Arnika: ljekovita svojstva i kontraindikacije
Arnika, kao i većina ljekovitih biljaka koje se u narodnoj medicini od davnina koriste, ima više naziva. Ljudi je nazivaju baranik, gorski duhan (taj naziv potječe iz Amerike, gdje ga čak dodaju u duhan), borov klinčić, ivanov cvijet… A starogrčki liječnik Dioskorid nazvao ju je 'kihajući cvijet', jer većina ljudi kad pokuša ponjušiti kakav je miris, neizostavno počne kihati.
- Kemijski sastav
- Kako izgleda i gdje raste
- Vrste
- Sakupljanje i čuvanje
- Ljekovita svojstva brdske arnike
- Primjena arnike u narodnoj medicini
- Protiv stomatitisa i parodontoze
- Protiv parodontoze i krvarenja iz desni
- Kod krvarenja iz maternice
- Kod ozljeda zglobova i hematoma
- Kod holecistitisa
- Kod stenokardije
- Kod epilepsije i moždanih poremećaja
- Kod želučanih oboljenja
- Vrste ljekovitih pripravaka
- Infuzija
- Tinktura
- Čaj
- Mast
- Ulje
- Primjena u kozmetologiji
- Uvarak za problematičnu kožu
- Losion protiv akni
- Losion za masnu kožu
- Losion za kosu
- Protiv opadanja kose
- Sredstvo za ispiranje kose
- Protiv strija
- Protiv bora
- Kontraindikacije za primjenu
Kemijski sastav
Zahvaljujući bogatom kemijskom sastavu, arnika je od davnina priznata kao učinkovito ljekovito sredstvo. Glavna djelatna tvar – arnicin – poznata je po antioksidativnim svojstvima.

U njezinim podancima sadrži se velika količina tanina koji imaju hemostatska i baktericidna svojstva. Učinkovitost biljke pojačavaju karotenoidi, posebice lutein, koji joj daju sposobnost jačanja krvnih žila, snižavanja kolesterola, održavanja normalne razine šećera u krvi. Osim toga, lutein također posjeduje antioksidativna svojstva.
Komponente kemijskog sastava poput arnidiola i faradiola potiču brzo zacjeljivanje oštećene kože i ubrzavaju njezinu regeneraciju. Faradiol, svojim lokalnim iritirajućim djelovanjem, pomaže bržem razgrađivanju krvarenja.
Askorbinska kiselina i vitamin C, slični po sastavu, koji su također sastavni dijelovi arnike, doprinose zacjeljivanju rana, zaustavljaju razvoj infekcija zahvaljujući antivirusnim i antibakterijskim sposobnostima te sudjeluju u procesima prevencije starenja organizma.
Vrijedni pažnje su i drugi sastojci arnike, poput cinarina sa vazodilatacijskim učinkom, srodnih tvari betaina i holina koje kontroliraju rad jetre i stvaranje žuči, fitosterina koji mogu normalizirati kolesterol u krvi te helenina koji posjeduje antiseptička svojstva.
Organske kiseline koje ulaze u sastav biljke (predstavljene fumarnom, jabučnom, mliječnom, aurinskom i palmitinskom) djeluju na cirkulaciju, poboljšavaju je, uklanjaju otekline, normaliziraju rad crijeva, reguliraju kiselost i usporavaju proces starenja.
Takav komponent kemijskog sastava, kao što je guma, pomaže tijelu da se očisti od toksina i potiče povećanje apsorpcijskih sposobnosti crijevnih stijenki, što pozitivno utječe na poboljšanje probave u cjelini.
U sastavu arnike također su pronađene smole, vosak, eterično ulje koje sudjeluje u procesu resorpcije hematoma, uklanjanja oteklina i bolova reumatske prirode.
Unatoč tako bogatom kemijskom sastavu korisnim tvarima, znanstvenici i liječnici pozivaju na oprez s arnikom, jer biljka sadrži i alkaloide koji su korisni za tijelo samo pod određenim, strogo ograničenim uvjetima. A općenito su se alkaloidi od davnina smatrali otrovom, pa su čak njime natapali vrhove strijela.
Kako izgleda i gdje raste
Arnika je višegodišnja biljka, botaničari je svrstavaju u zeljaste biljke. Visina se ovisno o vrsti može znatno razlikovati – neke sorte ne narastu više od 15 cm, druge se izduže do 80 cm, pa čak i do 1 m!
Podanak biljke je puzajući, plitko se nalazi u tlu i širi se u vodoravnoj ravnini ili blago nagnutom položaju. Veličina podanka je mala: njegova uobičajena duljina je oko 15 cm, debljina obično ne prelazi 1 cm. Ali prekriven je velikim brojem prilagođenih korijena koji poput niti prožimaju tlo i iz njega izvlače hranjive tvari i vlagu potrebne biljci. Debljina prilagođenih korijena je otprilike 1 mm. Boja podanka izvana je smeđa ili tamnosmeđa s crvenkastim tonom, unutra je bijela.
Arnika u prvoj godini života formira samo lisnu rozetu, još ne stvara stabljike ni cvjetove. Sljedeće godine to je već potpuna biljka: iz prizemne lisne rozete koja se sastoji od šest listova, podiže se ravna stabljika koja se grana u gornjem dijelu. Na stabljici su, poput paperja, smještene kratke dlačice, osobito guste bliže vrhu biljke.
Listovi arnike su dvije vrste. Oni koji tvore prizemnu rozetu su široki i pričvršćeni su na peteljkama – toliko kratkim da se može činiti da su sjedeći. Oblik im je ovalan, rubovi su ravni. Listovi su odozgo blago dlakavi, na donjoj strani svakog lista jako se ističu uzdužne žile. Na stabljici su listovi druge vrste – potpuno su sjedeći, čak obuhvaćaju stabljiku. Rubovi su im obično ravni, ali mogu biti i blago nazubljeni, a oblik ovisi o vrsti arnike: mogu biti duguljasti, jajoliki ili lancetasti, zašiljeni. Smješteni su u parovima jedan nasuprot drugome, prosječna duljina im je od 15 do 17 cm, širina ne više od 5 cm.
Boja svih listova je gusta zelena, s donje strane lisna ploča ima svjetliju nijansu.
Na vršku razgranate stabljike formiraju se od jedne do tri cvjetne košarice veličine od 2 do 5 cm. Cvjet izgledom podsjeća na tratinčicu, samo žute boje. Razdoblje cvjetanja arnike je od lipnja do kolovoza, a u visokoplaninskim područjima od srpnja do rujna.
Nakon cvjetanja nastaju žuto-zelene ili sivo-crne roške, valjkastog oblika, duljine od 5 do 10 mm. Na svakom plodiću dobro je uočljiv razvijeni pappus (čuperak) od blijedožutih dlačica. Sjeme dozrijeva do kolovoza-rujna. Ono, naravno, sudjeluje u procesu razmnožavanja, ali ipak je glavni način putem rizoma.
Biljka se smatra prilično rijetkom. Susreće se u Europi, na području bivšeg SSSR-a – samo na zapadnim rubovima Bjelorusije, Litve i Latvije, u ukrajinskim Karpatima, gornjim područjima Pridnjeprovlja i Pridnjestrovlja, u Murmanskoj i Arhangelskoj oblasti, na Dalekom Istoku i u Sjevernoj Americi.
Biljka preferira planinsko-šumovita područja, penje se do visine od 1000 m nadmorske visine, u Alpama se arnika može vidjeti na visini od oko 2800 m. U nizinama se susreće samo rijetko, odgovaraju joj borove, bukove i mješovite borovo-brezove šume, proplanci, rubovi šuma i šumske čistine, te grmlje. Raste na srednje vlažnim pješčanim tlima kisele reakcije u područjima s vlažnim zrakom. Može se naći i male grupne nakupine arnike, kao i pojedinačne, izolirane primjerke.
Vrste
U prirodi postoji više od 30 vrsta arnike, ali ne koriste se sve u ljekovite svrhe. Najčešće se ljekoviti pripravci pripremaju na bazi arnike planinske, lisnate i Šamiso.
Arnika planinska obuhvaća dvije varijetete – alpsku i unalaškinsku.
Alpska naraste do 30 cm visine, a susresti ju se može ne samo u europskim planinama, već i u Sjevernoj Americi. Njezin areal malo zahvaća Arhangelsku i Murmansku oblast, odlično se osjeća na poluotoku Kola, u njegovim prilično oštrim stijenama, pa čak i u tundri. Za razliku od ostalih svojih srodnika, tolerantna je na suho tlo i nastanjuje planinske padine bogate kalcijem, među rijetkim grmljem, kao i na golim gipsanim stijenama obraslim mahovinom. U podnožjima, na livadama, susresti ju je teže.
Arnika unalaškinska nešto je viša od alpske i naraste do 40 cm visine. Njezini primjerci – kako pojedinačni, tako i nakupine – često se nalaze na otocima: Komandorskim i Kurilskim, japanskim Honšu i Hokkaido, te na Aleutskim, koji pripadaju Sjevernoj Americi. Postoji mali broj na Kamčatki, gdje su također zabilježene malobrojne lokacije arnike.
Arnika lisnata – visokorasta biljka, dostiže 80 cm. Njezina rodna mjesta su stepe Sjevernoameričkog kontinenta. No, ona se prilično lako, za razliku od drugih varijeteta arnike, kultivira, stoga ju se može susresti u različitim regijama.
Arnica Šamisso nosi naziv po imenu botaničara koji je prvi opisao ovu vrstu biljke. Susreće se na Dalekom Istoku i Sahalinu – u planinskim područjima i mješovitim šumama, uz rijeke. U visinu naraste do 80 cm i razlikuje se od srodnika narančastim cvjetovima.
Zaslužuje pozornost i sahalinska arnika. Iz cijele velike botaničke obitelji ova je najviša – pojedini primjerci znaju narasti do metra. Njezin areal je ruski Daleki istok; nigdje drugdje u svijetu sahalinska arnika ne pojavljuje se.
Sakupljanje i čuvanje
Za medicinske i kozmetičke svrhe beru se cvjetne košarice zajedno s malim – oko 1 cm – odsječcima stabljike na kojoj je pričvršćen cvijet. Za sakupljanje sirovine prikladna je druga i treća dekada lipnja.
Kako bi se dobila kvalitetna sirovina, bolje je odabrati vedar dan, bliže podnevu, kad se rosa osušila. Za sušenje treba odabrati mjesto gdje se cvijeće može slobodno raširiti kako bi se prozračivalo sa svih strana. Sirovinu se ne smije okretati niti miješati jer cvatovi postaju prilično krhki i brzo se raspadaju. Osim toga, mjesto mora biti mračno.
Skupljene cvatove prekriti gazom kako bi bili nedostupni muhama koje rado polažu jaja izravno u cvjetove. Arnika se obično osuši unutar tjedan dana.
Poštivati sve navedene uvjete prilično je teško, stoga vrijedi razmisliti i procijeniti: možda je prikladnije osušiti sirovinu u električnoj sušilici, pritom postavivši temperaturu ne višu od 50 stupnjeva.
Osušenu arniku čuvaju također u mračnoj prostoriji s dobrom ventilacijom; u takvim uvjetima ona ne gubi korisna svojstva tijekom dvije godine. Treba zapamtiti da je nekontrolirano sakupljanje zabranjeno jer je biljka uvrštena u Crvene knjige SSSR-a, Bjelorusije i Rusije.
Ljekovita svojstva brdske arnike
- Cvjetovi arnike sposobni su zaustaviti krvarenje, pojačati kontrakcije maternice i potaknuti proizvodnju žuči. U malim dozama toniziraju živčani sustav, a u velikim mogu postati sredstvo za prevenciju grčeva i imati sedativni učinak.
- Krvne žile mozga zahvaljujući djelovanju cvjetova šire se, što se ranije primjenjivalo za obnovu funkcija u razdoblju rehabilitacije nakon krvarenja. Osim toga, među korisnim djelovanjima cvjetova jest sposobnost snižavanja krvnog tlaka bez nuspojava.
- Pripravci na bazi korijena arnike djeluju stimulativno na rad srca i krvnih žila. Oni šire krvne žile koje opskrbljuju srce kisikom, time povećavajući protok krvi u njima, što se koristi kod miokarditisa, angiospazma i ateroskleroze, kada se lumeni krvnih žila kritično sužavaju. Arnika je učinkovita kod srčane slabosti i angine pektoris.
- Tinktura arnike našla je primjenu u ginekologiji kao hemostatik i sredstvo za kontrakciju, što je potrebno nakon poroda ili pobačaja, kada je vlastita kontrakcijska sposobnost maternice smanjena. Osim toga, koristi se za liječenje pacijentica s fibromiomima, polipima, cistama, upalom maternice, te kod različitih poremećaja menstrualnog ciklusa.
- Kako bi se hematomi brže povukli i normalna cirkulacija krvi obnovila, arnika se propisuje bolesnicima koji su pretrpjeli potres mozga ili krvarenje u mozgu. Modrice, hematomi, uganuća, ogrebotine mazali su se arnikom od davnina, a njezina učinkovitost priznata je od strane moderne medicine.
- U popisu bolesti kod kojih se primjenjuju sredstva od arnike su: žučni kamenci, kolecistitis, kolangitis, hepatitis.
- Arnika je nezamjenjiva za rješavanje mnogih kožnih problema: upala, gnojnih čireva, osipa, ozeblina i opeklina.
- Stomatolozi također u svom arsenalu imaju pripravke od arnike: njima liječe parodontozu, stomatitis, gingivitis. Osim toga, može umiriti zubobolju. Sve je to moguće zahvaljujući protuupalnom, hemostatskom i analgetskom djelovanju arnike te njezinoj sposobnosti obnavljanja epitela.
Primjena arnike u narodnoj medicini
Arnika je poznata u Zapadnoj Europi još od 11. stoljeća. U putnoj torbi svakog srednjovjekovnog viteza nalazila se posudica s mašću od arnike; smatralo se da je čudotvorna i da može trenutno zacijeliti sve rane. Kod ozljeda zglobova velikih površina na bolna mjesta stavljali su se hladni oblozi od uvarka ljekovite biljke.

U vrijeme SSSR-a arnika je bila uvrštena u farmakopeju i široko se primjenjivala u svim bolnicama. Danas se biljka ne koristi tako aktivno; liječnici uglavnom propisuju uvarke i tinkture od nje. Liječnici koji prakticiraju u drugim državama koriste cvjetni ekstrakt i flaster na bazi trave.
Arnika je jedna od prvih biljaka kojima su homeopati počeli liječiti, najčešće kod ozljeda. Narodna medicina i dalje ostaje vjerna arnici i široko je koristi kao sredstvo za poticanje znojenja i mokrenja, za liječenje gripe i bronhitisa, proljeva i groznice. Za zacjeljivanje rana i dalje se smatra jednom od najboljih ljekovitih biljaka.
Protiv stomatitisa i parodontoze
Žlicu cvatova arnike prelijte čašom svježe prokuhane vode i ostavite pod poklopcem pola sata. Nakon procijeđenja ispirati usnu šupljinu. Može se koristiti i za grlo kod angine. Postupak ponavljati do 5 puta dnevno.
Protiv parodontoze i krvarenja iz desni
Pripremite tinkturu od žlice svježih cvatova arnike i 100 ml dobre votke, ostavljene da stoji dva tjedna. Procijedite. Dodajte istu količinu tinkture nevena i 3 žlice breskinog ulja. Kod parodontoze i krvarenja desni natopite gazu smjesom i prislonite na desni. Ponavljati dok simptomi bolesti ne nestanu.
Kod krvarenja iz maternice
Žlicu suhe arnike prelijte čašom svježe prokuhane vode i ostavite da stoji 4 sata. Piti po 50 ml 3 do 4 puta dnevno.
Kod ozljeda zglobova i hematoma
Za ublažavanje boli i otekline kod ozljede zgloba ili opsežnog hematoma rade se oblozi na bazi arnike. Za pripremu otopine za obloge prelijte 2 žlice cvjetova s 300 ml vode, prokuhajte, ugasite i maknite sa štednjaka. Nakon 30 minuta ljekoviti sastav je gotov. Namočite u njega gazu ili krpicu i prislonite na bolesni zglob. Prvih nekoliko dana stavljajte hladne obloge, a kada oteklina splasne, prijeđite na tople – one će imati resorptivno djelovanje.
Kod holecistitisa
Žlicu cvjetova arnice preliti s 250 ml kipuće vode u šalici, poklopiti i staviti na vodenu kupelj. Pariti 15 minuta, zatim skinuti i ostaviti 45 minuta, nakon čega procijediti. Pojedinačna doza – jedna žlica razrijeđena u 50–100 ml mlijeka, ponavljati nakon svakog obroka – 3 puta dnevno. Takav infuz ima žučotvorna svojstva.
Kod stenokardije
Pripremiti uvarak od korijena arnice: uzeti 2 žličice sirovine i preliti ih s 2 čaše vode, prokuhati na laganoj vatri oko 5 minuta. Zatim poklopiti tanjurićem ili poklopcem i ostaviti sat vremena. Uzeti procijeđeni uvarak prije doručka i večere po jednu žlicu.
Kod epilepsije i moždanih poremećaja
Sitno narezati jednu žlicu svježih cvjetova arnice, preliti ih sa 100 ml dobre votke, zatim ostaviti da stoji na tamnom mjestu 3–4 tjedna. Procijediti i piti 3–4 puta dnevno po 30–40 kapi, razrjeđujući ih u maloj količini vode.
Kod želučanih oboljenja
Uzeti jednake količine svježih cvjetova arnice i votke (na čašu votke čaša arnice). Ostaviti 2 tjedna, zatim procijediti dvaput kroz platnenu tkaninu.
Za poboljšanje stanja kod želučanih bolesti i ublažavanje napada opće slabosti, nakapati nekoliko kapi dobivenog pripravka u žlicu vode. Uzimati po potrebi.
Vrste ljekovitih pripravaka
U ljekarnama su široko dostupne masti, gelovi, kreme, masažno ulje i homeopatske granule na bazi arnice. No sadrže različite dodatne sastojke koji mogu izazvati alergijske reakcije. Stoga se ljekoviti pripravci mogu pripremiti kod kuće.

Infuzija
Žlicu cvjetova arnice popariti čašom kipuće vode i ostaviti pola sata. Procijediti kroz gazu i na osnovi tog infuza mogu se pripremati oblozi, omoti, komprese. Kako bi se izbjeglo moguće iritiranje kože, prethodno razrijediti pripravak vodom – bilo napola, bilo na jednu trećinu infuza dodati dvije trećine vode.
Tinktura
Usitniti 60–80 g svježih cvjetova arnice (ili 2 žlice). Preliti ih s pola litre 70% alkohola. Ostaviti 3–4 tjedna u boci od neprozirnog stakla na tamnom mjestu (ili u ormaru). Procijediti. Dobit će se zelenkasto-smeđa tekućina, gorkog okusa. Pri uzimanju oralno razrijediti vodom ili mlijekom. Za komprese razrijediti vodom: na 1 dio tinkture uzeti 5 dijelova tekućine.
Čaj
- Čaj od arnice mogu piti pacijenti koji pate od srčanih bolesti, i to samo ako ga prepiše liječnik. Ostali ljudi mogu tim čajem grgljati ili raditi komprese na njegovoj osnovi. Za pripremu čaja, 2 žličice osušenih cvjetova arnice preliti s četvrtinom litre kipuće vode. Procijediti nakon 10 minuta. Grlo je bolje grgljati toplim čajem.
- Uzeti jednake dijelove cvjetova kamilice i arnice, usitniti ih u mužaru i skuhati u čajniku kao običan čaj. Kuhati 15 do 20 minuta, zatim naliti u šalice i piti. Da bude ukusnije, dodati šećer ili med. Takav čaj može se piti kod reumatizma, protina, proljeva.
Mast
Mast s arnikom učinkovita je u liječenju gihta, reumatizma, varikoze, modrica, ozljeda, uganuća, hematoma i ogrebotina. Uklanja bol, smanjuje upalni proces.
Rastopite u vodenoj kupelji po 20 g shea maslaca i pčelinjeg voska te 25 g kokosovog ulja. Ulijte u isti sastav po 150 ml ulja arnike i gospine trave, te 2/3 šalice vode. Nakon što skinete smjesu s vodene kupelji, izlijte je u blender. Dok se pčelinji vosak ne stvrdne, počnite miješati mast na malim brzinama. Od te količine početnih sastojaka trebalo bi dobiti otprilike 300 g ulja arnike. Kad se masa izmiješa, prebacite je u staklenku. Po želji možete dodati malo ekstrakta ružmarina, što će produžiti rok trajanja proizvoda.
Ulje
Ulje arnike inače se naziva macerat. Ovaj proizvod s blagim ugodnim mirisom dobar je za masažu. Često ga koriste sportaši kako bi ublažili bolove u mišićima nakon intenzivnih treninga. Pomaže bržem oporavku nakon uganuća ligamenata, modrica, iščašenja, upalnih procesa u mišićima. Preporučuje se kod hemoroida, grčeva u mišićima, varikoze i poremećaja krvožilne cirkulacije, odnosno takozvanih krhkih žila, kada je osoba sklona čestoj pojavi modrica i hematoma. Ulje dobro priprema tijelo za seansu manualne terapije, pomaže kod radikulitisnih i artritičnih bolova. Koristi se i za jačanje kose.
Ulje se dobiva iz cvjetova arnike, tako da ih se natapa u bilo kojem biljnom ulju. Najbolje je uzeti maslinovo ili suncokretovo ulje bez mirisa. Na litru ulja potrebno je 50 g suhih cvjetova arnike. Pomiješajte ih u jednoj posudi i ostavite da odstoji 1,5–2 tjedna. Za to vrijeme biljka će dati sve korisne sastojke i dobit će se gusta smjesa tamnocrvene ili narančasto-žute boje sa zelenkastom nijansom.
Ulje se koristi samo za vanjsku primjenu, pritom se ne smije nanositi na ogrebotine, posjekotine i druge otvorene rane.
Primjena u kozmetologiji
U kozmetičke svrhe arnika se koristi već dugo. Još u srednjem vijeku zapažena je njezina čudesna sposobnost rješavanja estetskih problema. Uglavnom se temelje na venotoničkom svojstvu biljke i sposobnosti smanjivanja takozvanih paučinastih vena, krvarenja i modrica.

Osim toga, kozmetika koristi i protuupalne mogućnosti arnike. Arnicin koji se nalazi u njezinu sastavu povećava sposobnost kože da se odupre vanjskim negativnim utjecajima. A vitamini i antioksidansi koji se nalaze u biljci imaju pomlađujući učinak i daju proizvodima na njezinoj bazi antibakterijska svojstva.
Tradicionalno se arnika koristi za obnavljanje kože izgorjele na suncu, ublažavanje crvenila i ljuštenja koja su nastala zbog toga, te za liječenje površinskih opeklina.
Nedavno su otkrivene mogućnosti pripravaka arnike za posvjetljivanje kože zahvaljujući triterpenskim kiselinama koje se u njoj nalaze, a koje imaju snažnu sposobnost suzbijanja sinteze melanina. Stoga se ova ljekovita biljka može koristiti i u borbi protiv hiperpigmentacije.
Prije nego što krenete koristiti proizvode na bazi arnike u kozmetičke svrhe, potrebno je napraviti test osjetljivosti jer ljekovita biljka ima alergijski učinak i možda neće odgovarati svima.
Uvarak za problematičnu kožu
Uvarkom trebate brisati kožu s prištićima, miteserima i crvenilom. Osobito je djelotvoran u adolescentskoj dobi, kada se ti problemi posebno izraženo javljaju.
Za pripremu uvarka prelijte kipućom vodom 2 žlice suhe arnike i držite sastav na vodenoj kupelji 15 minuta. Nakon hlađenja procijedite i možete ga primijeniti, prethodno razrijedivši ga napola s mlijekom ili vodom.
Losion protiv akni
Ovaj sastav pomaže u uklanjanju mitesera i akni.
Namočite cvjetove arnike u kvalitetnoj votki: na jedan dio suhog ljekovitog bilja uzmite 10 dijelova votke. Ostavite da odstoji tjedan dana, procijedite i brišite mjesta zahvaćena osipom jednom dnevno.
Losion za masnu kožu
Prelijte čašom kipuće vode mješavinu arnike i kadulje (uzmite po jednu žlicu). Ostavite sastav da odstoji pola sata, procijedite i ulijte u njega 30 ml votke. Dobivenim losionom brišite kožu lica ujutro i navečer.
Losion za kosu
Ovaj proizvod bori se protiv peruti i masnoće kose te poboljšava njezin rast.
Jednu žlicu osušenih cvjetova arnike prelijte sa 100 g alkohola. Ostavite da odstoji tjedan dana na tamnom mjestu. Prije upotrebe razrijedite vodom: na jedan dio sastava uzmite 4 dijela tekućine, a zatim utrljajte u vlasište dva puta tjedno.
Protiv opadanja kose
Pripremite tinkturu od jedne žlice suhe arnike u 100 g alkohola. Uzmite 1 dio tinkture i dodajte 5 dijelova ulja čička, ricinusovog ili kukuruznog ulja, promiješajte. Dva puta tjedno, pola sata prije pranja kose, utrljajte sastav u vlasište. Redovitom primjenom ubrzava se rast kose, a opadanje prestaje.
Sredstvo za ispiranje kose
Jednu žlicu cvatova prelijte s 2 čaše kipuće vode, ostavite da odstoji dok sastav ne postane topao, zatim procijedite i ispirite kosu njime kako biste joj dali zdraviji izgled. Učinkovito je ponavljanje tretmana 1–2 puta tjedno.
Protiv strija
Utrljavanje ulja ili masti na bazi arnike u kožu trbuha sprječava pojavu strija tijekom trudnoće, a ako ih već ima, smanjuje njihovu pojavnost.
Ljekovito sredstvo nanosite 3 do 4 puta dnevno.
Protiv bora
Kako biste osvježili kožu i dali joj mladolik izgled, možete 1–2 puta tjedno nanositi na lice mast pripremljenu kod kuće. Za to je potrebno na vodenoj kupelji otopiti 25 g kokosovog ulja, po 20 g shea maslaca i pčelinjeg voska, po šalicu ulja gospine trave i arnike, 2/3 šalice vode. Kako biste omekšali mast, dodajte joj žličicu ulja nevena.
Skinite smjesu s vodene kupelji, temeljito promiješajte i izlijte u blender. Dok se pčelinji vosak nije stvrdnuo, počnite miješati mast na maloj brzini. Od ove količine sastojaka trebalo bi dobiti približno 300 g ulja arnike. Kad se masa izmiješa, prebacite je u staklenu teglu. Ali u čistom obliku mast je bolje ne nanositi na lice. Bolje u šalici pomiješajte čajnu žličicu masti s pojedinačnom dozom uobičajene kreme za lice, pa tu smjesu nanesite na kožu.
Kontraindikacije za primjenu
Pri vanjskoj upotrebi pripravaka na bazi arnike moguće su alergijske reakcije: crvenilo, osip, svrbež, peckanje. U tim slučajevima treba odmah prekinuti primjenu sredstva i obratiti se liječniku.

Treba imati na umu da su pri oralnom uzimanju arnike mogući zatvori. Osim toga, unutarnja primjena ljekovitih pripravaka s arnikom kontraindicirana je osobama s povećanim zgrušavanjem krvi, ne smiju ih piti trudnice, dojilje i djeca.
Ne smiju se pripravci na bazi arnike uzimati nekontrolirano. Obavezno se treba posavjetovati s liječnikom i strogo se pridržavati preporučene doze i trajanja liječenja. Ni u kojem slučaju ih se ne smije prekoračiti! U protivnom moguće je trovanje koje se očituje pojačanim znojenjem, tupom boli u nogama i grčevima listova, otežanim disanjem, zimicom, mučninom, povraćanjem, nelagodom u trbuhu. Sasvim je moguć pad aktivnosti kardiovaskularnog sustava. Pri pojavi takvih simptoma potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć!
Važno: sve informacije na web stranici pružene su isključivo u informativne svrhe. Prije primjene bilo kojih preporuka posavjetujte se sa stručnjakom. Ni uredništvo ni autori ne snose odgovornost za bilo kakvu moguću štetu prouzročenu materijalima.
