Kako brzo i bez suza očistiti hren

Svaki sam poštovanja vrijedan vrtlar na svom imanju drži barem jednu veliku, raširenu i privlačnu biljku hrena, bez čijih listova ne konzervira ni jednu staklenku krastavaca ili rajčica za zimu. No često tu njegova upotreba i završava – samo u kućnom konzerviranju. Iako hren kao začin – posebno uz hladetinu – vole gotovo svi, malo tko se upušta u pripremu korijena jer se obično misli da je taj proces i dugotrajan i mukotrpan, a zbog mirisa hrena još i suzav. Naime, biljka sadrži eterično ulje koje nadražuje gotovo sve sluznice – nos, oči i usnu šupljinu. Zbog tog eteričnog ulja dolazi i do grebanja u nosu, suza i nevoljkosti za bavljenje preradom hrena.

Zapravo, ako se posla primite pametno i upotrijebite metode koje su razvili iskusni, stari vrtlari, pripremiti ukusan, ljuti začin za zimu neće biti tako teško.

Važno je znati da su za suzavac začin najbolji korijeni iskopani u rujnu. U njima je nakupljena maksimalna količina hranjivih tvari, minerala i vitamina, a osim toga, u ovo doba godine hren je posebno „ljut“. Prednost treba dati ne premalim i tankim korijenima: idealni su oni duljine najmanje 30 cm i debljine od 3 do 6 cm. Tanje i kraće je bolje zakopati natrag u gredicu neka rastu dalje iduće godine.

Treba li guliti korijen hrena od kore

Iskopani iz zemlje korijen može biti bijeli, za koji se čini da mu nije potrebno uklanjanje kožice, ili žućkastosmeđi. Zapravo je i bijela kožica tvrda i gruba, a što je žuća ili čak smeđa, to je grublja. To nije važno ako planirate osušiti proizvod i samljeti ga u prah. No u hrenu ribanom na ribež ili mljevenom u mlincu naći će se njezina vlakna koja je teško sažvakati.

Osim toga, ako hren nije iskopan u vlastitom vrtu, nego kupljen na tržnici, teško je saznati u kakvim je uvjetima rastao. Možda su na njega dospjeli pesticidi ili herbicidi, a oni se obično nakupljaju upravo u kori. Stoga je prije obrade korijena obavezno treba odrezati.

Kod mladih i tankih korijena kožica još nije dostigla prezrelo stanje i ostala je svjetlija, mekša, a nije ni stigla nakupiti kemijske tvari, pa je zbog uštede vremena dopušteno ostaviti je. Ona neće negativno utjecati na potrošačka svojstva konačnog proizvoda od hrena.

Priprema proizvoda za čišćenje

Da bi hren postao čvršći, kako bi se s njega lakše uklonila prljavština i sam korijen lakše očistio, potrebno ga je namočiti u hladnu vodu. Za svježi, tek iskopani korijen dovoljno je 5 do 6 sati takvih 'vodnih tretmana', a za povrće koje je nakon iskopavanja ležalo u hladnjaku i malo uvenulo, trebat će mnogo više vremena – od 3 do 7 dana, pri čemu vodu treba mijenjati svakodnevno.

Prionule blato i pijesak s korjenčića treba oprati četkom, pažljivo čisteći sve udubine, zadebljanja i čvoriće. Ako postoje posebne tvrde hrapave rukavice za čišćenje mladog krumpira – može se njima struganjem ukloniti prljavština.

Prati hren prikladno je u lavoru s čistom hladnom vodom, nakon čega će trebati samo isprati korijenje tekućom vodom.

Ako se odlučite obrađivati hren na okućnici i u kućanstvu imate mini perilicu za automobile, pranje korijena bit će brzo i jednostavno. Treba staviti korijenje u veliko cjedilo ili sito i uključiti uređaj. Snažan mlaz vode oborit će sva zrnca pijeska koja su se zalijepila za povrće.

Kako bi se olakšalo kasnije guljenje, korjenčiće hrena nakon pranja možete lagano zamrznuti. Oprane i papirnatim ručnicima osušene korijene rasporedite u plastične vrećice, čvrsto zavežite i stavite na jedan i pol do dva sata u zamrzivač. Kožica će se smrznuti i lako će se skidati s mesa. Osim toga, nakon zamrzavanja hren manje iritira sluznicu i ne izaziva tako jako suzenje.

Kako očistiti hren u kućnim uvjetima

Za čišćenje hrena prikladno je nekoliko kuhinjskih alata: možete upotrijebiti nož, gulilicu za povrće, metalnu ribež i tvrdu metalnu spužvicu – onu kojom se peru zagorjele tave.

Poznato je da hren ispušta jake eterične tvari koje izazivaju obilno suzenje tijekom rezanja ili čišćenja. Ako vrijeme dopušta, bolje je čistiti korijenje vani – tada će vjetar odnositi etere u stranu, a oči se neće tako jako nadraživati.

Neke iskusne domaćice tijekom rada s hrenom stavljaju masku ili naočale za ronjenje, ako ih imaju u kući, što suzenje svodi gotovo na nulu – čak i u skučenim uvjetima male kuhinje. No, ako nema maske ili naočala, nužno je otvoriti prozor i postaviti ventilator pored sebe kako bi strujom zraka otjeravao eterične tvari prema otvorenom prozoru. Nos i usta ipak je bolje prekriti medicinskom maskom ili jednostavno vezati maramom ili pamučnim šalom kako bi se smanjio utjecaj eteričnih ulja na dišne putove.

Ako se čisti nožem, treba paziti da bude vrlo oštar, tada će se kora lako skidati. Bolje je ako su pri ruci dva oštra noža: mali za rezanje kožice i izrezivanje čvorića, a veliki za odrezivanje uvelih ili pokvarenih vrhova. Princip čišćenja hrena ne razlikuje se od mrkve.

Krupne komade korijena trebate prerezati poprijeko – ili na pola ili na tri dijela, kako bi ih bilo udobno držati u rukama. Pritom ne pokušavajte odrezati širu traku, jer će se zajedno s korom neminovno odrezati i tijelo korijena. Bolje je skidati koricu u tankim trakama, pazeći da ne dodirnete unutarnji bijeli sloj.

Ova metoda je zgodna jer se hren može očistiti prilično brzo i uredno, okolni namještaj ostaje čist jer korica ne odlijeće ispod noža. No, zbog toga što je nož vrlo oštar, morate biti iznimno pažljivi, jer uvijek postoji opasnost od posjekotina.

Nije teško oguliti hren i gulicom za povrće – onom koja se obično koristi za guljenje mrkve ili krumpira. Ovom metodom posao se obavlja nešto sporije nego nožem, ali je sasvim udobno. Otpada je minimalno, a skinuta korica ne odlijeće daleko.

Ako ima nekoliko korijena, mladi su i približno iste dužine i debljine, možete ubrzati proces tako da ih položite na dasku za rezanje paralelno jedan uz drugi i, čvrsto ih pritegnuvši, gulite ih istovremeno. Naravno, savršen rezultat se tako ne može postići, ali veći dio povrća bit će oguljen prilično brzo, nakon čega samo trebate pregledati svaki korijen i nožem ili istom gulicom ukloniti one dijelove kore koji nisu popustili prvi put. Pri takvoj 'brzinskoj' obradi povrća postoji opasnost od ozljede prstiju, stoga ne smijete biti rastreseni i morate se pridržavati sigurnosnih mjera.

Obična metalna ribež za mrkvu također je prikladna za uklanjanje kore s hrena, ali je njome bolje čistiti korijenje koje nije preraslo, već ono čija je korica mekana i nježna, koja još nije stigla očvrsnuti.

Oprane korijene trebate položiti na dasku za rezanje i, pridržavajući ih jednom rukom, drugom pažljivo, bez jakog pritiska, laganim, mekim, sporim i glatkim pokretima trljati hren u smjeru gotovo paralelnom njegovoj površini. Trebate uzeti ribež s najmanjim rupicama.

Nedostaci ove metode, naravno, postoje. Prvo, nije baš ekonomična, jer se zajedno s koricom može izbrisati i dio samog tijela korijena. Drugo, ribežom nećete moći u potpunosti ukloniti koru, morat ćete doraditi neočišćena mjesta nožem. I treće, morate paziti da ne ozlijedite ruke, što se često događa pri radu s ribežom.

Za čišćenje hrena možete koristiti metalnu spužvicu za posuđe. Naravno, ta spužvica neće ukloniti debelu grubu smećkastu koru sa starijih korijena, ali s mladim korijenjem će se sasvim nositi.

Za pripremu hrena bolje je kupiti novu spužvicu, jer se na korištenim kuhinjskim spužvama obično nakuplja nevjerojatna količina mikroba. Ako je niste uspjeli kupiti, morat ćete se potruditi da operete već korištenu, zatim je namočiti u vodu i, dodavši sodu bikarbonu, prokuhati. Tako sterilizirani alat bit će prikladan za daljnju upotrebu.

Hren čistite tako da lijevom rukom držite korijen, a desnom rukom sigurnim, brzim i oštrim pokretima pomičite trljač odozdo prema gore i odozgo prema dolje, ne odvajajući ga od površine korijena. Sam korijenčić polako okrećite oko vlastite osi kako bi sve njegove strane bile obrađene trljačem. Ovu proceduru najlakše ćete provesti pod mlazom hladne vode.

Tako očistite korijenčiće jedan za drugim, a zatim, naoružani malim oštrim nožem, uklonite preostale neodrezane dijelove kore. Najbolje je na ovaj način čistiti ravne korijenčiće na kojima ima minimalno čvorova, ogranaka i udubina.

Prednost ove metode čišćenja jest što je sigurna od ozljeda te gotovo bez otpada: ako pažljivo pratite proces i ne pretjerujete s trljanjem istog mjesta više puta, tada se skida samo tanki sloj kožice.

Čime oprati ruke nakon obrade hrena

Prljave ruke nakon obrade hrena nećete moći oprati ni običnom vodom, pa čak ni običnim toaletnim sapunom. Prljavština i sok hrena ne samo da boje dlanove u tamnu boju, već se urezuju u sve pukotine na koži. Ipak, dovesti ruke u red je jednostavno.

Prvi način je pomoću limuna. Ovo voće uvijek priskače u pomoć kada trebate vratiti nekadašnji uredan izgled rukama nakon rada sa zemljom, čišćenja gljiva ili odlaska u šumu po borovnice.

Trebat će vam samo jedan krug limuna debljine otprilike 1 cm, kojim ćete, lagano stišćući da ispusti sok, trljati dlanove. Kada koža posvijetli, možete posvetiti pažnju noktima: uronite ih u limunovu pulpu otprilike na minutu. Zatim ćete samo isprati ruke hladnom vodom i nanijeti hidratantnu kremu, najbolje onu koja u sastavu ima glicerin.

Ako limuna nema kod kuće, možete upotrijebiti stolni 9%-tni ocat: protrljajte ruke vatom namočenom u kiseloj tekućini, a zatim temeljito protrljajte nokte. Ova metoda je nešto dugotrajnija od prethodne. I teško da ćete postići tako savršen rezultat kao s limunom.

Neke domaćice dovode ruke u red pomoću kupki s amonijakom i vodikovim peroksidom. Ova metoda je osobito dobra za žene koje na rukama imaju pukotine, posjekotine ili druge ranice, zbog kojih je nepoželjno koristiti limun ili ocat kako bi se izbjegao osjećaj štipanja i peckanja. Ali nije prikladna za dame koje kategorički ne podnose miris amonijaka. Osim toga, pri korištenju ove metode morate biti na oprezu i truditi se ne udisati pare smjese jer nisu zdrave.

Uzmite 2 čaše vode – vrlo tople, gotovo vruće, u njoj otopite 3 žlice deterdženta za pranje posuđa, dodajte jednu žličicu amonijaka i jednu desertnu žlicu (ili 2 žličice) vodikovog peroksida. Promiješajte otopinu, uronite u nju ruke otprilike pet do sedam minuta, a zatim očistite dlanove i nokte mekom četkom.

U slučaju da su tamne mrlje još negdje ostale, dodatno ih utrljajte vatom natopljenom vodikovim peroksidom, nakon čega operite ruke tekućom toplom vodom i nanesite hranjivu ili umirujuću kremu s glicerinom.

Možete ne dodavati amonijak u otopinu; isparavanja će u tom slučaju biti potpuno bezopasna, ali tada morate biti spremni na to da se ruke neće oprati do kraja.

Ali ako se bavite preradom hrena u gumenim ili silikonskim kućanskim rukavicama, možete održati ruke čistima, i tada se nećete morati brinuti kako ih oprati. Inače, rukavice će vas također zaštititi od mogućih alergijskih reakcija na hren i njegovog iritirajućeg djelovanja na nježnu kožu ruku.