Mliječnice: korisna svojstva i recepti za pripremu

Šetnje šumskim stazama – izvrstan način za otklanjanje umora, opuštanje i uranjanje u očaravajući svijet šume. Miris biljaka i lišća, pjev ptica, čisti zrak od davnina su pomagali čovjeku ne samo da se približi prirodi, već i da popravi svoje zdravlje. Šumu su u starim vremenima voljeli i poštivali. Upravo tamo, u neprohodnoj gustini, živi Baba Jaga, obitavaju Lešij i njegova prijateljica Kikimora. No šuma nije poznata samo po svojim čuvarima. Ona velikodušno dijeli svoje darove, pomažući čovjeku da očuva zdravlje i dobije snagu. Jednim od takvih darova može se nazvati nevjerojatna, ukusna i korisna gljiva mliječnica – kralj sirovki.

Kako izgledaju i gdje rastu

Mliječnice pripadaju porodici sirovki i spadaju u podcarstvo viših gljiva. Najčešće se mogu naći u listopadnim i mješovitim šumama. Preferiraju brezove ili brezovo-borove šume s podrastom lipe. Sakupljaju se u Zapadnom Sibiru, u područjima Gornje Volge, Srednje Volge, na Uralu i na području Bjelorusije.

Mliječnice sazrijevaju od srpnja do rujna. Visina može doseći 7 cm, a promjer ispupčeno-ravnog klobuka – 20 cm. Rubovi gljivina klobuka su spušteni i imaju malu resu. Na dodir je gornji dio prilično sklizak i ima bijelu ili žutu nijansu. Listići kod mliječnice su gusti i također imaju bijelo-žutu boju. Stručak je ravan i gladak. Obojen je u bijelu ili žućkastu boju. Iznutra je šupalj. Mliječnica se može pohvaliti gustim bijelim mesom, čiji miris podsjeća na voće.

Mliječnice rastu u pravim obiteljima. Prema jednoj verziji, upravo je to svojstvo poslužilo kao osnova za naziv, tj. 'gruzdi' – koji rastu nakupno.

Trenutno postoji mnogo vrsta ovih gljiva koje se razlikuju po svojim okusnim i vanjskim obilježjima.

Vrste

Mliječnice se međusobno razlikuju po boji, mirisu i, naravno, okusu. Upravo su te značajke podijelile prijateljsku 'skupinu' gljivica na različite vrste, od kojih svaka ima svoje posebnosti:

Pravi grudanj
Ovaj tip ima mliječnu boju sa žutim ili riđim pjegama. Klobuk mu u sredini ima neku vrstu lijevka, a rubovi su savijeni prema unutra, s resama. Promjer klobuka doseže 20 cm, a njegova površina u magli ili kiši postaje skliska. Kremaste lamele se spuštaju na vitku čvrstu stapku koja naraste do 6 cm. Meso gljive na prerezu poprima žutu nijansu. Ova se vrsta smatra jednom od najboljih gljiva za soljenje. Pritom se u staklenkama oboji u plavu boju.

«Lov» na ovu vrstu grudanja moguć je od srpnja do početka mraznog vremena. Pritom stručnjaci savjetuju da ih se skuplja upravo u jesen, jer gljive u to vrijeme iako nemaju dug rok trajanja, više nisu tako gorke. Rastu grudanji u mješovitim i listopadnim šumama. Mogu se pronaći ispod lipa ili breza. Najprikladnijom zemljom za pravi grudanj smatra se ona koja u svom sastavu ima veliku količinu bijele gline, koja se nalazi vrlo blizu površine.

Grudanj jasikov
Ova vrsta ima okrugli plosnati klobuk s udubljenjem u sredini i podignutim rubovima. Promjer može biti 30 cm. Boja klobuka je bijela s crvenim ili ljubičastim razmazanim šarama. Lamele su obojene blijedoružičastom bojom, i upravo ta značajka razlikuje ovu vrstu od ostalih srodnika. Stapka gljive je čvrsta. Visina joj je oko 8 cm. Takvi grudanji imaju bijelo meso voćnog okusa koje na prerezu luči bjelkasto mlijeko. Mogu se naći ispod jasika, gdje grudanji rastu u obiteljima i povezani su poput karika jednog lanca. Najboljim vremenom za branje smatra se kraj ljeta i početak jeseni.

Grudanj žuti
Svijetla, žuto-zlatna nijansa – odlika je vrste. Njegov klobuk je također ulegnut u sredini i opasan resastom suknjicom. Veličina «glavnog pokrivala» može biti 15 cm u promjeru. Na sunčanom vremenu gljiva je sjajna, a kiša je čini skliskom. Stapka je žućkaste boje s malim inkluzijama. Visina joj može biti 5 cm. Lamele su obično bijele i nježno se spuštaju na stapku. Ako se gljiva prereže, pojavit će se prilično peckava tekućina koja potom može potamniti, a na mjestu dodira s kožom ostaviti tamne mrlje.

Ako se uputite u smrekovu šumu u kolovozu ili rujnu, pod granama se mogu pronaći cijele livade žutoklobukih grudanja.

Grudanj hrastov
Ova vrsta svojim klobukom s podvrnutim rubovima više podsjeća na lijevak. Njegov promjer može dosegnuti 12 cm. Boja je narančasto-smeđa s mrljama tamnosmeđe boje, stapka je ista. Meso je bijelo, na prerezu postaje ružičasto. Hrastov grudanj, kao i sve ostale vrste, luči sok koji je bijele boje i ima ne previše izražen miris gljiva. Najbolje je ove gljive koristiti za soljenje, a općenito se vrsta smatra jestivom, ali uvjetno. Takve gljive treba tražiti na sunčanim obroncima hrastovih šumaraka, počevši od kraja ljeta pa do početka hladnoća.

Crni gruzd
Prema mišljenju berača gljiva, ovo je jedna od najboljih gljiva za soljenje, koja ima izvrstan, veličanstven okus, a tijekom pripreme poprima izrazitu nijansu crnog vina. U svježem obliku ima žuto-smeđi ili tamno maslinasti klobuk, promjera do 20 cm. Rubovi su mu savijeni prema unutra. Kožica gljive je skliska. Stručak je zelenkaste boje i dugačak do 8 cm. Čvrst je i šupalj. Bijelo meso na prerezu poprima sivu boju i izlučuje gljivično 'mlijeko' koje u dodiru sa zrakom postaje ljubičasto.

«Kralj» gruzda raste, kako i dolikuje, pokraj «kraljice» šume – breze, tj. treba ga tražiti u brezovim gajevima. Krenuti po njega najbolje je ljeti – u srpnju ili kolovozu.

Suhi gruzd
Gljiva ima službeni naziv – bijeli podgruzak. Ova vrsta ima kremastu boju, klobuk promjera 20 cm, koji je, kao i kod većine gruzda, u sredini udubljen. Suhi gruzdi su vrlo ukusni i aromatični, a naziv su dobili jer suho vrijeme uzrokuje da tkivo gljive puca poput tankog papira. Stoga su ga u narodu prozvali «suhim». Staništa su mu hrastovi gajevi, mješovite šume ili brezovi gajevi. Vrijeme branja je od srpnja do rujna.

Gruzdovi, kao i ostali predstavnici carstva gljiva, imaju svoje dvojnike koji nisu smrtonosno opasni za čovjeka, ali ih nije poželjno konzumirati jer je njihov okus prilično oštar i neugodan. Ako se ipak odluče pripremiti, najprije se namaču, a potom kuhaju u slanoj vodi. Među takvim lažnim gruzdovima najpoznatijima se smatraju sljedeće vrste:

1. Papreni gruzd. Ove bijele gljivice rastu u listopadnoj šumi, na vlagi i u sjeni. Udubljeni, kremasti klobuk može biti promjera do 20 cm. Na mjestima loma prekriva se smeđim točkicama. Pri rezu gljiva izlučuje ljepljivi bijeli sok gorko-paprenastog okusa. Može se soliti, ali za to je potrebno sirovinu nekoliko puta namakati, svaki put mijenjajući vodu. Suhi prah pak odličan je ljuti začin s pikantnim tonom.
2. Kamforni gruzd. Vrlo često među mahovinama crnogorične šume mogu se primijetiti male gljivice smeđe-crvenkaste boje s klobucima oko 6 cm. To je upravo kamforni gruzd, čiji miris i okus neće dopustiti njegovu upotrebu kao hrane.
3. Pusteni gruzd ili skripica. Ova vrsta raste u blizini breza i hrastova u velikim skupinama. Obojen je bijelo, a njegov ljevkasti klobuk prekriven je sitnim dlačicama. Visina gljive može biti do 8 cm, stručak je najčešće potpuno skriven u zemlji, stoga oni koji namjeravaju soliti takve gruzde skupljaju samo gornji dio, a zatim ih namakaju dulje vrijeme.
4. Zlatnožuta mliječnica. Gljiva ima svijetložutu nijansu. Rubovi klobuka savijeni su prema unutra. Površina takvih gljiva je ljepljiva i pri dodiru postaje ljubičasta. Na prerezu mliječnica izlučuje tekućinu prilično ugodnog mirisa. Takva se gljiva može koristiti za soljenje i kiseljenje. No to treba učiniti nakon što je proizvod namočen i prokuhan.

Sastav i kalorijska vrijednost

Mliječnica se smatra jednom od najboljih vrsta sirovki za soljenje. Njezin okus svidjet će se svima koji vole uživati u domaćim ukiseljenim proizvodima. Osim toga, mliječnice su korisne za ljudsko zdravlje. Svoja svojstva gljiva duguje tvarima koje ulaze u njezin sastav. To uključuje:

• tiamin (vitamin B1);
• riboflavin (vitamin B2);
• askorbinska kiselina (vitamin C);
• vitamin PP;
• vitamin D;
• prehrambena vlakna;
• voda;
• pepeo;
• monosaharidi;
• disaharidi;
• kalij;
• kalcij;
• magnezij;
• željezo;
• fosfor;
• jod;
• cink;
• bakar.

Prehrambena vrijednost proizvoda prikazana je sljedećim pokazateljima na 100 g: bjelančevine iznose 1,8 g, masti – 0,8 g, ugljikohidrati – 0,5 g. Energetska vrijednost iznosi 16 kcal.

Unatoč prilično skromnom vitaminskom sastavu, mliječnica je ipak vrlo korisna za zdravlje i pomaže čovjeku u suočavanju s nekim poremećajima u organizmu.

Čime su korisne mliječnice

Opća korist

Korist mliječnice temelji se na mikroelementima koji ulaze u njezin sastav. Njihova količina dovoljna je da konzumacija ove vrste gljiva pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Njezina glavna korisna svojstva uključuju sljedeća:

1. Jačanje imunološkog sustava organizma. Za to je zaslužan vitamin C ili svima poznata askorbinska kiselina. Upravo on pomaže u borbi protiv vanjskih napada virusa aktivirajući ljudski imunitet.
2. Regulacija živčanog sustava. Za smirenost, odsutnost depresije i dobro raspoloženje odgovorni su vitamini B skupine koji se nalaze u mliječnicama. Oni smiruju i pomažu u suočavanju sa stresom.
3. Regulacija razine šećera u krvi. Mliječnice mogu biti korisne osobama koje boluju od dijabetesa jer ne podižu razinu šećera i tako postaju koristan proizvod kod ove ozbiljne bolesti.
4. Liječenje i prevencija konstipacije. Ova vrsta gljiva sadrži vlakna koja pomažu u prirodnom čišćenju crijeva, poboljšavajući proces defekacije za one koji imaju poteškoća u tom području.
5. Prevencija i ublažavanje poremećaja žučnih putova također je u domeni mliječnica jer sadrže posebne tvari koje mogu poboljšati stanje žučnog sustava.
6. Liječenje tuberkuloze i emfizema pluća. Gljive se koriste za poboljšanje stanja bolesnika s ovim dijagnozama i za zaustavljanje rasta patogenih bakterija.
7. Diuretički učinak koji mliječnice imaju pomaže u borbi protiv edema, bubrežnih kamenaca i naslaga soli. Preporučuju se osobama s patologijama poput zatajenja bubrega i urolitijaze.
8. Vitamin D pomaže u očuvanju mladosti i poboljšava stanje kože.
9. Protupalno djelovanje imaju soljene gljive jer upravo one sadrže protein koji smanjuje upale.
10. Prevenciju protiv ateroskleroze mogu provoditi sve one iste slane mliječne gljive, jer njihov čarobni protein – snažno sredstvo u borbi protiv te bolesti.
11. Zasebno valja reći o sposobnosti bijele mliječne gljive da smanjuje rakove tumore, smanjuje broj metastaza, te sprječava pojavu zloćudnih tumora u organizmu u cjelini. Osim toga, učinkovite su u liječenju bolesti probavnog trakta, ishemije, psorijaze, hepatitisa, ciroze jetre, astme.

Takvi su poremećaji i bolesti podložni malim gljivama, darovanim šumom na dobrobit čovjeka. No njihovo djelovanje različito utječe na muški, ženski i dječji organizam.

Za žene

Ženski živčani sustav prilično je ranjiv, stoga mliječne gljive mogu postati, naravno, ne panaceja, već dobro sredstvo koje će prirodno zaštititi od živčanih stresova, depresija i znatno poboljšati raspoloženje. Osim toga, gljive pomažu riješiti se oteklina i uspostaviti rad crijeva. I naravno, ne smijemo zaboraviti da će zaštititi organizam od preranog starenja i poboljšati izgled kože, sačuvati njezinu mladost, te ojačati kosu i nokte.

Za muškarce

Prema statistikama, upravo je muška populacija češće podložna povišenju razine šećera u krvi, a time i povećanom riziku od obolijevanja od dijabetesa. Upravo u tom slučaju mliječne gljive mogu postati izvrsna hrana, sposobna utažiti glad i pritom regulirati šećer u organizmu, ne potičući pritom debljanje. Osim toga, mliječne gljive bit će korisne onima koji pate od plućnih bolesti, posebno je to važno za ljude koji zlorabe duhanske proizvode. Mliječne gljive pomoći će smanjiti rizik od razvoja tuberkuloze ili postati potrebna terapija kod već postojeće bolesti. Ali ne treba misliti da se može puhati kao parni stroj, jesti kilograme mliječnih gljiva i biti potpuno zdrav. Razum je potreban posvuda i u svemu!

Tijekom trudnoće

Odgovornost koja 'pada' na ženu koja očekuje dolazak djeteta vrlo je velika. O načinu života koji buduća majka vodi i prehrani ovisi zdrava budućnost njezina djeteta. Mnoga jela mogu biti štetna u takvom stanju. Nažalost, gljive su teška hrana koja može naškoditi organizmu majke i ploda. Mliječne gljive također su pod zabranom, ali samo slane. Međutim, na kuhane i pirjane ta se zabrana ne odnosi. Konzumacija tih gljiva korisna je iz sljedećih razloga:

1. Nadoknada nedostatka vitamina.
2. Prisutnost aminokiselina koje sudjeluju u formiranju stanica organizma.
3. Prisutnost antioksidansa koji se bore protiv starenja i smanjuju rizik od razvoja onkoloških bolesti.
4. Izbacivanje kolesterola i poboljšanje rada srca, što je vrlo važno u razdoblju trudnoće zbog povećanog opterećenja tog mišića.
5. Jačanje imuniteta.
6. Odsutnost rizika od debljanja.

No uz sve prednosti konzumacije mliječnih gljiva treba imati na umu da je to ipak teška hrana koju treba jesti umjereno. Također je potrebno točno znati podrijetlo gljiva i mjesto njihova sakupljanja, jer se u njima mogu nakupljati radioaktivne tvari i soli teških metala, stoga takve mliječne gljive mogu biti opasne za majku i dijete. Osim toga, buduća majka mora biti sigurna da priprema upravo mliječne gljive, a ne lažne gljive. Jer trovanje tijekom trudnoće može dovesti do tužnih posljedica. S obzirom na to, trudnica bi se prvo trebala posavjetovati s liječnikom o mogućnosti konzumiranja gljiva, a također upitati iskusne berače gljiva ili sama 100% znati da se u košari nalaze mliječne gljive, a ne nešto slično njima.

Tijekom dojenja

Tijekom dojenja liječnici ne preporučuju konzumiranje bilo kakvih gljiva dok dijete ne navrši 5–6 mjeseci starosti. Nakon toga se mogu jesti šampinjoni i bukovače. Što se tiče mliječnih gljiva, pedijatri ne preporučuju njihovu konzumaciju prije nego što dijete napuni 10 mjeseci od rođenja. Naravno, ako se baš jako želi, može se pojesti 3–4 komadića u kuhanom obliku i promatrati djetetovu reakciju, ali bolje je ne riskirati. Gljive, uključujući mliječne gljive, mogu poremetiti rad probavnog trakta novorođenčeta, pojačati nadutost i izazvati grčeve.

Osim toga, mliječne gljive su alergen proizvod, što znači da postoji rizik od pojave alergijskih reakcija različite težine. Stoga je poželjno pričekati do kraja dojenja i tek tada uživati u omiljenim jelima od gljiva, bez straha za zdravlje djeteta.

Za djecu

Mliječne gljive korisne su ne samo za odrasle, već i za djecu. Pomažu ojačati imunitet, nadoknaditi nedostatak nekih vitamina i minerala te poboljšati metabolizam. Čini se da je to samo korist, no za djecu su gljive teška, slabo probavljiva hrana koja može dovesti do poremećaja u radu tjelesnih sustava. To je zato što rastući organizam jednostavno nije u stanju probaviti gruba vlakna i vitamin B. Osim toga, pesticidi i radionuklidi koji se mogu nalaziti u gljivama, koje su sposobne upijati te tvari, djetetu će donijeti samo štetu. I ne treba zaboraviti da su upravo gljive najčešći uzrok trovanja.

Stoga pedijatri ne preporučuju uvođenje gljiva u prehranu prije navršene 2 godine, a mliječne gljive djetetu treba dati kušati tek nakon 10. godine.

Pri mršavljenju

Dijeta je razdoblje u kojem se osoba odriče mnogih ranije omiljenih jela kako bi postigla idealne (ili približne) tjelesne parametre. Naravno, prehrambeni proizvodi u to vrijeme moraju biti odabrani s obzirom na najmanji kalorijski unos i veću sposobnost utaživanja gladi. Mliječne gljive izvrsno odgovaraju onima koji su odlučili smršavjeti ili jednostavno nastoje održati svoju težinu. One su niskokalorične, bogate proteinima, što je neosporan plus za one koji mršave, te izvrsno nadoknađuju nedostatak onih tvari koje ne ulaze u organizam u dovoljnoj količini zbog odricanja od nekih jela.

Postoji čak i dijeta koja podrazumijeva trodnevno hranjenje kravkama u količini od 300 g dnevno, podijeljenih u tri obroka, uz dodatak povrća. No većina dijetetičara smatra da se kravke trebaju konzumirati najviše 2–3 puta tjedno. Tada će korist doista biti, a suvišni kilogrami konačno će otići u prošlost.

Jesu li korisne slane mliječnice

Kravke su u Rusiji dugo vremena bile najcjenjenije gljive. No posebnu prednost ova gljiva ima u slanom obliku. Pritom naši preci nisu samo uživali u izvrsnom okusu slanih gljiva, već su znali da su one vrlo korisne za ljudsko zdravlje. Prije svega, to je povezano s činjenicom da se tijekom soljenja u gljivama stvaraju posebne tvari koje mogu pozitivno utjecati na probavni sustav. Također valja napomenuti da je popis nutrijenata koji ulaze u sastav slanih kravki prilično opsežan:

• vitamini skupine B, C, PP, D;
• fosfor;
• lipidi;
• triptofan;
• beta-glukani;
• steroli;
• bakar;
• vlaknina.

U slanom proizvodu sadrži 1,2 g bjelančevina, 0,8 g masti, 1,3 g ugljikohidrata na 100 g, a kalorijska vrijednost iznosi samo 17 kcal.

Zahvaljujući ovom sastavu, slane kravke imaju sljedeća svojstva:

• jačaju imunološki sustav;
• reguliraju razinu šećera u krvi;
• normaliziraju rad živčanog sustava i san, noseći se s depresijom i stresom;
• smanjuju rizik od stvaranja kamenaca u mokraćnom mjehuru, bubrezima i jetri;
• izlučuju radioaktivne tvari;
• smanjuju razinu kolesterola;
• bore se protiv upala;
• dobra su prevencija ateroskleroze;
• smanjuju otekline;
• sprečavaju starenje kože i jačaju kosu;
• normaliziraju rad crijeva, blago uklanjajući zatvor;
• sprečavaju razvoj tuberkuloze i bore se protiv bolesti dišnih organa.

Unatoč svim izvanrednim ljekovitim svojstvima, postoje i kontraindikacije za konzumaciju ovog proizvoda. Ne smiju se konzumirati slane gljive u sljedećim stanjima i bolestima:

• alergija;
• pogoršanje bolesti probavnog trakta;
• čir;
• trudnoća;
• razdoblje dojenja;
• pankreatitis;
• zglobne bolesti;
• dječja dob do 10 godina;
• gastritis;
• povišen arterijski tlak.

Također je potrebno zapamtiti da kravke prije soljenja treba namakati u vodi najmanje jedan dan kako bi se izbjegao negativan utjecaj na organizam. Ako se sve učini ispravno, čarobne gljivice neće samo oduševiti svojim okusom, već će donijeti i zamjetnu korist.

Primjena u kozmetologiji

Kozmetolozi su poduzetni ljudi. Oni će pronaći korisne tvari koje mogu poboljšati izgled i brinuti se o koži iznutra, gotovo u svakom proizvodu, voću, travki ili bobici. Nisu izuzetak ni mliječnjaci. Pogotovo što sadržaj vitamina D i drugih mikroelemenata u njima može poboljšati stanje kože, čineći je glatkom i mladolikom, spriječiti starenje, ukloniti upale, a također ojačati kosu, čineći je još ljepšom. Upravo zato ekstrakt mliječnjaka i prah od njih ulaze u sastav nekih preparata namijenjenih očuvanju ljepote i mladosti lijepe polovice čovječanstva. Ali možete proći i bez skupih kozmetičkih sredstava i pokušati sami napraviti čarobne pripravke koristeći gljive i uobičajene proizvode.

Protiv prištića

Sastav:

• Mliječnjaci – 1–2 kom.
• Kiselo vrhnje.

Namočene i pripremljene gljive usitniti i pomiješati s kiselim vrhnjem, kojeg treba toliko da masa postane homogena, ali ne tekuća. Zatim smjesu nanijeti na očišćeno lice i ostaviti 10 minuta, nakon čega isprati toplom vodom.

Stručnjaci preporučuju ponavljati postupak najviše dva puta tjedno.

Za ravnu i glatku kožu

Sastav:

• Mliječnjaci – 1–2 kom.
• Limunov sok.

Gljive namočiti i usitniti. Pomiješati s malom količinom limunova soka i promiješati. Nanijeti na kožu na 10–15 minuta, a zatim isprati lice toplom vodom.

Hranjiva maska

Sastav:

• 2 žlice usitnjenih mliječnjaka.
• 1 žlica zobenih pahuljica.

Pahuljice samljevene u mlincu za kavu pomiješati s gljivama usitnjenim u blenderu, promiješati i nanijeti na lice na 10 minuta. Isprati toplom vodom.

Za sjajnu kosu

Sastav:

• 1 čaša kefira.
• 2 klobuka mliječnjaka u usitnjenom obliku.
• 2 žlice meda.
• 2 kapi limunova soka.

Sve sastojke pomiješati i nanijeti na suhu kosu, počevši od korijena i po cijeloj dužini. Zatim staviti plastičnu kapu i zamotati glavu ručnikom na 5 minuta. Nakon toga kosu isprati šamponom.

Šteta i kontraindikacije

Mliječnjak je, naravno, korisna i jedinstvena gljiva, ali ima i svojih minusa, točnije štete koju može nanijeti osobi ako se konzumira u sljedećim stanjima:

• bolesti probavnog trakta, koje uključuju čir na želucu, gastritis;
• razdoblje dojenja;
• trudnoća;
• dječja dob do 10 godina;
• alergija na hranu;
• individualna netolerancija.

U ostalim slučajevima konzumacija mliječnjaka donijet će korist. Ali ne treba zaboraviti da ih treba jesti najviše jednom u sedam dana. Uz takvu konzumaciju bit će samo koristi.

Može li se otrovati mliječnicama

U Rusiji mliječnjake jako vole, a u Europi se ova gljiva smatra nejestivom i otrovnom. To je djelomično istina, jer se mliječnjaci smatraju uvjetno jestivim gljivama. To znači da se mogu konzumirati, ali nakon prethodne pripreme. Otrovanje je vrlo lako dobiti ako:

• pojedete nesvjež proizvod;
• konzumirate nejestivu vrstu mliječnjaka;
• nepravilno pripremite gljivu.

U slučaju trovanja kod osobe se mogu javiti:

• mučnina;
• povraćanje;
• jeza;
• bolovi u trbuhu grčevite naravi;
• proljev;
• zadržavanje mokrenja;
• bljedilo kože;
• vrtoglavica;
• glavobolja;
• nesvjestica;
• tremor.

U ovim slučajevima potrebno je hitno se obratiti liječniku, a do njegovog dolaska pokušati isprati želudac, osigurati mirovanje u krevetu i piti vodu svakih 20 minuta.

Sakupljanje i čuvanje

Kako bi mliječne gljive koristile organizmu, a ne štetile, potrebno ih je pravilno sakupiti, što nije teško ako se znaju male pojedinosti:

1. Sirovinu je potrebno sakupljati daleko od prometnih cesta i bilo kakvih poduzeća ili naselja, jer gljive upijaju otrovne tvari kojima se mogu "velikodušno podijeliti", izlažući time ljudsko tijelo velikoj opasnosti.
2. U šumu u potragu za mliječnim gljivama treba krenuti u razdoblju od srpnja do listopada, ali najboljim vremenom za sakupljanje berači ipak smatraju kolovoz.
3. Kada se mliječna gljiva pronađe, potrebno ju je očistiti od zemlje, pregledati i namakati najmanje 48 sati. Nakon toga gljiva je spremna za daljnju obradu.

Vrijedi napomenuti da rok čuvanja svježih gljiva ne smije prelaziti 24 sata. Ako se obrada odgađa, mliječne gljive stavljaju se u vrećicu i stavljaju u hladnjak ili podrum na 10–15 sati, a zatim se pristupa procesu pripreme proizvoda.

Mliječne gljive mogu se čuvati i u kuhanom i u prženom obliku. Najčešće se čuvaju soljene i u staklenkama, ali se mogu osušiti ili zamrznuti.

Može li se zamrznuti za zimu

Zamrzavati mliječne gljive za zimu može se, čak i treba, jer gljiva bolje od ostalih odgovara za ovaj postupak. Naime, ima gustu strukturu koja ne "pati" pri takvoj vrsti čuvanja, a također zadržava sve svoje korisne tvari.

Da bi se gljiva pravilno zamrznula, treba je namakati najmanje 3 dana, a zatim skuhati, popržiti ili pirjati. Nakon toga mliječne gljive mogu se zamrznuti, koristeći sljedeća pravila:

1. Razvrstati proizvod, tj. podijeliti gljive po veličini.
2. Zamrznuti odvojeno od drugih gljiva.

Čuvati u dobro zatvorenoj posudi s naznakom datuma zamrzavanja, jer različiti temperaturni režimi odgovaraju različitom vremenu čuvanja: od -12°C do -14°C – 4 mjeseca, od -14°C do -18°C – do 6 mjeseci, od -18°C – do 8 mjeseci.

Takva su osnovna pravila čuvanja zamrznutih mliječnih gljiva.

Može li se sušiti

Mliječne gljive su izvrsne u soljenom obliku, ali ih iskusni berači ne preporučuju sušiti jer postoji vjerojatnost da će se gljive jednostavno raspasti. No, ako su sve staklenke već iskorištene za soljenje, a gljiva nije bilo, sasvim ih je moguće osušiti.

Na samom početku potrebno je namakati mliječne gljive 72 sata, stalno mijenjajući vodu, kako bi se riješili štetnih tvari i gorčine. Zatim narezati posebno velike primjerke na komade i rasporediti na pleh obložen papirom za pečenje. Temperatura sušenja ne smije na početku prelaziti 50°C. Zatim se može povećati na 70°C. Tijekom procesa vrata pećnice moraju biti otvorena. Ukupno vrijeme pripreme trajat će od 8 do 12 sati.

Također se gljive mogu objesiti na suho mjesto i osušiti prirodnim putem, a može se koristiti i električna sušilica koja će osigurati 100% rezultat.

Kako pravilno čistiti mliječnice

Da biste se bavili preradom i pripremom sakupljenih aromatičnih gruzdi, potrebno ih je očistiti od šumskog otpada. Za to je potrebno:

1. Očistite ih pomoću malog nožića od listića, zemlje i ostalog otpada, te isperite.
2. Potopite gruzde tijekom 3 dana, pritom ih držite na hladnom i tamnom mjestu, a vodu mijenjajte najmanje 4 puta tijekom cijelog procesa.
3. Nakon namakanja upotrijebite četkicu za zube i temeljito očistite gljive. Pločice treba čistiti oštrim malim nožićem.

Koristeći se jednostavnim savjetima iskusnih domaćica i berača gljiva, možete pripremiti gljive za soljenje, bez straha da će gotovo jelo pokvariti dojam degustacije ili nanijeti kakvu štetu.

Kako soliti mliječnice: načini soljenja

Slani gruzdi su i užitak i korist. U svakoj obitelji postoji vlastiti provjereni recept za takvu pripremu, a ti recepti imaju zajednička pravila za pripremu ovog proizvoda. Najprije treba očistiti gljive četkom do bijele boje, uklanjajući svu nečistoću i zemlju. Zatim potopite gljive u slanoj otopini, gdje omjer soli treba biti 10 g na 1 L vode. Nakon toga možete pristupiti samom procesu. Soljenje se može obaviti na nekoliko načina: hladnim i toplim.

Hladni način uključuje soljenje gdje se gruzde slažu u slojeve i posoljavaju s 2 žlice soli na svaki sloj. Odozgo se stavljaju kišobrani kopra. Nakon toga se gljive stave pod uteg, a zatim rasporede u staklenke uz dodavanje dobivene salamure. Čuvaju se, u pravilu, u posudi zatvorenoj najlon poklopcem, na hladnom mjestu.

Kod toplog soljenja salamura se priprema zasebno, a gruzde se kuhaju u njoj 30 minuta. Zatim se također isperu, slažu u veliku posudu, posoljavajući svaki sloj, i stave pod uteg. Takve gljive bit će gotove nakon mjesec dana.

U svakom slučaju, kod različitih varijanti soljenja, gruzde će donijeti korist organizmu i obradovati izvrsnim okusom ruskog raznosola.

Zašto su gorke nakon soljenja

Često se događa da nakon kušanja slanih gruzdi osoba osjeti neugodnu gorčinu. Postoji nekoliko razloga:

1. Nepravilno čišćenje gljive, pri kojem nije uklonjena sva prljavština.
2. Neprikladno mjesto branja (npr. uz autoceste).
3. Nedovoljno vrijeme namakanja.
4. Kršenje tehnologije soljenja.
5. Neprikladni uvjeti čuvanja proizvoda (npr. toplo ili sunčano mjesto).
6. Premalo vremena soljenja (soljeni proizvod se može konzumirati najranije 30 dana nakon soljenja).

Ako ipak gljive imaju gorak okus, možete provesti sljedeće manipulacije:

1. Isperite proizvod pod tekućom hladnom vodom i dodajte kiselo vrhnje prije posluživanja gostima.
2. Ocijedite salamuru i ponovno potopite gruzde na 48 sati u hladnoj vodi, nakon čega ponovno posolite proizvod, ali s povećanom količinom soli.

Kako pripremiti mliječnice: recepti

Kuhari i iskusne domaćice znaju da se gruzde mogu ne samo soliti i marinirati, nego se od njih mogu pripremiti i divni zalogaji koji će zasigurno iznenaditi goste i bližnje svojim zanimljivim okusom.

Kavijar (s pireom od rajčice)

Sastojci:

• gruzde – 2 kg;
• pire od rajčice – 0,4 kg;
• šećer – 100 g;
• 9% ocat – 80 ml;
• limunska kiselina – 8 g;
• lovorov list;
• sol.

Način pripreme:

1. Mliječnice prokuhati u slanoj vodi s limunskom kiselinom, a zatim narezati na male komadiće.
2. Pomiješati sol (40 g), šećer, pire od rajčice i 200 ml kipuće vode (vruće).
3. Smjesu od rajčice uliti u gljive, dodati ocat i lovorov list.
4. Staviti jelo da se pirja 10 minuta.
5. Gotov proizvod rasporediti u staklene tegle. Sterilizacija tegli treba trajati oko 30 minuta.
6. Zatvoriti tegle i staviti ih da se hlade naopako pokrivene dekom.

Juha

Sastojci:

• mliječnice;
• 1 luk;
• 1 mrkva;
• maslac za prženje;
• sol;
• 1 žlica brašna.

Način pripreme:

1. Očišćene i namočene mliječnice preliti kipućom vodom i usitniti blenderom.
2. Sitno nasjeckani luk popržiti na tavi na maslacu.
3. Mrkvu naribati na krupnom ribežu i dodati luku.
4. Gljive pomiješati s lukom i mrkvom te pirjati četvrt sata.
5. Pomiješati brašno s maslacem u zasebnoj tavi i pržiti uz stalno miješanje na laganoj vatri.
6. Sjediniti u loncu sve sastojke i razrijediti vodom.
7. Prokuhati juhu, posoliti je.

Kako skuhati

Prije početka procesa kuhanja mliječnice treba temeljito očistiti od šumske nečistoće i dobro isprati u hladnoj vodi. Zatim uzeti hladnu vodu i na svaku litru dodati 2 žlice soli. U toj otopini držati mliječnice najmanje jedan sat (ako se gljive nakon toga budu solile, vrijeme se povećava od 24 do 72 sata). Nakon toga ocijediti vodu, a mliječnice prebaciti u lonac s čistom vodom i kuhati 15 minuta.

Kako pržiti

Sastojci:

• 0,8 kg mliječnica;
• 3 žlice kiselog vrhnja;
• jedan luk
• 2 žlice brašna;
• 40 ml dezodoriranog ulja;
• voda;
• mljeveni papar;
• sol.

Način pripreme:

1. Mliječnice namočiti, prokuhati 30 minuta i ocijediti na cjedilu.
2. Gljive uvaljati u brašno i pržiti na ulju 10 minuta.
3. Luk sitno nasjeckati i dodati gljivama, zatim smjesu pržiti još 3 minute.
4. Dodati kiselo vrhnje, sol, papar i držati na vatri još 1 minutu, zatim maknuti s ploče.

Mliječnica je ne samo ukusna, nego i nesumnjivo korisna gljiva koja se može pobrinuti za ljudsko zdravlje. Stoga je vrijedno pripremiti je kako bi se kasnije moglo okusiti ovo izvrsno i ljekovito šumsko jelo.

Fotografija mliječnica