Lopoč: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Botaničari lopoč nazivaju lijepom riječju „nimfeja“. Romantično! Odmah se zamišlja kako se nimfa – prekrasno bajkovito stvorenje – igra na obali vodene površine koja je prekrivena veličanstvenim cvjetovima nalik ljiljanima. Narod je lopoču dao ništa manje lijepo ime – rusalkin cvijet. Unatoč tome što je nimfeja nezahtjevna i nalazi se gotovo posvuda, danas je ova biljka uvrštena u Crvenu knjigu jer je nemilosrdno istrebljuju ljudi.

Kemijski sastav

1. U rizomu se sadrži velika količina hranjivih tvari: škrob, šećer i bjelančevine.
2. Sljedeći važni sastojci korijena lopoča su tanini (koji su, usput, prisutni i u lišću i sjemenkama). Za samu biljku su potrebni jer sprječavaju truljenje rizoma, što je moguće zbog stalnog boravka u vodi. Ljudskom organizmu tanini su korisni iz nekoliko razloga. Pomažu u borbi protiv probavnih smetnji, proljeva i disbioze, mogu suzbiti razmnožavanje mikroba te iz tijela izbaciti toksine i otpadne tvari, uključujući i nakon izlaganja zračenju. Također imaju hemostatska i protuupalna svojstva.
3. Na čišćenje organizma djeluje i guma sadržana u korijenju biljke, a prisutne vinska i galna kiselina s prirodnim antioksidansima doprinose poboljšanju metaboličkih procesa u tijelu. Smole potiču jačanje imuniteta, pomažu u borbi protiv upala te sudjeluju u uspostavljanju rada dišnog i kardiovaskularnog sustava.
4. U cvjetovima i lišću sadrži se mnogo flavonoida, čiji je spektar djelovanja vrlo širok – od jačanja krvnih žila i imunomodulacije do antikancerogenog, hipoalergenog i antioksidativnog.
5. Istodobno, lokvanj sadrži niz tvari koje ga svrstavaju u opasne biljke. To su glikozidi i alkaloid nimfein. S jedne strane, njihova nekontrolirana uporaba može dovesti do trovanja koje se očituje u poremećajima rada živčanog i kardiovaskularnog sustava. S druge strane, u terapijskim dozama glikozidi mogu ublažiti tahikardiju, poboljšati cirkulaciju i regulirati rad srca. Alkaloidi se u preporučenim dozama koriste za ublažavanje boli, zaustavljanje krvarenja, podizanje tonusa organizma, liječenje živčanih bolesti te bolesti srca i krvnih žila.

Kako izgleda i gdje raste

Rizom lokvanja je debeo, bijele boje s crnim 'ožiljcima'. Pruža se po površini i unutar dna, pričvršćujući se za njega dugim i tankim, ali čvrstim korijenjem. Biljka nema stabljiku, listovi i cvjetne stapke rastu izravno iz korijena.

Listovi biljke nalikuju srcu, prilično su čvrsti, gustozelene boje i plutaju u ispruženom vodoravnom obliku na površini vode. Širina listova može varirati od 25 do 35 cm.

Nimfeja cvjeta od početka do kraja ljeta, njezini su cvjetovi prilično veliki, u otvorenom obliku mogu doseći 20 cm u promjeru. Također se nalaze na površini vode.

Cvjetovi su raskošni, puni zbog velikog broja latica ovalnog oblika sa šiljastim vrhovima. U prirodi se uglavnom susreće snježnobijeli lokvanj, koji postupno prema središtu dobiva žućkastu boju, a u samoj sredini nalaze se žutozlatni prašnici. Nježan, ali postojan miris nimfeje može se proširiti na područje oko ribnjaka ili jezera u kojem raste.

Plod lokvanja ima ovalan oblik i nalikuje malom vrču, otuda i naziv biljke. Plod potpuno sazrijeva pod vodom, gdje se otvara i ispušta sjemenke prekrivene gustom skliskom ovojnicom, zahvaljujući kojoj ostaju na površini. Postupno se ovojnica ispere, sjemenke nabubre, otežaju i polako tonu na dno vodene površine, gdje klijaju i počinju rasti.

Nimfeja raste u jezerima i ribnjacima sa stajaćom vodom ili u mirnim rukavcima sporih rijeka na dubini ne većoj od 2 m. U prirodnom okruženju može se naći u svim zemljama planeta, osim polarnih i pripolarnih regija. Uzgajivači su stvorili mnoge lokvanje različitih boja koje se koriste u krajobraznom dizajnu i ukrašavaju ukrasne vodene površine.

Vrste

Lokvanj oduševljava raznolikošću nijansi i boja koje postoje u prirodi. Danas postoji oko 50 vrsta ovog cvijeta.

Bijeli lokvanj
Zauzeo je cijelo područje Euroazije, a njegove vodene kolonije nisu rijetke ni u Africi. Ovaj lokvanj je velik, listovi su mu promjera oko 35 cm, a cvjetovi su također impresivnih dimenzija, dosežu do 20 cm u promjeru, boje su blago mliječne. Biljka ima snažan i čvrst korijenski sustav koji se prostire po dnu, ali prodire u mulj svojim izduženim ograncima. Korijen naraste do 65 cm u dužinu.

Ispod površine vode stabljike rastu u velikom grmu, tako da jedna biljka lopoča može biti vrlo slobodno smještena i zauzeti mnogo mjesta u jezeru ili ribnjaku.

Bijeli lopoč cvjeta tri tjedna, naizmjenično izbacujući jedan bijeli lopoč za drugim.

Vodeni lopoč
Po svojim vanjskim obilježjima vodena nimfeja slična je bijelom lopoču. Listovi koji plutaju na površini su srednje veličine, a ono lišće koje se nalazi pod vodom je sitno. Kremasti, neveliki cvjetovi s jarko žutom sredinom leže na površini vodenog zrcala vodene površine. Farmakologija koristi vodeni lopoč.

Plavi lopoč
Smatra se da se ova vrsta pojavila jedna od prvih; ima i druge nazive – egipatski lotos ili egipatski ljiljan. Ovaj lopoč počeo se širiti svijetom s Nila, najveće afričke rijeke, najprije po samoj Africi, zatim se proširio u Tajland i Indiju. Njegovi listovi su prilično široki – oko 35 cm, na njima se jasno vide snažne žile. Na njihovoj pozadini, njegovi cvjetovi, ne veći od 20 cm, djeluju pomalo sitno. Nijanse latica u jednom cvijetu mogu biti nebeskoplave, ljubičaste, različkaste i jarkoplave.

Crveni lopoč
Njegov cvijet ima originalnu i lijepu boju – od tamnoružičaste do čistocrvene. Cvjetovi su neveliki, promjera od 12 cm, šire nježan postojan miris. Korijen leži plitko u tlu. Razgranat je, od glavne stabljike odlazi još nekoliko dodatnih. Jarkozeleni mesnati sočni listovi dosežu do 25 cm u promjeru.

Tigrasti lopoč
Ime je dobio zbog nejednake boje tamnozelenih listova, uzorak od crvenosmeđih i smeđih mrlja koji podsjeća na tigrove pruge. Korijenov sustav, kao i kod svih lopoča, snažan je i dobro razvijen. Botaničari smatraju da je domovina ove vrste lopoča vruća Afrika, stoga je ovo jedna od najzahtjevnijih sorti nimfeje prema toplini; ne podnosi hladnu vodu, brze struje i mraz. Cvjetovi su joj bijeli ili blago kremasti, kompaktni.

Viktorija Regija, ili amazonska nimfeja
Ova vrsta lopoča ima najimpresivniju veličinu. Njezin cvijet u potpuno rascvjetanom stanju doseže 35 cm, pri čemu od početka cvatnje do kraja poprima sve nježne nijanse – od snježnobijele do čistoružičaste. Cvjeta jednom godišnje i otvara se samo noću. Miris Viktorije Regije prilično je postojan i nezaboravan. Na ogromnom listu lopoča – do 2 m u promjeru – lako može leći tinejdžer, a list s podignutim rubovima izdržat će njegovu težinu i neće potonuti.

Viktorija Regija otkrivena je relativno nedavno – u 19. stoljeću u slivu rijeke Amazonke. Danas se uzgaja u različitim zemljama svijeta, uključujući i Rusiju.

Žuti lopoč
Žuti lopoč je višegodišnja biljka koja dobro prezimljava u srednjem pojasu. Korijenov sustav biljke dobro je razvijen, korijenje se nalazi duboko u tlu. Listovi koji se nalaze pod vodom su sitni, odlikuju se neravnim rubom i nalaze se na skraćenim peteljkama.

Lišće koje pluta na površini vode ima jajolik oblik, promjera do 20 cm. Cvjetovi promjera 17 cm izvana su zelenkaste nijanse, a iznutra žuti. Takav lokvanj cvjeta dugo – od lipnja do rujna.

Sakupljanje i čuvanje

Pučki iscjelitelji za pripremanje ljekovitih pripravaka koriste sve dijelove lokvanja – od rizoma do sjemena.

Rizome počinju prikupljati kad biljka uđe u razdoblje cvatnje. Iako se najveća količina hranjivih i korisnih tvari nakuplja bliže jeseni. Prilikom sakupljanja s dna vodene površine ne treba uzeti sve do kraja, već ostaviti znatan dio korijena kako nimfeja ne bi potpuno nestala. Obično se za vađenje ljekovite sirovine s dna koriste kuke.

Izvadene rizome treba očistiti od sitnih tankih korjenčića, isprati i narezati na male komadiće, koje potom rasporediti pod nadstrešnicom, na propuhu, ali tako da sunčeve zrake ne padaju na ljekovitu sirovinu. Istodobno se mogu pripremati cvjetovi i pupoljci. Po pupoljke treba krenuti prije sedam sati ujutro, dok se još nisu otvorili. Cvjetove je najbolje upotrijebiti odmah svježe, ali ako je velika potreba, mogu se osušiti u istim uvjetima kao i korijenje – u hladu i na propuhu.

S pripremom listova obično nema problema: mogu se rezati od proljeća pa sve do hladne jeseni. Sirovina se suši pod krovom, u prostoriji s dobrom ventilacijom.

Sjeme je lako sakupiti s površine ribnjaka ili jezera i potom sušiti u istim uvjetima: u hladu.

Svaka vrsta ljekovite sirovine – korijenje, listovi, cvjetovi i sjeme – čuva se u zasebnoj papirnatoj vrećici u suhoj prostoriji; u takvim uvjetima zadržavaju svoja ljekovita svojstva tijekom dvije godine.

Po čemu se lopoč razlikuje od lotosa

Izvana su prekrasne obje biljke – i lotos i lokvanj. Lokvanj obuhvaća cijelu skupinu (više od pedesetak sorti) biljaka iz porodice Nimfeja, koje rastu u vodi. Lotos ima samo dvije vrste – žuti i orahonosni.

Najupečatljivija razlika je u listovima i cvjetovima. Kod lokvanja oni leže vodoravno na površini vode, dok lotos vedro i prilično visoko iznad vode drži svoje uzdignute listove i cvjetove.

Oblikom listova ove se dvije biljke također razlikuju: kod lokvanja su ravni, s ravnim rubom, a kod lotosa imaju oblik plitke zdjelice s valom na rubu reza.

U cjelini su prepoznatljivi i cvjetovi. Kod nimfeje su latice uže nego kod lotosa, ima ih više, zbog čega svaki cvijet izgleda pun. A kod lotosa, za razliku od lokvanja, postoji veliki, uočljivi sjemeni plod.

Ako uspoređujemo mjesta rasta biljaka, treba napomenuti da lokvanj ima gotovo posvuda. Lotos je u usporedbi s njim pravi aristokrat, kojemu za normalan život trebaju posebni uvjeti – dugo toplo ljeto i puno sunčeve svjetlosti. Stoga ga na području Ruske Federacije možemo pronaći u Astrahanskoj oblasti i u vodnom slivu Kaspijskog mora.

Značajke uzgoja

Budući da je lokvanj izuzetno lijep, sasvim je razumljiva želja svakog vrtlara da uzgoji takvo čudo na svojoj parceli. Za to nije teško stvoriti povoljne uvjete.

Bivši vrtlari preporučuju da, kako biste izbjegli razočaranja, ne budite škrti i kupujte sadni materijal u dobrim provjerenim trgovinama za vrtlare ili od pouzdanih, dobro poznatih cvjećara.

Lopoč treba saditi ljeti, kada nastupi toplo vrijeme. Bolje ga je saditi ne izravno u tlo ribnjaka, nego u veliki lonac, kako biste ga u jesen lako izvadili i odnijeli na zimovanje. U malom ribnjaku ne treba ukorjenjivati mnogo biljaka.

Tlo za sadnju bolje je kupiti posebno; ako ga nema u prodaji, na dno posude za sadnju možete nasuti 4–5 cm treseta i najmanje 10 cm travnjaka pomiješanog s pijeskom. Točku rasta ne smijete produbljivati u tlo. Tijekom sadnje na korijenje lopoča treba zalijepiti kuglice od gline u koje su umiješana mineralna gnojiva. One će hraniti biljku tijekom cijele sezone. Gornji sloj u posudi za sadnju napunite šljunkom kako posuda ne bi isplivala. Lončiće spustite na dno ribnjaka: patuljaste sorte trebaju rasti na dubini od 50 cm, ostale na 1 m i dublje. No, kako bi biljka brže krenula u rast, do pojave prvih listova ostavite je u plićaku.

Da bi nimfeja normalno rasla, nije potrebno puno truda. Važno je ne dopustiti previše bujno širenje listova, zbog čega cvjetovi mogu postati sitni. Svakoj biljci treba ostaviti najviše tri lista, ostale otkinuti. Ribnjak treba čistiti svake sezone. U jesen, nakon što se lopoči uklone na zimovanje, voda se ispusti, stijenke ribnjaka očiste od naslaga, operu, a u proljeće se napuni čistom vodom.

Lopoč rijetko obolijeva jer ima vrlo jak imunitet. Kukci ga također rijetko napadaju. No, za vrućina u malim ribnjacima sa stajaćom vodom može se naseliti kukac zvan lopočev listojed. Njegova ličinka jede listove biljke. Štetnika treba skupljati ručno, a oštećene listove ukloniti. Kemijskim sredstvima za zaštitu bolje je ne koristiti jer ubijaju sve živo u vodi.

Lopoč može napasti i lisna uš. Ona ne samo da kvari listove, već i uništava cvjetove – prvo pogoršava njihov izgled, a zatim potpuno potiče njihovo prerano opadanje. Način borbe s njom je jedan – ispiranje štetnika vodom.

Ljekovita svojstva lopoča

Službena medicina koristi lopoč. Uključen je u složeni višekomponentni pripravak Zdrenko, koji se koristi za liječenje anacidnog gastritisa i papilomatoze mokraćnog mjehura.

Zahvaljujući tvarima koje sadrži, biljka ima protuupalno, adstrigentno i antibakterijsko djelovanje, može sniziti temperaturu, zaustaviti krvarenje, smanjiti bol, sniziti krvni tlak, smiriti i izazvati san. Osim toga, lopoč ima laksativno, žučotvorno i diuretičko djelovanje.

Lopoč u narodnoj medicini

Narodna medicina prilično široko koristi lopoč. U popisu bolesti za koje iscjelitelji propisuju sredstva na njegovoj osnovi, osim banalne prehlade, postoje i ozbiljnije – poput tuberkuloze, tumora, hepatitisa, proljeva i dizenterije.

Bijeli lokvanj spašava i od bolesti mokraćnog i spolnog sustava – bubrega, mokraćnog mjehura (uključujući cistitis), gonoreje, preporučuje se kod bjelina. Kod kožnih problema lokvanj također pomaže, osobito se liječe gnojne rane, apscesi, čirevi i furunkuli, a ublažava i upale epidermisa. Biljka se koristi za uklanjanje grčeva različitog podrijetla, poremećaja živčanog sustava, osobito neuroza, neuralgija, a pomaže i kod izlaska iz depresivnih stanja.

Lokvanj pomaže ublažiti zubobolju i reumatske bolove, koristi se u kozmetici za liječenje prhuti i poboljšanje kvalitete kose, izbjeljivanje kože i posvjetljivanje pjegica.

Narodni iscjelitelji koriste rizome i cvjetove bijelog lokvanja za pripremu ljekovitih pripravaka, pri čemu svaki ljekoviti oblik ima određenu namjenu. Od cvjetova se pripremaju uvarci koji se koriste kao pomoćno sredstvo pri liječenju žutice, a također i kao laksativ. Infuzom od latica bori se protiv nesanice, a koristi se i za olakšavanje stanja tijekom groznice. Uvarkom od rizoma liječe se bubrezi i mokraćni mjehur, koristi se za brže zacjeljivanje ugnojenih ogrebotina i rana, te kao terapijsko i preventivno sredstvo protiv opadanja kose.

Umirujući napitak

Zagrijte do vrenja pola litre vode i prelijte preko 2 žlice latica lokvanja. Ostavite da odstoji 50–60 minuta, zatim procijedite. Napitak koristite kao umirujuće i sredstvo za spavanje. Preporučena dnevna doza – 4 puta nakon obroka po 30 ml. Kura liječenja traje mjesec dana.

Uvarak protiv visoke temperature

Na 400 ml vode potrebna je žlica latica. Prelijte ljekovitu biljku kipućom vodom i ostavite na vodenoj kupelji da se kuha petnaest minuta. Skinite uvarak i ostavite sa strane još pola sata. Procijedite kad se malo ohladi i uzimajte po 100–120 ml ako se pojavi visoka temperatura.

Kod srčane slabosti

Pomiješajte jednake dijelove latica lokvanja i zrelih plodova gloga. Uzmite žlicu dobivene ljekovite mješavine i prelijte je s 300 ml kipuće vode. Ostavite 3 sata da se dobro natopi. Procijedite i pijte dva puta dnevno po 50 ml, nastavite liječenje 21 do 30 dana.

Protiv kožnih upala

Prelijte pola litre kipuće vode preko 3 žlice nasjeckanih listova lokvanja, ostavite da odstoji pola sata. Procijedite tekućinu i namočite meku pamučnu krpicu ili gazu presavijenu u nekoliko slojeva. Stavite tkaninu na bolno mjesto na 20 minuta. Ovo sredstvo je učinkovito ne samo kod upala kože, već i kod gnojnih osipa. Ako ponavljate postupak 3 do 5 puta dnevno, zacjeljivanje će ići prilično brzo.

Kod bolova u mišićima

Oparite cvjetove lokvanja (3 žlice) s malom količinom kipuće vode i ostavite pod poklopcem da nabubre. Zatim ih zamotajte u pamučnu krpicu ili gazu i stavite na problematično mjesto. Držite oblog od pola sata do sat vremena.

Senfni oblozi kod prehlade

Da biste napravili 'gorčičnjake', korijen lopoča treba usitniti. Svježi korijen možete odmah staviti u blender, a osušeni prvo popariti u vrućoj vodi. Dobivenu kašu stavite na pamučnu tkaninu i prislonite na leđa ili prsa sprijeda. Dobit ćete dobar učinak ako u kašu za 'gorčičnjak' dodate med. Kašu pokrijte najprije plastičnom folijom ili voštanim papirom, a zatim se pokrijte dekom ili toplim šalom. Bolesnika zagrijavajte ovim sredstvom najmanje sat vremena, a njegove tragove (sok, kapi meda) potom isperite s kože.

Ako je kaša napravljena od svježeg korijena, ovom se metodom može liječiti ne samo prehlada, već i ublažiti stanje kod radikulitisa, ponavljajući postupak dok bol u leđima ne prođe.

Sredstvo za ispiranje protiv prhuti

Perut se može liječiti uvarkom od latica lopoča koje je prethodno potrebno izgnječiti. Zagrijte vodu (400 ml) do vrenja, prelijte je preko ljekovite biljke i kuhajte četvrt sata, a kada se ohladi, procijedite. Isperite kosu nakon pranja uobičajenim šamponom. On ne samo da uklanja perut, već i smiruje upalu kože.

Vrste ljekovitih pripravaka

Infuzija

Za pripremu infuzije potrebni su cvjetovi i listovi bijelog lopoča. Oba sastojka usitnite, uzmite po jednu žlicu i uspite u termos, zatim prelijte ljekovitu biljku s 0,5 litara kipuće vode. Držite pripravak s lopočom u termosu cijelu noć, ujutro procijedite. Dobit ćete izvrsno sredstvo za njegu kože: može se boriti protiv pjega, posvijetliti preplanulost i liječiti akne. Protrljajte lice infuzijom 2 do 3 puta dnevno.

Tinktura

Tinktura od korijena bijelog lopoča priprema se u omjeru 1:10, odnosno na pola litre votke potrebno je 50 grama narezanog ljekovitog bilja. Pripravak ostavite da stoji 14 dana bez pristupa sunčevoj svjetlosti, svakodnevno protresajući bocu. Procijedite i spremite na čuvanje u tamno i hladno mjesto.

Ovo sredstvo preporučuje se u kompleksnoj terapiji tumora, a osobito dobre rezultate pokazuje pri liječenju slezene. Doza: tri puta dnevno po 20 kapi, neovisno o obroku.

Uvarak

Za pripremu višenamjenskog uvarka potrebno je 5 grama osušenog i usitnjenog korijena bijelog lopoča. Usipajte ga u šalicu u kojoj je prokuhana čaša vode. Stavite šalicu na vodenu kupku, držite je od trenutka vrenja 20 minuta, skinite i ohladite. Nakon hlađenja procijedite. Takav se uvarak preporučuje za unutarnju primjenu kod neuroza. Tekućinu podijelite u dva obroka: jedan uzmite navečer, a drugi ujutro. Tijek liječenja traje 21 dan.

Izvana se pripravak nanosi u obliku obloga ako je koža izgorjela na suncu ili je zadobila toplinske opekline, te za liječenje pukotina na koži i zagnojenih ogrebotina. Potrebno je namočiti meku tkaninu u uvarak i staviti je na bolna mjesta, držati oblog najmanje 15 minuta. Postupak treba ponavljati 3 do 6 puta dnevno.

Kontraindikacije za primjenu

Ljekovita sredstva na bazi lopoča treba primjenjivati s oprezom jer sadrži otrovne tvari. Prije unosa u organizam potrebno je posavjetovati se s liječnikom i ni u kojem slučaju ne prekoračiti preporučenu dozu.

Zabranjena je kako unutarnja, tako i vanjska primjena lopoča djeci, trudnicama i majkama koje doje svoju djecu.

Budući da pripravci od lopoča imaju sposobnost snižavanja tlaka, hipotoničari ih ne smiju uzimati. Također je moguća individualna netolerancija kako na cijelu biljku, tako i na njezine pojedine sastojke.

Zanimljive činjenice o lopoču

1. Istraživanja drevnih fosila svjedoče da lopoč pripada među najranije cvjetnice.
2. Lopoč ima zanimljivu osobinu: zatvarajući se noću, može se spustiti pod vodu, gdje obnavlja svježinu uoči sljedećeg dana.
3. Naši su preci primijetili da ponašanje lopoča izravno ovisi o vremenu. Ako se rano ujutro cvjetovi otvore – vrijeme obećava sunce cijeli dan, ako se pojavi iz vode tek nakon devet sati, treba očekivati kišu, a ako se uopće ne podigne na površinu – sigurno slijedi pljusak.
4. Lopoč može biti zamjena za pojedine prehrambene proizvode. Tako su njegovi rizomi bogati škrobom i mogu se koristiti kako za njegovu proizvodnju, tako i za proizvodnju brašna, za što je iz njih potrebno ukloniti tanine namakanjem. A ako se prže sjemenke lopoča, one itekako mogu postati zamjena za kavu.
5. Lopoč, ili nimfeja, dobio je naziv zahvaljujući starogrčkoj legendi koja govori o tome kako se jedna nimfa, nesretno zaljubljena, bacila u vode gdje je zauvijek nestala i pretvorila se u prekrasan cvijet.
6. Kod drevnih Slavena lopoč je obavezno ulazio u ljubavne napitke kao sastojak.

Fotografija lopoča