Melasa: što je to, korisna svojstva i kontraindikacije

O štetnosti šećera zna gotovo svaki stanovnik našeg planeta. I sve više ljudi razmišlja o tome čime ga mogu zamijeniti. Na tom tragu patoka dobiva sve veću popularnost, tim više što u svom sastavu sadrži korisne vitamine i minerale.

Patoka: što je to, kako izgleda i kakvog je okusa

Kada se proizvode šećer i škrob, nastaje nusproizvod u obliku slatkog sirupa. Upravo se on naziva patokom. Njegov znanstveni naziv je dekstrinmaltaza ili maltodekstrin. Dobiva se kao rezultat razgradnje škroba enzimskim ili kiselinskim putem. Ako se proces odvija u vodi, tada su prisutna oba stadija.

U svakodnevnom životu se ponekad patokom nazivaju i druge vrste sirupa koje nemaju veze sa škrobom, iako je to netočno.

Kako izgleda

Pravi proizvod ima gustu ljepljivu konzistenciju, pomalo nalik medu. Sirup je ljepljiv i potezat će se za žlicom ako ga se pokuša zahvatiti iz posude. Boja izravno ovisi o vrsti patoke.

Kakvog je okusa

Patoka je po okusu slatka s gorkastim priokusom, stoga se ne sviđa svakome. Prema GOST-u ne smije imati popratne okuse koji nisu karakteristični za ovaj proizvod.

Vrste

Patoku se može podijeliti na vrste prema nekoliko kriterija.

Prema sirovini koja se koristila za njezinu proizvodnju:

1. Škrobna. Proizvod ima svijetlu boju. Dobiva se iz krumpirovog, kukuruznog, pšeničnog, raženog, ječmenog, sirakova, tapiokinog škroba.
2. Melasa. Crna patoka. To je nusproizvod prerade šećerne trske ili šećerne repe. Naziv potječe od portugalske riječi «melako», što u prijevodu znači med.

Prema razini sadržanih ugljikohidrata u postotnom omjeru u škrobnoj patoci:

1. Karamelna (od 36 do 44%). Bezbojan ili svijetložuti sirup bez mirisa. Za proizvodnju se koristi kukuruzni ili krumpirov škrob koji se razgrađuje i zaslađuje. Na području Sovjetskog Saveza ova je vrsta patoke bila jedina koja se proizvodila u prehrambenoj industriji.
2. Maltozna (više od 37%). Ima smeđkastu nijansu i slatkast sladni okus. Koristi se u kulinarstvu i za kuhanje piva. Proizvodni proces ne podrazumijeva korištenje kemijskih kiselina i katalizatora, stoga melasa dugo ostaje viskozna i ne kristalizira. Najjeftinija je zamjena za šećer.
3. Visokooslađena (više od 43%). Proizvod ima visoku viskoznost, gustoću, bez mirisa. Najčešće je bezbojan, ali ponekad može biti žućkaste nijanse. Ima veći stupanj slatkoće.
4. Niskooslađena (od 26 do 35%). Glavni zahtjev u proizvodnji ove melase je nizak postotak glukoze (ne više od 10%). Koristi se u kulinarstvu, za proizvodnju građevinskih materijala, u metalurgiji za mješavine za oblikovanje.

Tehnologija proizvodnje

Proizvodnja melase u prehrambenoj industriji uključuje nekoliko faza koje zahtijevaju strogo pridržavanje tehnoloških normi kako bi proizvod bio kvalitetan. Proizvod mora odgovarati međunarodnom standardu GOST 33917-2016, koji je uveden na snagu kao nacionalni standard Ruske Federacije od 01.01.2018. godine.

1. Prva faza uključuje pripremu škroba za obradu. Odabire se sirovina koja ne sadrži strane primjese. Škrob se istiskuje iz vode i suši, raširen u tankom sloju na velikim listovima u dobro prozračenoj prostoriji.
2. Druga faza. Za proces hidrolize škroba potrebna je temperatura od 140–150°C. Ulogu katalizatora ima solna kiselina. Od suhog praha izrađuje se škrobno mlijeko. O njegovoj koncentraciji ovisi konačni proizvod. Na primjer, od 40-postotnog se dobiva visokooslađena melasa, dok je za običnu dovoljno samo 25%. Dolazi do razgradnje škroba na produkte hidrolize.
3. Treća faza. Osladivanje (saharifikacija). Ovaj proces traje samo nekoliko minuta i izvodi se u posebnim uređajima gdje se zagrijavanje, želatinizacija i osladivanje odvijaju ravnomjerno. Glukozidne veze se kidaju i na njih se veže voda. Kontrola završetka procesa provodi se pomoću jodnih proba. Nakon dodavanja hidrolizata, otopina joda ne smije promijeniti boju. Zatim se sirup u isparivaču hladi i usmjerava na neutralizaciju.
4. Četvrta faza. Neutralizacija se provodi sodom i provjerava se prema pH vrijednosti sirupa.
5. Peta faza. Filtracija melase od stranih primjesa iz škroba i onih nastalih tijekom neutralizacije. Ovaj se postupak obavlja na separatoru centrifugalnog djelovanja pri temperaturi od 80–90°C. Nakon toga sirup mora ostati bistar. Njegova nijansa ovisit će o izvornoj sirovini, a zasićenost boje o čistoći škroba, načinu hidrolize i uvjetima neutralizacije.
6. Šesta faza. Izbojavanje filtriranog sirupa adsorbenima. Cilj ovog postupka je potpuno uklanjanje boje, stranih mirisa, uklanjanje primjesa i smanjenje kiselosti. Kao adsorbenti koriste se aktivni ugljen i ionsko-izmjenjivačke smole.
7. Sedma faza. Zgušnjavanje sirupa. Nakon svih faza, patoka ima tekući (koncentracija 35-40%) oblik. Ukuha se do gušće (55-57%) konzistencije. Za to se koriste vakuum-isparični aparati.
8. Osma faza. Isparavanje patoke. Da bi se dobio proizvod visoke kvalitete, razina suhe tvari u sirupu mora biti najmanje 78%. U tu svrhu, pročišćeni gusti sirup ponovno se stavlja u vakuum-isparični aparat i isparava na temperaturi koja ne prelazi 60 °C najmanje jedan sat.
9. Deveta faza. Hlađenje. Budući da pri gustoj konzistenciji patoka prirodno hladi sporo, što oduzima puno vremena i dovodi do stvaranja boje, nastoji se brzo ohladiti na 45 °C. Za to se koristi izmjenjivač topline, u čijem se središtu nalazi cirkulacijska cijev i mješalica. Patoka prolazeći kroz cijevi zavojnice hladi se i dospijeva u poseban spremnik.

Nakon toga, gotov proizvod se pakira i pušta u prodaju. Rok trajanja patoke proizvedene ovom tehnologijom iznosi 12 mjeseci.

Po čemu se patoka razlikuje

Iako se patokom zamjenjuju neki proizvodi u receptima, ona ima svoje razlike.

Od šećera

Patoka je nusproizvod proizvodnje šećera i škroba. Od šećerne repe i trske dobiva se melasa. Okus sirupa znatno je slađi u usporedbi s rafiniranim šećerom. Istodobno je korisniji jer sadrži razne minerale i vitamine.

Upotreba patoke omogućuje da se džemovi i pekmezi ne zašećeruju, pojačava voćni ili bobičasti miris proizvoda. Sprječava brzo ustajivanje konditorskih proizvoda.

Od meda

Najvažnija razlika leži u tome što med proizvode pčele. To je prirodni proizvod s jako izraženim cvjetnim mirisom. Da bi se dobila patoka, potrebno je dosta rada.

Iako patoka po konzistenciji podsjeća na mladi med, ipak se mogu razlikovati. Pčelarski proizvod je viskozniji. Ako ga zahvatite žlicom, on će kapati u velikim kapima, dok će gusti sirup teći kao nit. Okus patoke daje šećerne note, dok se nakon konzumacije meda takav osjećaj ne javlja. Izvana, drugi (med) bi trebao biti prozirniji od proizvoda hidrolize škroba. Još jedan način da ih razlikujete je da utrljate proizvod u nadlanicu. Kapljica meda brzo se potpuno upije, dok nakon patoke ostaje ljepljivi trag.

Od melase

Melasa, za razliku od škrobne patoke, je nusproizvod u proizvodnji granuliranog šećera. Smatra se stočnim dodatkom. Sirup ima tamnosmeđu boju i osebujan miris. Otpad od prerade šećerne repe nije jestiv za ljude, dok je melasa od trske prehrambeni dodatak (u Americi i Kanadi koristi se u kulinarstvu).

Glavna razlika u odnosu na škrobnu patoku je boja i miris. Pritom se crna smatra korisnijom.

Od kvasnog susla

Kvasni slad, kao i melasa, predstavlja viskoznu gustu tekućinu. No za razliku od potonje, tamnosmeđe je boje i okusom podsjeća na kiselkasto-slatko. Priprema se od djelomično proklijanih i osušenih zrna žitarica.

Sastav i kalorijska vrijednost

Melasa služi kao izvrsna zamjena za šećer, jer za razliku od njega sadrži tvari korisne za ljudsko zdravlje.

Vitamini:

• tiamin (B1);
• riboflavin (B2);
• kolin (B4);
• pantotenska kiselina (B5);
• piridoksin (B6);
• nikotinska kiselina (B3).

Makroelementi:

• kalij;
• kalcij;
• magnezij;
• natrij;
• fosfor.

Mikroelementi:

• željezo;
• mangan;
• bakar;
• selen;
• cink.

Probavljivi ugljikohidrati:

• mono- i disaharidi;
• glukoza;
• saharoza;
• fruktoza.

Zasićene masne kiseline, mononezasićene, polinezasićene kiseline.

Energetska vrijednost proizvoda iznosi 290 kcal na 100 g, koje se uglavnom sastoje od ugljikohidrata.

Čime je patoka korisna

Karamelna

Takva vrsta melase najuobičajenija je na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Domaćice je najčešće koriste za pečenje i pri preradi voća i bobica.

Karamelna melasa sadrži fruktozu, maltozu, glukozu, dekstrine, bjelančevine, enzime, masti, vitamine B skupine te takve mineralne elemente poput fosfora, željeza, natrija, kalija, kalcija, magnezija.

Neobičan način primjene ovog proizvoda su maske za kosu koje su žene samostalno izrađivale još u prošlom stoljeću. Za to su melasu razrjeđivale s vodom u jednakim dijelovima i nanosile na glavu. Smatralo se da to potiče rast kose i usporava pojavu sijedih vlasi. Ista takva maska za lice poboljšava boju kože i usporava starenje.

Bijela

Bijelu melasu najčešće koriste za pripremu sirupa. Smatra se jednom od najboljih zamjena za šećer, iako joj je sirovina upravo rafinirani šećer. Pritom energetska vrijednost proizvoda iako postaje manja, ipak ostaje na visokoj razini.

Velika prednost ove melase je to što ju je dovoljno lako pripremiti kod kuće. Iako će korist od ovog proizvoda biti manja nego pri korištenju drugih vrsta ovog sirupa.

Crna

Crna melasa smatra se najkorisnijom od svih.

1. Sadrži u svom sastavu bakar i potrebne mikroelemente koji pomažu obnoviti oštećenu kosu, poboljšati strukturu noktiju pri njihovoj lomljivosti te blagotvorno djeluje na kožu.
2. Umjeren glikemijski indeks omogućava da je u malim dozama konzumiraju osobe koje pate od dijabetesa tipa 2. Niska kalorijska vrijednost proizvoda omogućava dodavanje crne melase u napitke tijekom dijete za mršavljenje.
3. Kod zatvora se ovaj proizvod preporučuje kao prirodni laksativ. Uz redovitu uporabu, pomoći će normalizirati rad crijeva kako bi se u budućnosti izbjegli slični problemi.
4. Dvije čajne žličice sirupa dnevno preporučuje se konzumirati trudnicama i osobama s anemijom. Visok sadržaj željeza u crnoj melasi omogućava održavanje razine hemoglobina u normi.
5. Idealan omjer kalcija i magnezija potiče njegovu apsorpciju u ljudskom organizmu. To služi kao prevencija od osteoporoze, jača koštani kostur.
6. Mangan pomaže u proizvodnji energije iz bjelančevina i ugljikohidrata koji dolaze hranom. Kalij blagotvorno djeluje na ljudski živčani sustav, vitamin B6 je skladište enzima i doprinosi normalizaciji metabolizma.
7. Crnu melasu najbolje je koristiti kao dodatak napitcima. Dvije čajne žličice sirupa možete razrijediti običnom vrućom vodom. Popijena ujutro na prazan želudac, dat će vam energiju za cijeli dan.

Škrobna

Ova vrsta melase uglavnom se koristi u konditorskoj proizvodnji kao sladilo i antikristalizator.

Prema opažanjima znanstvenika, glukozni sirup je najoptimalniji kao zamjena za šećer u ljudskoj prehrani. Smanjuje kalorijsku vrijednost gotovih jela, daje im dodatna korisna svojstva i produžava rok trajanja konditorskih proizvoda bez štete po zdravlje.

Zahvaljujući primjeni biokonverzije škroba, na tržištu su se pojavile melase s poboljšanim karakteristikama.

Kukuruzna

Kukuruznu melasu najčešće preporučuju u sportskoj i dijetnoj prehrani. Brzo probavljivi ugljikohidrati neizostavni su kod velikih fizičkih i mentalnih napora.

Osim toga, prisutnost vitamina, minerala i aminokiselina omogućuje:

1. Povećati imunitet i održavati otpornost organizma na sezonske virusne bolesti.
2. Ubrzati probavljivost tvari i uspostaviti njihov metabolizam u organizmu.
3. Uspostaviti rad gastrointestinalnog trakta.
4. Sirup u sastavu biskvita, kruha i drugog peciva povećava rahlost, čineći proizvode lakšima i prozračnijima.

Maltozna

Maltoza spada u jednostavne ugljikohidrate koji pomažu brzom oporavku nakon velikih energetskih gubitaka. Tijelo je lako apsorbira. Proces započinje već prije nego melasa dospije u želudac, zahvaljujući prisutnosti enzima amilaze u slini. Ovo svojstvo čini maltozu korisnijom u usporedbi s fruktozom i saharozom.

U mnoga jela koja se preporučuju na dijetama ulazi ovaj sirup: galeti, kruhovi, čvrsti keksi, muesli i drugi proizvodi.

Maltozna melasa sadrži vitamine B skupine, aminokiseline, mikroelemente kalij, cink, fosfor, magnezij i željezo.

Repina

Melasa proizvedena od šećerne repe znatno se razlikuje od trsne. Melasom se naziva samo sirup koji ostaje nakon konačne kristalizacije. Međusirupi se koriste kao dodatak hrani za stoku jer imaju neugodan okus i miris za ljude.

Domaću melasu koriste u kulinarstvu. Ona pomaže:

1. Kod bolesti gastrointestinalnog trakta.
2. Za stimulaciju rada kardiovaskularnog sustava.
3. Pomaže radu mozga, jača živčani sustav.

Trskina

Takvu melasu dobivaju kao nusproizvod pri proizvodnji trsnog šećera. Nijansa ovisi o sirovini. Boja varira od svijetlo — do tamnosmeđe. Proizvod je bio popularan u Sjedinjenim Američkim Državama do sredine 20. stoljeća. Široko se koristio ne samo u kulinarstvu, nego i u pivarstvu.

Melasa A – prvi sirup, odlikuje se visokim sadržajem šećera. Melasa B – druga melasa već ima gorak okus. Treće kuhanje čini melasu tamnom i viskoznom s jakim mirisom i malim sadržajem šećera. Melasa C se naziva Blackstrap i ima najveću koncentraciju vitamina i minerala.

Unatoč gorkom okusu, prodaje se kao dodatak prehrani tijekom dijeta. Također se koristi kao gnojivo i za stočnu hranu.

Korist patoke u stočarstvu

Krmnu melasu široko koriste u stočarstvu. U velikim farmama dodaju je u hranu za goveda, svinje, konje, ovce. Koristi se i za mamac za ribu. U privatnim gospodarstvima daju je kozama.

To je visokoenergetski proizvod koji zamjenjuje koncentriranu hranu. Stoga se doza strogo izračunava i dodaje u slamu, sijeno. Povećanje dnevne doze može dovesti do acidoze.

Nedostatak šećera u prehrani krava dovodi do gubitka masnoće mlijeka, poremećaja reproduktivnih funkcija, smanjenja prinosa mlijeka. Melasa nadoknađuje taj nedostatak. Već nakon tjedan dana korištenja ovog dodatka, prinos mlijeka povećava se u prosjeku za 10%, masnoća mlijeka raste za 0,3–0,4%. Povećava se težina novorođene teladi.

Promatranja životinja pokazala su da korištenje melase:

1. Povećava probavljivost grube hrane.
2. Proizvod je koji privlači životinje svojim okusnim svojstvima, povećava im apetit.
3. Pomaže u smanjenju stresa u trenutku prijelaza na stajski način držanja.
4. Smanjuje cijenu koštanja konačnog proizvoda.
5. Dodatni je izvor energije.
6. Poboljšava okusna svojstva kravljeg i kozjeg mlijeka.

Melasu uvode u prehranu postupno, dan za danom malo povećavajući dozu kako bi se mikroorganizmi buraga mogli prilagoditi novom sastojku. Mlijechim teladima melasa se ne daje.

Za svinje koje su u tovu koristi se melasa s velikom količinom šećera. Treba uzeti u obzir da nizak udio neproteinskog dušika dovodi do toga da životinje apsorbiraju samo 50% proteina. Za prasad ovaj dodatak prehrani služi kao dobra zamjena za laktozu, što omogućuje uštedu od oko 20% na hrani.

I pilići i odrasle kokoši rado jedu melasu. No ona je prije svega svojevrsni desert, stoga je treba davati vrlo pažljivo, pripremajući na njezinoj otopini slatku smjesu.

Krmnu melasu jedu čak i najizbirljiviji konji. Ona je izvrsna kao dodatak osnovnoj hrani, te kao 'musli' za nagrađivanje životinje.

Kao krmnu melasu koriste melasu od šećerne trske, cikle, žitarica.

U ribnjacima se melasa koristi kao mamac na mjestima gdje se lovi riba. Njezina je zadaća aktivirati apetit ribe. Smatra se da je melasa moćan prirodni atraktant.

Može li patoka pri mršavljenju

Nije svaka osoba u stanju zauvijek se odreći slatkiša, koliko god željela smršavjeti. Kako bi se ovaj proces učinio blažim i izbjegao stres, uobičajene slastice mogu se zamijeniti melasom. Ona ne sadrži masti i manje je kalorična od uobičajenog šećera. No s vremenom je bolje odreći se i tog proizvoda. U krajnjem slučaju, konzumirati ga u vrlo ograničenim količinama u prvoj polovici dana, uz povećanje tjelesne aktivnosti. Zahvaljujući niskom udjelu saharoze, tijelo će brzo preraditi kalorije u energiju.

Najbolja opcija je upotreba crne melase. Unatoč specifičnom mirisu i okusu, tijelo će dobiti slatko. No neće se moći pojesti mnogo ovog proizvoda.

Patoka i dijabetes: može li se konzumirati?

Kod dijabetesa tipa 2 melasa djeluje kao zamjena za šećer. Osobito se to odnosi na melasu. Ima nizak glikemijski indeks, učinkovito se apsorbira u tijelu i ne dovodi do naglog porasta šećera u krvi. No upotreba proizvoda mora biti ograničena na normu, na temelju izračuna 0,5–1 gram melase po 1 kilogramu težine bolesnika dnevno.

Prije konzumiranja drugih vrsta sirupa, treba proučiti njihov glikemijski indeks. Kod nekih je visok.

Šteta i kontraindikacije

Kontraindikacija za konzumaciju melase nije baš puno. Ipak, treba ih uzeti u obzir prije nego što se ovaj prehrambeni dodatak uvede u prehranu ili upotrijebi za pripremu peciva ili džema.

1. To je alergen proizvod. Stoga, ako tijelo ne podnosi sve proizvode, bolje je prvi put probati malu dozu. Ako se pojave curenje nosa, začepljenost nosa, osip, treba uzeti antihistaminik i odreći se melase.
2. Kod nekih ljudi u tijelu ima malo enzima amilaze, njima je unos maltodekstrina kontraindiciran.
3. Neke vrste sirupa imaju visok glikemijski indeks, stoga je kod dijabetesa bolje odabrati crnu melasu.
4. Proizvod ima visoku kalorijsku vrijednost, stoga, vodeći sjedilački način života, postoji rizik pretvaranja ugljikohidrata u masti. Bodybuilderima koji su na posebnoj dijeti bolje je isključiti melasu iz prehrane.
5. Stalna konzumacija melase može pojačati osjećaj gladi.
6. Kod nepravilnog rada crijeva, sirup može izazvati neugodne osjećaje u donjem dijelu trbuha, nadutost, plinove. Ako se to dogodi nakon prvog uzimanja proizvoda, treba smanjiti dozu i postupno navikavati tijelo na nepoznati proizvod.
7. Melasa otopljena u vrućoj vodi može negativno utjecati na zubnu caklinu, razarajući je i bojeći je u tamnu boju. Stoga se preporučuje piti takvu otopinu samo kroz slamku za koktele.

Kako napraviti patoku kod kuće

Repina

Da bi se dobila melasa od cikle, potrebno je pripremiti 1 srednju ciklu, 0,5 šalice vode i 6 žlica granuliranog šećera s vrhom.

Recept: pomoću sokovnika iscijediti sok iz cikle. Ako ga nemate, povrće se može naribati na ribež, dodati vode i dobro izmijesiti rukama dok voda ne postane smeđa.

Sve stisnemo kroz gazu presavijenu u nekoliko slojeva. U masu ponovo dodamo malo vode, i postupak ponovimo.

Dobiveni sok razmutimo sa šećerom i stavimo na štednjak. Nakon vrenja, smanjimo vatru i krčkamo dok ne zgusne. Obično isparavanje traje 40–50 minuta. On treba smanjiti obujam otprilike 3 puta. Pojavljuje se aroma karamele.

Gotova patoka treba izgledati kao tamnosmeđi sirup i imati okus spaljenog šećera.

Bijela

Najjednostavnije je pripremiti kod kuće bijelu patoku od rafiniranog šećera. U pravilu, sve namirnice su u svakoj kuhinji.

Trebat će 700 g šećera, 300 ml vode, 3 g sode bikarbone i 4 g limunske kiseline.

Recept: stavite na vatru vodu u posudu i zagrijte do vrenja. Nakon toga uspite kristalni šećer, neprestano miješajući. Kad sirup zavrije, dodajte limunsku kiselinu, promiješajte i ostavite smjesu da se krčka na laganoj vatri 40–45 minuta. Nakon toga, ne otvarajući poklopac, ohladite smjesu.

Razrijeđenu u malo vode sodu izlijte u ohlađenu masu i temeljito promiješajte. Sadržaj lonca treba početi pjeniti. Ako se pjena ne slegne za 10-15 minuta, potrebno je ukloniti je žlicom. Patoka je gotova.

Kako pravilno čuvati

Kupljenu patoku, proizvedenu industrijskim načinom, bolje je čuvati u istoj posudi u kojoj je prodavana. Optimalna temperatura nije viša od 12 stupnjeva Celzija. U toplijoj prostoriji proizvod će početi gubiti svoju viskoznost. Rok uporabe – 1 godina od datuma proizvodnje. Ne preporučuje se miješati u istoj staklenci patoku različitih vrsta ili od različitih proizvođača.

Patoku, pripremljenu u kućnim uvjetima, treba preliti u steriliziranu staklenu staklenku i spremiti u hladnjak ili podrum. Rok trajanja takvog proizvoda je 12 mjeseci. Razrijeđen vodom proizvod treba iskoristiti u roku dan-dva. Inače može započeti proces fermentacije.

Što se može pripremiti od patoke

Kao zamjena za šećer u pićima češće se koristi svijetla patoka. Tamna se koristi za pripremu deserta, peciva, džemova.

Torta Medovik za one koji ne jedu med

Sastojci: za tijesto treba 100 g maslaca, 200 g šećera, 3 jaja, 3 žlice patoke, 1,5 žličice praška za pecivo, 350 g brašna. Za kremu treba: 900 ml masnog vrhnja, 4 žlice šećera, limunov sok od pola limuna, 4 žlice patoke.

Receptura: na parnoj kupelji otopi se maslac, doda se šećer i sve se promiješa. Jedno po jedno razbijaju se u istu zdjelu jaja, ne prestajući miješati. Zatim se ulije patoka.

Polovinu brašna pomiješa se s praškom za pecivo i doda se ostatku smjese. Nakon toga se zdjela skine s parne kupelji i polako se usipa preostalo brašno. Gotovo tijesto se podijeli na 8 dijelova, razvalja u plosnate kolače i peče 2–3 minute. Obrežite rubove i ohladite.

Za kremu umutite kiselo vrhnje sa šećerom i dodajte limunov sok. Neprestano miješajući ulijte patoku. Gotovom kremom premažite kore i bokove torte. Odozgo pospite mrvicama koje su ostale nakon obrezivanja rubova kora.

Čime se može zamijeniti pri pečenju

Nije uvijek pri ruci melasa, a želi se isprobati novi recept. Ili je potrebna za odavno provjereno jelo kada su sastojci već pomiješani.

3/4 šalice šećera zamjenjuje 1 šalicu melase. Invertni sirup, med, javorov ili glukozni sirup zamjenjuje melasu u omjeru 1:1.

Zanimljive činjenice o patoci

S proizvodnjom melase povezana je strašna nesreća u Bostonu. Tamo je 1919. godine eksplodirao veliki spremnik vrućeg sirupa. Val užarene tekućine visok oko 4 metra sjurio se na ulicu. U kratkom vremenu 8700 kubičnih metara melase prolilo se ulicama brzinom od oko 60 km/h. Ljudi nisu stigli pobjeći i utapali su se u slatkom sirupu. Mnogi su zadobili opekline. Nakon što se melasa ohladila, cijeli gradski kvart postao je neprikladan za život. Radi uspostave reda u Boston su uvedene pomorske postrojbe američke vojske.

Prošlo je više od sto godina, ali i danas u četvrti North End zemlja natopljena slatkim proizvodom miriše na karamel.

Tvrtka je isplatila žrtvama prilično veliku svotu novca.

Fotografija melase