Može li se jesti zeleni krumpir?

Krumpir je najpopularnija namirnica koja se nalazi u našoj prehrani. Unatoč svestranosti i korisnim svojstvima, u pojedinim slučajevima ovaj korjenasti plod predstavlja ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje. Riječ je o zelenom krumpiru koji pri unosu u organizam može izazvati vrlo jako trovanje. Zašto krumpir zeleni, koliko je opasna kora za čovjeka, može li se jesti takvo povrće – o svemu tome čitajte dalje u našem članku.

Zašto krumpir zeleni?

Osim korisnih mikroelemenata za ljudski organizam koji se nalaze u krumpiru, u njemu je prisutan i solanin. On predstavlja otrovni glikozid koji se može nalaziti u apsolutno bilo kojem dijelu proizvoda. Za krumpir je solanin svojevrsna zaštita od bakterija i insekata. Najveća koncentracija nalazi se u nedozrelim plodovima, zbog čega mladi krumpir može poprimiti zelenu nijansu.

Zanimljivo je da u pojedinim slučajevima krumpir može pozelenjeti čak i kada se nalazi pod zemljom i na njega ne padaju sunčeve zrake. Tome pridonose oborine, zbog kojih zemlja počinje propadati, čime se otkriva određeni dio ploda. S vremenom prašina ponovno prekriva krumpir, a pri berbi vlasnik dobiva korjenasto povrće zelene boje i čudi se kako se to moglo dogoditi. Kako bi se to spriječilo, primjenjuje se okopavanje. U južnim područjima, gdje se ne preporučuje pravljenje zemljanih nasipa jer ondje vlada visoka temperatura zraka, krumpir se sadi dublje. U suprotnom, na gredicu se nakon sadnje krumpira nasipa sloj plodne zemlje – debljine otprilike 2–4 centimetra.

Koliko je opasan solanin?

Takav organski spoj poput solanina može se naći u svim biljkama iz porodice pomoćnica. U krumpiru je najveća koncentracija u klicama i kori. Razina solanina u običnom krumpiru iznimno je niska – oko 0,005%. U ozelenjelim plodovima ta je vrijednost višestruko veća. Što krumpir stariji, to više poprima željenu nijansu – bijelu, crvenu ili žutu – ovisno o sorti. Pritom se razina solanina postupno smanjuje. Dakle, zreli krumpir nakon toplinske obrade potpuno je jestiv i ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje.

Važno! Čak i mala količina solanina iznimno je opasna za ljudsko zdravlje. On izaziva depresiju živčanog sustava te uništavanje eritrocita. Sve to može dovesti do jake dehidracije organizma i vrlo visoke temperature. Za oslabljen organizam takvo što može imati tragične posljedice, čak i smrtni ishod.

Uništava li toplinska obrada solanin?

Toplinska obrada doista može smanjiti količinu solanina u zelenom krumpiru, ali ne može ga potpuno ukloniti. Prženjem ili kuhanjem štetna tvar prelazi u ulje, odnosno vodu. Zato takav krumpir treba odmah izvaditi iz vode ili ulja u kojem se pržio, kako ga proizvod ne bi ponovno upio. Ipak, bolje je ne riskirati svoje zdravlje i zelene gomolje baciti, usredotočivši se na zdrave.

Onima koji su se odlučili jesti zeleni krumpir stručnjaci preporučuju da dobro odrežu zelenu koru i meso s proizvoda s rezervom. Ako je od velike količine krumpira samo jedan gomolj zelen, zdrav ljudski organizam lako će se nositi s malom količinom štetne tvari, a da pritom ne osjeti nikakve neugodne simptome. Ipak, za određenu kategoriju ljudi čak i najmanja količina solanina može biti vrlo opasna. To se odnosi na:

• osobe s kroničnim bolestima;
• umirovljenike, djecu i odrasle s oslabljenim imunitetom;
• trudnice.

Zašto krumpir zeleni na svjetlu?

U potpuno zrelom krumpiru razina solanina je minimalna. Međutim, dugotrajnim skladištenjem ovaj otrovni sastojak će se nakupljati. Najviše tome pridonose sunčeva svjetlost i visoka temperatura.

Krumpir najčešće počinje zeleniti kada je dulje vrijeme izložen sunčevim zrakama. U čemu je uzrok tog procesa? U svim dijelovima krumpira prisutan je klorofil. To je pigment koji nije odgovoran samo za zelenu nijansu cijele biljke, već i za proces fotosinteze, tijekom kojeg se iz vode i ugljičnog dioksida u proizvodu sintetiziraju određene organske tvari.

Budući da je nadzemni dio biljke izravno izložen sunčevim zrakama, on ima zelenu boju. Gomolji koji se nalaze pod zemljom u početku nemaju takvu nijansu jer sunčeva svjetlost jednostavno ne dolazi do njih. Pod umjetnim svjetlom gomolji se također ne mogu ozelenjeti, jer je proces fotosinteze moguć isključivo pod prirodnim svjetlom, ali ni to se ne može jamčiti 100%.

Kako spriječiti zelenjenje krumpira?

Za kontrolu količine solanina i šećera u krumpiru, potrebno je zaštititi gomolje od djelovanja sunčevih zraka, te im osigurati potrebnu temperaturu i vlažnost zraka. Evo što preporučuju profesionalni agronomi u vezi pravilnog skladištenja krumpira:

1. Temperatura skladištenja – od +2 do +5 stupnjeva Celzija.
2. Vlažnost zraka – oko 85–90%.
3. Ako je temperatura skladištenja viša od +5 stupnjeva, to će poticati klijanje pazušnih pupova.
4. Ako je temperatura ispod nule, škrob se počinje pretvarati u šećer, pri čemu se u krumpiru uočava povećano nakupljanje maltoze.

Kako bi se osiguralo pravilno skladištenje u kućnim uvjetima, poželjno je osigurati podrum ili posebno skladište za povrće. U takvim prostorijama mora biti mračno. Potrebna je dobra ventilacija za redoviti dotok svježeg zraka, kao i snižena temperatura.

Pravilno skladištenje krumpira treba osigurati odmah nakon berbe. Gomolji se mogu brati već krajem kolovoza i početkom rujna. Ako se korjenasto povrće dugo čuva u zemlji, ono će početi snažno upijati vlagu, što će se negativno odraziti ne samo na okus, već i na duljinu njegova skladištenja.

Krumpir ne treba prati prije stavljanja u podrum. Dovoljno je rukama očistiti plodove od grudica zemlje, a zatim ih rasporediti u dobro prozračenoj prostoriji, što će omogućiti da se krumpir dobro osuši. Zatim je potrebno odvojiti oštećene plodove od cijelih. Krumpir je najbolje čuvati u drvenim sanducima ili posebnim paletama.

Ne preporučuje se držati urod na balkonu jer će u tom slučaju biti prilično teško zaštititi proizvod od izlaganja sunčevim zrakama. Ako se krumpir ne uzgaja samostalno, a pritom nema odgovarajućih uvjeta za njegovo skladištenje u većim količinama, najbolje je proizvod kupovati u manjim količinama i čuvati ga na tamnom i hladnom mjestu.

Može li se jesti zeleni krumpir?

Što se tiče toga može li se zeleni krumpir konzumirati? Odgovor je jednostavan – gomolji koji su pozelenjeli nisu prikladni za jelo. Toplinska obrada u ovom slučaju neće pomoći, solanin će ostati u proizvodu u velikoj količini. Čak i nakon kuhanja ili prženja krumpira, razina solanina u takvim gomoljima iznosit će oko 0,1%. Osim toga, takav proizvod će imati vrlo gorak i neugodan okus.

Stručnjaci snažno ne preporučuju konzumiranje zelenog krumpira jer to može imati ozbiljne posljedice. Istodobno napominju: ako se kora krumpira ukloni do dubine od 1 centimetra i više, proizvod se može koristiti za prehranu. Pritom postoje određena ograničenja: ako zeleni dio zahvaća manje od četvrtine ploda, tada je dopušteno jesti takav krumpir. Ako je pokazatelj veći, bolje je odustati od njegove konzumacije. Takav krumpir je bolje baciti ili ga upotrijebiti kao sadni materijal.

Budući da solanin izvrsno djeluje protiv štetnih mikroorganizama, zeleni krumpir izvrsno odgovara za sadnju. Osim toga, takvi korjenasti plodovi mogu dati prilično dobar rezultat – otprilike 20 % više u usporedbi s običnim krumpirom. Mnogi agronomi čak se slažu da je gomolje bolje nekoliko dana držati na suncu kako bi poprimili potrebnu zelenu nijansu, a tek nakon toga obaviti sadnju.

Što će se dogoditi ako se pojede zeleni krumpir?

Ne može se tvrditi da je čak i mala količina nezrelog krumpira smrtonosno opasna za čovjeka. Ako su takvi plodovi prošli ispravnu toplinsku obradu, tada se možda uopće neće osjetiti nikakvi neugodni simptomi koji nastaju nakon ulaska solanina u organizam.

Do trovanja može doći samo ako se konzumira nekoliko velikih zelenih krumpira s korom. Upravo u gornjoj ovojnici nedozrelog ploda sadrži se najviše solanina. Stručnjaci napominju da je opasan za zdravlje i život čovjeka onaj krumpir na koji na 100 g proizvoda otpada 40 g solanina.

Opći simptomi trovanja zelenim krumpirom

Nije teško shvatiti da se čovjek otrovao upravo zelenim krumpirom. Klinička slika pojavljuje se brzo i vrlo je indikativna. Pri intoksikaciji solaninom kod čovjeka mogu se uočiti sljedeći simptomi:

• povišenje tjelesne temperature;
• proširene zjenice;
• ubrzani puls;
• nizak krvni tlak;
• grčenje mišića;
• otežano disanje;
• povraćanje, jaka mučnina;
• poremećaj stolice;
• bolovi u području trbuha.

Istodobno može nastupiti potiskivanje živčanog sustava. U pojedinim slučajevima poremećena je kontrakcija srčanog mišića. Ako je u organizam ušla velika količina solanina, čovjek može pasti u komu. Bez pružanja potrebne pomoći i uz gubitak dragocjenog vremena sve može završiti prilično žalosno.

Znakovi trovanja zelenim krumpirom kod ljudi

Intoksikacija može nastati samo ako je u ljudsko tijelo dospjelo dovoljno solanina iz zelenog krumpira ili ako je imunitet bio jako oslabljen. U slučaju uzimanja male doze solanina češće se opaža latentno razdoblje intoksikacije, tijekom kojeg osoba možda uopće ne osjeća nikakve neugodne simptome. To može trajati nekoliko sati. U slučaju blage intoksikacije solaninom osoba osjeća vrtoglavicu i glavobolju, mučninu, poremećaj probavnog sustava, proljev. Učestalost stolice u danu može doseći i do 10 puta.

Ako je intoksikacija srednje težine, klinička se slika izražava jasnije:

• bol u mišićima;
• opća slabost;
• smanjenje radne sposobnosti;
• dehidracija organizma;
• pogoršanje stanja kože.

Najizraženiji su simptomi u slučaju jakog trovanja solaninom:

1. Oštećenje živčanog sustava i, kao posljedica, poremećaj vida i govora, halucinacije.
2. Poremećaj rada kardiovaskularnog sustava. Smanjenje krvnog tlaka, aritmija i tahikardija.
3. Koma i smrtni ishod.

Što učiniti u slučaju trovanja?

Čak i ako postoje najmanje sumnje na trovanje solaninom, treba djelovati odmah. Prvo se bolesniku propisuje ispiranje želuca, kao i postavljanje klizme za čišćenje organizma od otrovnih tvari. Istodobno se propisuju enterosorbenti koji obnavljaju rad probavnog sustava i pomažu u čišćenju organizma od štetnih organskih spojeva.

Ako takve mjere nisu pomogle, a klinička se slika pogoršala i postala izraženija, hitno treba nazvati hitnu pomoć ili samostalno i što prije dostaviti unesrećenog u bolnicu.

Kako bi se spriječila dehidracija organizma, potrebno je osigurati nadoknadu tekućine. Za to se koriste slane otopine, čaj ili negazirana mineralna voda. U slučaju umjerene intoksikacije, vodeno-solna ravnoteža u organizmu unesrećenog obnavlja se izravno – otopine se daju u venu putem infuzije.

Mjere opreza

Kako bi se izbjeglo trovanje krumpirom, najbolje ga je uzgajati u idealnim uvjetima, pritom zanemarujući upotrebu otrovnih tvari i nitrata. Kada kupujete krumpir, važno je obratiti pozornost na njegov izgled, a također pitati prodavača o uvjetima skladištenja proizvoda. Ne biste trebali trčati za mladim krumpirom čim se pojavi na policama trgovina. Velika je vjerojatnost da će ti plodovi biti prezasićeni nitratima.

Posebnu pozornost treba obratiti na koru krumpira. Kod dobrog ploda kora je čvrsta, teško ju je oštetiti noktom. Također, na krumpiru ne smije biti crnih točkica, tragova oštećenja od glodavaca i insekata.

Najbolje je izbjegavati konzumaciju zelenog krumpira. Ipak, ako se plod duboko oguli, a zatim dobro skuha ili podvrgne drugoj toplinskoj obradi, neće naškoditi zdravlju. Glavno je znati mjeru u svemu. Velike porcije takvog krumpira svejedno mogu izazvati neugodne simptome, poput alergijskih reakcija, poremećaja stolice i pogoršanja šećerne bolesti tipa 2 i 3.

Gdje se može upotrijebiti zeleni krumpir?

Dati jednoznačan odgovor na pitanje treba li konzumirati zeleni krumpir ili ne, prilično je teško. Ovdje svatko odlučuje za sebe. Ne postoje posebne zabrane, ali ne treba zaboraviti na temeljitu pripremu takvog proizvoda prije konzumacije. Ako je strah od trovanja takvim proizvodom veći od želje da ga se pojede, mogu se pronaći alternativna rješenja za korištenje zelenog krumpira. Izvrstan izbor je ostaviti takve korijene za sjetveni materijal.

Zeleni krumpir se, za razliku od običnog, čuva znatno duže i izvrsno se sam štiti od insekata i raznih štetnika. Upravo mu to omogućuje da očuva visoku sjetvenu kvalitetu do trenutka sadnje. Čak ga i glodavci izbjegavaju jer znaju da je za njih smrtonosno otrovan.

Zanimljivo je da je od zelenog krumpira znatno lakše dobiti škrob, koji se nakon potrebnog pročišćavanja može koristiti u kulinarske svrhe. No, mnoge domaćice zanemaruju tu mogućnost, navodeći da se i u bijelom prahu teoretski može zadržati solanin.

Može li se kokošima davati zeleni krumpir?

Ako u kućanstvu ima kokoši ili drugih životinja, činilo bi se da je najispravnije rješenje dati zeleni krumpir upravo njima. Koliko je takvo rješenje opravdano, nije li zeleni krumpir opasan za kokoši i druge domaće životinje?

Unatoč tome što mnogi farmeri radije daju otpatke sa stola, uključujući kore krumpira, životinjama umjesto da ih odlažu, veterinarima se takav pristup nikako ne sviđa. Kao za ljude, tako i za kokoši, zeleni krumpir izrazito je opasan za zdravlje zbog visokog sadržaja solanina. Takav proizvod peradi se može dati tek nakon što se kora skinula, a sam krumpir termički obradio sat vremena ili duže. Vodu u kojoj se kuhao zeleni krumpir potrebno je ocijediti. Ne treba ga ostavljati u njoj jer će ponovno upiti veliku količinu otrova.

Ako se zanemare preporuke stručnjaka te se zeleni krumpir na vlastitu odgovornost ipak dâ kokošima, to može dovesti do sljedećih posljedica:

• oštećenju sluznice crijeva, želuca i usne šupljine;
• nakupljanju krvi u krvnim žilama trbušne šupljine;
• točkastim krvarenjima;
• bolestima bubrega, slezene i osobito jetre;
• nakupljanju tekućine u prsnoj ili trbušnoj šupljini.

Kod kokoši i drugih životinja, trovanje zelenim krumpirom može se očitovati u nekoliko oblika:

1. Gastrointestinalna intoksikacija. Najizraženija je i prati je proljev, potišteno stanje, krv u izmetu. Iz usne šupljine životinje može jako izlučivati slina i sluzavi ugrušci. Kod kokoši nestaje nekadašnja aktivnost. One se radije skrivaju i leže.
2. Nervni oblik intoksikacije. Izostaje reakcija na vanjske podražaje, javlja se paraliza udova ili cijelog tijela. U pojedinim slučajevima može se očitovati snažna motorička aktivnost. Također se primjećuje ubrzan rad srca i disanje. Tjelesna temperatura može ostati u normalnom rasponu ili se malo sniziti. Smrtni ishod nastupa nakon 24 sata. Ako se na vrijeme poduzmu potrebne mjere, životinja se može spasiti.
3. Kožni oblik intoksikacije. U pravilu se javlja nakon što u organizam životinje uđe mala količina solanina. Prvi simptomi ne pojavljuju se odmah, već tek nakon tjedan dana ili više. Mogu biti popraćeni ulceroznim stomatitisom, vezikularnim dermatitisom na udovima ili na analnom otvoru životinje.

Sažetak
Zeleni krumpir predstavlja ozbiljnu opasnost samo ako u organizam uđe dovoljno velika količina solanina. Ne treba zanemariti potrebu da se bude iznimno oprezan prilikom kupovine takvog proizvoda, njegovog skladištenja i toplinske obrade. U protivnom, to može dovesti do neugodne simptomatike i loših posljedica. Kako bi se smanjila koncentracija otrovne tvari u krumpiru, neželjeni dio proizvoda treba duboko odrezati, a zatim ga podvrgnuti odgovarajućoj toplinskoj obradi.

Ne preporučuje se davati zeleni krumpir ni životinjama, jer je i za njih izrazito opasan. Najzelenije plodove bolje je poslati na zbrinjavanje. Prikladniji krumpir može se pravilno obrezati, a zatim temeljito kuhati sat vremena ili duže.