Veprina: ljekovita svojstva i kontraindikacije

Iglica (ruskus, mišji trn) – višegodišnja grmolika biljka koja pripada porodici Šparogovke. Ranije je svrstavana u zasebnu porodicu Iglice. Postoji nekoliko sorti grma. Neke se primjenjuju u narodnoj medicini, druge se koriste kao stočna hrana. Također se od ovog grma prave zelene živice, sadi se u parkovima i vrtovima. Mladi izdanci ove biljke pogodni su za jelo. Neki narodi jedu i plodove.

Kemijski sastav

Biljka ima niz pozitivnih svojstava zahvaljujući bogatom sastavu. U gornjem dijelu biljke, uključujući bobice, nalaze se sljedeći elementi:

1. Kalcij. Jedan od najvažnijih elemenata za ljudski organizam. Igra važnu ulogu u oblikovanju i održavanju koštanog tkiva u zdravom stanju. Također je važan i za zube. Osim toga, sudjeluje u procesima mišićne kontrakcije. Na primjer, grčevi mogu biti uzrokovani nedostatkom ovog elementa. Kalcij može se boriti s kolesterolom blokirajući apsorpciju zasićenih masti u crijevima.
2. Krom. Ovaj element sudjeluje u mnogim procesima u tijelu, ali najviše je njegov utjecaj primjetan na održavanju normalne razine šećera u krvi. Krom također djeluje preventivno na neke bolesti kardiovaskularnog sustava. Nedostatak kroma može uzrokovati glavobolje, probleme s vidom i poremećaj rasta.
3. Mangan. Dnevna potreba tijela za ovim elementom je mala, ali ipak postoji. Mangan je potreban za srce, a zahvaljujući ovom elementu bolje se apsorbiraju neki vitamini B skupine koji su potrebni za normalan rad probavnog sustava. Mangan također smanjuje rizik od razvoja šećerne bolesti. No u velikim količinama može donijeti više štete nego koristi.
4. Fosfor. Odgovoran je za razvoj koštanog tkiva i zubne cakline. Ovaj element osigurava normalnu funkcionalnost mišića i mentalne aktivnosti. Zbog nedostatka fosfora osoba se može osjećati umornom i slabom.
5. Kalij. Kalij sudjeluje u održavanju vodne ravnoteže u tijelu i dovodi u normalu srčani ritam. Također bolje zasićuje mozak kisikom, poboljšavajući njegov rad, koristan je kod alergija, neophodan je za normalan rad mekih tkiva, uključujući mišiće i krvne žile.
6. Željezo. Još jedan vrlo važan element za zdravlje. Željezo se nalazi u sastavu hemoglobina, sudjeluje u procesu zasićivanja tkiva organizma kisikom. Bez ovog elementa disanje na staničnoj razini je nemoguće. Također sudjeluje u metabolizmu i pomaže u izlučivanju toksina iz organizma.
7. Magnezij. Većina organa treba ovaj element. Prisutan je u mozgu, zubima, jetri, bubrezima, pa čak i mišićnom tkivu, pomaže u apsorpciji vitamina B skupine, djeluje umirujuće na živčani sustav, preporučuje se ženama kod PMS-a, sprječava rizik od pojave bolesti kardiovaskularnog sustava.
8. Silicij. Ima važnu ulogu u organizmu, poboljšava proces metabolizma, sudjeluje u jačanju krvnih žila, pomaže kod zubobolje, kao i kod želučanih tegoba, podiže imunitet i snižava razinu kolesterola u krvi.
9. Kobalt. Sudjeluje u razgradnji bjelančevina i sintezi DNK, normalizira proces metabolizma i potiče procese krvotvorbe, odgovoran je za normalan rad gušterače i regulira proizvodnju adrenalina.
10. Vitamin C. Sposoban je boriti se protiv toksina i izlučivati ih iz organizma, jača imunološki sustav i povećava zaštitne funkcije organizma protiv virusa i bakterija. Još ga nazivaju svesilnim vitaminom jer jača krvne žile, povoljno djeluje na živčani sustav i kožu.
11. Vitamin PP (nikotinska kiselina). Poboljšava cirkulaciju krvi, aktivno sudjeluje u procesima metabolizma i disanja. To je također koristan element za kožu i kosu.
12. Biljna vlakna. Sudjeluju u probavnim procesima i predstavljaju prevenciju nekih bolesti probavnog trakta.

Unatoč tako bogatom skupu korisnih elemenata, u ljekovite svrhe uglavnom se koriste korijeni. U njima su koncentrirane sljedeće tvari:

1. Saponozidi. Imaju protuupalni učinak i sposobni su uklanjati otekline, jačaju stijenke krvnih žila, ali ih pritom sužavaju, potiču razgradnju krvnih ugrušaka.
2. Heterozidi. Poboljšavaju moždane aktivnosti, povećavaju neke krvotokove, zasićuju tkiva kisikom, stoga su korisni kod depresije, glavobolja i drugih bolesti živčanog sustava.

Kako izgleda i gdje raste

Postoji nekoliko vrsta biljke koje se međusobno razlikuju po izgledu i veličini. Neke se vrste uzgajaju u vrtovima. U narodnoj medicini koristi se bodljikava veprina, koju također nazivaju pontskom. Može se uzgajati čak i u kućnim uvjetima.

Bodljikava veprina je zimzeleni grm za koji su karakteristične uspravne stabljike. Od glavne stabljike odlaze povijene grane na kojima se nalaze listovi. Visina se obično kreće u rasponu od 30–60 cm, ali ponekad može doseći 1 m. Biljka ima preobražene izdanke koji imaju oblik listova. Njihova struktura može biti matirana ili sjajna, jajolikog su oblika, zašiljeni na vrhovima.

Listovi biljke su također neobični. Odlikuju se malom veličinom i trokutastim oblikom, formiraju se na izmijenjenim izdancima. Izvana to izgleda kao da jedan mali list raste na drugom, većem.

Cvjetovi su mali, svijetloplavi, ponekad imaju nijanse ljubičaste. Njihov period cvatnje je prilično dug. Nakon što cvjetovi uvenu, formiraju se plodovi obojeni u zasićenu crvenu nijansu. Njihov promjer rijetko prelazi 10 mm. Period zrenja plodova pada na studeni i prosinac. Unutar ploda nalazi se nekoliko sjemenki.

Iglica raste u južnim regijama s toplim zimama. Susreće se na obali Crnog mora, u Turskoj, južnoj Europi, na području Krima i na Kavkazu.

Vrste

Osim bodljikave veprine, trenutno se razlikuju 4 vrste biljke, svaka se razlikuje ne samo po izgledu, nego i po području obitavanja:

1. Iglica podlisna (talijanska). Vanjski je grm sličan bodljikavoj sorti. Stabljike biljke su ravne, mogu dostići 50–60 cm dužine. Listovi su duguljasti, obojeni u zasićenu zelenu nijansu. Cvjetovi su bijeli ili blago plavkasti, pojavljuju se u veljači-ožujku. U divljini raste na obali Sredozemnog mora. Najčešće se susreće na području Sjeverne Afrike i Pirenejskom poluotoku. Raste u sjeni drveća, u vlažnom tlu.
2. Iglica podjezična. Grm s uspravnim stabljikama visine do 40 cm. Pricvjetnik se sastoji od 6 latica koje su duguljastog oblika, izvana podsjećaju na jezik. U sredini se nalazi mali cvijet ljubičaste boje. Izmijenjeni izdanci mogu dostići 2 cm širine. Razdoblje cvatnje pada na svibanj, plodonošenje traje od kolovoza do prosinca. Susreće se na području Srednje Europe, Male Azije i Balkanskog poluotoka. U Rusiji se susreće samo u južnom dijelu Krima. Raste u skupinama ili pojedinačno na mjestima s visokom vlagom u sjeni.
3. Iglica kolhidska. Ova se sorta smatra ugroženom. Biljka ima ravne, nerazgranate stabljike koje mogu dostići 4 cm širine. Listovi su mali, podsjećaju na šilo. Grm može dostići 60–70 cm visine. Cvjetovi su bijeli, smješteni u donjem dijelu. Susreće se na području Gruzije i Turske. U Rusiji se može pronaći samo na obali Crnog mora. Ova vrsta je jedinstvena po tome što cvate gotovo cijelu godinu. Prvi se cvjetovi pojavljuju u listopadu-studenom, a plodovi u ožujku. Ljeti se često opaža ponovno cvjetanje.
4. Iglica girkanska. Višegodišnja biljka s ravnim izdancima koja može dostići 40–50 cm visine. Jedan grm može se sastojati od 3 glavne stabljike i nekoliko izdanaka. Biljka je uvrštena u Crvenu knjigu kao ugrožena vrsta. Raste na području Azerbajdžana i Irana, u malim količinama se susreće u južnom dijelu Krima. Budući da grm raste u sušnim regijama, plodovi izrastu mali. Imaju zasićenu crvenu boju i sazrijevaju sredinom jeseni.

Sakupljanje i čuvanje

U ljekovite svrhe uglavnom se koriste korijeni biljke. Narodna medicina koristi za liječenje kako ukrasne sorte, tako i samonikle.

Berba korijena obavlja se u jesen. Budući da grm obično raste na vlažnim tlima, ne bi trebalo biti problema s dobivanjem ljekovite sirovine. Korijenje treba sakupljati u ograničenim količinama kako bi se izbjegla degeneracija iglice. Ako vrijeme dopušta, korijenje je bolje raširiti vani pod nadstrešnicom. Poželjno je izbjegavati suncem obasjana mjesta. U suprotnom, korijenje treba sušiti na tavanu, otvorivši prozore kako bi se osigurao pristup svježem zraku.

Gotovu sirovinu potrebno je samljeti do praškastog stanja. To nije teško učiniti. Najprije narežite korijenje na male komadiće, zatim ga propustite kroz mlinac za kavu ili stavite sitno narezani materijal u vrećicu i dobro ga istucite pomoću valjka. Pripremu treba čuvati u staklenci na suhom mjestu. Ako su ispunjeni svi uvjeti, korijen može zadržati svoja pozitivna svojstva tijekom godine dana.

Ljekovita svojstva veprine

Iglica je zauzela svoju nišu u narodnoj medicini. Koristi se za liječenje raznih bolesti.

1. Ova biljka pomaže u borbi protiv upalnih procesa u organizmu. Spojevi sadržani u biljci ne samo da mogu suzbiti upale, već i zacijeliti oštećenja koja su one uzrokovale.
2. Iglica može liječiti kroničnu vensku insuficijenciju. Kod ove bolesti vene smještene na nogama teško mogu vratiti krv prema srcu. Spojevi koji su u sastavu biljke poboljšavaju stezanje vena, čime pomažu krvi da se vrati srcu.
3. Starije osobe često se suočavaju s problemom naglog pada krvnog tlaka kada naglo ustanu iz kreveta. Istraživanja su pokazala da veprina može pomoći kod ovog problema, zahvaljujući sposobnosti sužavanja vena.
4. Hemoroidi su jedan od učestalih problema među starijim osobama. Narodna medicina uspješno primjenjuje lijekove na bazi ove biljke za liječenje hemoroida i drugih vaskularnih bolesti. Biljka se cijeni zbog sposobnosti smanjenja otečenosti i poboljšanja stezanja vena.
5. Iglica smanjuje rizik od pojave tromba i začepljenja krvnih žila. Ona može uklanjati otpadne tvari i toksine iz organizma, obnavlja ravnotežu vode i soli te poboljšava procese cirkulacije krvi.
6. Iglica je također našla široku primjenu u kozmetici. U tu svrhu koriste se i korijenje i plodovi, te se prave ekstrakti isparavanjem korisnih tvari. Biljka može potaknuti unutarstanični metabolizam, što sprječava razvoj celulita, tonizira glatke mišiće i njeguje kožu. Ekstrakt korijena često se dodaje u pripravke za njegu kože nogu.
7. Biljka često postaje sastojak kozmetičkih proizvoda za njegu kože lica. Iglica pomaže u borbi protiv tamnih mrlja ispod očiju i uklanja izbočenje masnog tkiva u donjem kapku.
8. Neki pilingi za tijelo također sadrže ekstrakt veprine. Biljka omogućuje obnavljanje elastičnosti kože, čini je glatkom i uklanja pigmentne mrlje.
9. U medicini ekstrakt iglice ulazi u sastav nekih preparata koji pomažu kod nervnih poremećaja, kardiovaskularnih bolesti i problema s organima vida.

Veprina u narodnoj medicini

Unatoč velikoj koristi biljke, u narodnoj medicini postoji ograničen broj recepata. Naime, u ljekarnama se prodaju i gotove tinkture i ekstrakti.

Kod hemoroida

U tu svrhu preporučuje se uzimanje tinkture biljke. Ona ima protuupalno svojstvo i odlikuje se sposobnošću poboljšanja kontrakcije vena.

Za njezinu pripremu potrebno je uzeti 20 g korijena samljevenog u prah i pomiješati s votkom u omjeru 1:10, zatim dobro zatvoriti i staviti stajati 4 tjedna na tamno i hladno mjesto. Gotov lijek procijediti i piti po 10 kapi razrijeđenih s vodom, tri puta dnevno prije jela.

Kod oteklina

U tu svrhu koristi se uvarak koji ima snažan diuretički učinak. Tim uvarkom stavljaju se oblozi na bolno mjesto kod varikoznih vena. Također može pomoći ženama da olakšaju stanje u razdoblju menopauze i PMS-a.

Za njegovu pripremu potrebno je 7 g praha i 200 ml kipuće vode. Korijen preliti kipućom vodom u staklenoj posudi, zatim staviti u lonac i napuniti vodom do razine tekućine u čaši. Kuhati na vodenoj kupelji 10–15 minuta. Lijek ohladiti na sobnu temperaturu, zatim procijediti. Piti po 20–30 ml tri puta dnevno prije jela. Kod proširenih vena uvarkom mazati noge nekoliko puta dnevno.

Ekstrakt iz korijena

Ekstrakt može poboljšati cirkulaciju krvi, potiče izlučivanje toksina i otpadnih tvari iz organizma. Učinkovito uklanja tamne krugove ispod očiju, poboljšava čvrstoću krvnih žila.

Prvo je potrebno pripremiti vodu. Ona mora biti čista i bez ikakvih primjesa. Može se destilirati i kod kuće. Za to je potrebno u lonac natočiti vodu, a zatim unutra staviti praznu zdjelu. Važno je odabrati posudu tako da tijekom vrenja kapljice vode ne padnu u nju. Zatim lonac poklopiti udubljenim poklopcem, a na njegovu površinu staviti led koji će hladiti destilat i poboljšati kondenzaciju. Tijekom vrenja voda će se pretvarati u čistu paru i taložiti u zdjeli. Zatim pročišćenu vodu pomiješati s glicerinom (količina glicerina ovisi o željenoj konzistenciji gotovog proizvoda i može varirati od 10 do 60%).

Zatim je potrebno pomiješati usitnjeno korijenje biljke s vodeno-glicerinskom otopinom u omjeru 1:5. Ekstrakt držati na tamnom i hladnom mjestu 14 dana. Lijek svakodnevno miješati. Čuvati u tamnoj posudi. Rok trajanja bez dodavanja konzervansa ne prelazi 21 dan. Ekstrakt se može dodavati u kozmetičke preparate ili koristiti u čistom obliku.

Vrste ljekovitih pripravaka

Vrlo često se u narodnoj medicini iglica koristi za liječenje varikoznih vena. Od korijena ove biljke pripremaju se infuzije, uvarci i tinkture.

Infuzija

Napitak ima protuupalno djelovanje. Narodni iscjelitelji preporučuju ga piti ženama kako bi se riješile neugodnih osjeta uzrokovanih predmenstrualnim sindromom. Ovaj lijek može pomoći i kod hemoroida. Iglica ublažava neugodne osjete i općenito pozitivno djeluje kod proširenih vena. Napitak također ima diuretičko djelovanje.

Za pripremu napitka potrebna je 1 žlica ljekovite sirovine i 1 litra kipuće vode. U staklenu posudu staviti prah korijena biljke, zatim preliti kipućom vodom, poklopiti i ostaviti da odstoji 3–4 sata. Zatim tekućinu procijediti kroz nekoliko slojeva gaze. Poželjno je to učiniti nekoliko puta kako u napitku ne bi ostalo praha. Piti 2–3 puta dnevno prije jela u malim porcijama.

Tinktura

Tinktura se primjenjuje kod venske insuficijencije. Može ukloniti nelagodu uzrokovanu ovom bolešću (bolovi, grčevi, otekline). Ima protuupalno djelovanje, preporučuje se piti kod hemoroida, problema s bubrezima ili žučnim mjehurom. Tinktura može pomoći kod žutice i gihta, ali u tom slučaju prvo se treba posavjetovati s liječnikom.

Priprema se 10%-tna tinktura od praha korijena iglice. Potrebno je 50 g sirovine i 0,5 l votke ili 40%-tnog alkohola. Korijen biljke preliti votkom u staklenoj posudi, zatim dobro zatvoriti i ostaviti da odstoji 14–20 dana, povremeno protresajući. Kad bude gotovo, procijediti kroz gustu gazu nekoliko puta i preliti u drugu staklenu posudu. Čuvati lijek u hladnjaku. Piti 10–15 kapi tri puta dnevno prije jela.

Uvarak

Primjenjuje se za liječenje oteklina, grčeva i limfnih zastoja. Narodna medicina savjetuje ženama da piju uvarak kako bi se riješile neugodnih osjeta tijekom menopauze. Uvarak ima diuretičko djelovanje. Pije se i za čišćenje organizma od toksina.

Za pripremu je potrebno 10 g praha korijena i 250 ml prokuhane vode sobne temperature. Prah usuti u lonac, preliti vodom i zagrijati do vrenja na laganoj vatri. Kuhati lijek 15–20 minuta, zatim ostaviti da se ohladi i dobro procijediti. Piti u malim porcijama tijekom dana.

Primjena u kozmetologiji

Kozmetički proizvodi na bazi iglice uspješno se primjenjuju već dugi niz godina. Biljka može učinkovito liječiti kuperozu – bolest koju karakterizira pojava proširenih kapilara na koži. Nastaje zbog poremećaja cirkulacije krvi. Učinkovitost biljke temelji se na antiseptičkom i protuupalnom djelovanju. Iglica također može uništiti bakterije. Pritom se liječenje ne svodi samo na uklanjanje simptoma, biljka može otkloniti i uzroke bolesti.

Ne treba zaboraviti sposobnost iglice da se bori protiv celulita. Biljka aktivira cirkulaciju krvi, poboljšava metaboličke procese i potiče regeneraciju stanica. To također pomaže u uspješnoj borbi protiv strija.

Za poboljšanje stanja kože može se koristiti biljni ekstrakt. U ljekarnama se prodaju gotovi, ali ga možete napraviti sami. Ekstrakt je dvije vrste:

1. Macerat. U prijevodu s latinskog znači "namočen". Dobiva se namakanjem biljke u tekućini (voda, alkohol, ulje).
2. Infuz. To je proces izvlačenja korisnih tvari iz biljke pomoću tekućine.

Drugi se način primjenjuje češće od ostalih. Za pripremu ekstrakta bit će potrebne bobice ili korijenje biljke. Ponekad se koriste i cvjetovi. Zatim zagrijte tekućinu (ne dovodeći do vrenja) i uspite sirovinu, zatim ostavite da odstoji nekoliko sati. Potom infuz procijedite i čuvajte u bocama. Može se dodavati u kremu ili šampon.

Također se u kozmetiku mogu dodavati svježe bobice. Za to ih je potrebno oguliti, izvaditi sjemenke, zatim zgnječiti u kašu i dodavati u kremu za ruke, noge ili lice. Tom kremom možete mazati područje oko očiju.

Kod težine u nogama, proširenih vena i drugih problema bit će potreban ekstrakt iz korijena veprine. Može se koristiti kao samostalno sredstvo, stavljajući obloge na bolno mjesto, ili u kombinaciji s kremom za noge. Pritom je potrebno miješati ekstrakt s kremom kako bi se zadržala pomalo gusta konzistencija.

Narodni iscjelitelji savjetuju mazanje područja kože oko očiju sokom svježih bobica. One se također mogu jesti.

Ekstrakt se uspješno primjenjuje i u borbi protiv celulita. Za to je potrebno mazati problematična mjesta ekstraktom iz korijena biljke na vodenoj bazi.

Uzgoj u kućnim uvjetima

Postoje spominjanja da je veprina rasla na planeti još prije ledenog doba. Danas ova biljka nije vrlo rasprostranjena, neke su vrste čak proglašene ugroženima, ali se ipak može naći ne samo u vrtovima, već i u stanovima.

Veprinu se može uzgojiti kao grm ili kao minijaturno stablo. U svakom slučaju ostat će lijepa i privlačna biljka. Ne zahtijeva posebnu njegu, s time se može nositi i početnik vrtlar. U ožujku biljka počinje intenzivno rasti, stoga je važno osigurati sve uvjete u tom razdoblju. Prvo, svakih 20 dana potrebno je unositi mineralna gnojiva koja se koriste za cvjetnice. Drugo, osigurati redovito zalijevanje. Od ispunjavanja tih zahtjeva ovisi kakvi će biti izdanci.

Tijekom rukovanja veprinom treba biti oprezan kako se ne bi oštetili mladi izdanci, inače će njihov rast stati i nastaviti se tek sljedeće godine.

Biljku u sobi možete smjestiti gotovo bilo gdje, u hlad ili na osvijetljeno mjesto. Pritom je treba zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti. Zbog toga u prirodi biljke ugibaju. Obično rastu u sjeni drveća, a pri sječi šuma ugibaju pod sunčevim zrakama.

Ljeti lonac s veprinom treba staviti na sjeverni prozor, a zimi na južni.

Nema posebnih zahtjeva za vlažnošću zraka. Jednako dobro raste i u vlažnom i u suhom zraku. Ipak, ljeti se preporučuje lagano prskanje grma raspršivačem. Poželjno je obaviti ovaj postupak barem jednom tjedno.

Potrebna temperatura ovisi o godišnjem dobu. Kada je vani toplo vrijeme, temperatura u prostoriji treba biti između 19 i 24 stupnja topline. Zimi su vrijednosti nešto niže – 13–16 stupnjeva.

Obilno zalijevanje potrebno je samo u proljeće kada rastu izbojci. Tijekom ostatka godine dovoljno je dodavati vodu kada se zemlja počne sušiti.

Kada grmu postane tijesno u loncu, preporučuje se presađivanje u dublju posudu. Grmu se može dati punoća ako ga se posadi u široku posudu. To će omogućiti da novi izbojci izrastu iz korijena. Iglicu se može saditi u bilo koju zemlju, osim glinene. Još jedan zahtjev za tlo je da ne smije biti previše zbijeno, inače će se na površini nakupljati puno vode.

Pri uzgoju u vrtu iglicu mogu napadati različiti štetnici. Pri otkrivanju bilo kakvih tragova njihove prisutnosti potrebno je obraditi biljku. Pritom dobro pomaže tinktura češnjaka. Da biste je pripremili, potrebno je usitniti 2 glavice češnjaka, staviti ih u hermetički zatvorenu posudu i preliti s 1 litre vode. Tinkturu ostaviti da odstoji 5 dana, nakon čega je dodatno pomiješati s 1 litre vode. Također se mogu koristiti posebni biološki pripravci.

Kontraindikacije za primjenu

Iglica se uspješno primjenjuje u narodnoj i tradicionalnoj medicini. To je nevjerojatno korisna biljka koja nije lišena ni kontraindikacija. Zbog sposobnosti sužavanja krvnih žila ne preporučuje se uzimanje kod hipertenzije. Također je zabranjena upotreba tijekom trudnoće i dojenja. Djeci također nije poželjno uzimati ovu biljku.

Iglica ima protuupalna svojstva, ali se ne savjetuje uzimanje kod upalnih procesa mokraćnog sustava.

U slučaju venske stagnacije potrebno je obavezno konzultirati se s liječnikom. Čak i bez ovih zdravstvenih problema, ipak se preporučuje savjetovanje s liječnikom prije uzimanja lijekova na bazi ove biljke. U nekim slučajevima može se primijetiti individualna netolerancija na neke komponente ili alergijska reakcija. Prije uzimanja lijekova od ovog grma, potrebno je provjeriti odsutnost alergije nanošenjem male količine izvarka ili tinkture na kožu.

U slučaju predoziranja iglicom mogu se pojaviti simptomi trovanja, uključujući mučninu, povraćanje i proljev. U tom slučaju potrebno je uzeti aktivni ugljen u dozi od 1 tablete na 10 kg tjelesne težine.

To nije samo korisna biljka, već i lijep dekorativni element. Vrtlari i dizajneri cijene iglicu zbog sposobnosti dugog cvjetanja. Ona daje prostoriji ili vrtu nevjerojatan izgled, a uzgoj nije zahtjevan. Osim toga, donosi plodove u obliku korisnih bobica. Mnoge kozmetičke tvrtke koriste ekstrakt biljke kao sastojak u nekim pripravcima. Na primjer, L’Oreal dodaje iglicu u kremu za lice.

Fotografija iglice