak pripremljen prema ovom receptu može se koristiti i na drugi način – umjesto eliksira ili tonika. Za to se sredstvo svakodnevno utrljava u vlasište masažnim pokretima. Najbolje je to raditi noću kako se kasnije ne bi ispiralo. Ovdje je shema liječenja drugačija – jedan tjedan se masaža radi svakodnevno, sljedećeg tjedna se napravi pauza. Liječenje se nastavlja sve dok se ne primijeti poboljšanje.

Uljni ekstrakt pomoći će u liječenju seboreje. Osim toga, poznat je kao čičkovo ulje koje poboljšava stanje kose. Za njegovu pripremu uzima se 100 g usitnjenog svježeg korijena i prelije se čašom rafiniranog maslinovog ili suncokretovog ulja. Sredstvo se ostavi da odstoji 24 sata, zatim se prokuha, a nakon hlađenja utrljava se u vlasište 2–3 puta tjedno. Sredstvo se ostavi pola sata, zatim se temeljito ispere. Kako bi se probudili folikuli dlake, dodaje se malo crvene ljute paprike (mljevene).

Primjena korijena čička u kulinarstvu

U kulinarstvu se također koriste korijeni čička u prvoj godini. U nekim zemljama (primjerice u Japanu) čičak se čak posebno uzgaja upravo za kulinarske svrhe. Tako se korijeni samljeveni u prah dodaju u brašno od kojeg se peče kruh.

Korijene čička može se kuhati, peći, pržiti. U salate se dodaju svježi. Također se od njih priprema pire i džem kiselkasto-slatkog okusa. U mnogim jelima korijeni čička mogu zamijeniti krumpir. Od njih se čak prave pljeskavice i kotleti. A prženi korijeni zamjenjuju cikoriju i služe kao zamjena za kavu.

Neka jela pomoći će diverzificirati jesenski jelovnik (naime, korijenje se iskopava u rujnu):

1. Povrtni ragu. Uzima se 1 krupni korijen čička, kuha se 10 minuta. Očisti se mrkva i luk, narežu se i prže na biljnom ulju do polugotovosti, a zatim se doda narezana na trakice slatka papriku. Korijen čička također se nareže na trakice, pomiješa s ostalim povrćem, doda sol, papar i začinsko bilje po ukusu te se dovede do vrenja u posudi s debelim dnom. Ragu se poslužuje kao prilog mesnim i ribljim jelima.
2. Džem. Na 1 kg korijena čička uzima se 1 l vode i 50 ml octene esencije. Šećer nije potrebno dodavati – to je njegova prednost. Octena esencija se razrijedi vodom u skladu s uputama proizvođača, zatim se dovede do vrenja, doda se usitnjeni korijen čička u blenderu i kuha na laganoj vatri 2 sata. Gotov džem se maže na toste, a od njega se priprema i marmelada te druge zdrave slastice.

Što se tiče zamjene za kavu, priprema se na sljedeći način. Uzimaju se mladi korijeni, isperu se, ali se ne suše, već se prže u pećnici dok ne dobiju smeđu nijansu. Zatim se samelju u mlinu za kavu u prah. Za pripremu napitka uzima se 1–2 žličice takvog praha na šalicu kipuće vode. Okusom više podsjeća na napitak od cikorije nego na prirodnu kavu, ali također okrepljuje, i to bez onih nuspojava koje uzrokuje kofein.

Kontraindikacije za primjenu

Jedna od prednosti korijena čička kao lijeka je ta što gotovo nema kontraindikacija za primjenu. Jedna od njih je preosjetljivost na tvari koje ulaze u njegov sastav. Stoga ga prvih nekoliko puta treba primjenjivati s oprezom.

Korijen čička je kontraindiciran tijekom trudnoće jer sadrži fitosterine, a njihov utjecaj na majčin organizam u tom razdoblju nije istražen. Tijekom dojenja ne smije se koristiti kako ne bi izazvao alergiju kod djeteta. Djeci u dobi od dvije godine također se ne daju pripravci na bazi korijena čička kako bi se izbjegle alergijske reakcije.

Fotografija korijena čička