Mrazovac: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Svoje lijepo ime s blagim prizvukom romantike mrazovac je dobio u narodu upravo zato što se njegovi cvjetovi pojavljuju u neuobičajeno vrijeme za cvjetanje – jednostavno rečeno, izvan vremena. Cvjeta kasno u jesen, kada cijela priroda počinje zamirati, stoga mu je drugo narodno ime – jesenski cvijet. Botaničari pak najčešće ovu višegodišnju biljku nazivaju kolhikumom – od riječi Kolhida. Smatra se da je ovo povijesno područje na istočnoj obali Crnog mora bilo rodnim krajem mrazovca.

Kemijski sastav

Sastav mrazovca istraživači su proučili prilično duboko; otkrili su u biljci preko 20 alkaloida. Među njima su po sastavu bliski i sličnog djelovanja kolhicin i kolhamin, te kolhicerin i speciozin, koji su također srodnici i pri termičkoj obradi cijepaju se do kolhamina. Kolhicin i kolhamin su u svojoj biti otrovi koji mogu usporiti dijeljenje jezgre stanice i odgoditi razmnožavanje stanica. Biljka je otrovna u cijelosti, osobito mnogo alkaloida ima u lišću i sjemenkama, zbog čega njihova pojava među drugim travama onemogućuje korištenje pašnjaka. Tako se smrtonosna doza alkaloida nalazi u samo 6 grama sjemena mrazovca. No upravo zahvaljujući alkaloidima koristi se u farmaciji.

Osim alkaloidne skupine tvari, u sastavu biljke nalaze se fitosterini koji mogu smanjiti količinu kolesterola i spriječiti rak, te flavon apigenin koji ima protuupalno, antioksidativno i protutumorno djelovanje. Sjemenke su bogate lipidima koji nadoknađuju energetske troškove organizma i igraju ulogu prirodne barijere koja štiti stanice. Komponente biljke poput smola pomažu u ublažavanju upalnih procesa, zacjeljivanju rana, smanjenju boli i povećavaju imunološku snagu organizma. A tanini prisutni u mrazovcu oslobađaju organizam od šljake i toksina sve do uklanjanja posljedica radijacijskog zračenja, zaustavljaju krvarenje i štite od infekcije.

Osim toga, biljka sadrži širok spektar makro- i mikroelemenata u visokoj koncentraciji: kalij, željezo, kalcij, cink, bakar, magnezij i selen.

Kako izgleda i gdje raste

Mrazovac je višegodišnja lukovičasta zeljasta biljka. Ovisno o vrsti i mjestu rasta, može biti visoka 20 cm ili narasti i iznad pola metra – do 60 cm. Lukovica je prilično velika, ovalnog oblika, obično duga 5–6 cm, promjera nešto manjeg – od 3 do 4 cm. Lukovica teži otprilike 40 g, a pojedinačni iznimni primjerci mogu doseći 70–80 g.

Izvana je lukovica prekrivena gustim kožastim opnastim ovojnicama tamnosmeđe boje, koje se, poput trube, nastavljaju sve do stabljike biljke i obuhvaćaju njezin donji dio.

Mrazovac obično ima od četiri do šest listova. Oni su prilično široki, ovalno izduženi, s urednim zaobljenim vrhom. Dugi su 18–25 cm, a širina im je različita: gornji oko 3,5 cm, donji veći i širi – oko 7 cm. Svaki tamnozeleni sjajni list smješten je na dugačkom rukavcu, koji se može zamijeniti sa stabljikom.

Krupni cvjetovi pojavljuju se u kasnu jesen, kada su i drveća odavno odbacila lišće, a sam mrazovac više nema ni svoje. Nije rijetkost da izrastu već ispod prvog snijega. Cvijet se formira na mjestu gdje je rastao najgornji list – izravno iz njegova pazuha. Biljke u prirodnim uvjetima imaju cvjetove ružičasto-lilasto-ljubičaste nijanse. Na privatnim parcelama uzgaja se mrazovac s cvjetovima drugih boja – uključujući bijele, žute, plavkaste.

Iz svake lukovice može se pojaviti od jednog do četiri cvijeta oblika koji podsjeća na zvono i lijevak istovremeno. Gornji rub 'lijevka' podijeljen je na razmaknute latice, duge 5 do 6,5 cm, širine 1,5 do 2,5 cm. Unutar vjenčića nalazi se šest prašnika s velikim prašnicama, iznad kojih se uzdiže prilično debeo tučak. Unatoč tome što je jesen, biljka se uspijeva oprašiti. Kada mrazovac ocvijeta, vjenčić cvijeta s formiranim plodnicama pogne se i mirno prezimi, prekriven slojem otpalog lišća i snijegom. Temperatura je tamo sasvim ugodna da se polako stvaraju plodnice i sazrijevaju. A krajem proljeća – početkom ljeta, okrugle sjemenke smeđe boje, promjera 2–3 mm, spremne su dati život novoj biljci.

Mrazovac je svjetloljubiva biljka suptropa. Raste na otvorenim mjestima, preferirajući vlažna, bogata tla livada i listopadnih šuma južnih širina Europe. Također mu odgovara u Aziji, Sjevernoj Africi, Sredozemlju, kao i na Kavkaskim gorama, u Krasnodarskom kraju, na zapadu Bjelorusije, Litve i Ukrajine.

Vikendaši i cvjećari naučili su uzgajati mrazovac i u srednjem pojasu, u mnogim regijama rastu čak i bez dodatnog pokrova za zimu, poput tulipana.

Vrste

Mrazovac je veliki rod zeljastih biljaka, koji uključuje gotovo više od 100 vrsta. Mnoge od njih postale su miljenici vrtlara i cvjećara i, unatoč otrovnosti, aktivno naseljavaju cvjetnjake privatnih posjeda.

U Rusiji u divljini rastu dvije vrste – jesenski mrazovac i veličanstveni mrazovac. Rastu u Krasnodarskom kraju, na njegovim jugozapadnim područjima, s podnožja Kavkaza penju se padinama Kavkaskog hrpta sve do subalpskog pojasa.

Jesenski mrazovac
Može se reći da je to najobičniji mrazovac, koji odgovara svim klasičnim opisima. Iako se nalazi u Rusiji, ipak preferira Europu – njezine umjereno tople vlažne livade i proplanke kestenovih i grabovih šuma. Naraste do 40 cm u visinu.

Veseli mrazovac
To je mlađi brat jesenskog. Raste na ograničenim područjima – samo u nizinama Kavkaskih planina i na donjem toku Dona i Volge. Lokalne stepe i livade – to mu je omiljeno stanište. Ova biljka je nešto manja od svog pretka – jesenskog mrazovca, stoga njezina lukovica neće narasti veća od 3 cm. No zato je ranorodan: ocvjetavši u jesen, kao i svi srodnici, već u travnju sljedeće godine plodonosi.

Veličanstveni mrazovac
Također je endemska biljka, nalazi se na ograničenom području. Njegovo stanište su Kavkaske planine i Zakavkazje. Penje se padinama do visine od 3000 m. Budući da podnosi polusjenu, raste i na livadama i u bukovim, grabovim i kestenovim šumama.

Uvršten je u Crvenu knjigu SSSR-a još 1988. godine, i još uvijek ga je zabranjeno sakupljati.

Veličanstvenim su ovu vrstu nazvali zbog kraljevske ljepote. Ima duge dojmljive listove jarkozelene boje s valovitim rubom. Cvjetovi zadivljuju već u pupoljku – toliko su lijepi zbog svoje jarkorozne boje. Otvarajući se, pokazuju unutarnji dio čašice u blijedoružičastoj ili bijeloj boji.

Kilikijski mrazovac
Također se nalazi u Rusiji, ali gravitira prema mediteranskoj obali Turske. Tamo su njegova glavna nalazišta. U visinu može narasti do 60 cm, lukovica mu je također velika – 5 cm u promjeru. Ona proizvodi ogroman broj cvjetova u usporedbi s ostalim mrazovcima – do 25 komada.

Agrippin mrazovac
Njegov drugi naziv je šareni. Potječe, najvjerojatnije, zbog boje cvjetova. Oni su kod biljke jarki, ružičastoljubičasti, s tamnim mrljama, poput šahovske ploče. Prašnici nisu žuti, kao kod ostalih biljaka, već narančasti. Diviti im se možete samo u zemljama Male Azije.

Ankarski mrazovac, ili trolisni
Iako se naziva ankarskim, nema nikakve veze s Ankarom. U Turskoj postoje njegovi gustiši, ali ne u središtu zemlje, gdje se nalazi grad, nego na zapadu, duž morske obale. U europskom dijelu raste u planinama Moldavije, u stepama na jugozapadu Ukrajine, često se nalazi u Grčkoj i Bugarskoj, okružujući tako Crno i Egejsko more. Raste na ne baš pogodnim glinastim tlima. Visina mu nije veća od 15 cm.

Ovaj mrazovac pripada onim vrstama koje cvjetaju u proljeće, a ne u jesen. I ima svega tri lista, ne više, što se odrazilo u njegovom drugom nazivu.

Tamnopurpurni mrazovac
Mala biljka – od 10 do 15 cm visine. U rujnu počinje ukrašavati prirodu svojim cvjetovima. Kad se tek otvore, imaju svijetlopurpurnu boju, a nakon nekoliko dana dobivaju na sočnosti tona i pretvaraju se u fuksijsko-crvene. Ova vrsta biljke najbliži je srodnik ankarskog mrazovca.

Bornmüllerov mrazovac
Nosi ime njemačkog botaničara Josepha Bornmüllera, koji je još u 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća poduzeo ne jednu ekspediciju na Balkan, Grčku i opisao mnoge vrste biljaka, uključujući i mrazovce.

Ova vrsta je stanovnik Irana i planina Male Azije. Njegovi listovi dosežu 30 cm dužine, a ružičasto-ljubičasti cvjetovi odlikuju se velikom bijelom mrljom unutar čaške.

Bizantski mrazovac
Botaničari sumnjaju da je ova vrsta najbliži srodnik kilikijskog mrazovca, od kojeg je možda i nastao. Njegovi cvjetovi su krupniji od onih jesenskog, a lukovica je vjerojatno najveća i doseže promjer od 7 cm. Ima nepravilan oblik, što je ne sprječava da proizvede oko 12 cvjetova u jednom cvatnji. Listovi biljke su također posebni – široki, ponekad dosežu 15 cm, te naborani.

Čuperkasti mrazovac
Ova vrsta se odlikuje gotovo bijelim i snježnobijelim cvjetovima, kakvi su u prirodi rijetki. Obično ih uzgajivači stvaraju za krajobrazni dizajn. Skupljeni su u cijele čuperke – više od 20 u svakome, otuda i naziv. Cvatnja počinje neobično – u rano proljeće.

Sama biljka je niska – od 10 do 20 cm, njezini listovi razvijaju se istovremeno s cvjetovima.

Fominov mrazovac
Javlja se samo u Ukrajini, u Odeskoj oblasti, kao ugrožena vrsta uvrštena je u Crvenu knjigu SSSR-a i još uvijek se nalazi u Crvenoj knjizi Ukrajine. Na izgled neugledna biljka, od 6 do 15 cm visine. Svaka lukovica obično daje po jedan cvijet, 2 ili 3 smatraju se rijetkošću. Razlikuje se od ostalih jesenskih mrazovaca po tome što cvjeta čak i u sušnom vremenu.

Vodoljubivi mrazovac
Još jedan mediteranski turski stanovnik. Niska biljka – do 20 cm. Odlikuje se malom okruglom lukovicom – otprilike 2,5 cm. Pripada proljetnocvjetajućima – cvjetovi se pojavljuju čim snijeg okopni. Na svakoj lukovici formira se do 8 nježno-ružičastih cvjetova.

Žuti mrazovac
Najtajanstvenija i najnedostupnija vrsta biljke. Nastanjuje se vrlo visoko u planinama, pokraj ledenjaka, cvate istovremeno s topljenjem snijega. Iako je biljka niska, samo 15 cm, i na svakoj se formira samo od 1 do 3 cvijeta, na ovom divljem, gotovo beživotnom mjestu izgledaju zapanjujuće. Vidjeti ih je istinski dar alpinistima koji se penju na Pamir ili Tian Shan, kao i onima koji osvajaju planine Indije, Afganistana ili Pakistana.

Cvjećari su uzgojili mnoge sorte i hibride na temelju jesenskog mrazovca. Glavni naglasak stavili su na boju. Zato danas u vrtovima ima toliko bijelih mrazovaca, rijetkih u divljoj prirodi. To su bijeli sa žutom sredinom i prekrasni puni (dvostruki) cvjetovi koji mogu imati i do 50 latica.

Sakupljanje i čuvanje

Za pripremu kao ljekovite sirovine prvenstveno su prikladne lukovice mrazovca. Treba ih pažljivo iskopati zajedno s korijenjem, pazeći da ih ne zarežete ili ogrebete, jer zbog oštećenja vrlo brzo postanu pljesnive i trule. Korijenje također ne čupati, ono će samo otpasti kada se osuši.

S iskopanih lukovica pažljivo otresite zemlju, ali ih ni u kojem slučaju nemojte prati – zbog vode sirovina također vrlo brzo postane vlažna i pokvari se. Zatim ih razložite na suncu u sloju ne debljem od 8–10 cm da se dobro osuše. Potom ih spremite u suhu i hladnu, dobro prozračnu prostoriju. Sirovinu se može čuvati najviše 3 mjeseca u staklenim posudama s brušenim čepovima, jer miris gotove sirovine nije ugodan, iako nije jak.

Najbolje vrijeme za berbu je razdoblje cvjetanja mrazovca, od kraja kolovoza do kraja listopada. Raditi se mora obavezno u rukavicama i maski, jer su svi dijelovi biljke iznimno otrovni. Ne treba uzimati lukovice manje od 4 cm duljine, one nisu bogate korisnim tvarima. Treba imati na umu da su mnoge vrste mrazovca svrstane u rijetke i ugrožene biljke te su stoga unesene u Crvenu knjigu. Stoga je bolje pripremati sirovinu na privatnim imanjima.

A sjeme je sasvim moguće sakupiti: time sama biljka ostaje da uspješno raste i veseli okolinu. Najprikladnije sjeme je već formirano, zrelo, smeđe boje. Početkom ljeta, kada čahure sjemena dostignu potrebnu kondiciju, treba ih odrezati i staviti sušiti u hladu, na dobro prozračenom mjestu. Nakon toga iz njih izvaditi sjeme koje se čuva u papirnatim vrećicama na suhom mjestu.

Ljekovita svojstva jesenskog mrazovca

Službena medicina koristi pripravke na bazi mrazovca u onkologiji zahvaljujući sadržaju alkaloida kolhamina. On sprječava razmnožavanje stanica raka i potiče proces njihova rastvaranja. Ove su tvari posebno djelotvorne kod onkoloških patologija timusa (prsne žlijezde), prostate i gušterače, mozga, jetre, slezene i nadbubrežnih žlijezda.

Osim toga, kolhamin pokazuje svoja anestetička svojstva. Alkaloid se iz organizma izlučuje polako, i zahvaljujući tom kumulativnom učinku njegovo ljekovito djelovanje traje dugo vremensko razdoblje.

Ranije je znanstvena medicina izdvajala i kolhicin za liječenje onkoloških patologija, no danas su ga liječnici napustili jer je otrovniji od kolhamina otprilike 7–8 puta.

Kolhamin u obliku tableta propisuje se, u pravilu, u kombinaciji s drugim lijekovima protiv tumora, a također se koristi u obliku masti za različite vrste raka kože. Osim sposobnosti da se bori protiv stanica raka i ublažava bol, on pridonosi snižavanju krvnog tlaka i smanjuje vrijeme liječenja upalnih procesa. Farmaceutski pripravci kolhamina propisuju se za liječenje samo u bolnici, pod stalnim nadzorom liječnika.

Ali ne samo za onkologiju farmaceuti proizvode pripravke na bazi mrazovca. Ljekovita biljka pomaže u borbi protiv reumatizma, zglobnih bolesti, ubrzava zacjeljivanje rana, zbog čega je koriste stomatolozi.

Tekući pripravci – tinkture i infuzi – imaju diuretički učinak, što također koristi službena medicina. U samo nekoliko doza takvi pripravci mogu izbaciti pijesak i kamenje iz bubrega i ukloniti otekline.

Mrazovac u narodnoj medicini

Narodni iscjelitelji smatraju da biljka ima toliko ljekovitih svojstava da ih ne treba zanemariti, glavno je da se doziranje poštuje na najprecizniji način. Biljka se koristi kao laksativ i diuretik, kao sredstvo za poticanje izlučivanja žuči i znojenja, protiv bolova i za izazivanje povraćanja.

1. Liječnici su se još od antičkih vremena borili s teškim napadima gihta pomoću mrazovca, a narodna medicina i danas nastavlja tu praksu.
2. Jako razrijeđeni vodeni infuz u malim dozama koristi se za liječenje hripavca, vodene bolesti, reumatizma, žutice. Preporučuje se za ublažavanje bolova u kostima tijekom prehlade, liječi srčanu slabost i neuralgije različitog karaktera.
3. Alkoholna tinktura, pripremljena i od lukovica i od sjemenki, također je dobro sredstvo protiv gihta, neuralgija, reumatizma i drugih zglobnih problema.

Tinktura protiv reumatizma i gihta

Za utrljavanje u bolesne zglobove priprema se tinktura od lukovica. Omjer je sljedeći: na 1 dio sirovine potrebno je 5 dijelova 50% alkohola. Suhe lukovice samljeti, usuti ih u staklenu posudu s alkoholom, dobro zatvoriti i ostaviti u zamračenoj prostoriji tri tjedna. Povremeno protresti napitak, nakon isteka navedenog roka procijediti. Koristiti za utrljavanje kod gihta i reumatizma.

Infuz protiv artritisa i gihta

Ovaj pripravak priprema se s vodom, potrebno je 500 ml kipuće vode kojom treba preliti u glinenoj ili porculanskoj posudi pola žličice osušene i usitnjene lukovice. Ostaviti da odstoji 2 sata, procijediti i dobro iscijediti ostatke. Početi uzimati po kapi, postupno povećavajući dozu, dnevni unos – 6 puta. Maksimalno odjednom se može popiti 8 ml vodenog infuza. Pripravak isprati toplom vodom, obavezno popiti najmanje čašu tekućine. Infuz se preporučuje za liječenje gihta, artritisa, reumatizma i radikulitisa. Može se kombinirati unutarnje uzimanje s vanjskom primjenom kao oblog.

Tinktura na octu protiv radikulitisa

Od mrazovca može se pripremiti tinktura na octu, koju zatim uspješno koristiti za ublažavanje bolova kod radikulitisa i osteohondroze, reumatizma i artritisa. Na 1 dio suhih mljevenih lukovica biljke uzeti 12 dijelova octa. Ljekovitu biljku usuti u staklenu bocu, preliti octom, ostaviti da stoji 2 tjedna, a zatim procijediti. Za utrljavanje bolnog mjesta dovoljna je čajna žličica ljekovitog sastava.

Tinktura od sjemena za zglobove

Tinkturu od sjemenki mrazovca može se koristiti kao vanjsko sredstvo, a može se i piti u malim dozama. Učinak će biti isti – utihnut će bolna zglobna i mišićna bol. Za njezinu pripremu potrebno je na 1 dio sjemenki uzeti 10 dijelova 70%-tnog alkohola. Pomiješati ih u staklenoj boci i ostaviti da stoji u tamnom ormariću tijekom 3 tjedna. S vremena na vrijeme bocu protresti. Procijediti i piti po 15–20 kapi tri puta dnevno, neovisno o obroku. Maksimalni tijek liječenja je 2–3 tjedna. Ako se odluči sredstvo koristiti izvana – utrljavati ga u bolno mjesto također ne više od 3 puta dnevno.

Tinktura od svježih lukovica protiv cistitisa

Onima koji pate od cistitisa, mokraćnih kamenaca, jutarnjih oteklina, može se preporučiti tinktura od lukovica ljekovite biljke. Potrebno je uzeti 2 tek iskopane svježe lukovice. Obući rukavice i pažljivo naribati lukovice, preliti ih dobrom votkom (200 ml). Ostaviti da stoji 3 tjedna na tamnom mjestu, povremeno protresajući. Uzimati 3 puta dnevno, ne više od 2 kapi po dozi, zapijajući čašom tople prokuhane vode. Kako bi se provjerilo kako će organizam reagirati na mrazovac, prvi put je bolje smanjiti dozu i uzeti samo jednu kap sredstva, promatrajući barem pola dana neće li biti znakova trovanja ili alergije.

Mast protiv reumatizma

Za pripremu masti prikladni su svi dijelovi biljke. Listove, lukovice i sjemenke treba uzeti u jednakim omjerima. Pomiješati i preliti 200 ml kipuće vode preko 3 žlice smjese ljekovite biljke. Skuhati dobiveni napitak u lončiću na laganoj vatri dok se ne dobije siva viskozna masa. Vruću masu pomiješati s biljnim uljem u omjeru 1:1. Kad se ohladi, može se početi koristiti za mazanje bolnih zglobova prije spavanja. Za jednu proceduru dovoljna je trećina čajne žličice masti. Ne treba povećavati dozu. Sredstvo smiruje zglobnu bol kod reumatizma, artroze, osteohondroze.

Infuz protiv zatvora

Usitniti sjemenke mrazovca, uzeti pola čajne žličice sirovine i preliti s pola litre kipuće vode. Dobro umotati i ostaviti da odstoji 3 sata. Uzimati nakon procijeđivanja, porcija – pola čajne žličice, popiti čašom prokuhane vode. Dnevna norma – 4 puta. Sredstvo regulira rad crijeva kod zatvora. Koristiti u rijetkim slučajevima, ne smije se učiniti sredstvom svakodnevne uporabe.

Tinktura protiv onkoloških bolesti

Za ublažavanje boli kod raka uzeti 10 g sjemenki ljekovite biljke i preliti ih sa 120 ml medicinskog alkohola. Ostaviti da stoji 3 tjedna. Nakon filtriranja uzimati po jednu kap ujutro, za ručak i navečer. Ako je bol nepodnošljiva, može se uzeti po 2 kapi. Tinkturu zapiti toplom vodom.

Vrste ljekovitih pripravaka

Narodna medicina koristi pripravke od mrazovca kao diuretike, laksative, analgetike i emetike. Biljka je jako otrovna, pa se pripremanje ljekovitih otopina kod kuće može raditi samo u rukavicama, uz mjere opreza. Djecu je za to vrijeme bolje odvesti u šetnju kako ne bi slučajno zgrabila odreske ili odlomljeni dio biljke.

Infuzija

Infuzija mrazovca priprema se s običnom vodom, a zatim se koristi za smanjenje edema kod vodene bolesti, liječenje hripavca i žutice, a također se primjenjuju njegove analgetske sposobnosti kada bole kosti kod prehlade i gripe, artritisa i reume. Sredstvo poboljšava stanje bolesnika kod neuralgičnih bolova, radikulitisa, kao i kod srčane slabosti.

Za pripremu infuzije ljekovite biljke potrebno je uzeti pola čajne žličice usitnjene suhe lukovice i, preliti s 500 ml kipuće vode, ostaviti da stoji 2 sata. Nakon filtriranja, pripravak koristiti za unutarnju uporabu.

Tinktura

Ako se za izradu tinkture koristi alkohol ili votka, pravila za maceraciju su ista za različite ljekovite svrhe: ljekovitu sirovinu preliti tekućinom u posudi od stakla ili porculana. Pogodnije je, naravno, koristiti bocu od tamnog stakla, jer tijekom maceracije smjesu treba svakodnevno protresti. Proces maceracije treba odvijati na sobnoj temperaturi u prostoriji gdje ljekoviti pripravak neće biti izložen svjetlosnim zrakama; jednostavno ga možete staviti u tamni ormar. Gotovu tekućinu čuvati u hladnjaku. Važno je ne zaboraviti, prilikom unutarnje primjene, tinkturu zapiti čašom tople prokuhane vode.

Za unutarnju primjenu od svježe lukovice
Nije potrebno čekati jesen da bi se prikupile lukovice i od njih napravili ljekoviti pripravci; u hitnoj potrebi možete ih iskopati i ljeti. Svježu lukovicu naribati ili vrlo sitno narezati, preliti sa 100 ml kvalitetne votke i ostaviti da stoji 3 tjedna u staklenoj posudi u tamnoj prostoriji, redovito protresajući. Procijediti i uzimati kod gihta, neuralgije, bolova u zglobovima po jednu kap dnevno. Dulje od 2 tjedna bez liječničkog nadzora pripravak se ne smije koristiti.

Za ublažavanje boli
Osušene i usitnjene lukovice mrazovca preliti medicinskim alkoholom. Uzeti 5 puta više tekućine po obujmu od ljekovite sirovine. Ostaviti da stoji 15 dana i primjenjivati na dva načina za ublažavanje patnje kod reumatskih bolova. Može se uzimati oralno po 1–2 kapi prije spavanja ili trljati bolna mjesta.

Diuretik
Suhe lukovice ne morate mljeti, već ih jednostavno zgnječite i prelijte s 200 ml kvalitetne votke. Ostavite da odstoji 2 tjedna, procijedite i pijte ujutro, u podne i navečer po 2 kapi kod oteklina, cistitisa, kamenca ili pijeska u bubrezima.

Tinktura od sjemenki za ublažavanje bolova
Takva tinktura učinkovita je i za unutarnju i za vanjsku primjenu. Za pripremu je potrebno uzeti 100 g sjemenki i pola čaše medicinskog alkohola. Sjemenke malo pritisnite, uspite u posudu s alkoholom i protresite kako bi se bolje izmiješale. Ostavite da stoji 3 tjedna, procijedite i uzimajte po jednu kap dnevno. Ljekovitim pripravkom možete trljati bolne laktove, koljena, donji dio leđa ako vas bole zglobovi. Važno je ne prekoračiti dozu – dovoljna je pola žlice za jedno trljanje.

Mast

Za izradu masti kod kuće potrebno je usitniti 3 lukovice mrazovca (300 g), dio se može zamijeniti sitno narezanim listovima. Ljekoviti materijal prelijte vodom (2 čaše) i stavite na vodenu kupelj. Smjesu uparavajte najmanje 30 minuta, skinite s vatre, nakon hlađenja procijedite i pomiješajte s vazelinom.

Ako nemate vazelina, poslužit će i maslac dok ne dobijete kremastu konzistenciju. Domaću mast čuvajte u hladnjaku, zatvorenu čvrstim poklopcem. Sastav se koristi za ublažavanje bolova kod pogoršanja artritisa, reumatizma, radikulitisa ili gihta. Mažite mast na bolno mjesto jednom dnevno, a za postupak preporučuje se uzeti najviše trećinu čajne žličice ljekovitog sredstva.

Kontraindikacije za primjenu

S obzirom na to da je mrazovac otrovan, svi se prema njegovoj primjeni moraju ozbiljno odnositi. Prije korištenja pripravaka na bazi ove ljekovite biljke obavezno se posavjetujte s liječnikom i točno se pridržavajte svih njegovih preporuka. Ako zbog odluke o liječenju mrazovcem budu potrebne dodatne pretrage prije ili tijekom terapije, obavezno ih obavite i napravite potrebne analize. Naime, djelatna tvar kolhamin u prevelikim dozama može izazvati leukopeniju – odnosno poremećaj krvotvornog mehanizma, kao i niz drugih nuspojava. Stoga su pripravci od mrazovca izričito kontraindicirani trudnicama, osobama koje pate od bubrežne ili jetrene insuficijencije, problema s koštanom srži te gnojnih bolesti.

Iz istog razloga mast od ove ljekovite biljke ne smije se nanositi blizu organa obloženih sluznicom – kapcima, ustima, rektumu. Sluznice upijaju kolhamin mnogo brže nego koža.

Mrazovac je kontraindiciran kod proljeva jer i sam izaziva dijareju, a također i kod bolesti poput šećerne bolesti (dijabetesa) jer je diuretik.

Pripravci od ove ljekovite biljke ne propisuju se pacijentima koji su kao posljedicu neke bolesti dobili ozbiljnu komplikaciju poput neutropenije, pri kojoj se u tijelu brzo smanjuje broj neutrofila koji imaju važnu ulogu u uništavanju patoloških mikroorganizama.

Ako postoji i najmanja sumnja na unutarnje krvarenje – katranasta stolica ili primjesa krvi u povraćanju – mrazovac je također zabranjen.

Prva pomoć kod trovanja mrazovcem

Kod predoziranja i trovanja mrazovcem najprije se pojavljuje peckanje u grlu, zatim mučnina i povraćanje, i to jako, sa sadržajem žuči, želučane sluzi, pa čak i krvi. Jako boli trbuh i usna šupljina. Stolica se jako razvodnjava i poprima neugodan, oštar miris. Osoba osjeća stalnu žeđ, lice joj postaje blijedo, usne plave. Na koži se može pojaviti sluz.

Puls postaje vrlo nepravilan – čas ubrzan, čas usporen. Tahikardija se kako krvni tlak pada zamjenjuje bradikardijom. Slika poremećaja srčane aktivnosti popraćena je boli iza prsne kosti. Ako se ne poduzmu hitne mjere, može doći do grčeva, paralize i spazma dišnih putova.

Takvi simptomi karakteristični su kako za trovanje tijekom liječenja, ako je prekoračena preporučena doza lijeka, tako i za nepoštivanje sigurnosnih pravila pri njezi biljke ili pripremi ljekovite sirovine. U drugom slučaju, naravno, klinička slika neće biti tako izražena. No liječnička pomoć u svakom slučaju potrebna je odmah. Drugi i treći dan od trenutka trovanja smatraju se najopasnijima. Ako pacijent ostane bez medicinske pomoći, unutarnji organi mogu početi otkazivati.

Dok hitna pomoć dolazi, može se uzeti kapsula pripravka Sorbeks ili nekoliko tableta aktivnog ugljena (izračun – jedna tableta po kilogramu težine otrovane osobe), a zatim isprati želudac blijedoružičastom otopinom kalijevog permanganata. Također do dolaska liječnika treba piti puno proste prokuhane vode ili mlijeka.

Slika trovanja razvija se polako, proteže se na nekoliko dana, stoga je važno ne prepustiti situaciju slučaju. Medicinsko osoblje poduzet će sve mjere za spašavanje i propisati liječenje, dati otopine natrijevog klorida (fiziološka otopina) i glukoze. Ako se primijete smetnje disanja – dati će kisik.

No treba zapamtiti da protuotrov za otrove mrazovca ne postoji. Liječenje će biti usmjereno na uklanjanje simptoma trovanja. Štoviše, ako je trovanje bilo jako, pacijent je dugo ostao bez liječničke pomoći, već u procesu ozdravljenja moguća je pojava još jednog znaka – gubitka kose.

Fotografija mrazovca