Sushi i rolice: u čemu je razlika? Osnovne razlike

Rolice i sushi tradicionalno su japanska jela koja mnogi ljudi brkaju, ne videći razlike. Međutim, čak i nakon što jednom probate i jedno i drugo, možete se uvjeriti da su to potpuno različita jela sa sličnim sastavom namirnica. Zapravo, pripremaju se različitim tehnologijama, sushi se od rolica značajno razlikuje po izgledu, a čak je i povijest njihovog nastanka potpuno različita.

Što je sushi

Sushi su proizvodi od riže i morskih plodova koji predstavljaju male rižine 'jastučiće' na koje se odozgo stavlja riba ili škampi. Kako se riža ne bi raspala, priprema se posebnom tehnologijom i obavezno se poprska rižinim octom. Ponekad se za povezivanje 'jastučića' i 'kape' koristi traka alge nori. U sushiju se kao nadjev-kapa uvijek koriste samo morski delicije – riba, hobotnica, škampi.

U idealnoj tradicionalnoj inačici riža za sushi se ne kuha, već se pari posebnom tehnologijom. Nakon toga se poprska rižinim octom i oblikuje rukama namočenim u vodu. Sushi se poslužuje hladan na drvenim pladnjevima ili keramičkim ravnim tanjurima, uz wasabi, soja umak i ukiseljeni đumbir. Jelo se jede kineskim štapićima, kojima se zahvati proizvod, umače u umak s riblje strane i stavlja u usta. Sushi se ne grize, nego jede cijeli.

Važno: Ako nema vještine jela štapićima, sushi se može jesti rukama, ali nikako vilicom!

Povijest nastanka

Sushi — tradicionalno omiljena poslastica Japanaca. Međutim, mnogi ne znaju da je njihova domovina sasvim druga zemlja. A to je Kina. Još u davnini Kinezi su nakon dobrog ulova ribe, radi dugotrajnog skladištenja, rezali ribu na tanke ploče koje su slagali s rižom. Sokovi riže upijali su se u ribu, a riža je fermentirala, što je sprječavalo kvarenje trupova.

Čuvanje ribe u riži ubrzo je postala najpopularnija metoda u azijskim zemljama kako bi se proizvodi zaštitili od kvarenja. To su cijenili i Japanci, idući korak dalje. Jedan poduzetni kuhar je na temelju ove metode očuvanja morskih plodova osmislio kulinarsko jelo u čijem sastavu je bila sirova riba. Srećom, u Japanu ima puno svježe ribe. Tada je sushi počeo stjecati popularnost, postupno se šireći diljem svijeta. Sredinom prošlog stoljeća stanovnici cijelog planeta su znali za sushi.

Zanimljivo je da se kod drevnog načina čuvanja morskih plodova riža nije koristila za jelo. Jeli su samo ribu, a rižu su bacali. Upravo su Japanci smislili jesti je zajedno s ribom, što ukazuje na njihov racionalizam. Drevni marinirani sushi zvao se nare sushi. Bili su jako kiseli jer je tijekom fermentacije riža otpuštala ocat. Odatle potječe tradicija korištenja rižinog octa u pripremi sushija kasnije. Treba li uopće govoriti da je ovo jelo kod takvog načina pripreme imalo specifičan miris?

Općenito, riječ 'sushi' (susi) prevodi se kao 'marinirana riba'. Međutim, takav prijevod ne odražava pravi sastav jela jer se koristi sirova riba. No, ako se zna povijest podrijetla sushija, odgovor postaje jasan – tako se zvao drevni kineski način konzerviranja ribe u riži. U cjelini, glavni sastojak japanske kuhinje je riža, koju je čak i Buda nazivao 'zrncima zdravlja'. U kombinaciji s ribom dobivaju se zdrava, ukusna i lagana jela za probavni sustav koja ne mogu naštetiti ljudskom organizmu.

S čime se jede

Ljubiteljima japanske kuhinje neće biti naodmet znati – kako i uz što se poslužuje sushi. Na stolu trebaju biti:

• sojin umak;
• wasabi;
• marinirani đumbir;
• rižin ocat;
• orahov umak.

Najviše uz sushi pristaje wasabi, koji se odlikuje ljutinom i pikantnim okusom. Wasabi — je japanski hren koji sadrži mnogo tvari korisnih za organizam. Odlično pristaje uz sushi s lososom i rakovim mesom. Sojin umak se obavezno koristi kao dodatak japanskim jelima. Upravo u njega umaču sushi, koji su po okusu pomalo blagi. Sojin umak im daje slan okus, nadopunjuje ih i skladno se slaže s rižom i morskim plodovima.

Wasabi i sojin umak poslužuju se u malim zdjelicama. Rižin ocat koristi se za mariniranje riže, ali ga se može koristiti i neposredno uz jelo japanskih jela. Ima blagu aromu i jedinstven okus koji ostaje. Međutim, rižin ocat mora biti skup i kvalitetan, samo tada će omogućiti potpuno otkrivanje neobičnog okusa sushija.

Kao dodatak sushiju može se koristiti marinirani đumbir i orahov umak. Potonji se priprema od orašastih plodova, sezama i limunovog soka. Orahov umak i đumbir nisu obavezni proizvodi uz posluživanje sushija, ali s njima se itekako može eksperimentirati.

Osnovne vrste sushija

Glavne vrste sushija su:

1. Nigiri-sushi – tradicionalni proizvodi od riže smotane u kuglicu i komadića ribe, škampa, hobotnice.
2. Tamago-sushi – na oval riže stavlja se japanski omlet i sve se povezuje vrpcom nori.
3. Chirashi-sushi – uopće nije sličan po izgledu klasičnim proizvodima, jer je kuhana i octom začinjena riža ovdje stavljena u zdjelicu, na koju se odozgo dodaju sirova riba i sashimi.

U Japanu nama uobičajene rolice nazivaju maki-sushi.

Što su rolice

Rolice (maki) su nori alge smotane u rolice s nadjevom od riže, plodova mora, ribe, svježeg krastavca, avokada, kremastog ili svježeg sira, koje su narezane na porcije. One su kvadratni ili okrugli komadi koji se jedu štapićima, tako da se hvataju pojedinačno i umaču rubom u umak.

Rolice se poslužuju s wasabijem, soja umakom i ukiseljenim đumbirom. Obavezno u sastavu rolice su riža i nori alge, dok nadjev može biti bilo koji. Priprema se sastoji u tome da se na rašireni list alge stave riža i nadjev, zatim se pomoću bambusove prostirke sve smota u rolu i nareže na porcije. U slučaju 'obrnutih' rolika, prvi sastojak je riža, zatim se na nju stavljaju svi ostali proizvodi, a potom se sve smota u rolu prema opisanoj tehnici. Rolice se poslužuju na ravnom keramičkom tanjuru.

Povijest nastanka

Čudno je da ni rolice nisu japansko jelo, već se njihovom domovinom smatraju Sjedinjene Američke Države. Primjerice, najpoznatije i mnogima omiljene rolice pod nazivom Kalifornija izmislio je američki kuhar krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Jelo je nastalo nakon što se Amerikancima nisu svidjeli tradicionalni japanski suši. Stoga je domišljati kuhar smislio kako poboljšati okus ribljeg jela, jednostavno zamotavši klasične sastojke u rižu. Tako su nastale prve rolice – Kalifornija, čiji se recept kasnije nekoliko puta izmijenio i usavršio. Kasnije su Japanci razvili ovu kulinarsku tradiciju i počeli koristiti različite nadjeve za rolice, sezam, sir, kao i nori alge u koje su zamatali ostale sastojke.

S čime se jede

Najbolji prilog uz rolice je ukiseljeni đumbir. On osvježava okusne pupoljke, stoga omogućuje gurmancima da u potpunosti osjete svaku vrstu rolika u svoj njihovoj raznolikosti. Nezamislivo je jelo i bez soja umaka, u koji se svaka rolica obavezno umače. Također, dobar dodatak uz njih bit će wasabi i umak od oraha. Svi prilozi i umaci poslužuju se zajedno s rolicama u minijaturnim zdjelicama. Pored se stavljaju štapići za jelo.

U Japanu uz suši i rolice se poslužuje salata od svježeg povrća ili od algi koje se posipaju sezamom, tempura – pržene u tijestu povrtne i riblje kriške, kao i juha miso. Uz ova jela pravi japanski gurmani polako uživaju u tradicionalnoj hrani, osjećajući svaku notu okusa zdrave, najukusnije hrane.

Različite vrste rolica

Danas postoji nekoliko vrsta rolika, za koje čak i ne znaju njihovi ljubitelji. Naime, u većini zemalja pripremaju se tradicionalne rolice koje se u Japanu nazivaju makizushi. Oblik im je cilindričan. Osnova su nori alge, u čije listove se zamataju riža i nadjev. Također su u Japanu popularni:

1. Temaki – vrsta klasičnih rolika, ali ogromnih dimenzija s velikom količinom nadjeva od riže i ribe.
2. Hosomaki – male rolice smotane u listove algi, u čiji se nadjev obavezno stavlja avokado.
3. Uramaki – obrnuti rolovi, gdje se nori nalazi unutar, a izvana je riža ili crvena riba.
4. Futomaki – rolovi od nekoliko vrsta nadjeva.

Osim po vrstama, rolovi se klasificiraju i prema sastojcima nadjeva. No, o njima će biti riječi u nastavku. Mnogim gurmanima se sviđaju topli rolovi — tempura, koji se nakon oblikovanja peku u pećnici. Set proizvoda je standardan.

Sushi i rolice: u čemu je razlika

Set proizvoda za rolove i suši gotovo je isti. To su riba ili morski plodovi, riža. No, glavna razlika ovih jela je način pripreme i posluživanje. Po izgledu se kulinarski proizvodi jako razlikuju jedni od drugih. Pritom, u sastavu sušija mogu biti samo riža, riba ili morski plodovi. Dok se za rolove koriste različite vrste nadjeva, čak i slatki. U pripremi rolova može se široko eksperimentirati – kombinirajući nadjeve, mijenjajući vrstu sira itd. Sa sušijem se takvi eksperimenti ne mogu izvesti. Njihov sastav je prilično jednoličan. Međutim, suši su omiljena hrana mnogih pobornika pravilne prehrane, koji ne prihvaćaju kombinaciju velike raznolikosti proizvoda u sastavu jela.

Razlika između ova dva jela leži još i u tome što se suši jedu samo hladni. Za njih je neprihvatljiva termička obrada. Rolovi se pak mogu peći i konzumirati vrući. Obavezno se u rolovima koriste alge nori, ali suši se mogu napraviti i bez njih.

Što je ukusnije: sushi ili rolice

Što je ukusnije – rolovi ili suši? Na ovo pitanje nema jednoznačnog odgovora. Naime, okusne potrebe su kod svih različite. Što se tiče Japanaca, oni preferiraju upravo suši, koristeći u pripremi svježu ribu i morske plodove. Daleko nije u svakoj zemlji moguće uživati u svježoj, tek ulovljenoj ribi u sirovom obliku. Nakon zamrzavanja proizvod više nije pogodan za pripremu sušija. Međutim, u mnogim zemljama najveću popularnost uživaju rolovi. Naime, u njihovoj pripremi nema strogih pravila u pogledu proizvoda za nadjev. Možete koristiti različite sastojke, a po potrebi zamijeniti jedan drugim. I varijanti rolova je više nego vrsta sušija.

Koje su rolice i sushi najpopularniji

Najpopularnijima u Rusiji i u cijelom svijetu smatraju se Uramaki – rolovi, u kojima je gornji sloj riža, a unutar se nalaze alge i nadjev. Odozgo su posuti sezamom. Vrlo su traženi među svim narodima svijeta Uramaki Philadelphia, gdje se kao nadjev koristi file lososa i krem sir Philadelphia. Otuda i naziv jela. Za dopunu koriste se krastavci, ikra, avokado, rakovi štapići.

Ne možemo ne spomenuti rolls Kalifornija, koji također spadaju u uramaki. U bijelu rižu umotavaju se ikra, avokado, alge, meso rakova. Zatim se gotovi proizvodi uvaljaju u tobiko ikru, koja je jarko narančaste boje, čineći rolls izuzetno živopisnim, efektnim. Tempura – također popularni rolls u mnogim zemljama. To su topli proizvodi, s različitim nadjevima, koji se peku u pećnici u neobično ukusnom tijestu. Pripremaju se vrlo brzo, tako da nadjev ostaje sirov iznutra, što je i potrebno.

Međutim, Japanci, kao istinski gurmani, preferiraju hosomaki – klasične rolls, gdje se nadjev umotava u alge. Također se dijele na različite vrste – vegetarijanske, s lososom, jeguljom, tunom. Međutim, u Zemlji Izlazećeg Sunca rade se samo od jedne vrste nadjeva i zovu se mono-rolls. U drugim zemljama, najčešće se poslužuju rolls s mješovitim nadjevom. Mono-hosomaki mogu se naći u svim japanskim restoranima.

Među sushi-ima najpoznatiji u svijetu, bez sumnje, su nigiri-sushi ili nigirizushi. Glavni sastojak ovdje je riba ili škampi, dodatni je riža.

Razlika između sushi-ja i rollsa: fotografija