Genipa: što je to voće i zašto je korisno

Voćka iz porodice broćevki, genipa, doseže visinu do 30 metara. Vitko je stablo, s raširenim granama, zanimljivo po svojim plodovima koje su Englezi prozvali «marmeladnom kutijicom». Uglavnom zato što je kora debela i čvrsta, a pulpa ispunjena aromatičnom slatkoćom.

Genipa je listopadna biljka. Sjajni ovalni listići na rubovima su nazubljeni. Širina lišća varira od 4 do 13 cm, a duljina doseže do 33 cm. U sredini je jasno vidljiva svijetla žilica.

Cvatovi su krupni, promjera 5–6 cm, poput ruža, imaju 5 latica žute, crvene ili bijele nijanse.

Plodovi genipe su ovalnog oblika, dužine 9–15 cm, širine do 9 cm. Kožica je hrapava, kao da je lagano posuta brašnom. Unutar ploda nalaze se sjemenke svijetlosmeđe ili žute boje. Zanimljivo, unutarnja pulpa je u početku krem boje, ali nakon dodira sa zrakom postupno požuti. I to nisu sva jedinstvena svojstva prekomorskog ploda.

Gdje raste

Samonikla genipa prostire se na području Kube, Portorika, Djevičanskih otoka, Gvadalupe, Trinidada – od južnog Meksika, Kolumbije i Venezuele do Perua, Bolivije i Argentine. Uzgaja se na istom području kao ukrasna i plodonosna biljka. Od davnina uzgajaju genipu na Filipinima. U nekim zemljama drvo rastu kao prirodnu ogradu ili živicu za pašnjake.

Sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća Latinska Amerika započela je provedbu projekta razmnožavanja genipe za obnovu šuma na sjeveroistoku Brazila. Tamo su stvorene opsežne plantaže. Voće je išlo u proizvodnju likera i drugih prehrambenih proizvoda, a drvo se koristilo za lokalne potrebe.

U Starom svijetu genipa je nepoznata. Bilo je pokušaja filipinskih entuzijasta da prošire kulturu u SAD. Drvo je izraslo na biljnoj stanici u Miamiju do visine od 6 m, ali nikada nije procvjetalo. U poljoprivrednom znanstvenom centru «Usadba» u Rusiji također je uzgojeno veliko stablo. Ono nikada nije donijelo plodove, a kasnije ga je ubio mraz.

Kušanje

Ovo se drvo uzgaja radi plodova. Od njih se pripremaju sladoled, žele, džemovi, sokovi i marmelade. U prirodnom obliku plodovi se mogu jesti samo kada prezru i postanu mekani. Okus je kiseo, podsjeća na sušene jabuke.

Prvo je potrebno malo rastrgati tanku koru voća i isisati iz njega želatinozni sadržaj. Sve sjemenke ploda i njegova kora se bacaju. Ako su sjemenke ipak dospjele u usnu šupljinu, obavezno ih treba ispljunuti.

Zanimljiv detalj: Sok genipe je bezbojan. Ali na zraku dolazi u dodir s ljudskom kožom i pretvara se u postojanu boju tamnoplave boje, stoga se koristi kao prehrambena boja. Indijanci ovim sokom crtaju crteže po tijelu, a boja postojano traje do tri tjedna.

Ribari su pronašli ništa manje egzotičnu primjenu. Oni pripremaju mamac od nezrelih plodova, a stanovnici voda rado prilaze poslastici i love se na udicu.

U vrućim tropskim zemljama aktualan je kompot od genipe. Napitak koji dobro gasi žeđ pije se čist ili se dodaje u vino. Još jedan način primjenjuje se u Portoriku. Plodovi se režu, stavljaju u vodu i čeka se početak fermentacije. Tek kad smjesa fermentira, dodaju se mirisno voće, bobice, aromatične tvari. Osim gašenja žeđi, napitak ima toničko svojstvo.

Voće se može jednostavno narezati, staviti u vrč s vodom, dodati šećer, i dobit će se lagani napitak za vruć dan koji podsjeća na limunadu. Na ulicama prodavači prodaju koncentrat u bocama s ledom. Na Filipinima su cijenjeni bezalkoholni napici, kao i žele, sorbet i sladoled. Pulpa ponekad služi kao dodatak zamjenjujući pektin koji pomaže želiranju voćnih sokova. Seljaci u Brazilu od voća pripremaju džem, sirup, bezalkoholni napitak, vino i jak liker.

U voću se, kako istraživanja pokazuju, nalaze bjelančevine, ugljikohidrati, jabučna kiselina. Kalorijska vrijednost – 113 kcal/100 g.

Ljekovita svojstva genipe

Kompot od genipe nije samo ugodan za konzumaciju i učinkovito gasi žeđ. Ima i dragocjenija svojstva.

1. Stanovnici Srednje Amerike odavno koriste kompot kao sredstvo za iskašljavanje kod jakog kašlja. Njime liječe i prehlade te anginu. Uvarak cvjetova služi kao sredstvo za snižavanje temperature, kao i sok lišća.
2. U plodovima se opaža bogat sadržaj kalcija, fosfora i askorbinske kiseline (vitamina C). Prirodno je da voće ima opće jačajuće i pomlađujuće djelovanje na ljudski organizam.
3. Uobičajeno je da lokalno stanovništvo poseže za plodovima genipe u slučajevima žutice i koristi ih kao sredstvo protiv glista.
4. Diuretičko djelovanje čini voće nezamjenjivim kod edema različite etiologije, bolesti mokraćnog sustava.
5. Narodna medicina preporučuje usitnjavanje nezrelih plodova i korištenje zajedno s uvarkom kore u liječenju faringitisa i spolnih bolesti. Osim toga, uvarak korijena je i snažno sredstvo za olakšavanje.
6. Kora genipe također je korisna. Bogata je taninom, što je čini nezamjenjivom u liječenju infektivnih bolesti kože. Ako se napravi rez na deblu, iz kore istječe svijetla smola, slatkog okusa. Upravo je ona ono snažno dezinfekcijsko sredstvo. Smola se razrijedi vodom i dobivenom otopinom ispiru se ne samo rane i ogrebotine, nego čak i upaljene oči.
7. Također se bilježi aktivno antibakterijsko djelovanje proizvoda od genipe na patogene mikrobe, odnosno oni djeluju kao antibiotik. Usitnjene sjemenke mogu se koristiti kao sredstvo za povraćanje.

Kontraindikacije

Iskustvo ljudi koji uzgajaju genipu, konzumiraju njezine plodove, proučili su svojstva cvjetova, kore, lišća, korijena, upućuje na to da nema kontraindikacija. Moguća je samo individualna netolerancija.

Gdje se primjenjuje genipa

U Gvajani se nezreli plodovi uglavnom koriste kao mamac za ribu. Plodove koji padnu na tlo jedu divlje i domaće životinje. Lišće je dobra hrana za stoku.

Kora se često koristi u obradi kože, služi za proizvodnju vlakana. Međutim, takve niti su prikladne samo za grubu odjeću.

Mlado drvo koristi se kao ogrjevno drvo i za stupove ograda. Desetogodišnja stabla se koriste za građu. Drvo je žućkasto-bijele ili čak blago ružičaste boje, s jedva primjetnim crvenkastim žilama. Dobro je vlaknasto, tvrdo, ali elastično i izdržljivo. Međutim, ovim drvetom se jako vole hraniti termiti, što dovodi u pitanje njegovu trajnost.

Od drva genipe izrađuju se mnoge vrste kućanskog posuđa, sve do stolarskih proizvoda. Cvjetovi su dobar izvor meda za pčele.

Kako uzgajati

Genipu se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Sjeme čak ne treba posebno pripremati. Dovoljno je staviti sjeme u dobro razrahlenu zemlju na dubinu od pola centimetra. Mjesto treba biti toplo, iznad 23 stupnja. Tlo treba stalno vlažiti, ali ne smije biti mokro.

Izdanci se pojavljuju za 25–30 dana. U dobi od 6 do 12 mjeseci potrebno ih je presaditi. Stablo nije zahtjevno za pažnju, izvrsno preživljava i uspijeva čak i u teškim uvjetima.

Ako je prioritet uzgoj plodova, razmak između stabala treba biti 10–15 m. Otpalo lišće služi za obogaćivanje tla plantaže.

Kultura raste doslovno pred očima. Nakon tri godine treba očekivati prve plodove. Najčešće stablo plodonosi jednom godišnje. No postoje posebno rodne sorte koje oduševljavaju svoje vlasnike tijekom cijele godine. Genipa je sklona prekomjernom vlaženju i dobro se osjeća na povremeno poplavljenim tlima, ali potpuno ne podnosi hladnoću i pri laganom mrazu ne preživljava, nego ugiba.

Stoga se ova kultura ne pojavljuje u brdovitim područjima, gdje je vrijeme nestabilno i različito od vrućih i vlažnih tropa.

Gdje uzgajati
Mjesto treba biti sunčano i svijetlo, ako ima sjene, onda malo. Poželjno je tlo neutralne ili blago kisele reakcije. Zalijevanje treba biti obilno, kako bi ljeti tlo bilo stalno vlažno – upravo je to slučaj kada je bolje preliti nego nedoliti.

Prihranu provoditi najmanje dva puta mjesečno, izmjenjujući organska i mineralna gnojiva. Zimi nije potrebno gnojiti.

Važan zahtjev za režim je toplina. Zimi temperaturu održavati na 15–20 stupnjeva, ljeti – što toplije, to bolje. Naravno, genipa može preživjeti kratkotrajni pad temperature do 0, ali bolje je ne riskirati.

Zanimljive činjenice

1. U različitim zemljama genipu nazivaju hagua, čibara, lana, vitu, maluko.
2. U peruanskim vodama živi parazitski somić 'kandiru'. On doslovno paralizira strahom lokalno stanovništvo. Može uplivati u bilo koji, pa i najintimniji dio ljudskog tijela, i učvrstiti se oštrim bodljama na škrgama. Parazit se hrani krvlju i okolnim tkivom, ne samo da izaziva jake bolove, već može dovesti i do smrtnog ishoda. Za vađenje je nužan kirurški zahvat. Pomaže i sok plodova genipe ili spaljeni listovi. Unošenje tih proizvoda na mjesto pričvršćenja kandirua ubija ribicu, a zatim se može izvaditi.
3. Gvatemalski Indijanci pridaju stablu sakralno značenje. Tijekom određenih rituala nose plodove u rukama, nadajući se i vjerujući da će ih to spasiti od nesreća i bolesti.

Fotografija voća genipe