Pekmez od feijoe: 10 recepata

Feijoa je suptropska biljka čiji su plodovi nevjerojatno korisni za zdravlje, kako u sirovom obliku, tako i u sastavu raznih jela i priprema za zimu. Svake jeseni na policama trgovina pojavljuju se feijoe uzgojene na Kavkazu i u Krasnodarskom kraju, ali još nisu stekle odgovarajuću popularnost u ruskoj kuhinji. Međutim, one to zaslužuju, stoga bi svatko tko želi izbjeći sezonske bolesti trebao držati staklenku pekmeza od feijoe u hladnjaku.

Što je feijoa

Krupne zelene bobice feijoe plodovi su istoimenog drveta (njegov botanički naziv je Acca sellowiana). U divljini raste u planinama Urugvaja, Brazila, Kolumbije, na sjeveru Argentine. No već 1890-ih godina drvo je uneseno u Rusko Carstvo i divno se prilagodilo u njegovim južnim regijama. U Europi se feijoa uzgaja u Španjolskoj, Francuskoj, na Siciliji, u SAD-u u saveznoj državi Kaliforniji. Veliki dobavljači ovih bobica su Australija i Indija. U ruskim trgovinama najčešće se prodaju feijoe uzgojene u Gruziji ili Azerbajdžanu, rjeđe na Krimu ili u Sočiju.

To su sočne tamnozelene bobice, na čijem vrhu ostaju čašice. Većina sorti ima izduženo-ovalni oblik, iako postoje i okruglasti te kupasti oblici. Masa jedne bobice može biti 15–60 g, u dužinu obično dosežu 5 cm, ali ponekad se susreću i veći primjerci. Jasno je da je za kompot i pekmez bolje uzeti zrele, velike bobice s prozirnim mesom na presjeku. Kora zrelih feijoa ostaje tamnozelena, iako postoje sorte sa žućkastim odsjajem. Može biti glatka, naborana te imati antocijanski sloj – sve su to normalne varijante.

Okus i miris ove bobice teško je opisati. Naime, on istovremeno podsjeća na ananas, kivi i baštensku jagodu. Dakle, sladak je, svjež i pomalo kiselkast.

Korist pekmeza od feijoe za organizam

Okus feijoe je neobičan, ali ugodan. A glavno – prava je riznica vitamina. I u sirovom obliku plodovi ove biljke prodaju se u trgovinama i na tržnicama tijekom cijele jeseni. Pritom, feijoa se zahvaljujući niskoj kalorijskoj vrijednosti pozdravlja od strane dijetetičara, a pravilno pripremljen pekmez od nje također će biti koristan.

Činjenica je da feijoa sadrži mnogo joda. Po tom pokazatelju bobice su posve usporedive s morskim plodovima. Budući da se najčešće uzgajaju u obalnim područjima, morski povjetarac donosi dodatnu količinu hlapljivog joda. Stoga takvi plodovi imaju povećanu vrijednost. Službena medicina čak preporučuje konzumaciju ovih bobica kod određenih patologija štitnjače, primjerice kod hipotireoze. Jod je neophodan za proizvodnju tiroksina i drugih hormona štitnjače. Potreban je čak i zdravim osobama za regulaciju metabolizma. Nedostatak joda dovodi do kroničnog umora i depresije. Djeci je potreban za normalan mentalni razvoj.

Međutim, pri dužoj toplinskoj obradi veći dio joda se uništi. Očuva ga samo takozvani „živi“ džem, čiji će recept biti prikazan u nastavku.

Blagotvorna svojstva džema od feijoe uvjetovana su i drugim tvarima prisutnima u ovim plodovima. One uključuju jabučnu kiselinu, pektine (normaliziraju probavu i pomažu u izbacivanju toksina) te vitamine B skupine, uključujući folnu kiselinu – nužni su kako za metabolizam, tako i za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Također, bobice su vrijedne zbog visokog udjela askorbinske kiseline: vitamina C u feijoi gotovo je isto toliko koliko i u mandarinama. A to je još jedan razlog zašto je „živi“ džem, koji nije termički obrađen, zdraviji od klasičnog.

Naposljetku, džem od feijoe sadrži vitamin P. On ne samo da snižava krvni tlak, već općenito poboljšava stanje stijenki krvnih žila. Oporni okus bobicama i džemu od njih daju antioksidansi polifenoli sadržani u kori. Uglavnom su to tanini i katehini, koji su prisutni, primjerice, u zelenom čaju. Oni djeluju protuupalno, štite od onkoloških bolesti i sprječavaju prerano starenje. Stoga se pri pripremi džema ne preporučuje uklanjanje kore.

Dakle, džem od plodova feijoe:

1. Djeluje tonično i opće jača organizam.
2. Služi kao prevencija onkoloških bolesti.
3. Povećava prirodni imunitet.
4. Poboljšava stanje krvnih žila.
5. Osigurava normalan rad bubrega i izbacuje toksine iz tijela.
6. Sprječava depresiju, pomaže u smanjenju stresa i oslobađanju od kroničnog umora.
7. Ima protuupalna svojstva.
8. Normalizira metabolizam i potiče mršavljenje.
9. Djeluje antibakterijski (dokazano je da tvari sadržane u ovim bobicama ubijaju stafilokok i E. coli).

Zahvaljujući jedinstvenom kemijskom sastavu bobica, „živi“ džem preporučuje se trudnicama kako bi se organizmu osigurale sve korisne tvari i vitamini. Također se smatra izvrsnim prirodnim lijekom protiv ateroskleroze i arterijske hipertenzije. Zahvaljujući antibakterijskim svojstvima, pomaže kod pijelonefritisa.

Kako pripremiti pekmez od feijoe: recepti

Da bi džem bio ukusan i zdrav, prvo je potrebno odabrati kvalitetne plodove feijoe. Kao što je već rečeno, bolje je uzeti krupne plodove, pažljivo ih pregledavajući kako na kori ne bi bilo pukotina ni tamnih mrlja. Ali kora ne smije biti sjajna, to ukazuje da plod još nije zreo (još jedan znak toga je zelena peteljka). Nažalost, vrlo često bobice koje se prodaju u trgovinama upravo su nezrele. Naime, bobice je teško transportirati jer u zrelom stanju postaju mekane.

Usput, ovo je još jedan način da provjerite njihovu zrelost. Zreli plodovi su mekani; ako ih pažljivo stisnete prstima, pulpa dobro popušta pod pritiskom. Ako je plod tvrd i ne reagira na stisak – nije dozrio. Ništa strašno u tome, kod kuće, nakon nekoliko dana ležanja na toplom mjestu, bobice će dozrijeti.

Pouzdaniji način provjere jest procjena pulpe na presjeku. Zreli plodovi imaju prozirnu pulpu želeaste konzistencije. Bliže kori ostaje gušća (usput, u kozmetici se koristi za piling i maske). Pritom kora ostaje zelena, njezina boja ne govori ništa o zrelosti. Nezrele bobice odlikuju se zelenkastom ili mliječno-bijelom pulpom. Ako pak ima smećkastu nijansu, to znači da su bobice prezrele. Ne treba ih jesti jer mogu izazvati proljev. Iz istog razloga nisu prikladne za džem. Međutim, od njih se može dobiti sok koji se koristi u kozmetici.

„Živi“ pekmez

«Živi» džem, koji ne prolazi toplinsku obradu, smatra se najkorisnijim. Za njegovu pripremu potrebne su bobice pomiješane sa šećerom u jednakim omjerima. Ako volite kiselkasti okus, možete uzeti 0,7 kg šećera na 1 kg feijoe, odnosno 30 % manje.

Plodove treba oprati, ukloniti vrhove i peteljke. Zatim bobice treba provući kroz stroj za mljevenje mesa ili ih usitniti u blenderu, pazeći da pritom ne oksidiraju uslijed kontakta s metalom, dodati limun. Nakon toga ih treba posuti šećerom, miješati dok se ne otopi i rasporediti u sterilizirane staklenke, čvrsto zatvoriti polimernim poklopcem.

Postoji mnogo recepata za pripremu «živog» džema od feijoe koji ne zahtijeva toplinsku obradu. Evo samo nekoliko od njih:

1. Džem od feijoe s orasima. Na 1 kg bobica uzima se jednaka količina šećera, jedan limun, orasi – po ukusu. Bobice se operu i popare kipućom vodom, zatim se usitne u blenderu zajedno s korom te pomiješaju sa šećerom i usitnjenim orasima i limunom. Šećer u receptu se može zamijeniti medom.
2. Džem od feijoe s đumbirom i limunom. Na 500 g bobica uzima se isto toliko šećera, 1 limun, 3 žlice naribanog korijena đumbira. Bobice se operu, osuše, odrežu peteljke, zatim se usitne u blenderu s đumbirom i šećerom. Nakon toga može se čuvati u hladnjaku 2–3 mjeseca. Postoji i druga varijanta – nakon usitnjavanja u blenderu masa se stavi u lonac, doda se 0,5 šalice vode, kuha se 10–15 minuta i zatvori u sterilne staklenke. Takav se džem može čuvati do kraja zime, a ne mora se nužno držati u hladnjaku.
3. Džem od feijoe i jabuka. Na 1 kg feijoe uzima se isto toliko jabuka, 1 kg šećera i 1 limun (kako plodovi ne bi potamnili). Jabuke i feijoa se operu, a kora se ne mora skidati. Jabuke se narežu, izvade se sjemenke, bobicama se odrežu vrhovi i peteljke, pa se grubo narežu. Limun se može narezati na kriške i izvaditi koštice. Svi se sastojci usitne u blenderu i pomiješaju sa šećerom, a zatim se rasporede u posude.
4. Džem od feijoe, kivija, naranče i grožđa. Na 300 g bobica feijoe uzimaju se dva ploda kivija, jedna naranča, 100 g bobica grožđa, korica jednog limuna. Šećer se dodaje po ukusu, imajući na umu da grožđe sadrži mnogo glukoze. Voće treba oprati i oguliti. Kako bi s kivijem bilo manje posla, može se prerezati na polovice i izvaditi pulpa pomoću žličice. Naranča se podijeli na kriške i izvade se koštice. Svi navedeni sastojci, osim grožđa, propuštaju se kroz mlin za meso ili se izmiksaju u blenderu. Bobice grožđa ostaju cijele. One se dodaju u masu zajedno sa šećerom, dobro se promiješaju, a zatim se desert rasporedi u staklenke. Može se čuvati u hladnjaku 2–3 tjedna, a zahvaljujući limunovoj korici neće izgubiti lijepu boju.

Feijoa se može kombinirati i s drugim voćem i orašastim plodovima (na primjer, lješnjacima ili bademima). Jedina iznimka je kikiriki.

Ove se bobice jako dobro slažu s nektarinom. Neke domaćice pripremaju feijou i sa šljivama. No s jagodama se feijoa ne kuha, iako postoje recepti za tinkture na bazi ove dvije bobice. Stvar je u tome što takav džem oksidira ubrzanim tempom i vrlo brzo potamni. U recept se može dodati manje šećera, tada će desert biti kiselkast. Njegovu slatkoću može se regulirati medom i cimetom. Od začina u džem se ponekad dodaje i vanilija.

Džem od feijoe i brusnice
Vrlo lijepa boja dobiva se kod džema od feijoe i brusnice – zahvaljujući kiselini koja se nalazi u bobicama, proizvod ne gubi plemenitu tamnocrvenu nijansu. Na 1 kg feijoe potrebno je uzeti 0,5 kg brusnice i 1 kg šećera (ako su bobice prekisele, može se dodati med). Sve se to izmiješa u blenderu do homogene mase. Zatim se džem izlije u staklenke i zatvori poklopcem. Brusnica sadrži komponente zbog kojih se ova smjesa sama po sebi malo zgusne i gelira (kao i u slučaju bobica crvenog ribiza), stoga ga ne treba kuhati jer bi mogao dobiti pregustu konzistenciju. Osim toga, brusnica sadrži mnogo vitamina C, koji se može uništiti toplinskom obradom.

Klasični recepti

Također se može pripremiti džem po klasičnoj shemi koja uključuje toplinsku obradu proizvoda. On sadrži manje korisnih tvari, a šećera se dodaje dosta, ali čak i takav proizvod donosi određenu korist zdravlju. Na primjer, iskusni kulinari preporučuju sljedeće vrste ovog deserta:

1. Klasični džem od feijoe. Za ovo se uzimaju bobice i šećer u omjeru 1:1. Plodovi se operu, osuše i usitne, ali se kožica ne skida. Usitnjene bobice pospe se šećerom, doda se 0,5 šalice vode, promiješa, dovede do vrenja, zatim kuha na laganoj vatri 5–7 minuta. Nakon toga džem se ohladi, ponovno dovede do vrenja i ohladi. Konačno, gotov proizvod izlije se u prethodno parom obrađene staklenke i hermetički zatvori poklopcima.
2. Džem od cijele feijoe. Za ovo će biti potrebno 0,5 kg bobica, čaša šećera, 1 žlica konjaka ili brandyja, 0,5 l vode. Takav džem priprema se vrlo jednostavno, cijeli postupak traje oko sat vremena. Pritom cijeli plodovi izgledaju ljepše, a sadržaj šećera u ovom receptu je smanjen. Bobice se operu, odreže se kožica kako bi se uklonila kiselost (ali se ne baca). Očišćeni plodovi drže se u vodi zakiseljenoj limunovim sokom. U posudi s dovoljno debelim dnom razrijedi se navedena količina šećera, dodajući 3 žlice vode. Ova smjesa se dovede do vrenja i drži na laganoj vatri dok sirup ne potamni. Zatim se pažljivo ulije 0,5 l kipuće vode, doda odrezana kožica feijoe, kuha zajedno 8 minuta i procijedi. U već filtrirani sirup dodaju se plodovi feijoe, nakon čega se dovede do vrenja i ostavi na laganoj vatri 40 minuta. Nekoliko minuta prije gotovosti ulije se konjak ili brandy, promiješa. Nakon toga džem se može izliti u prethodno pripremljene staklenke.
3. Karamelni džem od feijoe i đumbira. Na 0,5 kg bobica uzima se čaša šećera, 0,5 l vode, 1 žlica praha đumbira ili 2 žlice ribanog korijena đumbira (daje manje koncentriran okus), 1 žlica konjaka. Ukupni postupak pripreme je isti kao u gore opisanom receptu. Samo u ovom slučaju đumbir se dodaje istovremeno s plodovima feijoe, dovede do vrenja i kuha se 40 minuta.
4. Džem od feijoe i kruške s dodatkom muškata. Kruška čini ovaj desert nježnijim, a vino otkriva okus voća. Za pripremu džema potrebno je 0,5 kg feijoe, dvije kruške bilo koje sorte, čaša šećera, 50 ml bijelog poluslatkog muškata. Bobice treba oprati, pažljivo osušiti, odrezati vrh s čašicama, ali ih nije potrebno guliti. Zatim se feijoa usitni u blenderu i dobiveni pire prebaci u prethodno pripremljenu posudu. S krušaka se odreže kora i očiste se od sjemenki, meso se nareže na kockice i doda pireu od feijoe. Zatim se voće prelije muškatom, dobro promiješa, dovede do vrenja i ostavi na laganoj vatri još 15 minuta. Sve to vrijeme masa se miješa kako ne bi zagorjela. Zatim se posuda skine s vatre, pospe se šećerom i ostavi nekoliko minuta dok se šećer ne otopi. Zatim se posuda ponovno stavi na vatru i kuha se još 10-15 minuta, ne zaboravljajući miješati. Nakon toga džem se ulije u staklenke i zatvori na uobičajeni način.

Prednost feijoe je u tome što se može kombinirati s gotovo bilo kojim bobicama i voćem. To omogućuje očuvanje svježeg okusa i čini nijansu džema ugodnijom.

Konfitur od feijoe

Na primjer, može se pripremiti konfitur od feijoe, dinje i breskvi. To je u biti vrsta džema koja se dobiva kuhanjem bobica i voća u šećernom sirupu kako bi se na kraju dobila želatinozna masa. Time se može donekle ublažiti oštar ili neobičan okus voća, tako da je za feijou to izvrstan izbor. Štoviše, u ovom slučaju voće čak ne treba kuhati.

Za pripremu konfituranja uzima se 250 g feijoe, breskvi, dinje, 350 g šećera, 3,5 žlice želatine (već pripremljene), svježa narančina kora, par zrna karanfilića. Dinja se očisti od sjemenki, prethodno odrezavši koru. Breskve se preporuča blanširati, skinuti kožicu i narezati na tanke kriške. No sve ovisi o sorti breskvi. U nekim slučajevima dovoljno je samo istrljati njihovu površinu pod hladnom vodom kako bi se uklonile dlačice. Feijoa se nareže na kriške, koru ne treba skidati. Svo narezano voće pomiješa se sa šećerom, doda želatina, pokrije poklopcem i stavi preko noći u hladnjak kako bi se nakon otpuštanja soka dobila želatinozna masa. U narančinu koru se zabodu karanfilići, kuhaju se 3-4 minute, ohlade, doda se u posudu s konfiturom za aromu.

Kako čuvati pekmez od feijoe

U sirovom obliku feijoa se čuva vrlo kratko. Maksimalni rok trajanja je 2–5 dana na sobnoj temperaturi. Međutim, u hladnjaku se može mirno držati cijeli mjesec. To se odnosi i na 'živi' džem od bobica protrljanih sa šećerom. Međutim, ako mu se doda limun i đumbir, tada ne potamni, a tvari koje čine takve dodatke omogućuju duže čuvanje džema – 2–3 mjeseca. Potamnjenje džema, usput, ne znači da se pokvario. To je samo rezultat činjenice da pulpa sadrži gore spomenute korisne tvari – antioksidanse ili skupine polifenola. Njihova oksidacija događa se u alkalnom okolišu ili pod utjecajem zraka. Zato se preporučuje zatvaranje staklenki hermetičkim poklopcem. Osim toga, prisutnost limunovog soka sprječava proces oksidacije. Međutim, ne preporučuje se zamrzavanje bobica protrljanih sa šećerom. Zamrzavanje će također uništiti dio korisnih tvari.

Klasični džem od feijoe koji se kuhao do vrenja može se čuvati godinu dana, bez stavljanja staklenki u hladnjak. No za to je potrebno poštivati sva pravila:

1. Džem treba puniti isključivo u hermetički zatvorene staklene staklenke. Optimalni volumen je 0,5 litara, kako ne bi stajale otvorene predugo.
2. Prije punjenja džema staklenke je potrebno sterilizirati. To se radi u vodi ili na pari, nije važno.
3. Ni u kojem slučaju ne smije se ulijevati gotov džem ('živi' ili klasični) u vlažnu posudu. Najprije treba okrenuti staklenku naopako na papirnatu salvetu i pričekati da se potpuno osuši. Radi uštede vremena staklenke se mogu osušiti u pećnici na minimalnoj temperaturi.
4. Poklopci moraju biti cijeli, bez oštećenja, s ujednačenim premazom. Najbolje je ako je na metalu sloj polimera (tzv. 'bijeli' poklopci – ne oksidiraju se).
5. Za živi džem koji se čuva relativno kratko, mogu se koristiti polimerni poklopci. Međutim, preporučuje se prethodno zatvoriti grlo staklenke papirom za pečenje presavijenim u nekoliko slojeva.
6. Što je više šećera – više je potrebno limunovog soka, to će spriječiti pojavu plijesni u staklenkama. I što je proizvod gušći, to bolje, jer se smanjuje rizik od kvarenja.

Čuvanje džema koji je prošao toplinsku obradu u hladnjaku nije obavezno. Ali ipak je poželjno odabrati hladno mjesto. U idealnom slučaju treba posebno opremljenu ostavu ili ormare na negrijanom balkonu. Pritom treba izbjegavati izlaganje staklenki izravnom sunčevom svjetlu, jer će džem pod njihovim djelovanjem brže oksidirati i pokvariti se. U privatnoj kući ne preporučuje se stavljati džem od feijoe u podrum, jer zbog niske temperature može propasti, a pri naglom zahlađenju staklenku će jednostavno 'raznijeti'.

Džem koji je termički obrađen može se čuvati najmanje godinu dana. Neki kuhari smatraju da može stajati i nekoliko godina, jer feijoa nema takvih koštica kao, recimo, trešnja, koje sadrže veliku količinu otrovne cijanovodične kiseline. A ako se feijoa kuha s jabukama, breskvama ili marelicama, preporučuje se izvaditi koštice iz njih. No svejedno je bolje ne riskirati: godina je optimalni rok.

Zanimljive činjenice o feijoi

Europljani su saznali za postojanje feijoe tek 1815. godine. Otkrio ju je njemački biolog Friedrich Sellows tijekom svoje ekspedicije u džungle Brazila. Međutim, biljka nije nazvana po njemu, već po prirodoslovcu João de Silva Feijó, koji je također doprinio istraživanju Brazila. Još zanimljivija činjenica je da je sam prirodoslovac nosio prezime Barbosa, a pseudonim je uzeo u čast filozofa Feijó y Montenegroa, popularnog u vrijeme njegove mladosti. I tako je nastala ova zamršena priča.

Što još zanimljivo možemo reći o feijoi? Na primjer, navesti sljedeće činjenice:

1. Ova biljka cvjeta vrlo lijepim bijelim cvjetovima s cijelim vatrometom crvenih prašnika. U divljini je oprašuju sićušne ptice kolibri. A za vrtnu sortu feijoe preostaje samo opcija s pčelama.
2. Latice cvjetova feijoe također se smatraju jestivima, imaju slatkast okus. Dodaju se u voćne salate ili se suše i kuhaju čaj s njima.
3. Europljanima okus feijoe podsjeća na jagode, a stanovnicima Latinske Amerike na guavu; u tim zemljama se bobice često nazivaju ananasnom guavom.
4. U Europi su feijou počeli uzgajati u Francuskoj 1890-ih, zahvaljujući francuskom botaničaru Édouardu Andréu.
5. Na Novom Zelandu feijoa se od samog početka dobro ukorijenila. Danas ovdje dobivaju rekordne urode ove bobice. Stoga su u zemlji osmišljeni brojni načini njezine prerade. Feijou dodaju u različita voćna bezalkoholna pića, rade od nje vino i cider, kuhaju džem i pripremaju "živi" džem, koriste je kao nadjev za pite, proizvode čak i sladoled i jogurte. No osobitim uspjehom uživa lokalna vodka u koju se, osim feijoe, dodaju egzotični sastojci poput marakuje, kivija i meda čajnog drveta.
6. Guliti zrele plodove feijoe prilično je teško. Meso im je nježno, ali je kožica tvrda i ponekad može pokvariti okus svojom kiselinom. Ako su plodovi veliki, jednostavno ih prerežu na pola, a zatim izvade meso žličicom. Ako se uvježbate, bobice možete jednostavno lomiti i istisnuti sadržaj polovica izravno u usta.
7. U nekim zemljama feijou suše tako da je prethodno narežu na kolutiće. Mogu se zatim konzumirati s drugim suhim voćem, također se kuhaju kao čaj, baš kao i kora. A od njih se kuhaju kompoti.

Zanimljivo je također da u ruskom jeziku riječ "feijoa" ima ženski rod (jer je bobica – poput jagode, maline ili borovnice) i smatra se nesklonjivom imenicom. A pridjev se od nje ne tvori, koliko god se šaljivdžije trudili u dosjetkama.