Čempedak: kakvo je to voće i čemu služi

Daleko od toga da svi stanovnici planeta znaju za postojanje voća iz tropika, zanimljivog po svom izgledu i sastavu, pod nazivom čempedak. Danas postoji vrlo mnogo njegovih sorti – oko 150. Sve ih u prehrani koriste stanovnici azijskih zemalja, no imaju različite nijanse okusa i mirisa.

Što je to voće

Egzotično voće, koje izgledom podsjeća na džekfrut, vrsta je ploda kruhovog drveta. Kad sazrije, odiše snažnim opojnim mirisom mošusa, što ga čini sličnim durijanu. Kao i džekfrut i kruhovo drvo, ovaj egzot pripada porodici dudovki. Raste u uvjetima tropske klime. No, ako se potrudite, sasvim ga je moguće uzgojiti kod kuće. Danas se plodovi čempedaka naširoko koriste u vegetarijanskoj prehrani kao zamjena za meso.

Kako izgleda

Vazdazeleno stablo, koje može doseći i više od 20 m visine, može dati velike prinose nekoliko puta godišnje. U divljini za ovu biljku nije granica ni 40 m visine. Cvate muškim i ženskim cvjetovima koji oprašivanjem daju krupne, ukusne plodove. Oblik im je sferičan ili cilindričan – od 12 do 35 cm duljine. U širinu čempedak može dosegnuti 15 cm. Drugim riječima, neki primjerci jednostavno zadivljuju svojim velikim dimenzijama.

Kora ploda ima zelenkastu, žućkastu ili smeđu boju, a po cijeloj površini nalaze se ispupčenja i mrlje. Zreli plodovi odišu vrlo ugodnim mirisom, a okus im je sočan i sladak. No, ta svojstva imaju kultivirane vrste. U divljem obliku čempedak se odlikuje kiselkastim okusom i gotovo potpunim izostankom mirisa.

Gdje raste

Domovina čempedaka je Jugoistočna Azija. Konkretno, Malezija, gdje je i otkriven. Tamo su idealni uvjeti za njegov rast – topla klima i obilne oborine. Ova se tropska biljka danas uzgaja gotovo posvuda — u Indoneziji, na Malajskom poluotoku, u Tajlandu i drugim azijskim zemljama. U Australiji i Africi je aklimatiziran, pa je također dobio široku primjenu za uzgoj u industrijskim razmjerima.

Zašto je čempedak koristan

Čempedak u svom sastavu sadrži mnoštvo korisnih tvari – vitamina i mikroelemenata, kao i ugljikohidrata. Upravo potonji daju čovjeku potrebnu životnu snagu i energiju.

1. U plodovima prevladava kalij koji blagotvorno djeluje na rad kardiovaskularnih organa i bubrega. Zahvaljujući tome normalizira se krvni tlak, što je posebno važno za hipertoničare. Čempedak je koristan zbog velike količine kalija i za osobe koje pate od vodene bolesti povezane sa srčanim ili bubrežnim zatajenjem.
2. Vitamini skupine B pozitivno utječu na funkcionalnost živčanog sustava, liječe depresiju, nose se sa stresom, podižu raspoloženje i poboljšavaju opće stanje. Redovita konzumacija segmenata čempedaka učinit će osobu uravnoteženijom, emocionalno stabilnijom i smirenijom.
3. Vitamin C daje mogućnost jačanja imuniteta i povećanja radne sposobnosti. Omogućuje učinkovitu borbu protiv gripe, virusnih infekcija, upala i prehlada.
4. Čempedak je vrlo koristan kod bolesti mokraćno-spolnog sustava. Liječnici snažno preporučuju uključivanje u prehranu osobama koje pate od takvih bolesti.
5. Kalcij i željezo, kojih također ima u izobilju u plodovima, izvrsno djeluju na koštano tkivo, zube, kosu i proces krvotvorbe. Stoga je rizik od razvoja anemije pri konzumaciji tropskog voća sveden na minimum, kao i učestali prijelomi kostiju i problemi sa zubima.
6. Meso egzotičnog voća blagotvorno djeluje na rad probavnih organa. Poboljšava peristaltiku crijeva, bori se protiv zatvora, prirodno čisti organizam od toksina i štetnih tvari.
7. Čempedak pozitivno djeluje i na rad mozga, stoga se njegova svakodnevna konzumacija preporučuje radnicima mentalnog rada.
8. Također se preporučuje dodavati meso sočnog voća u prehranu hiperaktivne djece, jer je njegovo blagotvorno djelovanje na živčani sustav očito.
9. Redovita konzumacija plodova poboljšava metaboličke procese u koži, što čini kožu lica svježom, glatkom i zdravom.

Kakvu štetu može uzrokovati

Čempedak treba konzumirati oprezno i samo u malim količinama. Sadrži mnogo prirodnog šećera, pa bi se osobe koje pate od dijabetesa trebale suzdržati od ovog voća. Često izaziva i alergijske reakcije, što onemogućuje njegovu konzumaciju alergičarima. Zbog toga ne treba davati sočno meso maloj djeci koja još nisu navršila 3 godine.

Pri prvom pokušaju uživanja egzotičnog voća treba biti vrlo oprezan, jer organizam ljudi sjevernih širina nije naviknut na takvu hranu. Potrebno je pratiti naknadno stanje probavnog trakta i kože. Ako je sve u redu, čempedak se može jesti bez straha.

Ovo voće je prilično kalorično. Stoga bi se osobe koje se rješavaju suvišne težine trebale suzdržati od njegove konzumacije. Nakon uživanja treba imati pripremljenu čistu, pitku vodu, jer slatko meso naknadno izaziva žeđ.

Kako pravilno jesti čempedak

U azijskim se zemljama jedu ne samo zreli, nego i nedozreli plodovi. U potonjem se slučaju koriste kao povrće, pripremajući razna jela. Zreli se plodovi jednostavno rukama otvaraju, vađenjem segmenata. Plod se može prerezati uzdužno, prethodno navukavši rukavice. Kora čempedaka sadrži lateks koji, ako dospije na ruke, teško se ispire. Sirovim se mogu jesti ne samo pulpa, nego i koštice, koje mnogi ljudi vole još više.

Tropsko voće ima vrlo sladak okus, graniči s pretjeranom slatkoćom. Stoga ga nije moguće pojesti u velikim količinama odjednom. Najviše 6-7 segmenata. No, to je sasvim dovoljno da se uživa u izvanrednim okusnim svojstvima koja spajaju karakteristike durijana i džekfruta. Slast koja se topi u ustima i očaravajuća sočnost — tako se ukratko može opisati okus egzotičnog voća. Koštice su također jestive i korisne u prženom i kuhanom obliku. Po okusu podsjećaju na orahe i izvrsno su prikladne za užinu ili doručak.

Što se može pripremiti od čempedaka

Najčešće se čempedak konzumira svjež. Često se dodaje u salate, deserte. Vrijedi napomenuti da se okus voća može jako razlikovati ovisno o regiji. U nekim zemljama plodovi imaju okus gljiva, što omogućuje njihovo korištenje za pripremu glavnih jela, priloga, juha. Za to se koriste nedozreli plodovi koji još nisu dobili karakterističnu slatkoću. Segmenti prženi u ulju smatraju se pravim delikatesom. Pulpa se kuha na kokosovom mlijeku, čime se dobiva vrlo ukusna, hranjiva poslastica.

Gotovo svi svjetski kulinari preferiraju pripremati deserte od čempedaka. No u azijskim se zemljama obično priprema kao prilog mesnim jelima. Za to se pulpa prži. Također, zreli se plodovi konzerviraju u sirupu, kuhaju se džemovi, pripremaju se tartufi i dodaju u sladoled. Sjemenke se melju i od njih se pravi brašno. A u Indoneziji čak jedu i koru, koju prethodno namoče u salamuri sa začinima, a zatim je prže. Takvo voćno jelo svojim je svojstvima izvrsna alternativa mesu. Stoga, kod siromašnih lokalnih stanovnika čini osnovu prehrane.

Primjena u narodnoj medicini

U receptima narodne medicine koriste se ne samo plodovi i sjemenke, nego i lišće, kora, stabljike stabla čempedaka. Vrijedni biokemijski spojevi daju lijekovima sljedeća svojstva:

• antivirusna;
• antibakterijska;
• protugljivična.

Široko se primjenjuje uvarak korijena za liječenje astme, crijevnih poremećaja, hipertenzije, bolesti kože. Također, njegovo konzumiranje omogućuje smanjenje tjeskobe, nemira, oslobađanje od stresa i depresije. Nedozrelim plodovima može se liječiti proljev, a zrelima – zatvor.

Lišće čempedaka koristi se za zacjeljivanje rana, posjekotina, ogrebotina. Za to se zagrijavaju i stavljaju na zahvaćeno mjesto.

Pražene sjemenke egzotičnog čempedaka pomažu ženama u liječenju neplodnosti – dovoljno ih je konzumirati 2 puta dnevno. Općenito, u azijskim zemljama neki dijelovi čempedaka široko se koriste za liječenje ženskih bolesti, brzi oporavak nakon poroda i ublažavanje bolova tijekom kritičnih dana. Oblozi od korijena stabla pomažu u uklanjanju bolova u rukama i nogama, kao i čireva na koži.

Primjena u kozmetologiji

Ulje čempedaka ima svojstvo poboljšanja regeneracije kožnih stanica, potičući njihov brzi oporavak. Stoga se u kozmetici široko koristi za proizvodnju krema, gelova i sredstava za čišćenje za njegu i obnovu kože. Nakon redovite uporabe takvih proizvoda koža poprima zdrav izgled, glatkoću i svilenkastost. Proizvodi na bazi čempedaka potiču pomlađivanje kože i sprječavaju njezino starenje.

Istočnjačke žene često koriste sok i pulpu plodova za izradu domaćih maski za lice, pilinga ili obloga. Čempedak se koristi zajedno s drugim tropskim voćem ili povrćem. Prirodna kozmetika omogućuje im očuvanje mladolikosti kože i njezina zdravog izgleda.

Kako uzgojiti čempedak

Danas se izvanredno tropsko voće uzgaja posvuda u azijskim zemljama u industrijskim razmjerima. Međutim, u dekorativne svrhe može se uzgajati i u kućnim uvjetima. Glavno je stvoriti u prostoriji, po mogućnosti u stakleniku, temperaturu i vlažnost blisku tropskoj. Temperatura za uspješan razvoj biljke mora biti viša od 20 stupnjeva Celzija, a vlažnost relativno visoka. No, kako bi se izbjegao rizik od propadanja voćke, ne smije se pretjerano zalijevati. Čempedak raste prilično brzo, tako da se u nekoliko godina može dobiti puno stablo.

Tlo mora biti prozračno, lagano i hranjivo. Sasvim će odgovarati kupovna zemlja za citruse. Obavezno se na dnu posude postavlja drenažni sloj od ekspandirane gline. Koštice se mogu saditi u prilično velike posude – oko 0,5 l, jer biljka brzo ulazi u fazu aktivnog razvoja. Posude se postavljaju na južne prozorske klupice, uz osiguravanje zaštite od propuha. Ako u prostoriji rade uređaji za grijanje, za povećanje vlažnosti potrebno ih je stalno prekrivati vlažnom krpom. U prvoj godini života biljka se presađuje nekoliko puta – 3 ili 4. Kasnije se njezin rast malo usporava, pa se presađivanje može obaviti samo 1 put godišnje.

U fazi cvatnje biljku je potrebno ručno oprašivati kistom. Biljka odlično podnosi stalnu sunčevu svjetlost, ali se ipak preporučuje da je u vrijeme najveće vrućine malo zasjenite. Pad temperature na +5 °C i porast na +40 °C može uzrokovati smrt mladog čempedaka. Čak i kratkotrajno zahlađenje negativno će utjecati na razvoj egzotičnog stabla – ono će odbaciti lišće. Svakodnevno ga prskajte kako biste osigurali potrebnu vlažnost. Dobro je ako u kući imate stacionarni ovlaživač zraka. Čempedak dobro reagira na folijarnu prihranu. One se provode najviše jednom mjesečno.

Uzgoj iz koštice omogućuje da se plodonosjenje stabla dočeka 5. ili 6. godine nakon sjetve. U sobnoj uvjetima njihov promjer neće prelaziti 10-15 cm. Naravno, u usporedbi s običnim plodovima izgledat će minijaturno. No, koliko će dekorativno izgledati tropsko stablo u fazi cvatnje i plodonosjenja kod kuće, može se saznati samo ako sami uzgojite čempedak u skladu s agrotehničkim pravilima.

Fotografija čempedaka