Šikša: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Patuljasti, ali vrlo privlačni grm šikša sibirska široko se primjenjuje u narodnoj medicini. Ova biljka poznata je pod različitim nazivima – vodjanika, močvarka, verez bobičasti, vronika. Službena medicina još nije u potpunosti proučila njezina svojstva. Međutim, smatra se perspektivnim protivdijabetičkim sredstvom. Bilježi se njezino sedativno i protukonvulzivno djelovanje, kao i niz drugih svojstava koja će biti razmotrena u nastavku.

Kemijski sastav

Korisna svojstva imaju i listovi i bobice šikše. Međutim, njihov kemijski sastav bit će različit. Prije svega, treba istaknuti da bobice šikše sadrže askorbinsku kiselinu u vrlo velikoj količini – u rasponu od 70–90 mg na 100 g mase. Po tom pokazatelju vodjanika donekle zaostaje za knežnjakom i šipkom, ali se ipak smatra dovoljno visokom razinom. Upravo zbog takvog sadržaja vitamina C bobice ove biljke postale su jedan od najučinkovitijih lijekova protiv skorbuta u sjevernim područjima. Osim toga, askorbinska kiselina ima antioksidativna svojstva i blagotvorno djeluje na stanje krvnih žila i krvožilnog sustava u cjelini.

Dakle, bobice sadrže:

1. Kvercetin, koji kao i drugi flavonoidi, ima antioksidativna i protuupalna svojstva.
2. Rutin – teško je precijeniti važnost ove tvari. On smanjuje agregaciju trombocita i sprječava stvaranje krvnih ugrušaka, pa se u budućnosti vodjanika može koristiti za liječenje moždanog udara i srčanih napada. Također, rutin poboljšava stanje krvnih žila i ima protuupalno djelovanje. Niz istraživanja pokazuje da normalizira razinu apsorpcije joda u štitnjači, ali zasad je taj aspekt nedovoljno istražen.
3. Antocijani – to su pigmenti koji plodovima vodjanike daju tamnu nijansu. Pritom imaju protuupalno djelovanje, a također poboljšavaju barijernu funkciju crijeva i općenito normaliziraju metabolizam lipida.
4. Masna ulja, potrebna za normalan metabolizam.
5. Kumarini. Uglavnom su zastupljeni elagolnom kiselinom, koja ima kardioprotektivna svojstva, što vodjaniku čini korisnom kod kardiovaskularnih bolesti. Kiselina također ima protuupalno djelovanje, te reparativna svojstva, odnosno potiče obnovu tkiva.
6. Ursolnu kiselinu, koja se smatra važnim sastojkom protivdijabetičkih sredstava i pomaže u borbi protiv viška kilograma.
7. Tanini i vosak.

U plodovima se također nalaze različite vrste voćnih šećera i eterična ulja, doduše u nedovoljno velikoj količini da bi im dali izražen okus.

U lišću i granama biljke nalaze se kumarini, alkaloidi, eterična ulja, kao i vitamin C, iako u manjim količinama. Osim toga, nadzemni dio sibirske šikše sadrži i gore spomenute kvercetin i rutin sa svojim jedinstvenim svojstvima, te tanine koji imaju adstrigentna svojstva i čine biljku učinkovitim sredstvom protiv proljeva. U lišću i granama biljke prisutna je kofeinska kiselina. Ona ima protuupalno i imunomodulirajuće djelovanje, a neka su istraživanja pokazala da može zaustaviti razvoj zloćudnih novotvorina (međutim, taj aspekt još nije dovoljno istražen). Od mikroelemenata sadržanih u lišću valja istaknuti i mangan.

Kako izgleda i gdje raste

Šikša predstavlja mali puzajući grmić. Danas postoje različiti vrtni kultivari (neki dosežu čak 50 cm), ali u prirodnim uvjetima njegova visina u prosjeku iznosi 20–25 cm. To je zimzelena biljka s dugim izbojcima koji mogu doseći 100 cm duljine.

U prirodi raste u busenima koji izdaleka podsjećaju na mrlje na tlu. To je jako razgranat grmić, stoga je svaki busen zapravo jedinstveni primjerak biljke. Oblik krošnje ovog grma je jastučast. Stabljika je tamne nijanse, gusto prekrivena sitnim listovima – svaka plojka lista dužine do 10 mm ima rub savijen prema dolje. Toliko su sitni, uski i gusto rastu da nalikuju iglicama. Izdaleka biljka izgleda kao patuljasta jelica. Zanimljivo je da svaki listić ostaje na grmu do pet godina.

Pritom su listovi šikše s prednje strane tamnozeleni, a sa stražnje izgledaju crvenkasti jer imaju gustu dlakavost odgovarajuće nijanse. Inače, i stabljika mladih biljaka prekrivena je smećkastim paperjem.

Kao što je već navedeno, grm se jako grana, pri čemu dio njegovih grana postupno formira adventivne korijene. S vremenom biljka zauzima sve više prostora, ali u središtu busena grane počinju odumirati.

Ova biljka cvate sitnim i ne osobito lijepim cvjetovima s tri latice. Mogu biti ružičaste, crvene ili ljubičaste nijanse. U središnjem dijelu Rusije cvatnja obično počinje u travnju-svibnju, a u Sibiru tek u svibnju-lipnju. Oprašuju ih ne samo pčele, nego i muhe i leptiri.

A u kolovozu-rujnu na grmovima se pojavljuju plodovi – okrugle bobice crne boje sa sivkastim premazom. Njihov sok također ima tamnu, najčešće ljubičastu nijansu – sve se to objašnjava prisutnošću gore spomenutih antocijana. Međutim, ove bobice s tvrdom kožicom gotovo nemaju izražen okus i djeluju vodnjikave. Bobice se pojavljuju na grmu već u jesen, ali ako ih se ne bere, ostaju na granama do proljeća.

U divljini na području Rusije vodenika se uglavnom pojavljuje u Sibiru i na Dalekom istoku. Tamo ta biljka preferira vlažna mjesta, močvarna područja, tresetišta. Vrlo često raste u pukotinama stijena. Šikša dobro podnosi čak i oštre prirodne uvjete, što čini njezino ciljano uzgajanje prilično perspektivnim.

Vrste

Trenutno u botanici ne postoji jedinstveno mišljenje o klasifikaciji sibirske šikše. Niz znanstvenika smatra da je rod Vodenika monotipičan i da u njemu postoji samo jedna vrsta – vodenika crna (također crnoplodna). No pritom se smatra da se u prirodi dijeli na japansku i azijsku šikšu, pri čemu se prva na području Rusije praktički ne pojavljuje. No postoji i drugo mišljenje da rod Vodenika objedinjuje tri vrste. To su crna, dvospolna i crvena. U svakom slučaju, u ljekovite svrhe uzgaja se samo jedna vrsta – vodenika crnoplodna, koja je općenito opisana gore.

U krajobraznom oblikovanju šikša se koristi u kamenjarima i na alpskim brežuljcima. Uzgajivači su razvili nekoliko njezinih sorti, na primjer:

• Citronela – biljka s lišćem jedinstvene limunaste nijanse.
• Smaragd – grm s tamnozelenim lišćem.
• Bernštajn – sorta s vrlo blijedom žutom bojom lišća.

Također su popularne sorte poput Lučije i Irske. No sve razlike među njima uglavnom se svode na dekorativne vanjske značajke, dok će kemijski sastav nadzemnog dijela biti približno isti.

Sakupljanje i čuvanje

Biljku šikše beru u razdoblju cvatnje, plodove nakon sazrijevanja. Grančice se režu oštrim nožem, zatim se proberu kako ne bi bilo oštećenih, i razlažu na platnu ispod nadstrešnice ili u prostoriji s dobrom ventilacijom.

Ponekad se sakupljaju samo listići šikše, iako je to zahtjevniji proces. To se također radi na početku cvatnje biljke. Listovi se mogu brati rukama, nije nužno koristiti nož. No neki travari za to koriste male škare. Kao ljekovitu sirovinu bolje je uzimati ne vršne, već donje i srednje listiće, a oštećeni ili uveli primjerci nisu prikladni za tu svrhu. Zatim se sve ponovno probere, ukloni pokvarena biljka i grumenje zemlje te suši na isti način kao i druga ljekovita sirovina. Povremeno se tijekom sušenja biljka i listići vodenike prevrću kako bi proces tekao ravnomjerno.

Smatra se da se sljedeća berba vodenike s istog područja može obaviti tek nakon 8 godina, stoga uzgajanje biljke u vrtu samo zbog njezinih ljekovitih svojstava praktički nema smisla.

Bobice šikše beru se ujutro ili navečer. Smatra se da one ubrane danju brzo propadaju. Bobice se mogu sušiti na prirodan način ili koristiti sušilicu za voće, ali samo postaviti je na nježni način rada s temperaturom do 40 stupnjeva, kako se ne bi uništile korisne tvari koje se nalaze u plodovima.

Osušeni materijal čuva se u platnenim vrećicama ili papirnatim vrećama na suhom mjestu kako ne bi ovlažio i pokvario se. Rok trajanja – 2 godine.

Postoje i drugi načini prerade plodova. Na primjer, mogu se zamrznuti – tada se bobice probiraju, izbacuju se pokvarene, ali općenito se gotovi materijal ne pere, već se jednostavno izlije u plastične posudice za prehrambene proizvode i stavi u zamrzivač. Tijekom godine mogu se koristiti za pripremu čaja i uvarka.

Neki travari preporučuju pripremanje soka od bobica vodjanike za zimu. Za to se pomoću sokovnika iscijedi sok iz bobica i dovede do vrenja, a zatim se odmah isključi kako se vitamini ne bi uništili. Ovaj sok se zatvara u unaprijed sterilizirane staklene staklenke. Može se piti malo po malo za ublažavanje oteklina, smanjenje suvišne težine, a također može djelovati kao imunomodulator.

Ljekovita svojstva šikše

Službena medicina nije dovoljno proučila svojstva vodjanike. Međutim, znanstvenici nastavljaju istraživanja jer bi višekomponentni kompleks biološki aktivnih tvari u budućnosti mogao biti koristan. Već danas je poznato da vodeni ekstrakt (u obliku infuza ili uvarka) iz listova i trave šikše ima antikonvulzivno djelovanje, pa čak i antihipoksička svojstva.

Niz istraživanja dokazao je cerebroprotektivno djelovanje, odnosno biljka štiti stanice središnjeg živčanog sustava, što omogućuje njezinu upotrebu u liječenju nekih destruktivnih patologija. Tako je dokazana učinkovitost pripravaka vodjanike kod epilepsije. Oni se također mogu koristiti u kombiniranoj terapiji ozbiljnih bolesti poput multiple skleroze, krpeljnog encefalitisa, pa čak i paraliza različite etiologije.

U istraživanjima koja su proveli tomski znanstvenici korišten je vodeni ekstrakt trave, listova i bobica vodjanike. Korišten je za liječenje bolesnika s epilepsijom, kao i za osobe s postmoždarnom paralizom. Takvo sredstvo doista je smanjilo broj epileptičnih napadaja i olakšalo njihovu težinu. Kod bolesnika s paralizom redovito uzimanje ekstrakta vodjanike pridonijelo je povećanju opsega pokreta, što se već može smatrati izvrsnim rezultatom.

Cerebroprotektivna svojstva čine ovu biljku perspektivnim sredstvom kod poremećaja pamćenja i kognitivne funkcije, kod migrena i glavobolje. Već danas se koristi u dodacima prehrani koji bi trebali pomoći kod brzog umora i smanjenog tonusa.

Šikša također ima sedativno djelovanje, pa se uzima kao umirujuće sredstvo i kod poremećaja sna. Dokazana su njezina žučotvorna i diuretička svojstva, što omogućuje upotrebu biljke kod bolesti bubrega i hepatobilijarnog sustava. Osim toga, ima hipotenzivno djelovanje, što omogućuje uzimanje pripravaka na njezinoj osnovi za snižavanje tlaka.

Šikša u narodnoj medicini

U narodnoj medicini crna vodjanika našla je širu primjenu. Na njezinoj osnovi pripremaju se uvarci i infuzi koji se koriste:

• kod glavobolja različitog porijekla;
• kod fizičkog i psihičkog preopterećenja;
• kod kroničnog umora;
• nesanice;
• kod oteklina različite prirode;
• kod gastritisa s povišenom kiselošću;
• kod kolitisa i nekih drugih upalnih bolesti crijeva;
• kod otežanog mokrenja;
• kao sedativ, ubrzivač metabolizma, profilaktičko sredstvo protiv zaraznih bolesti.

Visok sadržaj vitamina i minerala učinio je vresnicu učinkovitim sredstvom protiv skorbuta u stara vremena, što je bilo posebno važno u sjevernim područjima.

U tibetanskoj medicini vresnica se koristila i kao unutarnji i kao vanjski lijek. U prvom slučaju radilo se o liječenju bolesti jetre i bubrega (i suvremena znanost potvrdila je ta svojstva biljke). U drugom slučaju, sredstva na bazi vresnice korištena su za liječenje akni, različitih iritacija kože, osipa, što također nije bez smisla, jer vresnica sadrži mnogo protuupalnih tvari.

Što se tiče konkretnih recepata za primjenu, oni postoje u mnogobrojnim varijantama, jer je narodna medicina kroz duge godine nakupila mnogo načina.

Na primjer, za ublažavanje migrene možete odabrati jednu od tri opcije:

1. Uzmite 2 žlice osušenih listova vresnice, prelijte s 500 ml hladne vode, prokuhajte, kuhajte 5 minuta. Zatim dobiveno sredstvo ostavite da odstoji 40–60 minuta, procijedite kroz višeslojnu gazu i uzimajte po 3–4 žlice 5 puta dnevno.
2. Uvarak se priprema malo drugačije. Uzmite 2 žlice usitnjene suhe sirovine (bobice, listovi, grančice, pomiješane u jednakom omjeru), prelijte s 500 ml kipuće vode i zagrijavajte u vodenoj kupelji 10 minuta, ali ne dovodite do vrenja. Uzimajte u istim omjerima navedenim u prvom receptu.
3. Uzmite 20–30 kapi alkoholne tinkture vresnice na 50 ml vode i uzimajte tri puta dnevno pola sata prije jela. Ovo sredstvo se smatra učinkovitim lijekom i protiv vegetativno-vaskularne distonije.

Vresnica će biti korisna i kod drugih bolesti:

1. Kod različitih vaskularnih patologija organa vida (katarakta, glaukom, povišeni intraokularni tlak) primjenjuje se tzv. napar. Priprema se na sljedeći način – uzmite 1 žlicu suhe usitnjene sirovine (grančica i listova) i prelijte s 2 žlice kipuće vode. To znači da se biljka popari, postane vlažna i pusti u vodu sve korisne tvari. Ovu vlažnu sirovinu ohladite, a zatim je vrlo temeljito iscijedite kroz gazu – dobivenom tekućinom ukapajte oči 5–6 puta dnevno. Dovoljno je 1–2 kapi u donji kapak. Istodobno, travari preporučuju dopuniti liječenje uzimanjem uvarka vresnice (po 1 žlica 3 puta dnevno) ili tinkture (po 30 kapi na 50 ml vode). Tretman traje 90 dana, zatim se napravi pauza od najmanje mjesec dana.
2. Kod sindroma suhog oka. Ova bolest nije povezana s vaskularnim patologijama, uzrokovana je dugotrajnim radom za računalom, a kod žena u menopauzi – hormonalnim promjenama. U ovom slučaju ne priprema se popar, već vrlo jak infuz – 2 žlice sušene biljne sirovine na 100 ml kipuće vode. Ovaj lijek stoji jedan sat, zatim se vrlo pažljivo procijedi, može se čak koristiti filter papir. Ukapava se po 2 kapi u svako oko svaka 2–3 sata. Lijek se također primjenjuje u kuri, najmanje mjesec dana, zatim se napravi pauza.
3. Kod liječenja apstinencijskog sindroma. Pritom se ne radi samo o alkoholizmu, već i o ovisnosti o drogama. A lijek se priprema prema jednom receptu jer pomaže u uklanjanju toksina iz organizma koji su uzrok ovog sindroma. Uzima se 1 l kvalitetne mliječne sirutke, dodaje se 4 žlice biljke šikše, dovede se do vrenja i ostavi 8 sati (najbolje u termosici ili se posuda može zamotati toplom krpom). Ne treba cijediti, uzima se u tom obliku, po 1 čaša 4–5 puta dnevno.
4. Kod kroničnog umora i psihičkog preopterećenja. U ovom slučaju također se lijek može koristiti na različite načine. Najjednostavnija opcija je uzimanje gotove alkoholne tinkture vodjanike – 20–30 kapi na pola šalice hladne vode (uzima se tri puta dnevno, pola sata prije doručka, ručka i večere). Druga opcija – klasični uvarak vodjanike (čiji će recept biti dan u nastavku) dodaje se u kupku koja se uzima prije spavanja. Treba ga, koristeći navedeni omjer, pripremiti u količini od 1–2 l. Uvarak treba biti dovoljno jak, tamnozelene nijanse. Kupku se može uzimati svaki dan, učinak će biti vidljiv odmah. Naposljetku, može se piti čaj od vodjanike ili gore opisani sok.
5. Kod različitih upalnih bolesti bubrega. Za to se priprema uvarak koji omogućuje uklanjanje oteklina uzrokovanih prekomjernim zadržavanjem tekućine u organizmu. Za to se uzima 3 žlice suhih listova na 1 l kipuće vode, dovede se do vrenja, ostavi na laganoj vatri, pusti da se ohladi i filtrira. Ovaj lijek, međutim, treba uzimati s oprezom u slučaju bubrežnih kamenaca, kao i kod zatajenja bubrega.
6. Kod epilepsije uzima se 100 g suhih bobica vodjanike, prelije se s 0,5 l kipuće vode i ostavi da stoji jedan sat u termosici (ili se jednostavno posuda zamota toplom krpom). Doziranje lijeka za djecu i odrasle bit će različito. Djeci, počevši od 7. godine, može se davati po 1 žlica dnevno, a odraslima po 7 žlica dnevno. Postoji i drugačiji način pripreme uvarka kada se ista količina bobica prelije s 1 l kipuće vode i zagrijava na vodenoj kupelji pola sata. Ovaj lijek se može piti u preventivne svrhe. Trajanje liječenja iznosi najmanje 1 mjesec. Može se ponoviti najviše jednom u kvartalu.
7. Za liječenje i prevenciju infekcijskih i prehladnih bolesti. Uzimaju se 2 žlice suhe biljke (koristi se cijeli nadzemni dio, uključujući plodove i cvjetove), preliju se s 0,5 litara kipuće vode i ostave preko noći u termosici. Sredstvo se pije po 150 ml tri puta dnevno prije jela. Istodobno se preporučuje uzimanje ½ čajne žličice perge (pčelinji proizvod koji sadrži mnogo vitamina i minerala, što omogućuje kompenzaciju mogućeg pretjeranog diuretskog učinka). Tijek liječenja iznosi najmanje 40 dana. Ovo sredstvo preporučuje se piti prilikom oporavka nakon teške bolesti, pa čak i pri potresu mozga.

U narodnoj medicini od bobica i lišća šikše pripremaju se ljekovite kupke koje pomažu kod grčeva i spazama krvnih žila. Postoje dva načina:

1. Uzme se otprilike 300–400 g bobica i lišća vodanjike, stavi se u platnenu vrećicu i spusti u kadu napunjenu vrućom vodom.
2. Uzme se 1 litra sirovine (lišća, grančica, bobica) na 5 litara kipuće vode – takva se količina sredstva ostavi u lavoru koji se odozgo prekrije drugim lavorom i umota dekom. U takvim uvjetima tekućina se namače 8–12 sati, nakon čega se infuzija procijedi kroz gazu (u obrocima) i izlije u kadu s vrućom vodom.

Ljekovitu kupku možete uzimati 20–30 minuta, ne duže. Preporučeni tijek liječenja je 10 postupaka, po jedan dnevno. Ponoviti ga možete nakon pola godine.

Vrste ljekovitih pripravaka

Najpopularniji oblik primjene ovog lijeka je infuzija sušene trave. Priprema se ovako – uzimaju se 2 žlice na 0,5 litara kipuće vode, ostavi se da odstoji sat vremena, zatim se procijedi. Takvo se sredstvo primjenjuje, na primjer, kod epilepsije, raznih bolesti SŽS-a itd. No postoje i druge varijante.

Tinktura

Tinktura bilo koje ljekovite biljke radi se na bazi alkohola. U ovom slučaju to može biti etilni alkohol koji se prodaje u ljekarnama, votka ili vino.

Prva varijanta – otopina alkohola (40–50%) ili kvalitetna votka. Uzme se staklena posuda, u nju se uspe 5 žlica suhe usitnjene sirovine i prelije 1 litrom votke ili alkoholne otopine. Sredstvo se ostavi da odstoji 10–12 dana. Posuda se drži na suhom mjestu, zaštićena od sunčevih zraka, svaki dan se protrese. Nakon tog roka sredstvo se procijedi i ulije u prikladnu posudu za korištenje. Smatra se da ima maksimalnu učinkovitost protiv epilepsije jer alkoholni ekstrakt postaje koncentriraniji od vodenog. Uzima se po 1 čajnoj žličici tri puta dnevno, razrjeđujući s malo vode.

Druga varijanta je tinktura na bazi suhog crnog vina. U ovom slučaju uzimaju se 5–6 žlica suhe biljne sirovine na 1 litru vina. Tehnologija izrade je ista – posuda se drži 10–12 dana na suhom i tamnom mjestu, povremeno se protrese. Gotovo sredstvo se procijedi. Pritom se takva tinktura može konzumirati bez razrjeđivanja vodom – po 30 ml (u biti, to je čašica) tri puta dnevno, neovisno o obroku.

Uvarak

Uvarak šikše može se pripremati na različite načine. U nekim receptima za to se koriste samo listovi i trava – uzimaju se 2 žlice takvog materijala na 2 čaše kipuće vode, ponovno se dovede do vrenja, ostavi na laganoj vatri 5–7 minuta, zatim se ohladi i procijedi.

No, neki travari smatraju kombinirani uvarak učinkovitijom varijantom, za čiju se pripremu u jednakim dijelovima uzimaju nadzemni dijelovi (trava i listovi) i plodovi šikše. Na primjer, po 10 g svake vrste materijala prelije se čašom kipuće vode, posuda se s tim sredstvom poklopi i stavi grijati na parnu kupelj najmanje 15 minuta, zatim se ohladi i procijedi. Uvarci ove vrste smatraju se učinkovitim antikonvulzivnim sredstvom. Neki ih travari koriste i za liječenje apstinencijskog sindroma kod alkoholizma.

Čaj

Za to se uzimaju 3 žlice usitnjene osušene trave šikše i preliju s 1 litrom hladne vode. Ovo sredstvo se dovede do vrenja, ostavi da odstoji 10 minuta, a zatim se filtrira. Napitak se može piti kao obični čaj – na primjer, 1 čaša poslijepodne za ublažavanje umora. Noću ga je bolje ne piti jer ima diuretička svojstva. Kod bolesti bubrega preporučuje se također piti po 1 čašu sredstva dnevno – ali samo ujutro. Za poboljšanje okusa u napitak se može dodati malo meda.

Primjena u kozmetologiji

Sibirska šikša koristi se kao sirovina za razne gotove kozmetičke proizvode – šampone, balzame, losione, pa čak i kreme za lice.

No, ova se biljka može koristiti i u kućnoj kozmetici. Na primjer, na njezinoj osnovi priprema se infuzija koja se može koristiti za liječenje seborrhee. Ovo sredstvo priprema se ovako – 4 žlice suhog biljnog materijala prelije se s 0,5 l kipuće vode, zatim se ostavi da odstoji jedan sat i prije upotrebe procijedi kroz dvostruko presavijenu gazu. Ovo sredstvo se utrlja u vlasište nakon pranja – tako će biti maksimalno učinkovito protiv prhuti. Također se koristi za ispiranje – samo u preventivne svrhe, kako bi kosa bila gusta i sjajna.

Sibirska šikša je korisna i za kožu. Nisu bez razloga neki kozmetički brendovi dodaju ekstrakt šikše u sastav dnevnih krema za lice. Osobito su korisni plodovi šikše jer sadrže mnogo antioksidansa koji usporavaju procese starenja. Stoga se gore opisani sok od plodova šikše može dodavati bilo kojoj maski za lice (5–7 ml na 50 ml osnovne mase).

Također se može zamrzavati kozmetički led sa sokom plodova šikše i trljati njime kožu lica. Najbolje je to činiti dvaput dnevno: ujutro – kako bi se koža „probudila“, i navečer, kako bi se otklonile posljedice kontakta sa svim štetnim tvarima sadržanim u zraku velikog grada.

Uvarak od listova šikše pomoći će protiv akni. Uzima se 1 žlica biljnog materijala na 300 ml kipuće vode, zagrijava se 15 minuta na parnoj kupelji, ohladi do prihvatljive temperature i filtrira. Sredstvo se koristi kao losion za brisanje kože očišćene uobičajenim sredstvom.

Kontraindikacije za primjenu

Načelno, šikša gotovo da nema kontraindikacija. Iznimku čine slučajevi individualne osjetljivosti i postojanja alergijske reakcije na komponente koje se u njoj nalaze. Osim toga, pripravci na bazi ove biljke ne preporučuju se tijekom trudnoće, iako pomažu u smanjenju oteklina koje budućim majkama zadaju toliko problema. Naime, djelovanje šikše na plod još nije proučeno. Tijekom laktacije ne uzima se jer može izazvati alergijsku reakciju kod djeteta. Djeci mlađoj od 5 godina također je ne bi trebalo davati – međutim, to se također odnosi na druge fitoterapeutske pripravke, osobito ako je dijete već imalo slučajeve atopijskog dermatitisa.

Oprezno bi trebali upotrebljavati pripravke na bazi šikše osobe s niskim krvnim tlakom, jer infuzi i odvarci mogu pogoršati situaciju.

Zanimljive činjenice

Šikša je kod sjevernih naroda važan dio prehrane. Istraživanja potvrđuju da su šikšu kao lijek protiv raznih bolesti koristili Inuiti i Sami, starosjedilačko stanovništvo tundre, u kojoj ova bobica i raste. U to vrijeme bobice su se pripremale za zimu, ali ne samo sušenjem, već su se miješale s masnoćom i konzumirale kako bi se spriječio skorbut. Naravno, u to vrijeme maslac i još manje suncokretovo ulje u tim krajevima nisu koristili, pa su bobice miješali s tuljanovim salom. Kod ruskogovorećih naroda Sjevera postojalo je posebno ime za ovo jelo – 'kirilka', koje se spominje čak i u Dahlovom rječniku, iako u nekim izvorima spominje i 'tolkusha' – mješavina bobica s ribom i masnoćom.

Također, u kulinarskoj tradiciji ovih naroda šikša se koristi svježa i namočena. Ona doista dobro utažuje žeđ, iako je ne možemo nazvati ukusnom. No, sudeći po tome što se u nekim regijama još uvijek naziva 'dragom travom', ipak su je cijenili zbog djelotvornosti, a ne kulinarskih svojstava. Osim što su bobice služile kao lijek, od njih su se dobivale i prirodne boje za vunu – sok ovih plodova davao je tkanini lijepu trešnjastu nijansu.

Inače, u suvremenim se uvjetima od nje prave pekmez, razni slatkiši uključujući marmeladu, umaci za mesna i riblja jela, pa čak i alkoholna pića. Preporučuje se konzumirati njezine bobice s mliječnim proizvodima kako bi se kalcij bolje apsorbirao.

Bobice šikše popularne su i na Dalekom istoku. Osobito se to odnosi na tibetansku medicinu, u kojoj se ova biljka smatrala učinkovitim lijekom protiv antraksa. Međutim, uglavnom su ove bobice i listovi bili popularni samo u dvije grane tibetanske tradicije – mongolskoj i burjatskoj, koje su se razvijale neovisno jedna o drugoj. Štoviše, već u to vrijeme, dugo prije nego što je istražen kemijski sastav 'drage trave', tibetanski su liječnici znali da je korisna za jetru.

Fotografija šikše