Može li se kod šećerne bolesti jesti med

Šećerna se bolest već dugo ne naziva bolešću, već načinom života. U načelu, sve se može, ali malo po malo, a dijeta pomaže kontrolirati opće stanje. Med se u ovaj sustav uklapa uz uvjet umjerenosti i odabira određenih vrsta slatkog proizvoda.

Osobitosti meda

Uz današnju razinu znanosti i tehnologije ljudi još uvijek nisu uspjeli u potpunosti reproducirati strukturu meda identičnu prirodnom. Postoje varijante sličnog okusa, ali potpuno lišene njegovih jedinstvenih svojstava. Zagonetka je vrijedna Nobelove nagrade, ali zasad nije pronađeno njezino rješenje. Proizvod se u potpunosti apsorbira u organizam, gotovo 100%.

Glavni ugljikohidrati su monosaharidi: glukoza i fruktoza. Oni nastaju djelovanjem enzima invertaze. U sastav proizvoda ulaze:

• vitamini;
• mikro i makroelementi;
• dekstrini;
• maltoza;
• aldehidi;
• ketoni;
• eterični alkoholi;
• organske i anorganske kiseline;
• aminokiseline;
• enzimi;
• dušične tvari.

Ukupno se u proizvodu nalazi od 187 do 200 komponenti, od kojih mnoge još uvijek nisu istražene i ne mogu se sintetizirati u laboratorijskim uvjetima.

Važno: dio elemenata ne podnosi povišene temperature i brzo se raspada pri zagrijavanju.

Svojstva meda

Pčelarski proizvodi su vrlo cijenjeni kao način podrške zdravlju, prevencije i liječenja mnogih bolesti. Med nije samo ukusan, već i vrlo koristan. Ima protuupalna, antibakterijska i antimikrobna svojstva. Može zaustaviti procese starenja, ojačati imunitet, ubrzati regeneraciju, što je posebno važno kod šećerne bolesti. Koristi se kao dezinficijens, sredstvo protiv bolova i iskašljavanja.

Mala žličica potiče rad kardiovaskularnog sustava, ubrzava misaone procese, otklanja fizički i emocionalni umor. Organizam ne može živjeti bez prirodnih šećera. Kod šećerne bolesti ove su tvari također potrebne za normalno funkcioniranje unutarnjih sustava i ovdje je med mnogo poželjniji od šećera.

Svojstva proizvoda ovise o mjestu i vremenu sakupljanja, kao i o vrsti medonosne biljke. Kod šećerne bolesti tipa 2 posebno značenje dobiva kvaliteta i količina konzumiranog proizvoda.

Koji med je korisniji kod šećerne bolesti

Vrlo je važan omjer glukoze i fruktoze i što je veći udio drugog sastojka, to je manja provokacija za skok razine šećera u krvi. Najvećim udjelom fruktoze može se pohvaliti med od:

• vrijeska;
• kestena;
• kadulje;
• bijelog bagrema.

Lipa, kokotac, heljda i suncokret imaju izrazito bogat okus, vrlo su zdravi, ali kod dijabetesa nisu poželjni.

Također, med je bolje birati tekući, proljetnog sakupljanja, iz sjevernih regija. U njemu je sadržaj fruktoze veći.

Kako pravilno jesti med kod šećerne bolesti

Bolje je ne uzimati puno odjednom, već postupno dokupovati med po potrebi. Kod dijabetesa tipa 2 može se samo 1 žličica poslastice dnevno, a kod inzulinskog tipa — ne više od 5 g, 1-2 puta tjedno. To se odnosi i na proizvod u čistom obliku i na dodavanje u druga jela. Tako će izvrstan doručak biti zobena kaša s žličicom pčelarskog proizvoda.

Ne treba jesti med na prazan želudac. Unatoč svoj korisnosti, njegov sastav dosta agresivno djeluje na sluznicu želuca i brzo podiže razinu šećera u krvi. Poslije ručka i noću također ga nije poželjno jesti. Ne preporučuje se kombinirati med s drugim slatkišima, bolje je odvojiti posebno vrijeme za njega. Kao prateći proizvodi prikladne su kaše, kruh od grubog mljevenja.

Kako odabrati i čuvati med

Pri odabiru sorte treba provjeriti da med bude prirodan, nepregrijan i da nije dobiven kao rezultat prihranjivanja pčela šećerom. Bolje ga je kupiti na pčelinjaku ili od provjerenog prodavača. Kvalitetu meda možete provjeriti izravno na mjestu prodaje:

1. U kap proizvoda umoče mali komadić kruha i promatraju ga nekoliko minuta; ako se raspadne, sadrži dodatak šećera, dok u prirodnom medu otvrdne.
2. Zagrijani upaljačem fragment žice umoče u kap meda i ako se ne stvori naslaga ili ljepljivih ostataka, proizvod je prirodan.
3. Ponekad je dovoljan obični ubrus na koji se nanese malo proizvoda; ako papir ne upija, možete sigurno platiti kupnju.

Rok trajanja proizvoda je 2 godine.

Čuvanje meda — posebno je pitanje. Budući da se kod dijabetesa preporučuje upravo tekući proizvod, potrebno ga je što duže zadržati od procesa kristalizacije. To se može učiniti pridržavajući se određenih pravila, a za svaku sortu ona imaju svoje posebnosti.

Tako se bagremov med inicijalno dugo zadržava u tekućem stanju. Tekućnost se objašnjava vrlo visokim sadržajem fruktoze. U tom stanju može izdržati do godine dana ako se prelije u male staklene posudice od zatamnjenog stakla s hermetičkim poklopcem i čuva dalje od sunčeve svjetlosti u tamnoj, hladnoj prostoriji. Nije ga potrebno stavljati u hladnjak, proizvod nije sklon fermentaciji.

Nedopušteno:

• čuvati u željeznoj, plastičnoj, bakrenoj posudi;
• ostavljati u otvorenom stanju;
• izlagati izravnim sunčevim zrakama;
• miješati s orašastim plodovima ili drugim dodacima ako se planira dugotrajno čuvanje proizvoda.

Ista pravila vrijede i za druge sorte meda. Glavno — ne zamrzavati ga niti pregrijavati, uživati u poslastici uz pridržavanje preporuka liječnika i osjećati nalet snage i zdravlja od ovog jedinstvenog proizvoda.