Vranji okac: ljekovita svojstva i kontraindikacije

U obiteljima gdje se generacijama održava tradicija da svake sezone idu u šumu po gljive i bobice, od malih nogu znaju: ako vidiš lišće i bobicu vranjeg oka – prođi mimo, ne diraj, jer je ta biljka otrovna. Toliko otrovna da je čak i kukci izbjegavaju, stoga nikada nije pojedena ili oštećena od štetnika.

Kemijski sastav

Znanstvenici botaničari proučavali su vranji okac u svim detaljima i odavno utvrdili da je njegova opasnost povezana prvenstveno s činjenicom da se u bobicama i rizomu nalaze glikozidi paridin i paristifin, koji pokazuju izrazito neurotoksično djelovanje, otrovno utječu na živčano tkivo, razarajući ga. Istodobno, u razumnoj propisanoj dozi, oni mogu pomoći u borbi protiv novotvorina, ukloniti bilo kakve poremećaje protoka krvi, normalizirajući sastav krvi i njezinu gustoću, boriti se protiv gljivične infekcije i upalnih procesa.

U sastavu biljke također se nalaze steroidni saponini, čija je uloga suzbijati razvoj patogenih mikroorganizama, te vrlo korisne tvari flavonoidi, koji blagotvorno djeluju na stijenke kapilara, jačaju ih i normaliziraju rad srčanog mišića.

Na popisu korisnih sastojaka vranjeg oka su kumarini, koji doprinose razrjeđivanju krvi i sprječavaju stvaranje tromba, te pektini – tvari koje omogućuju održavanje normalne mikroflore crijeva.

Također se u biljci nalazi skup organskih kiselina, čijim sudjelovanjem u održavanju kiselinsko-lužnate ravnoteže ljudskog organizma funkcionira imunološki sustav, probavni trakt, svaka stanica tijela, što poboljšava opće stanje i dobrobit čovjeka, povećava njegov životni potencijal. Otprilike istu ulogu ima i vitamin C, kojeg u travi ima mnogo.

Kako izgleda i gdje raste

Vranji okac je višegodišnja biljka. Njegov rizom se pruža daleko u stranu, ne zalazeći posebno duboko u tlo (botaničari takvu vrstu korijena nazivaju puzajućom). Svakog proljeća korijen širi svoju ekspanziju na susjedno područje, dajući sve nove izdanke. Unatoč širokom zauzimanju površine, iz korijena izraste jedan jedini izdanak – uspravan, rebrast, ali gladak, bez dlačica.

Na gornjem dijelu uspravne stabljike visine od 10 do 40 cm formira se pršljen – to jest mjesto s kojeg na istoj razini izrastu četiri prilično široka lista, ravnomjerno raspoređena po obodu i jasno po dva nasuprot jedan drugome, poput križa. Listovi su izduženi, ovalni, s oštrim vrhom, duljine oko 10 cm. Iako vranje oko pripada razredu jednosupnica, za koje je karakterističan uzdužni raspored žila na listu, ono ima mrežaste žile.

Iz središta tog osebujnog križa od listova uzdiže se niska i ne predebela cvjetna stapka na kojoj se nalazi neugledan zelenkasti cvijet, sastavljen od dva reda uskih čašnih listića koji vrlo nalikuju laticama. U vanjskom redu su zeleni, dugi oko 4 cm, u unutarnjem su sitniji, žutozelene boje. Cijeli cvijet oblikom podsjeća na zvijezdu s oštrim kracima. Biljka cvjeta od kraja svibnja i početka lipnja do prvih dana kolovoza, nakon čega se na njoj formira krupna sjajna bobica, po kojoj je vranje oko dobilo ime. Isprva je crvena, a sazrijevanjem poprima gustu crnu boju sa sivkastom prevlakom.

Promjer okrugle bobice je 1 cm, unutar nje nalaze se četiri gnijezda-komore u kojima je velik broj sjemenki. Ako se plod zgnječi, prsne sok i odmah se osjeti karakterističan težak miris. Okus bobice također je neugodan, kiselkasto-gorak. Sazrijeva u kolovozu i izgledom podsjeća na borovnicu ili crnicu, stoga je važno naučiti djecu da razlikuju otrovnu biljku i ne diraju izvana privlačnu, ali smrtno opasnu bobicu. Upravo u njoj je najveća koncentracija otrovnih tvari, izdanci i listovi su manje otrovni.

Vranje oko preferira zasjenjena mjesta, voli vlažnu ilovaču, tlo bogato humusom, upravo time objašnjava se njegovo glavno stanište – listopadne i mješovite šume. No biljka se dobro prilagođava i četinjačkim šumama, gdje je tlo zakiseljeno četinjačkim opadom. Vranje oko nalazi se i na obalama jezera i rijeka, u jarugama, na šumskim rubovima, u podrastu, u šikarama grmlja, pa čak i u šumostepi. Biljka se razmnožava sjemenom, koje vjetar, a osobito ptice, mogu raznositi na vrlo velike udaljenosti.

U prirodi postoji nekoliko varijanti vranjeg oka. Tako obični četverolisni raste posvuda u šumama od Srednje Europe do Kamčatke i azijske regije. Više mu odgovara umjerena klima, a vremenski uvjeti južne Europe, područja mediteranske obale, te zemalja Azije i Sjeverne Amerike nepovoljni su za njegov rast. Na području Rusije vranje oko nećete sresti jedino u regijama s prilično oštrom klimom – na Čukotki i u Jamalo-Nenečkom okrugu.

U močvarnim područjima Povolžja, Kavkaza i Zapadnog Sibira pojavljuje se vranje oko koje se naziva nepotpunim, u planinama Himalaja nastanila se varijanta koja se naziva višelisnom; ove biljke nemaju četiri, već od osam do deset listova.

Na području Rusije također se susreću (iako rijetko) primjerci vranog oka s pet, pa čak i šest listova. Uočeni su na Dalekom istoku – u zasjenjenim mjestima, na zakiseljenim vlažnim tlima šuma i jaruga. Ovdje su sjemenke obične četverolisne biljke donesene od strane ptica selica, ali zbog specifičnosti klime one su se transformirale u nove, sada postojeće sorte.

Sakupljanje i čuvanje

Biljku vranog oka počinju sakupljati od početka ljeta, kada biljka tek počinje cvjetati. Upravo je u tom razdoblju najprikladnija za ljekovite svrhe. Polazeći po ljekovitu sirovinu, travari maksimalno štite tijelo i oči od dodira s lišćem i od dospjeća soka na kožu i sluznicu, koji može izazvati iritaciju, pa čak i manje opekline. Odjeću oblače čvrstu, s dugim rukavima i zakopčavajućim manšetama, nadopunjujući je rukavicama i zaštitnim naočalama.

Biljku se reže oštrim nožem tik do korijena i polaže u zasjenjenu, od sunca skrivenu prostoriju gdje dobro radi ventilacija ili puše propuh. Odrezanu sirovinu razlažu u tankom sloju na papir i s vremena na vrijeme je okreću kako bi se ravnomjerno sušila.

Osušenu biljku spremaju u platnene vrećice ili u dovoljno čvrste papirnate vrećice. Na vrećici obavezno napišu koja se biljka u njoj nalazi i naznače da je otrovna.

Berba bobica se provodi u razdoblju kada su potpuno zrele. O tome govori njihova boja – gusto-crna, s modrikasto-sivkastim pepeljkom. Bobice se mogu sušiti pod istim uvjetima kao i zelen, ili se proces sušenja može ubrzati pomoću električne sušilice. Također se bobice zamrzavaju u zamrzivaču. No i u jednom i u drugom slučaju na vrećicama ili spremnicima treba naznačiti naziv sadržaja uz spomen prisutnosti otrova.

Korijenje se ne uzima, ono je neprikladno za upotrebu u ljekovite svrhe jer uzrokuje iznimno jaku intoksikaciju organizma.

Ljekovita svojstva vranjeg oka

Službena medicina ne primjenjuje pripravke na bazi vranog oka zbog visoke toksičnosti biljke. Narodni iscjelitelji također su vrlo oprezni i pažljivi pri propisivanju i preporukama ljekovitih sastava na njegovoj osnovi. Uglavnom travari koriste sposobnosti biljke da izazove povraćanje i djeluje laksativno.

Osim toga, od davnina su vidari uvarima vranog oka smanjivali intenzitet grčeva uzrokovanih poremećajima živčanog sustava, liječili upaljeno grlo, migrenu, primjenjivali su ga kod srčanih bolesti praćenih ubrzanim srčanim ritmom. Slobodnije se primjenjuju sredstva od vranog oka izvana: liječe čireve, rane, prišteve, gnojne osipe, stavljaju na rane nakon ugriza bjesnog psa (obavezno nakon svih propisanih tretmana, injekcija i cijepljenja obavljenih u službenim zdravstvenim ustanovama). U tu svrhu koriste se sok biljke, kaša, vodeni uvarci ili alkoholne tinkture. Pritom svaku preporuku i svaki recept za primjenu obavezno prati uputa: koristiti isključivo pod nadzorom liječnika.

Homeopati primjenjuju pripravke napravljene od vranjeg oka u širem smislu. Kao što je poznato, homeopatija liječi bolesti malim, gotovo mikroskopskim dozama tvari ili jako razrijeđenim pripravcima. Međutim, ona nema nikakve veze sa službenim zdravstvom, a homeopati se smatraju predstavnicima alternativne medicine.

Od svježeg zelenog dijela izrađuje se homeopatski pripravak koji se koristi za ublažavanje neuralgičnih bolova lica i glave, te kod čestih upala grla i grkljana. Isti pripravak koristi se za uklanjanje trzanja kapaka kod konjunktivitisa. Liječenje takvim pripravcima obično je dugotrajno.

Homeopati tvrde da ljudskom organizmu neće biti nikakve štete ako se biljka koristi u razumnoj dozi. Mala količina piridina i paristifina, koji se nalaze u listovima i plodovima, u želucu se uspješno razgrađuje pod utjecajem klorovodične kiseline i enzima. Štoviše, homeopati naglašavaju da je potrebno koristiti biljke ubrane upravo tijekom cvatnje, jer u tom razdoblju listovi i stabljike sadrže najmanje toksičnih tvari. Od njih se dobivaju dobre ljekovite tinkture i uvarci.

U ljekovite svrhe koriste se sposobnosti vranjeg oka da djeluje umirujuće na živčani sustav, ublažava grčeve različitog podrijetla, liječi upalne procese i pokazuje diuretski učinak. Biljka ima pozitivan učinak na krvožilni sustav, razrjeđujući krv, poboljšavajući njezinu mikrocirkulaciju i prolaz kroz meka tkiva, istovremeno ubrzavajući zacjeljivanje rana.

Od svježe ubrane biljke pripremaju se pripravci koji se koriste za liječenje srčanih problema – poput aritmije, posebice tahikardije, ili ubrzanog rada srca. Pripravci od vranjeg oka primjenjuju se kod velike skupine bolesti dišnog sustava prehladnog karaktera – angine, laringitisa i tonzilitisa, upala sinusa – sinusitisa i gajmoritisa, te također kod bronhitisa. Čak i kod tako ozbiljne bolesti kao što je tuberkuloza, homeopati propisuju pripravke od ove biljke.

Poremećaji i različiti problemi sa sluhom također su na popisu bolesti kod kojih je vranje oko učinkovito. Na istom popisu su jake boli koje se javljaju u sklopu neuritisa – ljekoviti sastojci biljke također se nose s takvim problemima. Ovdje se očituje njezino sedativno djelovanje, koje se koristi i za liječenje psihosomatskih i psihičkih poremećaja, ublažavanje stanja kod živčanih tikova, regulaciju rada žlijezda s unutarnjim izlučivanjem i uspostavljanje normalne hormonske ravnoteže.

Uz pravilnu upotrebu, biljka poboljšava rad probavnog trakta, normalizira apetit, smanjuje oticanje nogu i ublažava reumatske bolove.

Za liječenje svakog problema koristi se lijek u svojoj posebnoj dozi i potrebnom stupnju razrjeđenja. Liječenje se mora provoditi pod nadzorom liječnika homeopata. Samostalno propisivanje i primjena sredstava od vranjeg oka strogo su zabranjeni! Zlouporaba uzimanja takvih pripravaka i prekoračenje doze ne preporučuje se; moguće je trovanje.

Vranji okac u narodnoj medicini

Najčešće se vranje oko u ljekovite svrhe namoči u votku ili alkohol; takve pripravke travari preporučuju za ublažavanje glavobolje, obnavljanje normalnog sna, olakšavanje stanja kod bolesti srca. Alkoholni pripravci također liječe kožne probleme: rane i čireve; mogu ukloniti bol u zglobovima i smanjiti upalne procese u njima, ukloniti grčeve mišića i smiriti živčani sustav.

Za liječenje rana

Kako biste se nosili s teško zacjeljujućim ranama, trebate uzeti dovoljno bobica da u zgnječenom obliku mogu prekriti cijelo bolno mjesto. Zgnječite bobice, dobivenom masom mažite zagnojenu ranu, ogrebotinu, gnojni osip ili prištiće. Za liječenje je dovoljno primjenjivati sredstvo jednom dnevno.

Sok protiv glavobolje

Sok će pomoći kao hitno sredstvo kod migrene i glavobolje koja nije povezana s povišenim tlakom. Bol će popustiti ako sokom natarete sljepoočnice. Za dobivanje tekućeg lijeka koriste se i bobice i zelenilo, koje prije cijeđenja treba dovesti u kašasto stanje u blenderu.

Ovu metodu možete koristiti najviše jednom dnevno; kod hipertenzije je ovo sredstvo zabranjeno.

Tinktura protiv glavobolje

Kako biste liječili migrenu i učinili napade rjeđima i slabijima, trebate pripremiti ljekoviti sastav od pola litre votke i 10 bobica. Smjesu stavite u ormar na 2 tjedna, zatim procijedite. Prije liječenja ukapajte 25 kapi dobivene tinkture u 50 ml vode i uzimajte 3 puta dnevno. Tijek liječenja traje 3 tjedna.

Laksativno sredstvo

U pola litre votke namočite 50 g stabljike biljke, prethodno je narezavši na male komadiće. Smjesu stavite na mjesto nedostupno sunčevoj svjetlosti na 3-4 tjedna, zatim procijedite. Tinkturu čuvajte u hladnjaku, ljekoviti sastav pripremite neposredno na dan upotrebe. U čaši vode otopite 2 čajne žličice tinkture. Popijte sastav tijekom dana, uzimajući po jednu žlicu svaka 2-3 sata.

Kod potresa mozga

Uzmite 4 žlice kašice od bobica vranjeg oka, uspite ih u pola litre votke i stavite na tamno mjesto na 10 dana, zatim procijedite i uzimajte tri puta dnevno po 5 kapi tijekom tjedna.

Kod upala očiju

Vranje oko mogu koristiti narodni iscjelitelji ne samo kao samostalnu biljku, već i kao sastojak biljnih mješavina. Za liječenje upalnih bolesti očiju, oni pripremaju mješavinu od jednakih dijelova crvene djeteline, cvjetova livadne geranije, različka, bobica ptičje trešnje, zelenila vranjeg oka i gologlava. Žlicu dobivene ljekovite mješavine potrebno je preliti čašom kipuće vode i ostaviti da stoji jedan sat, zatim natopiti pamučne blokove infuzom i staviti na oči kao obloge. Liječiti se do potpunog ozdravljenja.

Za ublažavanje grčeva

200 ml alkohola pomiješajte u staklenoj posudi s 2 g suhe pripremljene trave. Liječenje se može započeti nakon tjedan dana stajanja sredstva. Prije uzimanja razrijedite žlicu tinkture s istom količinom vode. Ovaj sastav pijte svaka 2 sata tijekom dana. Ako su grčevi jaki, razmak između uzimanja može se smanjiti na jedan sat, ali ukupna količina sredstva ne smije prelaziti čašu dnevno. Vrijeme liječenja – jedan tjedan.

Kod laringitisa

Uzmite 30 g osušene i u prah smrvljene zeleni vranjeg oka, uspite u 400 ml zagrijane do vrenja vode i stavite na vodenu kupelj, gdje držite nakon vrenja 20 minuta. Skinite, ohladite i procijedite kroz krpicu ili gazu presavijenu u 6–8 slojeva. Pijte 3 puta dnevno – prije doručka, ručka i večere – po 30 ml (ili 2 žlice). Čuvajte sredstvo u hladnjaku i uzimajte u kratkom tretmanu ne duljem od tjedan dana – upravo toliko će se u njemu zadržati ljekovita svojstva.

Sastav pripremljen prema ovom receptu prikladan je također za liječenje tahikardije i živčanih poremećaja, kao i za njihovu prevenciju.

Vrste ljekovitih pripravaka

Ne zaboravite: samostalno propisivati sebi liječenje pripravcima od ove ljekovite biljke zabranjeno je. Opasnost leži u mogućem predoziranju, a čak ni toplinska obrada ne smanjuje opasnost, jer otrovne tvari iz biljke ne nestaju. Predoziranje može rezultirati ozbiljnim problemima sa srcem i krvožiljem, depresijom disanja i živčanog sustava.

Za izradu ljekovitih pripravaka – uvaraka i tinktura – obično se uzima svježe zelje, iako se u pojedinim slučajevima koristi i sušena trava. Također, travari preporučuju bobice kao sirovinu.

Uvarak

Prelijte žlicu osušenih, lagano usitnjenih listova vranjeg oka šalicom (350 ml) svježe prokuhane vode. Prekrijte smjesu tanjurićem i stavite na vodenu kupelj. Držeći iznad kipuće vode 5–7 minuta, skinite i ostavite da odstoji 25–30 minuta, zatim obavezno procijedite. Za unutarnju primjenu koristite u homeopatskim, malim dozama. Za pripremu obloga natopite gazu uvarkom i stavite na problematično mjesto, primjerice na rane koje slabo zacjeljuju ili čireve.

Mast

Za liječenje čireva mogu se raditi oblozi s izvarkom biljke ili pripremiti mast. Za liječenje čireva iscijediti sok iz zelenog dijela biljke i pomiješati ga s bilo kojom ljekarničkom mašću koja se koristi za liječenje infektivnih i gnojnih rana, primjerice s ihtiolnom mašću. Pripremiti dozu lijeka za jednu primjenu i nanositi je jednom dnevno. U pravilu, tjedna kura liječenja bude dovoljna.

Tinktura

1. Od listova. Za pripremu alkoholne tinkture potrebno je 10 g svježih listova vranjeg oka. Usitnite ih i prelijte polovicom čaše alkohola. Vrijeme maceracije – tjedan dana. Macerirati, kao i svaku drugu ljekovitu biljku u alkoholu, u boci od tamnog stakla, svakodnevno tresući. Potom procijediti i spremiti na tamno hladno mjesto. Sredstvo koristiti samo jako razrijeđeno, u omjeru jedna jušna žlica na čašu vode. Tinktura se preporučuje ako ne da mira živčani tik na licu ili kapku. Tijekom dana treba piti ne više od 200 ml pripravka u razrijeđenom obliku.
2. Od bobica. Za pripremu tinkture potrebno je 10 bobica (ne više!) preliti s pola litre dobre votke. Bobice mogu biti svježe, suhe ili smrznute. Macerirati sredstvo najmanje 14 dana na tamnom mjestu. Tresuti posudu s tinkturom svakodnevno. Uzimati jako razrijeđeno vodom: na 50 ml vode – 20 kapi tinkture. To je dnevna doza, dijeli se na tri uzimanja. Lijek se ne razrjeđuje unaprijed, svakodnevno se priprema nova porcija. Sredstvo se primjenjuje kod poremećaja živčanog sustava i smetnji u radu srca. Kura traje 3 tjedna. Ako postoji potreba za daljnjim liječenjem, uzimanje sredstva nastaviti najranije nakon 10 dana.

Što će se dogoditi ako se pojede vranji okac

Unatoč jakoj otrovnosti biljke, ako se slučajno pojede boba ili čak 2–3, ništa strašno se neće dogoditi. Da, to je neugodno, ali nije smrtonosno. Podizanje panike je prerano, potrebno je uzeti nekoliko tableta aktivnog ugljena i stanje će se poboljšati.

Ali veća količina bobica pojedena odjednom, primjerice 8–10 komada, vrlo brzo će se pokazati. Već nakon sat vremena pojavit će se znaci jakog trovanja, jer je u probavnom sustavu započela apsorpcija štetnih tvari u krv.

Kontraindikacije za primjenu

1. Prvo i glavno pravilo – liječiti se sredstvima na bazi biljke moguće je samo nakon rasprave o ovom pitanju s liječnikom, strogo se pridržavajući njegovih preporuka, kako u pogledu doziranja tako i režima primjene.
2. Vranje oko je kategorički zabranjeno trudnicama, ženama koje doje dijete, kao i djeci.
3. Hipertenzija, jednokratno povišen krvni tlak i nesanica – to su također kontraindikacije za liječenje vranjim okom.
4. Ne smiju se primjenjivati pripravci od ove biljke pacijentima koji boluju od bolesti bubrega i mokraćnog sustava, kao ni onima koji su skloni alergijskim reakcijama.

Simptomi otrovanja

Ako se iz nepažnje pojede nekoliko bobica vranjeg oka, ubrzo će se pojaviti znaci trovanja.

Otvorit će se snažno, moguće čak i neukrotivo povraćanje, pojavit će se proljev praćen žgaravicom i jakim bolovima u trbuhu, u predjelu želuca. U ustima je moguć osjećaj pečenja, gutanje će biti bolno i otežano. U sljepoočnicama će započeti jaka bol, glava će se jako vrtjeti, čak je moguć i gubitak svijesti. Povisit će se tjelesna temperatura i krvni tlak, pojavit će se znakovi poremećaja disanja i rada srca i krvožilnog sustava – tahikardija, poremećaj srčanog ritma. Ako je trovanje jako – može doći do poremećaja koordinacije pokreta, poremećaja govora, grčeva sve do potpune paralize i prestanka rada srca. Ako se pojede 15–20 bobica, vrlo je vjerojatna smrt, ali čak i ako osoba preživi, može ostati doživotno paraliziran.

U takvoj situaciji potrebno je hitno pozvati hitnu pomoć za unesrećenog, a dok ona stigne, dati mu da popije otopinu sode (u litru vode usuti nepunu čajnu žličicu sode, ili 5 g, i promiješati). Ako sode nema pri ruci, može se jednostavno dati popiti veliku količinu vode – najmanje tri čaše za odraslog, a količina tekućine za dijete ovisi o dobi – od 150 ml po svakoj godini njegova života. Važno je isprati želudac od sadržaja.

Kao sredstva za neutralizaciju toksina pacijent može uzeti aktivni ugljen, Enterosgel, Polysorb, Smectu ili Polyphepan.

Kako bi se zaustavilo apsorbiranje otrovnih tvari kroz sluznice, treba unesrećenog napojiti biljnim uljem (1–1,5 žlica), mlijekom, bjelanjcima kokošjih jaja ili izvarkom od škroba.

Ublažiti pečenje u ustima i smiriti mučninu pomoći će sisanje komadića leda. Kod jakog proljeva treba unesrećenom dati lijek Regidron kako bi se izbjegla dehidracija.

Kada stigne hitna pomoć, liječnik će primijeniti lijek za poboljšanje rada srca, a za brže izbacivanje toksina i dovođenje organizma u normalu – otopinu glukoze, vitamine, hepatoprotektore, diuretike.

Zanimljive činjenice

1. Vranje oko može rasti samo na dobroj hranjivoj zemlji, stoga služi kao pokazatelj plodnosti i kvalitete tla. Ali čak i na najoptimalnijim podlogama, biljka preferira samostalan rast i rijetko tvori male – ne više od desetak predstavnika – skupine.
2. O tome otkud naziv biljke, priča zanimljiva legenda. Navodno je u staroj šumi, u duplji prastarog hrasta živio sijed, poodmaklih godina vrač sa svojim vjernim gavranom. Čarobnjak je mudroj ptici podario sposobnost predviđanja budućnosti i naučio je kloniti se ljudi. Kad je čarobnjak umro, gavran je krstario iznad šume, danju predviđajući nadolazeće događaje, a noću, tugujući za otišlim prijateljem, rasipao je velike suze na čijem su se mjestu pojavljivale biljke s velikom tamnom bobicom.
3. Osim uobičajenog naziva, vranje oko se još naziva vučjim očima i medvjeđim bobicama – također zbog sličnosti sa zjenicama grabežljivaca. Plavičastosiva prevlaka na bobicama dala je biljci naziv 'kukavičje suze'. A što se tiče podrijetla naziva 'križna trava', postoje dvije verzije. Prema prvoj, dan je zbog toga što listovi trave rastu jedan nasuprot drugome – to jest ukriž. Druga je verzija jezivija, ali se s njom također ne može raspravljati: onaj tko pojede otrovno vranje oko ima samo jednu perspektivu – nadgrobna ploča s križem na njoj.
4. U srednjem vijeku vranje oko se smatralo magičnom biljkom koja može odčarati osobu ako je začarana.
5. Sredinom 14. stoljeća i kasnije, kada je u Europi harala bubonska kuga, bobicu vranjeg oka su obavezno nosili u džepu, ušivali u šav odjeće, te od nje izrađivali privjesak i vješali ga oko vrata. Ljudi su bili uvjereni da će se tako zaštititi od kuge, a za tu svrhu bobice su morale biti sakupljene u razdoblju od 15. kolovoza do 8. rujna.
6. Tijekom pokusa na životinjama znanstvenici su primijetili sličnost djelovanja infuzije vranjeg oka s djelovanjem glikozida đurđice, kada se nakon usporavanja srčanog ritma on prilično brzo ubrzava.
7. Tibetanska medicina koristi pripravke izrađene na bazi vranjeg oka kako bi pomogla osobama s prijelomima – biljka ubrzava srastanje kostiju.
8. Bobice vranjeg oka neugodne su i okusom i mirisom, neki ljudi čak doživljavaju oštre napade glavobolje i jaku mučninu od njegovog 'aroma'. Iz istog razloga životinje ih ne samo da ne jedu, nego ih čak ni ne probaju, pa su trovanja kod domaće stoke iznimno rijetka, u iznimnim slučajevima – kada se biljka izgubi u hrpi sijena. A ptice kljucaju bobice ove biljke u velikim količinama i s užitkom, ne osjećajući nikakvu nelagodu. Nikakve štete im od toga nema.
9. Starost vranjeg oka lako se određuje po izbojku: on se svake godine povećava za jedan segment, koji se naziva članak. Koliko članaka, toliko biljka ima godina.

Fotografija vranjeg oka