Šećer: korisna svojstva i kontraindikacije

Šećer je prilično kontroverzan proizvod. Njegovo dodavanje u hranu i pića čini život boljim i ljepšim, podiže raspoloženje, a sve to zahvaljujući njegovom slatkom okusu. Osim utjecaja na raspoloženje, koristi se kao pojačivač okusa i konzervans. No, u isto vrijeme, ako se konzumira u velikim količinama, šećer može djelovati kao pravi otrov za zdravlje. Stoga vrijedi pažljivo razumjeti što je ta tvar i 's čime se jede'.

Vrste šećera

Šećer se može podijeliti po nekoliko kriterija.

Prva klasifikacija dijeli šećer na sljedeće vrste – prirodni, koji je sastavni dio namirnica (npr. fruktoza u bobičastom voću i laktoza u mlijeku), i dodani – to je svima poznati rafinirani šećer, koji se dodaje u mnoge poznate napitke (Coca-Cola, koncentrirani kupovni sokovi i sl.) i peciva. Prvom vrstom šećera smatra se boljom za konzumaciju.

Druga klasifikacija nam je poznatija i ističe sljedeće vrste šećera (pogledajmo najpoznatije):

1. Granulirani šećer – kristalni šećer ili šećer od repe. Najpopularniji i najkorišteniji kod čovječanstva – gotovo 60% šećera pravi se upravo iz korijena šećerne repe.
2. Tršćanski šećer – dobiva se iz soka trske. Često ga viđamo u smeđoj boji – to je nerafinirani tršćanski šećer, ima izražen miris melase.
3. Javorov šećer – vjerojatno najstariji od svih navedenih. Još su autohtoni narodi Amerike otkrili način izdvajanja šećera iz javora, doduše, imao je tekući oblik. Danas ga zovu sirupom. Ostavljajući ga preko noći na hladnom, dobivali su 'slatki led' – sladoled. Danas se javorov šećer dobiva isparavanjem javorovog soka.
4. Palmin šećer – dobiva se iz šećerne palme i popularan je u istočnoj Aziji. Nije sličan uobičajenim bijelim kristalima. Takav šećer više podsjeća na osušenu karamelu – iste boje i ljepljive konzistencije.
5. Grožđani šećer – najpodmukliji i najštetniji za liniju od svih. Ima manje slatkoće, stoga ga je potrebno dodavati u hranu više od ostalih. Pritom kalorijska vrijednost nije manja od ostalih.
6. Sladni šećer – dobiva se iz žitarica. Rijetko ga se može pronaći u kuhinji, ali ga uvijek ima u izobilju u tvornicama piva jer sudjeluje u procesu fermentacije, ubrzava ga hraneći kvasce.
7. Kokosov šećer – dobiva se iz pulpe kokosa. Proizvodi se bez toplinske obrade.

Po čemu se šećer od šećerne trske razlikuje od bijelog

Najosnovnija razlika između trščanog šećera i običnog repinog šećera je način njihove obrade.

1. Repin šećer dobiva se finim rezanjem korijena šećerne repe, pri čemu se izdvaja sok od šećera. On se filtrira i pročišćava. Zagrijavanjem se dobivaju kristali koji se nazivaju granulirani šećer.
2. Trščani šećer ima složeniju fazu proizvodnog procesa – uključuje upotrebu koštanog polukoksa – tvari koja se dobiva karbonizacijom životinjskih kostiju. Takav sastojak pomaže izbijeliti i filtrirati šećer. Ako se ukloni iz proizvodnje, na kraju se dobije nerafinirani trščani šećer, koji je također dopušten za konzumaciju.
3. To je, uzgred, još jedna razlika – repin šećer se koristi samo u rafiniranom obliku, dok se trščani može vidjeti u trgovini čak i nepročišćen.
4. Pri konzumaciji trščanog šećera treba biti siguran da nije napravljen od GMO proizvoda, što se ne može reći za repin šećer. Kao što je poznato, konzumacija genetski modificirane hrane ima negativan utjecaj na rad jetre, bubrega i drugih organa živog organizma.

Koliko šećera se smije konzumirati dnevno

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), unos šećera ne smije prelaziti 5–6% dnevno unesenih kalorija. Ako se prevede u uobičajene brojke, to je 30 g – otprilike 6 čajnih žličica šećera. Složite se, dnevno možemo unijeti mnogo više šećera ako uzmemo u obzir njegovo dodavanje u napitke i hranu, posebno u slastice.

Za djecu je ta brojka još manja – samo 1,5–2 čajne žličice. I ako odrasli još mogu kontrolirati njegov unos, s djecom je teže. Mala djeca jako vole slatkiše, a natjerati ih da piju gorki čaj pravi je problem.

Sastav i kalorijska vrijednost

Šećer predstavlja ugljikohidrat koji se nalazi u mnogim namirnicama i koji ima 'mnogo imena'. U mlijeku je to za organizam korisna laktoza, u voću i bobičastom voću – fruktoza. Njegov sastav uključuje mnoge korisne makro- i mikroelemente – kalcij, željezo, natrij i kalij, kao i vitamine B skupine. Nerafinirani trščani šećer bogat je, osim ostalog, fosforom, cinkom i vitaminom C.

Kalorijska vrijednost šećera iznosi 400 kcal na 100 g proizvoda. Složite se, to nije mali broj, osobito ako izračunamo koliko šećera dnevno unosimo pojedući komad torte ili ispijajući šalicu slatkog čaja.

Po čemu je šećer koristan

Opća korist

Mnogi znaju o štetnosti šećera, stoga ima više pristaša njegovog negativnog djelovanja. Ali valja imati na umu i njegove pozitivne osobine koje mogu igrati važnu ulogu za zdravlje pri konzumiranju slatkiša u pravilnim količinama. Važno je i iz čega se taj šećer dobiva – prednost treba dati voću i bobicama. Šećer u tim proizvodima organizam lakše apsorbira.

Šećer, zahvaljujući svojoj visokoj kaloričnosti, izvrstan je izvor energije. Nije uzalud što ga dodaju, uz kofein, u energetska pića za budnost.

Šećer dobiven industrijskim putem potiče rad nekih ljudskih organa – primjerice jetre. Dodavanjem šećera hrani poboljšava se cirkulacija krvi u mozgu, a gušterača počinje proizvoditi inzulin koji potiče lučenje hormona sreće – serotonina.

Za žene

Ženskom spolu još će veću radost donijeti činjenica da se od šećera može napraviti velik broj pilinga i maski korisnih za kožu, koji njeguju kožu i smanjuju upale.

Za muškarce

Visok sadržaj ugljikohidrata u šećeru osigurava tijelu dodatnu energiju. Stoga proizvodi s dodatkom šećera mogu brzo dati snagu pri velikim fizičkim naporima, dajući tijelu snagu i energiju. No valja imati na umu dopuštene granice, jer se korist od šećera lako može pretvoriti u štetu.

Tijekom trudnoće

Konzumacija napitaka s dodatkom šećera od trske može smanjiti otekline i ublažiti toksikozu. Najbolje će pomoći napitak s dodatkom šećera i male količine đumbira (konzumirati ga jednom dnevno) – učinkovito smanjuje neugodne simptome trudnoće, poboljšava metabolizam i probavu.

Tijekom dojenja

Tijekom dojenja također valja zamijeniti šećer od repe šećerom od trske. Sadrži više korisnih tvari od običnog šećera, koje će se putem mlijeka prenositi na dojenče. Šećer potiče proizvodnju hormona sreće, što pomaže bržem oporavku nakon poroda.

Dopuštena doza za dojilje – 2–3 žličice.

Za djecu

Konzumacija šećera u pravilnim dozama korisna je za djecu. Brzo razlaganje ugljikohidrata i njihovo pretvaranje u energiju pružit će djeci dodatnu snagu, tim više što su u ranoj dobi vrlo pokretna. Šećer povoljno utječe na neke funkcije dječjeg organizma, od kojih je jedna poboljšanje rada mozga. Štoviše, slatki proizvod podići će djetetovo raspoloženje.

Dopuštena dnevna količina šećera za dijete – 1–2 žličice.

Pri mršavljenju

Unatoč raširenom mišljenju da potpuno isključivanje šećera iz prehrane pomaže mršavljenju, istraživanja su potvrdila i drugo. Uz konzumaciju šećera u dopuštenim količinama (30 g dnevno) osoba također može smršavjeti. Puno lošiji utjecaj na figuru imaju masti.

Čime se može zamijeniti šećer pri mršavljenju

Kada osoba počne slijediti pravilnu prehranu ili dijetu, postavlja se pitanje – može li se konzumirati šećer? Mnogi su skloni negativnom odgovoru, jer velika konzumacija šećera može dovesti do viška kilograma, a kroz njih do ozbiljnijih problema i bolesti. U današnje vrijeme postoji mnogo zamjena za šećer, sladila i tako dalje. No čak i njihovom odabiru treba pristupiti vrlo odgovorno, jer i oni mogu naštetiti zdravlju.

Postoje dvije vrste zamjena za šećer – sintetske i prirodne. Manju štetu i više koristi donijet će, naravno, prirodne, od kojih su najpopularnije fruktoza i sorbitol.

Fruktoza se u velikim količinama nalazi u voću i bobicama, liječnici je često preporučuju dijabetičarima. S obzirom na dobru probavljivost, korisno ju je konzumirati i za djecu i starije osobe, kao i za one koji vode računa o svojoj liniji, jer fruktoza ne dovodi do povećanja tjelesne težine.

Sorbitol se proizvodi od kukuruznog škroba, ali ga ima mnogo i u oskoruši (izvorno su ga izdvajali upravo iz bobica ove biljke). Kalorijska vrijednost iznosi 4 kcal/g, što se ne razlikuje od običnog šećera. Po slatkoći nije ništa lošiji od šećera, ali ga tijelo bolje apsorbira i ne dovodi do pojave viška kilograma jer nije ugljikohidrat. Također, jedna od prednosti sorbitola je činjenica da je izvrsna hranjiva podloga za korisnu crijevnu mikrofloru koja proizvodi vitamine B skupine. Sorbitol se može slobodno dodavati u pića, peciva i druge prehrambene proizvode koji zahtijevaju šećer.

Među prirodnim sladilima još se mogu istaknuti javorov sirup i proizvodi od topinambura koji posljednjih godina postaju sve popularniji – njezin se sirup također može koristiti kao zamjena za šećer. Mogu se koristiti i u pečenju jer su otporni na toplinu.

Ipak, najpopularnija i svima omiljena ostaje med, koji sadrži mnogo mikroelemenata korisnih za ljudski organizam. Upravo se on može nazvati najkorisnijom i svima dostupnom zamjenom za šećer.

Među sintetskim sladilima ističu se aspartam i ciklamat. Oni su puno slađi od šećera, pa se njihova konzumacija odvija u znatno manjim količinama. Ne utječu na brojku na vagi i ne štete zdravlju.

Šećer od šećerne trske: korist i šteta

Šećer od trske – praktički je najkorisniji od svih svojih srodnika, osobito nerafinirani smeđi. Pozitivna razlika u odnosu na šećer od repe jest činjenica da nije pročišćen i obrađen gašenim vapnom, pa sadrži više korisnih tvari.

1. Korist antioksidansa. Zahvaljujući biljnom podrijetlu, tršćani šećer bogat je antioksidansima koji se suprotstavljaju infekcijama i jačaju imunitet. Antioksidativna svojstva očituju se zahvaljujući visokom sadržaju fenolnih spojeva i flavonoida koji djeluju kao proturakovo, protuupalno, antialergijsko i antivirusno sredstvo. Antioksidansi također sprječavaju rizik od nastanka raka jer mogu utjecati na slobodne radikale. Također, razvoju raka ometaju minerali sadržani u šećeru i alkalna sredina proizvoda.
2. Podrška imunološkom sustavu čovjeka. Sadržaj kalcija, bakra, mangana, magnezija, kalija, fosfora i raznovrsne količine vitamina podržava dobro osjećanje. To djeluje protiv raka i stabilizira razinu šećera u krvi kod ljudi koji pate od groznice, čisti mokraćni sustav, srce, bubrege, mozak, oči i spolne organe, istovremeno smanjujući razinu štetnog kolesterola, kao i triglicerida u organizmu. Proizvod osigurava olakšanje kod raznih bolesti. Šećerna trska sama po sebi sadrži veliku količinu vitamina B skupine, anorganskih soli i organskih kiselina, poput fumarne, jantarne, limunske i jabučne kiseline.
3. Sigurni energetski dodatak. Konzumacija napitaka s njegovim dodatkom i s nekoliko kapi limuna osigurava energiju za cijeli dan zahvaljujući visokoj kalorijskoj vrijednosti.
4. Uklanjanje problema s kožom. Alfa-hidroksi kiselina, koja se nalazi u proizvodima od šećerne trske, korisna je za kožu. Tvar sprječava pojavu prištića, smanjuje upalu već postojećih, vlaži kožu i sprječava starenje. Stoga su maske od tršćanog šećera vrlo korisne.
5. Zdravlje zuba. Za razliku od ostalih šećera, tršćani ne utječe na pojavu karijesa. Sadržaj velike količine minerala u njemu i proizvodima od njega sprječava propadanje zuba, a također ograničava probleme s neugodnim zadahom iz usta.

Ali ne treba zaboraviti ni na njegovu štetu. Naime, u velikim količinama tršćani šećer dovodi do dijabetesa, a ponekad i do hipertenzije. Stoga ga je potrebno konzumirati u umjerenim količinama i ne zaboraviti na moguću štetu.

Korist i šteta kokosovog šećera

Kokosov šećer proizvodi se s minimalnom termičkom obradom, zbog čega zadržava sva svoja korisna svojstva i tvari. Takav proizvod sadrži vitamine B skupine, cink, željezo, kalij, magnezij te korisne aminokiseline i antioksidanse. Manje je štetan za figuru i zdravlje od šećera od repe. Razlog tome je niska razina glikemijskog indeksa koji ukazuje na brzinu razgradnje šećera u krvi i njegovog pretvaranja u glukozu. Pri brzoj razgradnji glukoza može uzrokovati stvaranje masti. Pri sporom unosu glukoza služi kao izvor energije, a ne kao novi masni sloj. Takav je proizvod za organizam bolji i korisniji. Unatoč ovoj očitoj prednosti, kalorijska vrijednost kokosovog šećera jednako je visoka i ne razlikuje se od običnog. Stoga, uz sjedilački način života, nećete moći sačuvati figuru čak ni uz pozitivan glikemijski indeks kokosovog šećera.

Ipak, treba imati na umu da je kokosov šećer ugljikohidrati te da nije poželjan za osobe koje pate od dijabetesa.

Tekući grožđani šećer: korist i šteta

Kao i u slučaju kokosovog šećera, za proizvodnju grožđanog šećera također se ne koristi toplinska obrada, i svi korisni sastojci korištene sirovine ostaju u prerađenom proizvodu. Sadržavat će vitamine C, K (rijetko prisutan u šećeru, a vrlo koristan za organizam), A i B skupine. Među makro- i mikroelementima ističe se bakar – u grožđanom šećeru ga ima više nego u drugim.

Mnogo koristi za organizam donijet će antioksidansi – flavonoidi i kvercetin – potonji ima protuupalno i neutralizirajuće djelovanje na neželjene viruse i bakterije. Uz umjerenu konzumaciju, tekući grožđani šećer može poboljšati probavu i smanjiti razinu kolesterola u krvi.

Tekući grožđani šećer često se može naći u sastavu proizvoda koji se prodaju. Može se dodavati kako u uobičajenu prehranu, tako i u sportsku i dječju prehranu, što ga čini dobrim i korisnim zaslađivačem.

No, kako biste od njega dobili maksimalnu korist, trebate imati na umu dnevnu normu potrošnje: za odraslu osobu iznosi 5 čajnih žličica, za djecu – upola manje.

Korist spaljenog šećera

Svatko je u djetinjstvu probao karamelnog pijetlića na štapiću. Ovaj slatki lizalica predstavlja ništa drugo nego karamelizirani šećer. I uz pravilnu količinu konzumacije, takva lizalica nije samo sigurna za organizam, već je čak i korisna.

Karamelizirani šećer učinkovito pomaže kod suhog kašlja, stoga ga se može davati u umjerenim količinama djeci koja su prehlađena – dobije se nešto poput slatkog lijeka. Takav karamel pomaže u ublažavanju grlobolje i smanjuje iritaciju sluznica. Štoviše, šećer malo mijenja sastav sluzi, zbog čega ona izlazi pri kašljanju sa svim virusima prehlade i bakterijama.

No, trebate imati na umu individualnu nepodnošljivost. Na primjer, kod osoba s povećanom osjetljivošću, spaljeni šećer može samo pogoršati situaciju i pojačati kašalj zbog dodatne iritacije grla.

Dijabetičarima se također ne preporučuje konzumacija šećera, jer se kalorijska vrijednost tijekom toplinske obrade ne mijenja, a sadržani ugljikohidrati mogu utjecati na razinu glukoze u krvi.

Šećer u medicini

Kod šećerne bolesti

Ne u svim fazama dijabetesa liječnici zabranjuju konzumaciju šećera – njegova količina se jednostavno smanjuje. Kod dijabetesa se preporučuje upotreba grožđanog šećera, jer ima nizak glikemijski indeks u usporedbi s običnim ili trsnim šećerom. No njegovu količinu trebate strogo kontrolirati i ne smije prelaziti dopuštene granice. Ipak, neki liječnici savjetuju da šećer zamijenite prirodnim zaslađivačima.

Važno: glikemijski indeks bijelog šećera — 70 jedinica, smeđeg 55.

Kod pankreatitisa

Pankreatitis je upala gušterače, stoga odabiru prehrane u takvim trenucima trebate pristupiti ispravno. Ugljikohidrati zahtijevaju veliki napor za probavu, jer sav teret u ovom slučaju pada na probavne organe. Stoga liječnici savjetuju da se suzdržite od konzumacije slatkiša i da koristite prirodne zamjene za šećer.

Kod gastritisa

Gastritis je također upalni proces, samo što u ovom slučaju strada sluznica stijenki želuca. Kao i u prethodnom slučaju, bolje je da se odreknete šećera i da ugljikohidrate unosite iz prirodnih slastica.

Za crijeva

Konzumacija šećera u razumnim količinama povoljno utječe na mikrofloru crijeva, jer je proizvod svojevrsni izvor hrane za mikroorganizme. Najveću korist od svih vrsta donijet će grožđani i trsni šećer.

Kod zatvora

Kada imate zatvor, trebate shvatiti da je to uzrokovano poremećajima rada crijeva. Stoga ih ne trebate opterećivati dodatnim radom u obliku razgradnje ugljikohidrata. U takvim trenucima bolje je da odustanete od slatkog i date prednost fermentiranim mliječnim proizvodima koji poboljšavaju rad probavnog sustava.

Kod gihta

Kod gihta dolazi do taloženja mokraćne kiseline u organizmu. Šećer, naravno, ne pridonosi njezinom stvaranju, ali sprječava njezino izlučivanje. Stoga vam kod gihta savjetuju da se odreknete šećera u bilo kojem obliku.

Kod kolitisa

Upala sluznice debelog crijeva naziva se kolitis. Kod mnogih bolesti povezanih s poremećajem zdravog rada organa koji sudjeluju u probavi, liječnici savjetuju konzumiranje jednostavne hrane. Ona ne smije predstavljati opterećenje pri probavi. Šećer, unatoč sadržaju lako probavljivih ugljikohidrata, ne spada u takvu hranu, stoga njegovu konzumaciju treba svesti na minimum.

Za jetru

Jetra aktivno sudjeluje u metabolizmu, o čijem pravilnom radu ovisi rizik od pojave šećerne bolesti. Stoga trebate pažljivo pratiti konzumiranu količinu slatkiša, jer njegov višak može poremetiti mehanizam rada jetre i dovesti do mnogih bolesti.

Kod hemoroida

Na pojavu hemoroida može utjecati povišeni intraabdominalni tlak, koji se često javlja čak i kod nadutosti trbuha. Pri konzumaciji slatkiša u velikim količinama nadutost je čest problem, jer bakterije pri razgradnji ugljikohidrata oslobađaju ugljični dioksid. Stoga nekontrolirano jedenje slatkiša može dovesti do pogoršanja bolesti.

Kod holecistitisa

Kolecistitis je infektivna bolest žučnog mjehura. Upali pogoduje pojava neželjenih bakterija i virusa. Najomiljenija hrana za sve bakterije, kao što je poznato, su šećeri i njihovi ugljikohidrati (sjetite se mikrobiologije – sve hranjive podloge pripremaju se na bazi ugljikohidrata). Stoga kod svih bakterioloških bolesti treba smanjiti unos šećera na minimum, kako se ne bi stvaralo povoljno okruženje za njihov razvoj.

Šećer u kozmetici

Za lice

Mnogi su vidjeli pilinge za kožu lica s vidljivim primjesama šećera u smjesi. A ako se takve maske mogu napraviti kod kuće po nižoj cijeni, zašto plaćati više? Osim toga, dodatna je prednost to što ćete znati sastav maske.

1. Piling maska od šećera s limunom. Takva maska pomoći će vam da se riješite osipa, a također će koži dati svježinu i hidrataciju. Priprema je vrlo jednostavna. Potrebno je pomiješati 2 žlice šećera sa sokom limuna u istoj količini. Blagim pokretima utrljati smjesu na problematična područja kože i ostaviti 10 minuta, zatim isprati hladnom vodom. Ovaj piling može se koristiti svaki dan.
2. Piling maska od šećera i meda. Takav piling odgovara svim tipovima kože. Za njegovu pripremu potrebno je nekoliko žlica šećera i meda u jednakim količinama. Sastojke dobro promiješati, nanijeti smjesu na kožu lica i ostaviti masku 10 minuta. Piling isprati toplom vodom. Postupak se može ponavljati do 3 puta tjedno. Ova maska može se koristiti ne samo za kožu lica, već i za tijelo. Ona je dobro anticelulitno sredstvo.

Za kosu

Kao i za lice i tijelo, i koža glave također treba piling za uklanjanje mrtvih stanica, te za uklanjanje viška masnoće i peruti.

Za pripremu pilinga dovoljno je pomiješati šećer i obični balzam za kosu te masirajućim pokretima očistiti kožu glave.

Sredstvo koje najbolje ubrzava rast kose je maska sa senfom. Za njezinu pripremu potrebni su sljedeći sastojci: 1 žlica praha senfa, isto toliko šećera, vode, maslinovog ulja i jedan žumanjak. Sve sastojke pomiješati i utrljati u kožu glave. Glavu je potrebno omotati ručnikom i ostaviti 20 minuta (ne duže, jer senf može opeći kožu i učinak će biti suprotan od željenog), zatim isprati toplom vodom. Postupak ponavljati 2 puta tjedno.

Za tijelo

1. Piling za tijelo. Na bazi šećera možete napraviti dobar piling za tijelo. Dovoljno je dodati kristale šećera u gel za tuširanje: dobit ćete sredstvo koje ljušti orožnjele stanice. A pri upotrebi trščanog nerafiniranog šećera možete osjetiti ugodan i slatkasti miris melase.
2. Losion za tijelo. Malo tko zna, ali šećer u prahu možete koristiti ne samo za pečenje. Za suhu i ispuhanu kožu možete napraviti na njegovoj osnovi losion za tijelo – dovoljno je pomiješati prah s maslinovim uljem i nanijeti smjesu na kožu na 15–20 minuta, nakon čega isprati losion vodom.

Šteta i kontraindikacije

Šteta šećera uglavnom se sastoji u tome što on, upijajući se u krv, brzo povećava razinu glukoze u krvi. Potom se ta razina jednako brzo smanjuje. Takvi skokovi glukoze mogu dovesti do nakupljanja suvišnih kilograma (budući da proizvod sadrži samo prazne kalorije) ili, što je još gore, do šećerne bolesti (dijabetesa).

Sigurno se svatko sjeća da liječnici stomatolozi savjetuju da ne konzumirate puno šećera, budući da je on izvrsna hranjiva sredina za bakterije čije razmnožavanje pridonosi razvoju karijesa.

Pretjerana konzumacija šećera i proizvoda koji ga sadrže u velikim količinama (sjetite se Coca-Cole) izaziva probleme sa srcem, pogoršanje rada imunološkog sustava, skokove krvnog tlaka i, koliko god čudno izgledalo, nervozu (jer slatko obično popravlja raspoloženje, ali pri njegovoj konzumaciji u razumnim količinama).

Upravo iz tog razloga optimalna količina šećera dnevno je 10 čajnih žličica. Ovi podaci daju se uzimajući u obzir i čisti šećer koji se dodaje u čaj ili kavu, kao i već kupljene slatke proizvode – tortu, kekse, sokove i tako dalje. Stoga, ako želite pojesti komadić torte, morate odustati od dodavanja šećera u čaj.

Može li postojati alergija na šećer

Alergija na šećer sama po sebi praktički ne postoji, ali ipak se javljaju slučajevi netolerancije pojedinih vrsta ovog proizvoda. Obično se alergijska reakcija događa zbog nesposobnosti organizma da probavi šećer i očituje se mučninom, nadutošću ili proljevom.

Najčešća alergija na šećer je netolerancija laktoze.

Kako odabrati i čuvati šećer

Pri odabiru šećera treba obratiti pozornost na datum pakiranja, prisutnost stranih primjesa i zemlju proizvodnje (povezati je s tipom odabranog proizvoda). Prednost je bolje dati nerafiniranom šećeru, jer zahvaljujući posebnostima njegove proizvodnje u njemu ostaje više korisnih tvari.

Šećer treba čuvati u suhoj prostoriji s niskom vlažnošću na temperaturi 15°C. Proizvod zapakiran u vrećice bolje je presuti u staklenu posudu s poklopcem koji se zatvara. Uz poštivanje uvjeta, može zadržati svoja svojstva do 10 godina.

Kako napraviti šećer kod kuće

Napraviti šećer kod kuće prilično je jednostavno. Trebat će vam samo jedan sastojak – šećerna repa.

1. Za početak repu oprati, očistiti od prljavštine, zatim narezati na male kockice, staviti u lonac i preliti vodom tako da tekućina potpuno prekrije.
2. Vodu dovesti do vrenja, smanjiti vatru i kuhati repu dok ne omekša.
3. Zatim lonac skinuti s vatre i procijediti sok od repe pomoću gaze. Potrebno ga je kuhati dok ne postane gust poput karamele.
4. Dobiveni sirup staviti u plastičnu ili staklenu posudu i ostaviti na tamno hladno mjesto. Hlađenjem će sirup stvarati kristale koje potom treba usitniti na sitna zrnca, slična običnom granuliranom šećeru.

Što se može napraviti od šećera: recepti

Šećerna vata

Naravno, domaća šećerna vuna neće nalikovati onoj koju smo navikli vidjeti iz aparata – više podsjeća na karamelizirane niti. Ali s ovim receptom možete razveseliti djecu i sebe u bilo koje doba godine. Napredak je sada došao dotle da se aparat za pripremu šećerne vune može kupiti za dom – bit će to mali, kompaktni bubanj. Razmotrimo oba načina pripreme slatkog deserta.

Priprema šećerne vune u loncu
Za ovo će biti potrebni sljedeći sastojci:

• pitka voda – 150 ml;
• granulirani šećer – 400 g;
• jabučni ocat – 2 kapi;
• kineski štapić (za namatanje vune) ili druga čvrsta palica;
• prehrambena boja – po želji.

Kao posudu za pripremu bolje je koristiti lonac ili kotlić.

Priprema:

1. Pomiješati vodu, šećer i dodati nekoliko kapi octa. Paziti da se šećer ne kristalizira na stjenkama posude. Ako želite dobiti obojenu šećernu vunu, možete dodati malo prehrambene boje. Također, za okus možete dodati različite arome – to može biti menta, naranča, bobice i mnoge druge.
2. Izliti dobivenu smjesu u kotlić i zagrijavati uz stalno miješanje. Čim tekućina zavrije, skinuti kotlić s vatre i ohladiti. Nakon što sirup dosegne sobnu temperaturu, ponovno ga dovesti do vrenja. I tako 5 puta. Konačni sirup treba biti zlatne boje i viskozne konzistencije.
3. Da bi se šećerna vuna pretvorila u tanke niti, potrebno je koristiti pjenjaču. Jednostavnim pokretima – uranjanjem i brzim podizanjem pjenjače prema gore – potrebno je namotati niti na štapić dok se ne dobije kapa željene veličine.

Priprema šećerne vune u aparatu
Bit će potrebni sljedeći sastojci:

• granulirani šećer – 1 kg;
• kukuruzni sirup – 250 ml;
• pitka voda – 250 ml;
• sol – prstohvat;
• kineski štapići (ili nešto slično);
• prehrambena boja, aromatični ekstrakti – po želji.

Kada se koristi prehrambena boja, dodaju se 2 kapi, a aromatičnog ekstrakta 1 čajna žličica.

Priprema:

1. Pomiješati u kotliću šećer, kukuruzni sirup, vodu i sol i miješati dok se šećer ne otopi. On se, inače, može kristalizirati na stjenkama posude, stoga ga je potrebno pažljivo uklanjati s njih.
2. Smjesu zagrijati do 160°C, nakon čega je preliti u drugu plitku posudu uz dodatak bojila i ekstrakta.
3. Pripremiti aparat za šećernu vunu. Dobiveni sirup izliti na disk tijekom okretanja. Od zagrijavanja sirup će se početi raspadati na niti koje je potrebno skupljati i namotavati na štapić.

Niti koje su ostale na stijenkama mogu se iskoristiti za pripremu lizalica.

Lizalice

Pripremajući lizalice kod kuće, može se puno eksperimentirati s njihovim izgledom. To mogu biti uobičajeni bomboni okruglog oblika, u obliku različitih životinja (ako se koriste kalupi) ili lizalica na štapiću, napravljena od malih šećernih kristala.

Priprema sirupa za obične lizalice može se uzeti iz recepta za domaću šećernu vunu. Potrebno ga je izliti u kalupe, ohladiti, pričekati potpuno stvrdnjavanje, i voilà – bomboni su gotovi.

Priprema lizalice na štapiću – iako dugotrajan proces, može postati zanimljiv i odraslima i djeci.

Potrebno je pripremiti sljedeće sastojke:

• voda – 500 ml;
• šećer – 800 g;
• prehrambena boja, aromatični ekstrakti – po želji.

Pri korištenju prehrambene boje dodaje se 2 kapi, a ekstrakta okusa – 1 čajna žličica. Također će biti potrebne staklene staklenke i konac (može se koristiti obični drveni štapić za ražnjiće).

Koraci pripreme:

1. Pripremiti staklene staklenke – potrebno ih je temeljito oprati vrućom vodom i osušiti.
2. Pamučni konac odrezati nekoliko centimetara duži od korištene staklenke i učvrstiti ga tako da konac visi u staklenku po sredini, ne dodirujući stijenke, na udaljenosti 2–3 cm od dna. Kako bi ga tako postavili, možemo ga omotati oko olovke koju stavimo na grlić tako da konac visi u staklenku.
3. Konac je potrebno smočiti vodom i uvaljati u šećer, čime se budućim kristalima daje platforma za njihovo formiranje.
4. U loncu dovesti vodu do vrenja i postupno dodavati šećer – po 250 g dok se potpuno ne otopi. Nakon što se sav dodani šećer otopi, skinuti lonac s vatre.
5. Pri korištenju prehrambenih boja i ekstrakata, dodati sve sastojke u sirup i dobro promiješati.
6. Sirup je potrebno ohladiti na sobnoj temperaturi tijekom 10–15 minuta, nakon čega ga izliti u staklenke tako da konac sa šećerom bude uronjen u njega.
7. Staklenke sa sirupom i koncem (štapićima) staviti na hladno mjesto, zaštićeno od jakog sunčevog svjetla, i prekriti prozirnom folijom za hranu.
8. Prvi kristali trebali bi se pojaviti za 4–5 sati. Ako nema promjena nakon 24 sata, potrebno je ponovno prokuhati sirup s više dodanog šećera i izliti ga natrag u staklenku.
9. Bombon će rasti do optimalne veličine tijekom 3 dana. Nakon vađenja lizalice iz staklenke, potrebno joj dati 10 minuta da se osuši, a zatim uživati u ukusnom bombonu.

Kako se riješiti ovisnosti o šećeru

Oslobađanje od ovisnosti o slatkom vrlo je slično odvikavanju od pušenja, stoga treba provoditi postupno. Nova prehrana ne smije biti sastavljena s naglim isključivanjem šećera iz života, jer se organizam treba prilagoditi i naviknuti na promjene.

Potrebno je odrediti glavni izvor šećera (možda je to puno Coca-Cole ili velika količina slatkih karamela) – i pronaći zdravu alternativu. Kupovne sokove isprva se može razrjeđivati vodom, čineći ih manje koncentriranima, a malo kasnije potpuno ih odbaciti, zamijenivši ih svježe cijeđenim sokovima.

Čime se može zamijeniti

Bolje je zamijeniti šećer njegovim prirodnim izvorima – voćem i bobicama (u njima ima puno fruktoze), mliječnim proizvodima (mnogi od njih bogati su laktozom). Tada organizam neće patiti od krize zbog slatkih gaziranih pića i bombona. Pokušajte zamijeniti lizalicu datuljom – ista slast, a koristi mnogo više.

Može li se životinjama davati šećer

Odgovor na ovo pitanje je jednoznačan – ne. Životinje čija je prehrana većinom mesna (odnosno životinjskog podrijetla) ne mogu pravilno usvajati biljne ugljikohidrate. Stoga, časteći svog psa ili mačku komadićem čokoladnog bombona, vlasnik može naštetiti njihovom zdravlju.

Prvi problem – mogućnost pretilosti, budući da je proces probave takve hrane kod njih vrlo spor, i glukoza će se taložiti u mast. Drugi problem – poremećaj probave, jer količinu ugljikohidrata sadržanih u slastici njihov organizam nije u stanju probaviti. A u nekim slučajevima konzumacija šećera može izazvati i trovanje. Stoga je potrebno pažljivo pratiti prehranu svog četveronožnog prijatelja.

Zanimljivosti o šećeru

1. Prvi kristalizirani šećer (takav kakvim ga mi znamo) dobiven je prije mnogo stoljeća iz šećerne trske. Još 336. g. pr. Kr. uspjeli su ga dobiti u Indiji.
2. Šećer je izvrsno gorivo. Ako ga pomiješate sa salitrom i kukuruznim sirupom, njime se može napuniti malu raketu. Nevjerojatno, ali istinito.
3. Prvo sladilo stvoreno je slučajno i trebalo je biti pripravak za uništavanje kukaca.
4. Zube ne uništava šećer, već bakterije koje se hrane ugljikohidratima. Stoga će svaka druga hrana bogata ugljikohidratima izazvati karijes jednako kao i šećer.
5. Ovisnost o šećeru genetska je promjena povezana s hormonom gladi – grelinom, koji tjera čovjeka da želi slatko.
6. U gaziranim pićima može biti sadržano do 100 g šećera – tri puta više od dnevne norme.

Fotografija šećera