Kako rastopiti kandirani med

Svi znaju sovjetski crtić o divnom medvjediću Winnieju Poohu i njegovim prijateljima. Pa, naravno, svatko tko ga je gledao, nije mogao ne primijetiti beskrajnu ljubav medvjedića prema medu. Samo, u crtiću nisu spomenuli da se divni med može jednog dana kandirati, i to toliko da ga je teško izvaditi čak i žlicom, a kamoli preliti u vazicu.

Što je to med i odakle dolazi

Med je proizvod koji pčele proizvode pomoću medne rose raznog bilja. Boja mu varira od svijetložute do tamnosmeđe.

Po konzistenciji med može biti:

• tekući;
• gusti;
• kruti (kandirani).

Postoji ogroman broj sorti meda. Neke je lako nabaviti u svakoj regiji. Broji se 7 popularnih sorti koje su tražene:

1. Lipov med. Izvor ove sorte je sitnolisna lipa. Svijetložute boje, a ponekad gotovo bezbojan. Smatra se ljekovitim.
2. Heljdin med – med iz cvjetova heljde. Tamnosmeđe boje, izuzetno slatka paleta okusa na kraju prelazi u trpkost. Koristan je pri bolestima krvi zbog velikog sadržaja željeza.
3. Kestenov med – proizvod iz cvjetova kestena. Med tamnih nijansi. S gorčinom, pomaže kod bolesti mokraćnog i spolnog sustava, a također dobro čisti žučni mjehur.
4. Suncokretov med – iz cvjetova suncokreta. Karakteristično obilježje meda je lijepa jantarna boja. Njega najčešće koriste u kulinarstvu zbog slatkog okusa i ugodnog mirisa. Povećava imunitet, pomaže u borbi protiv bolesti dišnih puteva.
5. Cvjetni med (raznotravni/livadski) – dobiva se na poljima s raznim cvjetovima. Najčešće svijetložute boje. Sladak, koristi ga kod raznih prehlada, bolesti dišnih puteva, također je široko rasprostranjen u kozmetici.
6. Majski med – najpoznatiji, sakupljen s prvog proljetnog cvijeća. Najčešće prozirne ili svijetle boje. Okus sladak, ali ne zaljepiv. Pomaže kod bolesti grla, ima antibakterijska svojstva.
7. Saćni med – med iz rezanog saća. Boja i okus ovise o mjestu sakupljanja. Smatra se jednim od najkorisnijih, a zahvaljujući vosku koji ulazi u sastav saća, može ojačati desni. Za liječenje desni saće se koristi kao žvakaća guma.

Svaku od gore navedenih sorti meda krivotvore nepošteni prodavači:

1. Miješaju med sa šećernim sirupom, a ponekad se može naići i na čisti šećerni sirup koji se izdaje za med.
2. Miješanje nekoliko vrsta – u nezreli i nekvalitetni med dodaje se dio dobrog. Takav proizvod nema koristi, a s vremenom može početi fermentirati i raslojavati se. Taj med će se kristalizirati, ali na površini će se stvoriti višak vlage.
3. Prihranjivanje pčela šećernim sirupom – insekti koji su se hranili sirupom neće moći proizvoditi korisni med. Za boju i miris takav se med miješa s pravim.
4. Dodaci – za poboljšanje izgleda meda u njega se mogu dodati želatina, krumpirov škrob, pa čak i kreda. Ovi dodaci čine proizvod mutnim i viskoznim.
5. Taljenje – stari, prošlogodišnji med mogu rastaliti i izdati za novi, ali takav proizvod više ne sadrži toliko vitamina kao svježi. Od prednosti ostaje samo privlačan izgled.

Kako razlikovati pravi med od krivotvorine

Med je bolje kupovati od provjerenih proizvođača i pčelara koji odgovorno pristupaju svom poslu. No ako ta mogućnost ne postoji, možete se poslužiti s nekoliko savjeta.

1. Dobar med može biti tekući samo ljeti, nakon berbe. Ako se u kasnu jesen ili zimu lijepo povlači za žlicom – to bi trebalo izazvati sumnju.
2. Zašećereni proizvod pčelarstva može imati svijetle mrlje na površini – to je glukoza, izgled takvog meda je prirodan, neravnomjeran.
3. Dobar proizvod bez suvišne vlage ima tegljivu strukturu.
4. Jedna litra meda teži 1 kg 400 g i više. Manja težina govori o nekvalitetnom prikupljanju proizvoda.

Korisni savjet! Ako med izaziva sumnju, možete ga provjeriti na dodatke. Za to je potrebno pomiješati vodu s medom u omjeru 1:1. Ako se pojavi talog – nije prošlo bez krede. Za provjeru možete kapnuti ocat – ako ima krede u otopini, stvorit će se pjena. Ako nema taloga, u otopinu možete kapnuti jod. Ako boja otopine postane plava – znači da je u med dodan škrob.

Zašto se med kandira

Kristalizacija, ili zašećerenje, znak je prirodnog meda. Ako ga promatrate pod mikroskopom, to će biti mali kristalići koji su gusto priljubljeni jedni uz druge. Nakon nekog vremena se spoje i med počinje otvrdnjavati zbog povećanja kristala. U prosjeku kristalizacija počinje nakon 7–8 mjeseci. Iznimka je svibanjski med, on može ostati u tekućem obliku do 10 mjeseci.

Promjena konzistencije – to je proces koji potvrđuje da je proizvod pravilno sabran u pravo vrijeme. Med sabran prije vremena neće stići zašećeriti se, u sastavu takvog proizvoda malo je glukoze i puno vode. On će samo početi fermentirati i oksidirati.

Tijekom kristalizacije med poprima svjetliju nijansu, a nakon taljenja njegova boja ponovno postaje tamna. To svojstvo ima i prirodni i umjetni med, stoga ne treba suditi o kvaliteti samo po boji.

Koristan savjet! Da bi med dulje ostao tekući, čuva se na sobnoj temperaturi. Glavni uvjeti čuvanja su tamno mjesto bez izlaganja izravnoj sunčevoj svjetlosti, temperatura ne viša od 30 stupnjeva.

Kako rastopiti med

Med koji je prošao proces kristalizacije ponekad postane toliko tvrd da ga je nemoguće uzeti žlicom. Tada se postavlja pitanje kako ga otopiti. Drugo važno pitanje je hoće li proizvod izgubiti svoja svojstva i ljekovita djelovanja nakon otapanja? Visoka temperatura uništava ne samo loše, već i dobre bakterije i mikroorganizme, stoga se ne smije kuhati. Za obnavljanje konzistencije meda potrebno je odabrati metodu s blažim temperaturnim režimom. Normalna temperatura topljenja nije viša od 50 stupnjeva.

Ostaviti posudu s medom na suncu

Izlaganje sunčevim zrakama dobro zagrijava med. Upravo se zato preporučuje čuvanje na tamnom mjestu. Povišenje temperature čini ga ponovno tekućim. Nedostaci ove metode su vrijeme. Za promjenu agregatnog stanja meda potrebno je mnogo vremena. Otapanje meda na suncu u kasnu jesen i zimu gotovo je nemoguće.

Vruća voda

Zimi se mogu koristiti radijatori grijanja. Temperatura može doseći 75 stupnjeva. Za otapanje treba staviti staklenku na radijator ili pokraj njega. Veliki nedostatak ove metode je nemogućnost kontrole temperature.

U velikim gradovima tekuća voda iz slavine dovoljno je vruća. Da biste otopili med pod mlazom vode, stavite med u malu staklenu posudu i namjestite temperaturu na otprilike 50 stupnjeva. Za kratko vrijeme med će opet biti spreman za upotrebu.

Vodena kupelj

Najpoznatiji način da se medu vrati tekuće stanje je vodena kupelj. Za to su potrebne dvije posude različitog promjera. U veću posudu se ulije voda, a zatim se u nju stavi manja posuda. I nju je potrebno napuniti vodom. U manju posudu se stavi staklenka meda. Poželjno je da staklenka bude zatvorena – tada će temperatura u njoj biti ravnomjernija. Glavni uvjet je da se posude ne dodiruju stijenkama ili dnom.

Nakon postavljanja cijelog sustava na plinski štednjak, vodu u posudi sa staklenkom potrebno je zagrijati do 50 stupnjeva. Za kontrolu temperature poželjno je koristiti termometar. Kada voda dosegne potrebnu temperaturu, plin se isključuje. Ako se med dugo ne otopi, može se ponovno uključiti plin. Glavni uvjet je pratiti temperaturni režim i ne prekoračiti temperaturu vode.

Koristan savjet! Med je bolje otapati u malim količinama. U kristaliziranom stanju zadržava sva svoja svojstva. Ako se med otapa više puta, izgubit će ne samo vitamine, već i strukturu i okus.

Mikrovalna pećnica

Najbrži način otapanja meda je mikrovalna pećnica. Za otapanje jedne jušne žlice kristaliziranog meda dovoljna je jedna minuta. Voda u sastavu meda se zagrijava i predaje svoju toplinu okolnim elementima. To je najbrža, ali najneučinkovitija metoda. Davno je dokazano da mikrovalovi mijenjaju prehrambenu vrijednost namirnica. Med otopljen pomoću mikrovalne pećnice bit će samo slatki dodatak čaju, jer će sva korisna svojstva biti izgubljena.

Zanimljiva činjenica! Uz pomoć limuna može se otopiti kandirani med, dovoljno je staviti u med par kriški, te će zahvaljujući kemijskim reakcijama početi se topiti. Ali takav način odgovara samo onima kojima treba sasvim malo meda za čaj. Čaj s limunom i medom – ne samo ukusan, već i vrlo zdrav!

Multikuhalo

Razvoj kulinarstva ne stoji na mjestu i danas se praktički u svakoj kuhinji može pronaći multivarka. Obilje različitih programa i temperatura omogućilo je upotrebu ovog uređaja za topljenje meda. Mnoge domaćice primijetile su 2 mogućnosti njezine upotrebe za med.

1. Podgrijavanje. Ako je potrebno otopiti malu količinu meda, par jušnih žlica ili pola čaše, tada režim podgrijavanja može spasiti situaciju. No valja uzeti u obzir da je prosječna temperatura tog režima 65 stupnjeva. Zato se med ne smije ostaviti dugo vremena. Med se stavlja u hladnu zdjelu multivarke, uključuje se režim podgrijavanja i po potrebi isključuje kada temperatura previše poraste. Zatim se poklopac zatvara i med se ostavlja u toploj zdjeli dok se potpuno ne rastopi.
2. Multipovar. Sretni su vlasnici multivarke s takvim režimom. Na njoj se može podesiti temperatura od 50 stupnjeva i staviti med da se topi bez rizika od gubitka njegovih ljekovitih svojstava.

Nedostatak topljenja meda pomoću multivarke je obilje prljavog posuđa. Osim posude u kojoj se med čuvao, morat će se zaprljati i zdjela multivarke te žlica. Ali ponekad samo ovaj način može pomoći.

Kupnja i skladištenje u plastičnoj posudi

U većini slučajeva med se čuva u staklenim staklenkama. No mnogi pčelari preferiraju plastične spremnike, koji imaju mnoge prednosti:

1. Težina – plastika je lagana, a samim time i prijevoz proizvoda će biti lakši.
2. Oblik – na prodajnim policama je zgodno izlagati med u takvoj posudi.
3. Ručka – za razliku od staklenke, većina plastičnih spremnika ima ručke, prenošenje meda u takvom spremniku vrlo je udobno.
4. Postojanost – svaka staklenka pri padu, čak i s male visine, razbije se ili pukne. Kvalitetna plastika bolje podnosi takva opterećenja.

Naravno, i u staklu i u plastici dobar med na kraju će kristalizirati. Zahvaljujući svojim svojstvima, obje vrste posuda mogu se zagrijavati vrućom vodom, kao što je gore opisano.

Med u saću

Sretnim vlasnicima proizvoda u saću savjetuje se da ne odvajaju med od njegova okvira. Može se čuvati samo u hladnjaku, inače će isteći. Takav med ne treba topiti. Proizvod u saću izvor je vitamina i minerala zahvaljujući propolisu i pčelinjem vosku. Voštano saće održava zdravlje zubi i desni. Dobro prožvakano saće može se jednostavno ispljunuti, ali ne treba se bojati ulaska u želudac. Organizam će ga izbaciti bez ikakvih posljedica.

Takav koristan, hranjiv i ljekovit proizvod svakako mora biti u svakom domu i stanu. Njegova korist dokazana je ne samo od strane baka i djedova, koji su se njime liječili tijekom mnogih godina. Znanstvenici, koji su proveli mnogo različitih eksperimenata, dokazali su da med može pomoći kod brojnih bolesti. U jesen i zimu pomoći će prebroditi prehlade bez posljedica, a u proljeće i ljeto podići će imunitet. Ne treba se bojati konzumirati kristalizirani med, on je u svakom obliku uvijek ukusan i koristan.