Džem od dunje: 11 recepata za pripremu

Dunja je poznata više od 4 tisuće godina. Njezine plodove vole i cijene na Kavkazu, u Aziji, istočnim zemljama. U divljem obliku rijetko plodonosi i okus joj je vrlo opor i čak pomalo gorak. Ali kultivirane sorte cijene se u kulinarstvu i narodnoj medicini. Najstarijom vrstom smatra se portugalska dunja, čijom je domovinom postao Stari Rim. Mirisna, ali dosta tvrda pulpa dovodi neiskusne domaćice u nedoumicu. Ali iskusni kuhari znaju da je najbolje od nje pripremiti pastilu, marmeladu, kompot, a recepata za džem ima desetak, i svi su okusom iznad svake pohvale.

Kako izgleda dunja

Izdaleka se njezini plodovi mogu zamijeniti s jabukom, osobito ako leže na polici jedna pokraj druge. Ali izbliza postaje jasno da su to potpuno različite vrste. Dunja ima okrugle obrise, oblik blago izdužen prema peteljci. Boja zrelih plodova je nježno zlatna. Korica je prekrivena nježnim paperjem koje se lako briše vrhom prsta. Pulpa je tvrda, malo sočna, vrlo mirisna. Okus je opor, pomalo sladak. Zrele plodove moguće je probati samo u područjima uzgoja. Nakon što im stranice postanu mekane, plodovi nisu pogodni za transport jer u njima brzo počinje proces fermentacije.

Stablo na kojem sazrijevaju tako divni plodovi, nije visoko, raste gotovo na svim tlima, ne boji se mraza, suše i visoke vlage. U prirodnim uvjetima preferira obale vodenih površina, na Kavkazu se nalazi u sastavu listopadnih šuma pokraj hrasta, bukve, drijena, šipka. Na samoniklim stablima plodova je malo, vrlo su sitni, oko 15 g. Zato se kao osnova za podlogu takva stabla visoko cijene zbog izdržljivosti i nezahtjevnosti prema uvjetima. Najčešće se na njima provodi cijepljenje kruške.

Dunja se često nalazi u prodaji. Sezona počinje u rujnu. U trgovinama i na tržnicama nalaze se različite sorte, obično ih donose s Kavkaza, Srednje Azije i europskog dijela Rusije, uključujući Astrahansku oblast.

Korisna svojstva biljke

Vrijedna svojstva nemaju samo plodovi. U receptima narodne medicine koriste se listovi i sjemenke. Zelena masa se skuplja i priprema u lipnju-srpnju. Sjemenke treba uzimati samo iz potpuno zrelih plodova. Glavno djelovanje listova i pulpe:

• diuretsko;
• opće jačajuće;
• antibakterijsko;
• protuvirusno;
• hemostatsko;
• stežuće.

Sjemenke se koriste kao obavijajuće sredstvo, primjenjuju se kod upornog kašlja, kroničnog zatvora, iritacije sluznice želuca i jednjaka.

Ako se listovi i sjemenke tijekom pripreme suše, pulpa se u takvom obliku ne čuva. Prerađuje se prema različitim receptima, pogotovo jer se pri kratkotrajnoj toplinskoj obradi većina korisnih tvari zadržava.

Sastav plodova

Onima koji su u riziku od avitaminoze, anemije, niskog imuniteta, bolesti probavnog sustava, vrijedi obratiti pozornost na dunju. U njoj se nalaze:

• vitamini C, E, K, PP, skupina B;
• kalcij;
• fosfor;
• željezo;
• magnezij;
• kalij;
• tanini;
• eterično ulje;
• fruktoza;
• guma;
• organske kiseline.

Zanimljivo: omjer elemenata ovisi o sorti i mjestu rasta biljke.

Kalorična vrijednost 100 g svježe pulpe je niska, oko 40 kcal. Ali u tom obliku gotovo se ne jede. Daljnji pokazatelji kalorija ovise o načinu pripreme. Plodovi se pirjaju, peku, kuhaju, koriste kao sastojak umaka.

Čime je koristan džem od dunje

U njemu se zadržava veći dio izvornih svojstava. Razina vitamina se smanjuje jer se dio raspada tijekom kuhanja, ali preostala količina je dovoljna za podršku imunitetu, stabilizaciju rada crijeva i prevenciju virusnih bolesti. Nepromijenjeno ostaje i stežuće djelovanje, pa nekoliko žličica može koristiti kod proljeva, ali tek nakon što prođe akutno razdoblje.

Pekmez od dunje se uz onaj od malina koristi kao sredstvo za snižavanje temperature, njegov diuretski učinak dobro će doći kod povišenog tlaka i cistitisa. Vlakna djeluju kao prirodni abraziv, ubrzavajući čišćenje tijela od toksina.

Kako odabrati dunju za džem

O kvaliteti plodova ovisit će okus gotovog proizvoda i rok trajanja. S početkom sezone dunja ima puno, plodovi se razlikuju po obliku, veličini, okusnim svojstvima, ali osnovni znakovi zrelog voća su isti:

• na dodir tvrd;
• boja ujednačena, bez zelenih pruga i tamnih mrlja;
• površina prekrivena mekim pahuljastim slojem;
• aroma jaka, postojana, bez kiselih tonova;
• odsutnost mehaničkih oštećenja kože.

Treba uzeti u obzir:bolje je birati krupne plodove, imaju dulji rok trajanja i bolji okus.

Kako skuhati džem od dunje: recepti

U gotovom obliku izgleda vrlo lijepo – prozirno, upilo je kapljice sunca i blago svjetlucavo ružičastim odsjajima, s ujednačenim neraspadnutim komadićima voća. Dunja se odlično slaže s orašastim plodovima, mnogim voćkama i citrusima. Kuhaju ga na različite načine, samo od jedne vrste plodova ili uz dodatak drugih sastojaka.

Klasično

U sastavu su samo komadići voća i šećer u jednakim omjerima. Ako je pulpa presuha, dopušteno je dodavanje male količine vode tijekom kuhanja. Unatoč tome što je dunja tvrda, jednako se kuha kao i ostalo voće. Od početne količine proizvoda nakon kuhanja ostat će samo polovica zbog isparavanja tekućine. Dakle, pri kupnji kilograma plodova, za konzerviranje treba pripremiti staklenku od pola litre.

Oprano voće reže se na kriške, vadi se sredina sa sjemenkama. Kako bi kuhanje bilo ravnomjerno, dunju treba rezati na tanke kriške. Tada će u sirupu biti prozirne, nježne, dobro natopljene sirupom i neće se raspasti. Pekmez se priprema na tri načina.

1. S odležavanjem. Komadići voća posipaju se sloj po sloj polovicom šećera i ostavljaju na jedan dan. Zatim se dodaje ostatak, promiješa i kuha na laganoj vatri dok komadići ne omekšaju. U kipućem stanju pekmez se raspoređuje u staklenke i zatvara poklopcima. Može se koristiti hermetičko zatvaranje.
2. Bez odležavanja. Prvo se skuha sirup od šećera i vode u omjeru 1 kg na 200 ml tekućine. Zatim se u kipuću masu pažljivo stavljaju narezane kriške i kuhaju uz stalno miješanje dok ne omekšaju, nakon čega se raspoređuju u staklenke. Da bi se pekmez dobro čuvao, sirup mora potpuno prekrivati voće.
3. Trostruko. Voće posuto šećerom odstoji jedan dan, zatim se sirup ocijedi, prokuha i prelije preko plodova. Nakon 12 sati postupak se ponavlja. Treći put se cijela masa kuha dok komadići voća ne omekšaju, pa se zatvara u staklenke.

Pekmez postaje ružičast, proziran, bogatog mirisa i blago trpkog ugodnog okusa.

S orasima

Već smo navikli na orahe u medu koji se prodaju na sajmovima i izložbama pčelarstva. Dunja s orasima izgleda jednako svečano i blagdanski. Pekmez skuhan po svim pravilima postat će ukusan poklon za voljenu osobu. Za pripremu je potrebno 2 kg voća i isto toliko šećera, 200 g jezgri oraha, 400 ml vode, 1/4 žličice vanilije ili vrećica vanilin šećera.

U ovom se receptu koristi voće oguljeno od kore i sredine. Reže se na kriške i odlaže pod poklopac ili ručnik. Kora i sredina stavljaju se u lonac, preliju s 2 čaše vode i kuhaju 10 minuta na laganoj vatri. Dobivena tekućina koristi se za daljnju pripremu poslastice. U nju se stavljaju voćne kriške i odlažu sa štednjaka na 6–10 sati da se natope.

Zatim se u masu dodaju orasi i vanilija, kuhaju na minimalnoj vatri 45 minuta. Gotova poslastica raspoređuje se u staklenke. Čuva se u hladnom podrumu ili na sobnoj temperaturi.

S limunom

Trpki okus dunje savršeno se nadopunjuje limunovom kiselinom. Osim toga, kiselina skraćuje vrijeme kuhanja, omekšavajući voće mnogo brže. Na 1 kg šećera potrebna je ista količina plodova i sok limuna. Bit je u kratkotrajnom kuhanju mase, izmjenično s razdobljima stajanja. Cijeli proces trajat će 2 dana, vrijeme aktivnog sudjelovanja u njemu je 15 minuta.

Narezane kriške dunje posipaju se šećerom i ostave dok ne puste sok. Obično je dovoljno 2–3 sata. Zatim se doda voda, kuha na laganoj vatri 5 minuta i skine s vatre. Masa se ostavi stajati 12 sati. Potrebna su 2 ponavljanja. Treći put se doda limun, kuha još 5 minuta uz stalno miješanje i vruće pakira u posude za pohranu.

Limun se može narezati na tanke kriške, propustiti kroz blender ili jednostavno iscijediti sok.

S jabukama

Vrlo efektan izgledom i ukusan recept bez pretjerane složenosti. U nekim zemljama dunju nazivaju zlatnom jabukom. Izvrsno se slaže po okusu sa zimskim sortama. One su jednako tvrde i ne otkrivaju okus odmah nakon branja s grana, ali daju sav svoj miris u dvokomponentnom pekmezu. Poslastica se priprema prema klasičnom receptu s odležavanjem radi početnog dobivanja soka.

S narančom

Kombinacija citrusa s dunjom daje pikantan okus i šarmantnu zlatnu boju.

Zanimljivo: U hladnjaku gotov pekmez s narančom se zgusne.

Za 2 kg plodova potrebna je jednaka količina šećera i 1 velika zrela naranča. Prvo se glavni sastojak pospe s polovicom šećera i ostavi 2–4 sata da pusti sok, zatim se kuha 20 minuta. Zatim se tekućina ocijedi, doda preostali šećer i smjesa se dovede do vrenja, miješajući dok se kristali potpuno ne otope. Tom tekućinom se prelije narezana dunja i ostavi da se potpuno ohladi. U voćnu masu se dodaju kockice naranče bez kore i pekmez se kuha još 35 minuta. Najbolje je poslasticu puniti u male staklenke. Otvorena, brzo gubi dio arome.

S bundevom

Na 2 kg kriški voća uzima se 800 g bundeve i 2,5 kg šećera. Možete kuhati bilo s odležavanjem i zasebnim kuhanjem soka, bilo trostruku petominutnu s ostavljanjem po 12 sati. Ako se planira čuvati gotov proizvod na hladnom mjestu, količina šećera može se smanjiti za 500 g.

Prvo se kuha dunja, pri drugom kuhanju dodaje se bundeva, narezana na ploške ili kockice. Kriške oba sastojka bolje se skuhaju ako su približno iste debljine. Pekmez postaje bogat, blagog okusa, jer bundeva upija i neutralizira trpki okus zlatne jabuke.

S grožđem

U sunčanim grozdovima krije se velika zaliha voćnih šećera. U starom Rimu mnoge su se poslastice kuhale na grožđanom soku, i to se svojstvo može iskoristiti pri pripremi mješavine s dunjom. Masa se kuha u jednom navratu pod uvjetom da su komadići voća narezani sitno i tanko. Bobice grožđa koriste se cijele, uklanjajući samo peteljke. Izračun po težini:

• dunja – 680 g u očišćenom obliku;
• grožđe – 450 g;
• šećer – 1 kg;
• voda – 100 ml;

Masa se kuha u posudi s debelim dnom uz stalno miješanje. Sastojci se dodaju istovremeno. Najprije se smjesa brzo zagrije, nakon vrenja smanji se vatra na minimum i drži na stalnoj temperaturi 1,5 sata. Kod nekih sorti grožđa stvara se obilna pjena koju je potrebno uklanjati kako se pojavljuje. Čim se lonac skine s ploče, vruća smjesa raspodijeli se u staklenke i hermetički zatvori. Čuva se samo u hladnoj prostoriji ili na donjoj polici hladnjaka.

S cimetom

U domovini dunje začini su bili cijenjeni. U drevna vremena bili su vrlo skupi, za 1 g na tržnici davali su deseterostruku težinu u zlatu. Danas bilo koji začin možete kupiti u običnoj trgovini. No za pripremu džema od dunje bolje je otići u trgovinu indijskih mirisa i kupiti cimet u štapićima. Trebat će 0,5 žličice začina. Možete ga samljeti u mlincu za kavu ili staviti cijele. Teksturirani štapići cimeta izgledat će zanimljivo u staklenci s džemom. Nije ih potrebno vaditi prije punjenja gotovog proizvoda, cimet će otpuštati okus i miris tijekom hlađenja.

Omjeri:

• kriške voća – 1 kg;
• šećer – 700 g;
• voda – 400 ml.

U nekim varijantama dopušteno je na kraju pripreme dodati sok od pola velikog limuna kako bi se uklonila pretjerana slatkoća i produžio rok trajanja proizvoda.

S đumbirom

Korist ovog aromatičnog korijena je u davanju pikantnog okusa jelima. Đumbir se koristi kao protuupalno, antibakterijsko sredstvo. Povećava imunitet, sprječava avitaminozu, blokira razvoj patogenih bakterija. U kombinaciji s dunje, džem dobiva ljekovita svojstva, pomažući da se izdrži u razdoblju epidemija gripe i akutnih respiratornih virusnih infekcija.

Kao sastojak poslastice, dodaje se u omjeru 50 g na 700 g voća i iste količine kristalnog šećera. Za pripremu se uzima samo svježi korijen. U lonac se ulije pola čaše vode, doda šećer i miješa dok ne zavrije. U sirup se umoče voće i začini narezani na tanke ploške. Neprekidno se kuha na laganoj vatri uz stalno miješanje 1 sat, nakon čega se masa izlije u sterilizirane staklenke i zatvori za zimu ili do prvih gostiju.

U multicookeru

Prednosti ove vrste kućanskog aparata su u posebnoj posudi koja ne dopušta da jelo zagori. Time se štedi trud i vrijeme, jer se džem kuha, a ne treba stajati nad njim. Njegova okusna svojstva ni u čemu ne zaostaju za džemom pripremljenim na klasičan način u loncu.

Za pripremu se uzima jednaka količina šećera i plodova, 200 ml vode, 1/4 žličice limunske kiseline. Sastojci se dodaju istovremeno, postavlja se režim pirjanja na sat vremena. Neke domaćice preporučuju otvaranje multicookera svakih četvrt sata i miješanje mase drvenom žlicom. No uz pravilan omjer sastojaka to neće biti potrebno, osobito ako se primijeni odgođeni start, dopuštajući komadićima voća da puste sok za povećanje količine tekućine.

U mikrovalnoj

Vrijeme pripreme svakog jela u njoj smanjuje se nekoliko puta. Druga je stvar što ćete svejedno morati izvaditi posudu iz komore kako bi se masa odvojila. Nećete uspjeti skuhati deliciju u jednom pokušaju.

Sitno narežite kriške voća kako bi se brzo natopile sirupom. U prvoj fazi, komadiće voća prelijte vodom, dodajte šećer i stavite na 12 minuta pri 80% snage. Omjeri:

• dunja – 0,5 kg;
• šećer – 0,5 kg;
• voda – 100 ml;

Valja uzeti u obzir: zapremina jedne porcije džema u mikrovalnoj pećnici bit će mala.

Nakon što vrijeme na mjeraču vremena istekne, posudu izvadite na drveni podmetač i ostavite dok se masa potpuno ne ohladi. Poželjno je poklopiti je poklopcem. Bit će potrebna 3 ciklusa; tijekom posljednjeg možete dodati malo soka od limuna ili se zadovoljiti samo osnovnim sastojcima.

Kako pravilno čuvati džem

Uz pridržavanje tehnike kuhanja, dobro zatvorene staklenke izložite u hladnom hodniku, na izoliranoj lođi ili ostavite na polici u ostavi na sobnoj temperaturi.

Iznimka je delikatesa na bazi soka od grožđa ili s cjelovitim bobicama. Njegova povećana sklonost fermentaciji pri skladištenju na toplom može uzrokovati ispupčenje poklopca. Sigurnije je pojesti deliciju odmah nakon pripreme ili je čuvati u hladnjaku na polici za povrće.

Zanimljive činjenice o dunji

Kao i svaka biljka, i zlatna jabuka ima svoje male tajne:

1. Turska je priznata kao lider u uzgoju ovog voća; izvozni udio čini petinu ukupne količine u državama.
2. U rodu postoji samo 1 vrsta; više srodnika ne postoji.
3. U divljem obliku stablo slabo rodi; na granama dozrijeva 3–7, najviše 10 sitnih trpkih plodova, mase do 100 g.
4. Najkrupniji plodovi nekih sorti dosežu masu od 2 kg.
5. Biljka je kultivirana prije otprilike 4 tisuće godina; selekcijski rad ne prestaje te redovito se pojavljuju nove sorte prilagođene sjevernijim područjima.
6. U drevna vremena biljka se posvećivala Veneri i sadila u blizini njenih hramova.
7. Najstarija sorta je portugalska dunja.
8. Neka stabla koriste se kao živa ograda, ali zahtijevaju redovito obrezivanje i oblikovanje krošnje.

Dunjev džem odavno je postao popularna delikatesa u istočnim zemljama. U srednjim geografskim širinama raste u Povolžju, na Kavkazu i u Krasnodarskom kraju. Pri kupnji mirisnih plodova valja dati prednost domaćim vrstama. One sadrže nešto manje šećera, ali ne putuju do pultova preko pola svijeta, tretirane kemikalijama za očuvanje.

U sezoni voće nije skupo, a u rujnu je pravo vrijeme izdvojiti 1–2 dana za pripremu nevjerojatne delicije pune vitamina i dobre volje.

Fotografija džema od dunje