Peršin: korisna svojstva i kontraindikacije

Peršin je svima poznato zelje, najrašireniji začin na gredicama ruskih vrtova. Međutim, malo tko zna čime je peršin koristan i kako se može koristiti.

Vrste peršina

Postoje dvije glavne vrste peršina – korjenasti i lisnati. Oba su slična u pogledu hranjive vrijednosti i kemijskog sastava. Samo se u prvom slučaju peršin uzgaja zbog korijena, a u drugom – zbog zeleni.

Postoji i popularna sorta lisnatog peršina koja se naziva kovrčavim. Često se koristi u dekorativne svrhe jer doista izgleda neobično – ima tamnozelene listove sa zakrivljenim, poput valovitih rubova, koji tvore prilično veliku i gustu rozetu. Zelje ovog peršina dugo ne požuti, zadržava svježinu i začinjeni miris do tjedan dana nakon rezanja. Od uobičajene lisnate sorte razlikuje se i po tome što sadrži više mineralnih soli, karotina i askorbinske kiseline.

Posebno treba spomenuti hibrid korjenastog i lisnatog peršina koji se naziva hamburškom sortom. Odlikuje se relativno većim korijenom, čiji začinjeni okus podsjeća istovremeno i na celer i na pastrnjak.

Po čemu se peršin razlikuje od korijandra

I peršin i korijandar pripadaju porodici štitarki. Izvana su ove biljke vrlo slične. No ipak postoje određene razlike između njih.

1. Listovi peršina su veći, tvrđi, imaju svijetlozelenu nijansu. Više su izduženi u dužinu, ali se smatraju manje valovitima.
2. Glavna razlika je miris, koji će pomoći da se biljka 'prepozna' doslovno u nekoliko sekundi. Naime, listovi korijandra imaju jak limunasto-papreni miris (za njega je odgovoran decilni aldehid koji se nalazi u eteričnom ulju). Taj miris mnogi smatraju prejakim.
3. Sjemenke korijandra (poznatije kao korijandar) također imaju jak miris. Postoji mišljenje da podsjeća na miris stjenice. No zapravo to neugodno svojstvo imaju samo nezrele sjemenke. Ako je riječ o zrelom korijandru, tada ima ugodan miris koji podsjeća na borodinski kruh.

Što je zdravije: korijandar ili peršin

Ako uzmemo u obzir samo osnovna ljekovita svojstva ovih biljaka, može se vidjeti da obje imaju korisne osobine. Tako peršin djeluje protiv oteklina, diuretički i protuupalno. Dok korijandar ima antiseptička, protuglistička i analgetička svojstva.

Međutim, peršin se smatra zdravijim jer sadrži mnogo više vitamina. Na primjer, ako 100 g korijandra sadrži samo 27 mg vitamina C, ista količina peršina sadrži 133 mg. Isto vrijedi i za vitamin K – 310 μg odnosno 1640 μg.

Osim toga, korijandar ima specifičan okus i miris. Kod nekih ljudi njegov miris izaziva gađenje. Dok je peršin sa svojim blažim okusom i mirisom univerzalniji začin jer ne izaziva negativne emocije.

Sastav i kalorijska vrijednost

Energetska vrijednost bilo kojeg lisnatog povrća relativno je niska. Na primjer, peršin ima otprilike 49 kcal na 100 g. No, u lišću, sjemenkama i korijenu biljke sadrži se ogromna količina korisnih tvari koje uvjetuju njegova ljekovita svojstva.

U sastav i lišća i korijena peršina ulaze sljedeće korisne tvari:

1. Askorbinska kiselina, koja je antioksidans s protuupalnim svojstvima. Osim toga, potrebna je za jačanje stijenki krvnih žila.
2. Vitamin E – još jedan snažan antioksidans, potreban i za metaboličke procese i za prevenciju kardiovaskularnih bolesti.
3. Vitamin B2 (suvremeni naziv – riboflavin) – odgovoran je za stanje kože, poboljšava vid, podržava normalan rad živčanog sustava.
4. Vitamin B9, ili folna kiselina – ta tvar sudjeluje u procesima hematopoeze, potrebna je za normalizaciju rada jetre i poboljšanje kognitivnih sposobnosti, a osobito je korisna tijekom trudnoće.
5. Vitamin PP – sudjeluje u proizvodnji želučanog soka, odgovoran je za normalizaciju oksidacijskih procesa.
6. Fosfor – odgovoran je za kognitivne funkcije i metabolizam.
7. Soli magnezija i kalija – potrebne su za normalizaciju rada srca.
8. Željezo – ovaj element sudjeluje u procesima hematopoeze, pomaže u sprječavanju anemije.

Također, peršin sadrži mnogo eteričnih ulja. Ona imaju širok spektar djelovanja koji omogućuje njihovu primjenu u farmakologiji, kulinarstvu i kozmetici.

Korisna svojstva peršina

Opća korist

Teško je pronaći zdraviju biljku od peršina. Ova začinska biljka:

1. Ima diuretička i analgetička svojstva.
2. Djeluje karminativno, odnosno pomaže u rješavanju problema poput pojačanog stvaranja plinova.
3. Poboljšava probavu.
4. Blagotvorno utječe na hematopoezu u cjelini i pomaže povećati zgrušavanje krvi.
5. Povećava imunitet.
6. Ima protuupalna svojstva.
7. Pomaže u ublažavanju umora.

A ova biljka osvježava dah, što je vrlo važno kod nekih bolesti usne šupljine.

Eterična ulja sadržana u listovima peršina našla su široku primjenu u medicini i kozmetici. U prvom slučaju koriste se zahvaljujući antioksidansima koji ulaze u njihov sastav (dokazano je da imaju ne samo protuupalna, već i protutumorska svojstva). Također djeluju antiseptički, posebno dezinficiraju usnu šupljinu, te su stoga izvrsno preventivno sredstvo protiv stomatitisa.

Što se tiče primjene eteričnih ulja peršina u kozmetici, ona potiču aktivnost folikula dlake, doprinose izglađivanju bora i mogu se koristiti čak i protiv celulita.

Za žene

Za pripadnice ljepšeg spola peršin je posebno koristan. To je povezano s prisustvom miristicina i apiola u njegovom sastavu. Upravo zahvaljujući tim tvarima povećava se tonus crijeva, mokraćnog mjehura i glatkih mišića u maternici. Ali najvažnije je to da je spomenuti spoj apiol biljni analog estrogena, najvažnijeg ženskog hormona. Upravo zahvaljujući tome peršin pomaže normalizirati menstrualni ciklus, učiniti manifestacije PMS-a manje izraženima, pa čak i potpuno ukloniti bolne osjećaje, poboljšati dobrobit tijekom menopauze.

Peršin se smatra vrlo korisnim začinom za kožu. Pomaže riješiti se pigmentnih mrlja, što je posebno važno u razdoblju hormonalnih skokova, na primjer, tijekom trudnoće ili menopauze. Osim toga, brine o koži koja stari, pomaže održavati njezin tonus. Tinejdžerima je koristan jer se pomoću njegovog soka može liječiti akne.

A peršin također pomaže stimulirati probavu, izbacivati toksine, riješiti se čak i davno stvorenih masnih naslaga. Neki dijetolozi savjetuju tijekom bilo koje dijete dodavati peršin u jela, jer njegovo zelenilo sadrži tvari koje suzbijaju osjećaj gladi. Zahvaljujući tome, bilo kakva ograničenja lakše podnosi organizam. A da ne govorimo o tome da konzumacija ovog zelenila pomaže nadoknaditi nedostatak enzima i vitamina čak i kod stroge monodijete.

Za muškarce

Korist peršina za pripadnike jačeg spola očituje se u povećanju potencije, poboljšanju funkcije prostate, jačanju cirkulacije (to omogućuje sprječavanje upalnih bolesti i normalizira erektilnu funkciju). Sva ova svojstva posljedica su činjenice da sadrži apigenin. Ovaj spoj regulira hormonsku ravnotežu, smanjujući proizvodnju estrogena (muški organizam ga mora sintetizirati, ali samo u vrlo malim količinama) i potičući stvaranje potrebnog testosterona.

Osim što peršin pomaže u rješavanju mnogih problema karakterističnih za reproduktivni sustav, također je koristan jer pomaže brže izbaciti toksine iz organizma u slučaju alkoholne intoksikacije.

Tijekom trudnoće

Buduće majke često su oprezne prema raznim začinima, i to je sasvim razumljivo. Postoji mišljenje da zbog sadržaja miristicina i apiola peršin jako povećava tonus maternice. Međutim, da bi to stvorilo prijetnju prekida trudnoće, peršin bi se trebao jesti doslovno u svežnjevima. Isto vrijedi i za kalij, koji se smatra štetnim za buduće majke. Ali zapravo, ako se tijekom trudnoće konzumira u malim količinama, peršin neće naštetiti. Naprotiv, od 20. do 25. tjedna trudnoće, ovo zelje postat će najbolje sredstvo za prevenciju oticanja.

Osim toga, vrlo je važno osigurati unos dovoljne količine kalija onim budućim majkama koje pate od kardiovaskularnih bolesti, imaju patologije bubrega i mokraćnog mjehura. Naime, kalij pomaže bržem izbacivanju viška tekućine i natrija iz organizma.

Tijekom dojenja

Mnoge se žene boje uključiti peršin u svoju prehranu tijekom razdoblja dojenja jer tvari koje sadrži, dospijevajući u majčino mlijeko, mogu uzrokovati pretjeranu uzbuđenost kod djeteta. Zapravo to nije sasvim točno. Da bi se postigao takav učinak, ovaj začin treba jesti u vrlo velikim količinama. A umjerena konzumacija neće izazvati nikakve neugodne posljedice. Ako samo povremeno dodate malo peršina u gotovu juhu ili salatu, možete poboljšati sastav majčinog mlijeka.

Za djecu

Među mladim majkama postoji mišljenje da djeci ne treba davati peršin, jer navodno izaziva pretjeranu uzbuđenost. No, kao prvo, sjemenke peršina su vjetrogonjno sredstvo, i čaj od njih, poput koprove vode, može ublažiti bolove kod kolika. Samo ga treba davati u vrlo maloj količini.

A kao drugo, peršin je vrlo koristan za dječje zube jer sadrži mnogo fluora prirodnog podrijetla, koji je mnogo korisniji od njegovog analoga u sintetičkoj pasti za zube. Stoga se ovo zelje preporučuje uključiti čak i u prehranu vrlo male djece kojoj su počeli nicati zubići. Konzumacija peršina pomoći će učiniti zube otpornima na razvoj karijesa, a također će ih posvijetliti i učiniti čišćima.

Kako uzimati peršin za mršavljenje

Ovo zelje sadrži mnoštvo korisnih tvari koje ubrzavaju metaboličke procese. Također sadrži spojeve koji omogućuju brže čišćenje organizma od toksina. Oni podržavaju rad jetre, potiču crijevnu peristaltiku, normaliziraju krvni tlak. A inulin koji je u velikim količinama prisutan u peršinu (kako u listovima, tako i u korijenu) regulira razinu glukoze u krvi.

Sve to doprinosi mršavljenju, ali samo ako se pravilno iskoriste prednosti koje ovaj proizvod pruža. Na primjer, korijen peršina može se koristiti u prilično strogim dijetama kako bi se ubrzalo oslobađanje od viška kilograma, a pritom osiguralo tijelu sve potrebne tvari.

Jelovnik ove dijete može biti sljedeći:

1. Doručak se sastoji samo od šalice prirodne kave s 1 žličicom šećera, ali bez mlijeka.
2. Drugi doručak – 100 g nemasnog sira tvrdih sorti ili 200 g svježeg sira, šalica zelenog čaja.
3. Ručak – 100 g kuhanog pilećeg filea ili puretine, 1 žlica ribanog korijena peršina.
4. Međuobrok – 1 kuhano jaje i 1 žlica korijena peršina.
5. Večera – čaša nemasnog kefira.

Na takvoj dijeti možete ostati najviše tri dana. Naravno, kontraindicirana je kod gastritisa, čira, upalnih bolesti crijeva.

Uvarak

Uvarak peršina smatra se izvrsnim sredstvom za mršavljenje. Pospješuje izlučivanje viška tekućine iz organizma i smanjenje oteklina. Osim toga, njegovo konzumiranje smanjuje osjećaj gladi, što vam omogućuje da se odreknete međuobroka i smanjite porcije, što također pomaže u smanjenju tjelesne težine.

Uvarak treba pripremati ovako: listove peršina treba sitno nasjeckati, a zatim ih istući u mužaru kako bi počeli ispuštati sok. Nakon toga, prelijte biljku kipućom vodom (čaša vode na 2 žličice biljnog materijala) i zatim kuhajte smjesu na laganoj vatri 15 minuta. Zatim pričekajte da se uvarak ohladi i procijedite ga. Konzumirajte po 100 ml (to je mala šalica za čaj) svaki put kada osjetite glad. Najbolje je to činiti u trajanju od dva tjedna. U to vrijeme također se trebate ograničiti u brašnastim i slatkim jelima, odreći se masnih jela, ali možete jesti kuhano meso, heljdu i rižu, fermentirane mliječne proizvode, povrće i voće.

Postoji i drugi način mršavljenja uz uvarak peršina. Potrebno je 100 g zeleni preliti s dvije litre kipuće vode, prokuhati na laganoj vatri 10–15 minuta, zatim ohladiti, procijediti i dodati sok jednog limuna. Ovaj uvarak treba piti malo po malo, samo nekoliko gutljaja. Ako glad postane posebno jaka, osim uvarka možete pojesti i nekoliko kriški naranče. Pritom se mora pridržavati vrlo stroge dijete. U ovom slučaju, trajanje liječenja nije dulje od 10 dana.

Infuzija

Za pripremu infuzije potrebno je uzeti 2 žličice usitnjene trave peršina i preliti čašom kipuće vode, a zatim ostaviti da odstoji 20–30 minuta. Prije upotrebe procijedite ovaj pripravak. Preporučuje se uzimati po 1 čašu, natašte, ujutro, tijekom dva tjedna. Zatim je obavezno napraviti pauzu od 14 dana, a nakon toga se tečaj može ponoviti. Ako se pridržavate određenih ograničenja u prehrani, za to vrijeme možete izgubiti 4–5 kg.

Čaj

Čaj od peršina također može pomoći kod mršavljenja. Za to na 50 ml kipuće vode treba uzeti 15 g svježeg peršina, koji prethodno usitnite. Zimi, kada je u prodaji samo stakleničko zelje koje sadrži mnogo manje korisnih tvari, možete koristiti sušeni peršin – 2 žlice na čašu kipuće vode. Ovaj pripravak treba pripremati isto kao i običan čaj, odnosno ostaviti da odstoji 5–10 minuta i obavezno procijediti kroz filtar. Preporučuje se piti ga toplog, uz dodatak malo limunovog šećera ili meda. Takav čaj sadrži manje biološki aktivnih tvari i može se uzimati nekoliko mjeseci zaredom. Ali treba imati na umu da ima određeni umirujući učinak.

Ljekovita svojstva sjemenki peršina

Sjemenke peršina sadrže mnoge kemijske spojeve koji su potom prisutni u odraslim biljkama. U narodnoj medicini koriste se za poticanje apetita kod gastritisa sa smanjenom kiselošću, poboljšanje probave i crijevne peristaltike te normalizaciju menstrualnog ciklusa.

Najčešće se od njih priprema čaj (1 žlica sjemena na šalicu kipuće vode), koji također pomaže ukloniti bolove kod grčeva i kolika te smanjiti pojavu upalnih procesa.

Čime je korijen peršina koristan

Korjenasti peršin našao je široku primjenu i u kulinarstvu i u narodnoj medicini. Njegovo zelje sadrži manje vitamina i minerala od lisnatog (iako je cjelokupni kemijski sastav identičan). No korijeni te vrste po sadržaju organskih kiselina, minerala, vitamina i eteričnih ulja znatno nadmašuju nadzemni dio.

Korijen peršina koristi se kao antiseptičko sredstvo za usnu šupljinu, a također je izvrstan način za jačanje imuniteta. Osim toga, korijen peršina:

1. Normalizira rad jetre i hepatobilijarnog sustava.
2. Uklanja toksine i smanjuje otekline.
3. Preventivno je i ljekovito sredstvo protiv zatvora.
4. Koristi se kao pomoćno sredstvo u liječenju prostatitisa zahvaljujući svojim protuupalnim svojstvima.
5. Poboljšava rad organa probavnog sustava.
6. Regulira razinu glukoze kod šećerne bolesti.
7. Ubrzava metabolizam i koristi se kao pomoćno sredstvo u kompleksnoj terapiji pretilosti.
8. Primjenjuje se kao protuupalno i analgetsko sredstvo u liječenju reumatizma.

Pritom se u narodnoj medicini može koristiti i svježi i sušeni korijen peršina. Bere se u kasnu jesen, nastojeći ubrati urod prije pojave jakih mrazova.

Budući da korijen peršina sadrži još više biološki aktivnih tvari, treba ga primjenjivati s većim oprezom nego zelje. Konkretno, može negativno utjecati na metabolizam kalcija.

Korist soka od peršina

Sok od peršina ima ista svojstva kao i zelje peršina. No sve vitamine, mikroelemente i bioflavonoide sadrži u koncentriranom obliku, pa se stoga smatra korisnijim. Osim toga, ulazeći u organizam zajedno s tekućinom, te se tvari bolje usvajaju.

Kako iscijediti sok

Za pripremu soka od peršina, peršinovo zelje potrebno je pripremiti – temeljito oprati, usitniti na bilo koji način koji domaćici odgovara, primjerice, stabljike i listove možete narezati nožem ili ih izmiksati u blenderu. Zatim iz dobivene mase iscijediti sok. Pritom je masu potrebno staviti u svojevrsni filtar izrađen od gaze presavijene u nekoliko slojeva.

Smatra se da što se više postupaka obavlja ručno, to će dobiveni sok biti korisniji. Naime, pri kontaktu s metalom uvijek se događaju oksidacijski procesi, zbog čega se dio nestabilnih kemijskih spojeva razgrađuje.

Dobiveni sok morate upotrijebiti odmah. Ne smijete ga jednostavno čuvati u hladnjaku. Jedino ga možete zamrznuti u kockama za led i koristiti u kozmetičke svrhe, a ne za jelo. Za to ga čak možete razrijediti pročišćenom prokuhanom vodom (naravno, hladnom), jer za kožu visoka koncentracija biološki aktivnih tvari nije potrebna.

Sušeni peršin: korist i šteta

Sušeni peršin posjeduje gotovo ista svojstva kao i svježe zelje. Naravno, određena količina korisnih tvari se pritom uništi, ali veći dio se sačuva. Važno je samo pridržavati se svih pravila sušenja kako bi takav proizvod kasnije donio korist.

Kako sušiti

Proces sušenja u ovom slučaju bit će isti kao i za bilo koje drugo začinsko bilje iz vrta. To znači da zelje morate temeljito oprati, otresti ostatke vode s njega i osušiti na platnenom ili papirnatom ručniku. Zatim ga rasporedite na pladnjeve ili listove dovoljno čvrstog bijelog papira. Ni u kojem slučaju ne smijete sušiti peršin na novinama jer tiskarska boja sadrži štetne tvari koje se mogu upiti u stabljike i listiće.

Peršin morate sušiti na otvorenom, ali najbolje u hladu ili pod nadstrešnicom jer pri kontaktu s izravnim sunčevim zrakama započinju oksidacijski procesi. Teoretski to možete raditi i u kuhinji gradskog stana, ako ima dovoljno slobodnog prostora.

Zelje je najbolje rasporediti na papir u tankom sloju kako bi se osigurao pristup zraka svim dijelovima biljke. Tijekom postupka potrebno je povremeno malo promiješati zelje radi ravnomjernog sušenja, to se radi ručno. Za to će biti potrebno nekoliko dana. Samo trebate pričekati dok se listovi i stabljike počnu lomiti. Nakon toga ih možete usitniti i spremiti za daljnje čuvanje u staklenu teglu ili papirnate vrećice.

Treba napomenuti da se može sušiti ne samo lišće, nego i korijen peršina. Samo se preporučuje da ga prethodno narežete na dovoljno tanke štapiće kako biste ubrzali proces. Za njegovo sušenje trebat će više vremena nego za zelje. Ali zimi će juhama i prilozima dati ugodan okus. Osim toga, moći ćete ga koristiti i u ljekovite svrhe.

Korist peršina s kefirom

Peršin s kefirom izvrstan je spoj namirnica za detoksikaciju organizma, odnosno uklanjanje nakupljenih toksina iz njega. Osim toga, omogućuje vam da se riješite oteklina, pa čak i viška kilograma. Istina, dijeta s kefirom i peršinom spada u vrlo stroge, pa je možete provoditi najviše tri dana uzastopno. Blažom varijantom smatra se zamjena jednog obroka čašom kefira s peršinom. Najbolje je da to bude međuobrok ili večera. Međutim, u potonjem slučaju trebate nastojati da se ona održi najkasnije do 18–19 sati jer peršin ipak daje diuretski učinak.

Takav napitak sadrži doslovno sve tvari potrebne organizmu, uključujući aminokiseline, vitamine, kalij i kalcij. Priprema se ovako – na čašu kefira uzeti 90 g peršinovog zelja. Zelje treba oprati, otresti višak vode, staviti u zdjelu blendera, preliti kefirom i izmiješati sve sastojke dok se ne dobije ujednačena smjesa.

Peršin u medicini

U medicini se peršin uglavnom koristi kao protuupalno sredstvo, a također je neophodan za poboljšanje probave, normalizaciju metaboličkih procesa, regulaciju rada bubrega i jetre, izbjeljivanje zuba itd. Osim toga, peršin se smatra izvrsnim prirodnim osvježivačem daha, a vrlo je koristan i za desni jer smanjuje njihovo krvarenje.

Kod šećerne bolesti

Dokazano je da peršin sadrži inulin koji sudjeluje u metaboličkim procesima glukoze, upravo zbog toga je koristan kod šećerne bolesti. Osim toga, peršin pomaže riješiti se viška kilograma, koji je ili uzrok ove bolesti ili barem čimbenik koji je pogoršava.

Važno: glikemijski indeks peršina — 5 jedinica.

Kod pankreatitisa

Kod akutnog pankreatitisa kontraindicirane su bilo kakve biljke. Kod kroničnog pankreatitisa peršin, točnije njegovo zelje, jedan je od rijetkih dopuštenih začina. Može se dodavati u juhe, mesna i riblja jela. No u fitoterapiji za liječenje kroničnog pankreatitisa koristi se korijen peršina. U nastavku, među receptima narodne medicine, bit će razmotrena i ova opcija.

Kod gastritisa

Peršin se preporučuje konzumirati kod gastritisa sa smanjenom kiselošću jer potiče lučenje želučanog soka. Poželjno je to činiti natašte.

Kod gastritisa s povišenom kiselošću peršin je jedan od rijetkih dopuštenih začina. No može se konzumirati samo ako je riječ o kroničnom obliku bolesti i u fazi remisije.

Za crijeva

Peršin se koristi za jačanje peristaltike crijeva i poboljšanje probave. Treba napomenuti da smanjuje rizik od povećanog stvaranja plinova, stoga se primjenjuje kod sindroma iritabilnog crijeva.

Kod zatvora

Kod takvih problema dijetetičari najčešće savjetuju jednostavno dodavati svježi peršin u različita jela, iako se mogu piti i infuzije i dekokti.

Kod gihta

Kod ove bolesti sve začinsko bilje treba koristiti s oprezom. No u ovom slučaju postoje izravne kontraindikacije jer konzumiranje peršina može dovesti do poremećaja metabolizma soli, što je i glavni uzrok razvoja gihta.

Za jetru

Peršin je koristan za hepatobilijarni sustav kao detoksikacijsko sredstvo. U narodnoj medicini savjetuje se pripremiti sljedeći lijek: pomiješati sok tri limuna sa šalicom nasjeckanog svježeg peršina i pet grančica parenog celera. Sve to doslovno izblendirati, dodati 6 šalica vode i zatim ponovno izmiksati do ujednačene smjese. Dobiva se napitak koji treba piti po jednu šalicu tri puta dnevno prije jela. Trajanje tretmana je 3 dana, zatim treba napraviti pauzu. U slučaju gastritisa i čira na želucu ovaj lijek je kontraindiciran.

Kod hemoroida

Kod ove bolesti vrlo je važno uspostaviti pravilan probavni proces. Za to se preporučuje konzumirati više lisnatog zelenila, ali najvažnije – peršin, jer on također ima protuupalna svojstva i pomaže u jačanju krvnih žila.

Kod holecistitisa

Liječnička dijeta kod kolecistitisa dopušta konzumaciju peršina – ali ne više od 60 g dnevno. Osim toga, može se dodati korijen u povrtnu juhu – ne više od 30 g, jer inače postoji rizik od stvaranja oksalatnih kamenaca.

Protiv oteklina

Peršin sadrži apiin i kalij. Zahvaljujući tome ima diuretski učinak, ali za razliku od gotovih farmaceutskih pripravaka, njegovo konzumiranje ne dovodi do hipokalemije. Diuretska svojstva peršina čine ga učinkovitim sredstvom protiv edema. Međutim, treba shvatiti da ni sok, ni uvarak, ni infuzija ove biljke ne utječu na uzrok nastanka edema, a sama bolest ipak zahtijeva liječenje.

Recepti narodne medicine na bazi peršina

U tradicionalnoj narodnoj medicini koriste se i sjemenke, i listovi, i korijen, i eterično ulje peršina. Tako se zelen uvijek koristila za liječenje modrica i uboda insekata, a njezin sok smatrao se učinkovitim sredstvom protiv ušiju i kožnih parazita. Eterično ulje peršina koristilo se za normalizaciju menstrualnog ciklusa i liječenje raznih ginekoloških bolesti (ali općenito ga treba koristiti s posebnim oprezom jer ima i abortivni učinak).

Sjemenke peršina su karminativno sredstvo. Od njih se najčešće priprema čaj koji uklanja nadutost i bolove kod kolika. Uvarak sjemenki smatra se izvrsnim sredstvom protiv aritmije i srčane insuficijencije, osobito ako te patologije prati oticanje.

Konačno, korijen se često koristi kao diuretsko sredstvo kod bolesti bubrega, a također je sastojak kućnih lijekova za šećernu bolest i pankreatitis.

Mnogi recepti na bazi peršina odobreni su od strane službene medicine. Na primjer:

1. Kod pankreatitisa potrebno je uzeti otprilike 0,5 kg korijena peršina, temeljito oprati, preliti kipućom vodom i narezati na komade. Ovu masu staviti u lonac s debelim stijenkama i preliti mlijekom tako da potpuno prekrije biljnu sirovinu. Lonac staviti u ne previše zagrijanu pećnicu na slabu vatru tako da se mlijeko topi, ali ne može iskipjeti. Kada se malo zgusne, dobiveno sredstvo procijediti i uzimati svaki sat po 1–2 žlice. Cijelu pripremljenu količinu potrebno je popiti doslovno u jednom danu. Ovo sredstvo može se piti čak i odmah nakon napada akutnog pankreatitisa.
2. Kod šećerne bolesti gore opisani uvarak peršina potrebno je uzimati po 1 žlicu tri puta dnevno.
3. Još jedna varijanta kod dijabetesa – 50 g usitnjenih korijena preliti čašom kipuće vode, ostaviti da odstoji 45 minuta, procijediti i uzimati po 2 žlice dva puta dnevno – ujutro natašte i navečer pola sata prije spavanja.
4. Kod arterijske hipertenzije 15–20 g svježih listova peršina preliti čašom kipuće vode i ostaviti da odstoji 20 minuta. Ovo sredstvo piti malo po malo tijekom dana. Na dan se može popiti najviše dvije čaše uvarka.
5. Za povišeni tlak postoji i drugi recept – 2 žlice sjemenki usitnjenih u tarioniku preliti čašom kipuće vode i kuhati na laganoj vatri 15 minuta. Zatim napitak ostaviti da odstoji pola sata. Piti ga treba po 1 žlicu četiri puta dnevno.

Peršin u kozmetici

Peršin se često koristi za njegu kože. Sok ove biljke pomaže poboljšati ten, daje koži glatkoću i elastičnost. Redovitom primjenom čak omogućuje uklanjanje pigmentnih mrlja jer ima blagi učinak izbjeljivanja. Također se ovo sredstvo smatra učinkovitim protiv akni jer peršin normalizira rad lojnih žlijezda.

Za lice

Najboljim sredstvom u kozmetici smatra se led na bazi zelenog peršina ili soka ove trave. Takvim kockicama leda trlja se koža ujutro i navečer. Ovaj postupak zamjenjuje uobičajeno umivanje, daje blagi učinak izbjeljivanja, tonizira kožu. Važno je samo pravilno pomicati kockicu leda – od središnje linije lica udesno ili ulijevo, u smjeru odozdo prema gore. I, naravno, vrlo je važno ne dopustiti pothlađivanje tijekom takvih postupaka.

Za kozmetički led mogu se zamrzavati i gore opisani uvarci i infuzi, i sok biljke, i mineralna voda sa zelenim peršinom. Također se mogu pripremati sljedeće maske:

1. Za masnu kožu lica. Zeleni peršin usitni se u blenderu tako da se dobije sok. Na 1 žlicu dobivene mase dodaje se otprilike isto toliko kiselog vrhnja i promiješa, zatim se smjesa nanese na očišćenu kožu lica na 20 minuta, nakon čega se ispere toplom vodom bez upotrebe dodatnih sredstava. Umjesto kiselog vrhnja može se uzeti voćni jogurt ili bilo koji pire i nemasni kefir.
2. Protiv akni. Za ovu masku potreban je korijen peršina. Peršin se opere, očisti, usitni u pire, od toga se uzme 1 žlica sirovine, pomiješa sa sirovim bjelanjkom i limunovim sokom te se nanosi na čistu kožu na 15 minuta, a zatim ispere. Neki kozmetolozi savjetuju da se umjesto limuna koristi češnjak, ali miris će biti odgovarajući.
3. Za kožu koja stari. Uzmu se kopar i peršin u jednakim količinama, usitne se, od tog volumena 2 žlice preliju se mlijekom, dodaju 2 ml maslinovog ulja, promiješaju i nanose na kožu lica na 20 minuta. Također pomažu oblozi na bazi uvarka od peršina.
4. Za suhu kožu. Zobene pahuljice se kuhaju na mlijeku kao i obično, samo bez dodavanja šećera i soli, zatim se pomiješa 50 g kaše s 2 žlice usitnjenog zelenog peršina, doda 1 žlica kiselog vrhnja i dobivena smjesa se nanosi na lice na 20 minuta.

Uvarkom od peršina lice se može brisati tamo gdje postoje problematična područja s prištićima ili tragovima upale. On zamjenjuje gotovi losion.

Za kosu

1. Za davanje kosi zdravog sjaja koristi se uvarak peršina – 50 g usitnjenog zelenog peršina na litru kipuće vode. Sredstvo se ostavi da odstoji 15 minuta, procijedi i koristi za ispiranje.
2. Sok od peršina smatra se dobrim sredstvom za rast kose. Može se utrljavati u vlasište svaki dan. Ali češće se koristi jednom tjedno s nekim dodacima, na primjer, medom ili čičkovim uljem.
3. Za jačanje kose također se može napraviti maska na bazi usitnjenih sjemenki peršina (1 čajna žličica), koje se pomiješaju s ricinusovim uljem (2 čajne žličice) i malo alkohola, koji u ovom receptu igra ulogu konzervansa. Dobiveno sredstvo se utrljava u vlasište umjesto losiona.

Primjena u kulinarstvu

Peršin je najvažnija biljka ruske kuhinje, ali ne manje važnu ulogu ima u europskoj, pa čak i azijskoj kulinarskoj tradiciji. U većini slučajeva, kada u receptu piše 'dodati zelenje', to znači da se radi upravo o peršinu i nekom dodatku uz njega. A jedna od prednosti peršina upravo je to što se dobro slaže s gotovo bilo kojim od njih. Njezin glavni pratitelj je, naravno, kopar. Ali 'prijateljuje' i s bosiljkom, i s celerom, i sa špinatom, pa čak i s korijanderom i mladim lukom.

Zeleni peršin može se dodavati u bilo koje salate i predjela, prikladan je za juhe, povrtna variva, razna riblja i mesna jela. Njime se posipa kajgana pa čak i neke vrste slanih peciva.

Korijen peršina također je našao široku primjenu u kulinarstvu. Stavljaju ga u juhe, variva, razna jela od povrća, može biti dio nadjeva u punjenim tikvicama ili paprikama. Također se korijen ove biljke dodaje u hladetinu i riblji aspik.

Šteta i kontraindikacije

Velika količina biološki aktivnih tvari koje ulaze u sastav peršina donosi ne samo korist. U nekim slučajevima ovaj začin može čak i naškoditi. Kao što je već navedeno, u velikim količinama peršin može u značajnoj mjeri povećati tonus maternice, stoga ga tijekom trudnoće u prvom tromjesečju treba konzumirati u vrlo malim dozama kako ne bi izazvao pobačaj.

Osim toga, valja napomenuti da peršin sadrži tvari koje pri konzumaciji ove zeleni u velikim količinama mogu dovesti do stvaranja oksalatnih kamenaca u bubrezima. Stoga, ako postoji sklonost stvaranju takvih kamenaca, konzumacija peršina je kontraindicirana. Također, ovaj začin treba isključiti iz prehrane u prisutnosti akutnog nefritisa ili cistitisa, te gihta.

Kako odabrati i čuvati peršin

Treba kupovati samo svjež peršin. Treba imati listove intenzivne zelene nijanse i čvrstu stabljiku. Obavezno ju treba provjeriti. Rez treba biti svjež. Ako listići izgledaju uvelo, čak i ako nema znakova truljenja, bolje je odustati od kupnje jer se takva zelen neće dugo zadržati čak ni u hladnjaku. Ako se sa strane reza osjeti neugodan miris, tada zasigurno ne treba kupiti takvu zelen jer to znači da je čuvana uz narušavanje uvjeta.

Može se produžiti razdoblje svježine samo za kvalitetnu zelen. Da bi se to postiglo, peršin treba staviti u hladnu vodu tako da se u njoj nalaze njegove stabljike, i ostaviti tako na sobnoj temperaturi nekoliko sati. Bez hladnjaka, zelen se može čuvati samo 1–2 dana. U odjelu za povrće u hladnjaku, 'poživjet' će tjedan dana. Ali za dugotrajno čuvanje prikladan je samo jedan način – zamrzavanje, a on će biti razmotren u nastavku.

Korjenasti peršin preporučuje se čuvati na isti način kao mrkvu. Iskopane korjenčiće treba probrati, listove odrezati, a od slomljenih ili oštećenih primjeraka se riješiti. Zatim odabrane korjenaste plodove za čuvanje složiti u kutije s pijeskom i smjestiti ih u podrum. Neki poljoprivrednici savjetuju čak i lagano navlažiti pijesak radi duljeg čuvanja, ali tu je važno ne pretjerati.

U uvjetima gradskog stana, korijen peršina čuva se u hladnjaku, samo za to je potrebna ne plastična, već papirnata ili platnena vrećica.

Može li se zamrzavati

I lisnati i korjenasti peršin za dugotrajno čuvanje mogu se zamrzavati. Ako se sve napravi prema pravilima, u zamrzivaču se ovaj začin može čuvati najmanje 7–8 mjeseci, a možda i nekoliko tjedana dulje.

U tu se svrhu koriste sljedeće metode:

1. Zamrzavanje cijelim stabljikama. Peršin se očisti, opere, probere, pritom uklone grube stabljike, a zatim se suši na papirnatim ubrusima. Nakon nekog vremena, dok zelen još nije izgubila svježinu, skuplja se u svežnjeve, zamota u plastične vrećice i šalje u zamrzivač.
2. U nasjeckanom obliku. Prva faza pripreme zelenja bit će ista kao što je gore opisano, samo se peršin reže nožem, a zatim pakira u posebne vrećice ili plastične kutije za zamrzavanje.
3. U obliku porcijskih kockica. Peršin za to također treba pažljivo pripremiti, samo se reže vrlo sitno, a zatim stavlja u kalupe za led, u svaki pretinac dodajući doslovno nekoliko kapi vode. Već sljedećeg dana te se kalupe može izvaditi iz zamrzivača, prebaciti u kompaktniju kutiju i vratiti natrag.

Korjenasti peršin također se može zamrznuti. Za to se korjenčići proberu, ostavljajući samo najzdravije, zatim se očiste od kožice i sitnih bočnih korjenčića te lagano osuše na papirnatim ručnicima. Nakon toga se korijen može ili sitno narezati ili naribati na krupnom ribežu, a dobivena masa se zamrzne u vrećicama za čuvanje.

Neke domaćice usitne pripremljeno zelje doslovno u stanje pirea, zatim u dobivenu masu dodaju malu količinu maslinovog ili drugog biljnog ulja i zamrzavaju u porcijskim kalupima za led, kao što je gore opisano.

Naravno, takav se peršin više ne može staviti u salatu koja ne prolazi toplinsku obradu. Koristi se za juhe, mesna jela, umake, povrtna variva. Zato takav peršin sadrži mnogo više vitamina nego staklenički. A i okus i aroma su mu mnogo intenzivniji. No svejedno, s obzirom na to da se dio korisnih tvari prilikom zamrzavanja uništava, u jela ga se može dodati malo više nego što bi bilo potrebno svježeg ljetnog peršina.

Kako pravilno jesti peršin

Ovo zelje, iako je vrlo korisno, nije nimalo jednostavno kao što se obično misli. Stoga ga treba konzumirati samo po pravilima, kako ne bi naštetili organizmu.

Koliko se može pojesti dnevno

Liječnici tvrde da se dnevno može pojesti do 50 g zelenog peršina. Budući da je njegov sok koncentriraniji, treba ga konzumirati s posebnim oprezom. I na kraju, u trudnoći količinu svježeg peršina također treba smanjiti.

Može li se jesti navečer i natašte

Vrlo često glossy časopisi predlažu konzumiranje peršina noću. Naravno, to doista pomaže u gubitku težine zahvaljujući uklanjanju oteklina. No to može izazvati nelagodu zbog diuretičkog učinka tijekom cijele noći.

Što se tiče toga može li se jesti na prazan želudac, i tu je bolje suzdržati se, jer će se zbog visokog sadržaja eteričnih ulja jako iritirati sluznica želuca.

Mogu li se jesti stabljike?

Stabljike peršina ne konzumiraju se svježe, ali se mogu koristiti u kulinarstvu – na primjer, staviti snop takvih stabljika u vruću juhu prilikom kuhanja, kako bi bolje otkrile svoj okus i aromu (poslije se mogu baciti). Često se luk i mrkva pirjaju zajedno sa snopom stabljika peršina, osobito ako se to povrće kasnije koristi za pripremu umaka.

Također, stabljike peršina, ako su dovoljno dugačke, koriste se za vezanje palačinki ili drugih jela s nadjevom – to je praktičnije nego korištenje listova. Usitnjene i osušene stabljike mogu se pomiješati sa solju za pripremu mješavine začina.

Može li se jesti peršin koji cvjeta?

Cvatovi peršina se obično ne konzumiraju sirovi. No mnoge domaćice ih koriste na isti način kao cvatove kopra, odnosno stavljaju ih u staklenke s ukiseljenim krastavcima i rajčicama radi finijeg okusa i arome.

Može li se davati životinjama peršin

Malim kućnim glodavcima poput zamorčića, hrčaka i kunića peršin se može i treba davati, ali ne više od dva puta tjedno. Psima i mačkama peršin se daje još rjeđe. Zelenje je svim ovim životinjama potrebno za osiguravanje vitamina. Međutim, pticama poput tigrica peršin se ne smije davati. Štetna su im eterična ulja koja sadrži.

Zanimljive činjenice o peršinu

Naziv ove biljke – 'peršin' – potječe od njezina latinskog naziva Petroselinum crispum, što se prevodi kao 'koja raste na kamenu'. To je naizgled neugledna, ali nevjerojatna biljka koja u 100 g sadrži više vitamina C nego limuni. Njezina ljekovita svojstva poznata su od davnina. I, ako je vjerovati legendama, peršin je posebno cijenila francuska kraljica Marija Medici, smatrajući ga izvrsnim lijekom za tugu i depresiju.

Fotografija peršina