Sušene smokve: korisna svojstva i kontraindikacije

Sušene smokve su ukusne i korisne. Za razliku od mnogih drugih korisnih proizvoda, odlično se čuvaju, stoga su dostupne gotovo u svako doba.

Zašto sušene smokve mirišu na jod?

I svježe i sušene smokve sadrže jod. Međutim, u drugom slučaju njegov je sadržaj znatno veći. Upravo zato sušene smokve osjetno mirišu na jod. Ponekad ljudi kažu da imaju miris lijekova, ali pritom misle na jod. Ništa strašno nije u takvom mirisu, a sušene smokve su općenito korisnije od svježih jer sadrže više vitamina B skupine, fosfora, natrija i željeza. Međutim, osobe koje pate od bolesti endokrinog sustava trebaju ih konzumirati s oprezom.

Sastav i kalorijska vrijednost

Energetska vrijednost sušenih smokava mnogo je viša nego svježih. Iznaša 257 kcal na 100 g. No pritom njihovi plodovi imaju jedinstven sastav. Sadrže:

1. Željezo (30% dnevne norme). Ono je potrebno za normalan proces krvotoka. Osim toga, željezo je element bez kojeg je nemoguća pojačana umna aktivnost. Dugo vremena smatralo se da su jabuke prvaci po sadržaju željeza. Međutim, u sušenim smokvama ovaj element prisutan je u većoj količini. Zbog toga se njihovi plodovi preporučuju onima koji pate od anemije uzrokovane nedostatkom željeza, kao i djeci za uspješno učenje.
2. Kalij. To je element koji poboljšava stanje kardiovaskularnog i živčanog sustava. U 200 g smokava sadrži se 35% njegove dnevne norme.
3. Kalcij. Element koji igra važnu ulogu u jačanju kostiju, također je potreban za zdravlje zuba i noktiju (30% dnevne norme u 100 g smokava).
4. Triptofan. To je aminokiselina koja je potrebna za proizvodnju vitamina B3 i melatonina. Upravo te tvari osiguravaju čovjeku kvalitetan san.
5. Masne kiseline i fenoli. Oni pomažu spriječiti onkološke bolesti kože.
6. Elementi poput magnezija, fosfora, bakra i joda. Oni su potrebni za osiguranje normalnih metaboličkih procesa. Jod je također vrlo važan za održavanje dobrog psihoemocionalnog stanja i umne aktivnosti.

Također sušena smokva sadrži više bjelančevina i šećera od svježe. Ako sirovi plodovi sadrže do 1% bjelančevina, a ugljikohidrata 15–23% ovisno o sorti, nakon sušenja ti se pokazatelji povećavaju na 3–6% odnosno 40–70%. Pritom su ugljikohidrati u ovom slučaju predstavljeni glukozom i saharozom.

Smokva sadrži veliku količinu topivih vlakana. U sastav njezinih vlakana ulaze tvari koje snižavaju razinu "lošeg" kolesterola u krvi. To čini sušene plodove smokve izvrsnim preventivnim sredstvom protiv venske insuficijencije i hipertenzije. Osim toga, zahvaljujući vlaknima, djeluje i laksativno.

Korisna svojstva sušenih smokava

Opća korist

Ovo sušeno voće posjeduje mnoštvo korisnih svojstava. Na primjer, sušena smokva:

1. Poboljšava psihoemocionalno stanje.
2. Snižava arterijski tlak i jača stijenke krvnih žila.
3. Normalizira probavne procese, uključujući i zbog sadržaja velike količine pektina. Može se koristiti kao blagi laksativ.
4. Opskrbljuje organizam energijom, povećava radnu sposobnost, uklanja kronični umor.
5. Ima blagi diuretski učinak, pritom ne ispire kalij iz organizma.
6. Blagotvorno utječe na stanje imunološkog sustava.

Naposljetku, sušena smokva – to je vrlo ukusno. Može postati izvrsna alternativa tradicionalnim bombonima i slasticama.

Za žene

Smokva sadrži tvari koje mogu spriječiti onkološke bolesti. Konkretno, postoje istraživanja koja dokazuju da redovito konzumiranje sušenih plodova gotovo 50% smanjuje rizik od razvoja zloćudnih tumora dojke. To se postiže normalizacijom razine estrogena.

Osim toga, sušena smokva korisna je ženama u razdoblju menopauze. Naime, u to vrijeme povećava se rizik od razvoja osteoporoze. Ali konzumiranje smokve omogućuje sprječavanje tog problema, jer ti plodovi sadrže mnogo kalcija, čak i više od mliječnih proizvoda. I to je posebno važno u kombinaciji s fosforom, koji pojačava njegovo djelovanje.

Za muškarce

Od davnih vremena sušena smokva se koristi za liječenje erektilne disfunkcije. Naime, taj plod sadrži mnogo željeza i drugih elemenata koji poboljšavaju prokrvljenost. Osim toga, kalcij, magnezij i kalij daju snagu i živost, povećavaju izdržljivost, povoljno utječu na stanje reproduktivnog sustava. Štoviše, magnezij je neophodan za proizvodnju muških hormona, uključujući testosteron.

Također sušena smokva sadrži mnogo cinka, a taj element ima protuupalno djelovanje. Zahvaljujući tome plodovi se mogu konzumirati kao profilaksa prostatitisa.

Kako bi konzumiranje sušene smokve dalo rezultate, preporučuje se 2–3 ploda namočiti preko noći u obranom mlijeku, a ujutro ih pojesti na prazan želudac.

Tijekom trudnoće

Budućim majkama je vrlo važno da tijekom nošenja djeteta dobivaju sve vitamine i minerale potrebne za pravilan fizički razvoj ploda. S ove točke gledišta, sušena smokva je vrlo važna. Naime, sadrži mnogo vitamina B, kao i folne kiseline, tvari potrebnih za razvoj živčanog sustava. Pritom je dovoljno dnevno konzumirati 2–3 ploda kako bi se dobili potrebni vitamini i minerali te normalizirala probava. Za buduće majke to je izvrsna prevencija zatvora, a s tim se problemom tijekom trudnoće susreću mnoge.

Naravno, to je dosta kaloričan proizvod, ali ga se može konzumirati kao međuobrok – to je mnogo zdravije nego peciva i bomboni koji mu po energetskoj vrijednosti odgovaraju. Štoviše, par plodova izvrsno utažuje glad, a u takvoj količini proizvoda sadržano je i ne tako mnogo kalorija.

Međutim, kod gestacijskog dijabetesa (to je specifičan oblik koji prolazi nakon poroda) smokvu se ne smije konzumirati, stoga je ipak bolje posavjetovati se s liječnikom koji vodi trudnoću.

Tijekom dojenja

U poslijeporođajnom razdoblju sušena smokva je vrlo važna jer pomaže osigurati majčinom organizmu vitamine i minerale – a u ovoj fazi žena često osjeća jak njihov nedostatak. Pritom je smokva dobra jer praktički ne izaziva alergijske reakcije, osim u slučajevima individualne netolerancije.

Međutim, u prehranu dojilje takve plodove treba uvoditi vrlo oprezno. Naime, velik sadržaj vlakana može kod nje izazvati nadutost trbuha, a i kod djeteta se može javiti odgovarajuća reakcija. Stoga se smokva uvodi u prehranu doslovno po jedan plod i obavezno se prati stanje probave kod djeteta.

Za djecu

Sušena smokva ima mnoga korisna svojstva. Naime, u njezin sastav ulaze gore navedeni kalij, kalcij, željezo, magnezij i drugi elementi. Ove plodove djeci treba davati za prevenciju bolesti dišnog sustava, uključujući i pluća. Sušena smokva zagrijana s mlijekom jedan je od najučinkovitijih lijekova protiv kašlja, i može se davati čak i maloj djeci. Osim toga, uz grožđice i suhe šljive, smokva može biti odlično sredstvo protiv zatvora.

Djeci nakon dvije godine smokva se daje uz kaše, svježi sir ili kao samostalni zalogaj. Prije toga može se koristiti u obliku uvarka.

Pri mršavljenju

Iako se smokva smatra kaloričnim proizvodom, zapravo je korisna za mršavljenje. Obično dijetetičari preporučuju sirove plodove smokve jer sadrže manje šećera i više vode. Međutim, ako nema kontraindikacija poput šećerne bolesti, mogu se koristiti i sušeni plodovi.

One sadrže veliku količinu vlakana. Ona blagotvorno utječu na peristaltiku crijeva i na najnježniji i najsigurniji način je pojačavaju, što pomaže u sprječavanju zatvora. Ali za mršavljenje je važno da se pritom toksini brže izlučuju iz organizma, poboljšava se apsorpcija korisnih tvari iz hrane i regulira se metabolizam lipida. Sve to omogućuje rješavanje viška kilograma. Štoviše, za razliku od drugih metoda postizanja cilja, ova daje stabilan rezultat.

Sušeni plodovi smokve najčešće se koriste u detoks programima. Na primjer, priprema se sljedeći pripravak – na 100 g sušene smokve uzima se jednako toliko grožđica i marelica, te 100 g biljke sene. Sve sušeno voće se usitni u blenderu, dok se biljka prelije s 1 litrom kipuće vode i ostavi da odstoji dva sata. Zatim se biljni infuz procijedi i, dok se potpuno ne ohladi, pomiješa s usitnjenim suhim voćem. Pripravak se drži na toplom 10–12 sati, a ujutro je već spreman za upotrebu – po 1 žlica svake večeri prije jela. Tako će se svako jutro organizam podvrgnuti prirodnom čišćenju. Liječenje je predviđeno za tjedan dana. Za to vrijeme može se izgubiti do 3 kilograma viška.

Koje su smokve korisnije: sušene ili svježe?

Na ovo pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor. S jedne strane, svježa smokva sadrži više vode i manje šećera. Pritom njezini plodovi zauzimaju više mjesta u želucu, pa omogućuju brže utaživanje gladi. Ako je riječ o konzumaciji smokve kod šećerne bolesti ili za terapijsku dijetu, svježi plodovi će biti zdraviji.

S druge strane, sušeni plodovi imaju više vlakana, veći sadržaj vitamina i minerala. Kod liječenja dišnih organa, uklanjanja zatvora, konzumacije zimi za jačanje imuniteta, kao i uključivanja u prehranu sportaša koji pohađa treninge snage, sušeno voće će biti korisnije.

Sušene smokve u medicini

Iako je korist sušenih plodova smokve odavno dokazana, ne mogu se konzumirati kod svih bolesti. Također, u nekim slučajevima korist ne donose sami plodovi, već njihov uvarak. Stoga, prije nego što uključite sušenu smokvu u svoju prehranu, svakako se trebate posavjetovati s liječnikom, osobito ako imate kronične bolesti probavnog sustava.

Kod šećerne bolesti

Budući da proizvod sadrži mnogo glukoze, kod šećerne bolesti ga treba konzumirati s oprezom. Naravno, ako s vremena na vrijeme pojedete jedan ili dva ploda, neće biti veće štete. Pogotovo što sušena smokva sadrži mnogo drugih korisnih tvari. Ali općenito se ne preporučuje kod šećerne bolesti tipa 1 i 2. I to nije iznenađujuće, jer glikemijski indeks smokve iznosi 62 jedinice. Istina, prisutnost kalija u njenom sastavu omogućuje ublažavanje naglih skokova šećera, ali, kao što je već rečeno, maksimalna količina je jedan ili dva srednja ploda, ne više.

Kod pankreatitisa

Kod upale gušterače ne preporučuje se konzumiranje plodova sušene smokve (ni u akutnom obliku bolesti, ni u kroničnom). Razlozi ograničenja:

1. Smokva sadrži veliku količinu grubih vlakana koja ne samo da iritiraju crijeva, već i povećavaju opterećenje gušterače, što u konačnici može izazvati pogoršanje bolesti.
2. Plodovi sadrže mnogo glukoze i fruktoze. Za njihovo normalno usvajanje potreban je inzulin, a taj hormon upravo proizvodi gušterača, koja već pati od upale. Stoga bi trebalo smanjiti opterećenje na nju.
3. U suhim plodovima prisutna je određena količina oksalne kiseline koja također može izazvati pogoršanje pankreatitisa.

Usto, suha smokva spada u prilično kalorične proizvode, a kod pankreatitisa je vrlo važno ograničiti energetsku vrijednost prehrane kako se ne bi izazvao razvoj šećerne bolesti.

Međutim, ljubitelji suhe smokve mogu čak i kod upale gušterače koristiti izvarke od tih plodova. To će pomoći opskrbiti tijelo svim korisnim mineralima, a da ga pritom ne izlaže riziku.

Kod gastritisa

Ta bolest predstavlja upalni proces na sluznici želuca. Stoga se ni kod akutnog ni kod kroničnog gastritisa ne preporučuje konzumiranje plodova suhe smokve iz gore navedenih razloga – oni izazivaju iritaciju svih organa probavnog sustava, a oksalna kiselina pojačava upalu. Međutim, kod gastritisa će biti koristan izvarak tih plodova.

Kod zatvora

Ta ista vlakna, zbog kojih se plodovi suhe smokve ne preporučuju jesti kod gastritisa i pankreatitisa, u ovom se slučaju smatraju prednošću jer upravo ona pomažu poboljšati peristaltiku crijeva i očistiti ga.

Protiv kašlja

U Rusiji i Europi u kućnoj medicini smokva se smatra izvrsnim lijekom protiv kašlja. Obično se priprema s mlijekom, pri čemu napitak treba biti dovoljno mastan, najmanje 3,2% masnoće. To je potrebno kako bi se ublažile nadražene sluznice. Mlijeko se ulije u metalnu šalicu i zagrijava na laganoj vatri. Suhi plodovi smokve prvo se temeljito operu, zatim se stave u vruće mlijeko. Na 1,5 šalice napitka uzima se 1–2 ploda srednje veličine. Napitak se dovede do vrenja i ostavi pola sata na slaboj vatri, pri čemu se obavezno stavi poklopac. Za to vrijeme će ispariti otprilike 30% volumena mlijeka, i na kraju će se dobiti gotovo čaša lijeka protiv kašlja. Potrebno je pričekati da se potpuno ohladi i prožme – to će se dogoditi u roku od otprilike 2–3 sata. Nakon toga, lijek se pije malo po malo tijekom dana.

Recepti narodne medicine na bazi sušenih smokava

Ovi plodovi su stekli široku primjenu u narodnoj medicini, gdje se koriste kod bolesti dišnog sustava, kardiovaskularnog sustava itd. Na primjer, mogu se koristiti sljedeća sredstva:

1. Kod traheitisa, pa čak i bronhitisa, pomoći će smokva s mlijekom pripremljena po jednostavnijem receptu od gore opisanog. Uzima se 4–5 suhih plodova smokve, zgnječe se u mužaru, preliju se šalicom toplog, ali ne vrućeg mlijeka, promiješaju. Sredstvo se preporučuje uzimati po 100 ml četiri puta dnevno.
2. Za drobljenje i izbacivanje kamenaca iz bubrega uzimaju se 3–5 sušenih plodova smokve, preliju se čašom vode, dovedu do vrenja, drže na laganoj vatri 5 minuta, zatim se zgnječe i utrljaju u mužaru. Uvarak s pulpitom uzima se tijekom dana prije doručka, ručka i večere, podijeljen u jednake obroke po obujmu.
3. Za zatvor pomaže sljedeći uvarak smokve – 50 g sušenih plodova (4–5 komada) prelije se litrom kipuće vode, dovede do vrenja i ostavi na laganoj vatri još 30 minuta. Gotovi uvarak se ohladi, ali se ne procijedi, plodovi se zgnječe u mužaru. Ovaj lijek treba piti tri puta dnevno po 100 ml.
4. Slatke kuglice koriste se za liječenje i prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Na 100 g smokve uzima se isto toliko grožđica, 0,5 žličice đumbira u prahu, isto toliko muškatnog oraščića, ribanog na najfinijem ribežu. Svi sastojci se usitne u blenderu i izmiješaju u homogenu masu, od koje se oblikuje kobasica. Oštrim nožem se nareže na komadiće, od kojih se oblikuju kuglice promjera 1 cm. Takve kuglice mogu se uzimati po jedna ujutro i navečer.
5. Od sušene smokve priprema se univerzalni sirup koji se može koristiti kod kašlja, liječenja kardiovaskularnih bolesti, gripe i prehlade, te probavnih problema. Uzme se 8 sušenih plodova smokve, usitni, prelije čašom vode, smjesa se dovede do vrenja i kuha na laganoj vatri 20 minuta. Zatim se uvarak procijedi, doda se čaša šećera i dolije voda do početne količine. Sirup se kuha dok se šećer ne otopi. Zatim se iscijedi sok pola limuna, doda 1 žličica mljevenog đumbira ili njegovog ribanog korijena i tekućina se prelije u staklenu posudu koja se zatvori poklopcem. Sirup mogu piti i djeca i odrasli, ali u različitim dozama. Odrasli – 3–4 desertne žlice dnevno, a djeca upola manje.

Zanimljivo je da su kod smokvenog drveta korisni ne samo plodovi. Listovi smokve također sadrže vrijedne biološki aktivne tvari i široko se primjenjuju u fitoterapiji.

Primjena u kozmetologiji

Sušeni plodovi smokve koriste se u kozmetologiji rjeđe nego svježi, ali ipak postoje i takvi recepti. U većini slučajeva smokvu prije pripreme bilo kakvih sredstava na njezinoj bazi potrebno je namočiti u kipućoj vodi ili toplom mlijeku 15 minuta. Zatim se mogu pripremiti sljedeći sastavi:

Maska za pomlađivanje

Na 2–3 usitnjena sušena ploda uzimaju se sirovi žumanjak kokošjeg jajeta, 5–10 g cvjetnog meda i isto toliko maslinovog ulja, koje se po želji može zamijeniti uljem sjemenki grožđa. Svi se sastojci pomiješaju i nanesu na prethodno očišćenu kožu lica i vrata. Nakon 30 minuta maska se ispere hladnom vodom ili se sastav ukloni suhim ubrusom namočenim u micelarnoj ili termalnoj vodi. Takvu masku treba koristiti tijekom mjesec dana, ukupno 8 postupaka, tada će učinak biti maksimalan.

Maska za masnu kožu

Ovaj sastav pomoći će učiniti kožu lica svježijom i elastičnijom, a ujedno će ublažiti iritaciju, crvenilo i upalu. Za masku se preporučuje jedan sušeni plod smokve popariti kipućom vodom i pomiješati ga s izrendanom pulpom jabuke. Tim sastojcima se dodaje otprilike žlica jogurta i nekoliko kapi limunovog soka koji će pomoći izbijeliti kožu. Sastav se miješa u blenderu, a zatim se izdašno nanosi na kožu lica. Ova smjesa se drži na licu pola sata, a zatim se ispere na uobičajen način.

Hidratantni losion

Smokva u sastavu takvog sredstva pojačava njegova hidratantna svojstva, čini kožu glatkijom. Za ovaj recept potreban je samo jedan plod smokve koji se prelije čašom tek prokuhanog mlijeka. Ovo sredstvo se ostavi da odstoji nekoliko sati, a zatim se procijedi. Dobiveni napitak može se čuvati u hladnjaku. Ovim sredstvom preporučuje se brisati kožu lica 2-3 puta dnevno. Nakon toga se umivaju običnom vodom bez upotrebe dodatne kozmetike.

Maske za kosu

Od davnina su žene koristile smokvu za njegu kose. Postoje mnoge varijacije na ovu temu, ali općenito sve one sadrže, osim plodova, i mlijeko. Na primjer:

1. Za rast kose preporučuje se napraviti neku vrstu balzama – na 1 čašu mlijeka uzimaju se 2 sušena ploda smokve. Smjesa se dovede do vrenja, a zatim se smanji vatra na najslabiju. Sredstvo se kuha sve dok se ne pretvori u homogenu masu. Nakon toga se dodaje 10 g cvjetnog meda i isto toliko tradicionalnih (ali ne suhih) kvasca. Ova smjesa se nanosi na tjeme, odozgo se stavi plastična kapica i ostavi da stoji sat i pol, nakon čega se maska ispere šamponom.
2. Postoji i jednostavnija varijanta. Za to se ista količina plodova smokve usitni, prelije čašom mlijeka i prokuha na laganoj vatri. Još toplo sredstvo nanosi se na korijen kose i pažljivo raspoređuje duž cijele dužine. Takva maska se drži jedan sat, a zatim se ispere na uobičajen način. Maske za kosu na bazi smokve pomažu zaboraviti na gubitak kose, ispucale vrhove i sl. Kovrče postaju sjajne, svilenkaste i elastične.

Upotreba u kulinarstvu

Sušena smokva može se koristiti ne samo za slatka jela, iako se najčešće dodaje u peciva, a od nje se pripremaju i kompoti te uzvari, u kombinaciji s bilo kojim drugim suhim voćem, uključujući datulje, suhe šljive ili jabuke. Također joj se mogu dodavati začini poput cimeta ili klinčića.

Ako se sušena smokva namoči u vodi, popari kipućom vodom ili zagrije na pari, gotovo će povratiti svoj prvobitni oblik. Obnovljena smokva može se koristiti za salate, a također se dobro slaže s mesnim jelima, posebno u orijentalnom stilu. Smokvu je dobro dodavati u peciva. Na primjer, u Britaniji pripremaju puding sa smokvom. U Sjevernoj Africi popularan je kuskus.

U Francuskoj su smokve također došle ljudima u ukus, kao i u drugim zemljama Sredozemlja. Koriste ih u razne svrhe, a od njih se dobiva prekrasan desert za novogodišnji stol – naziva se Les quatres mendicants. To je tradicionalno jelo Provanse koje sadrži lješnjake, bademe, grožđice, ali glavni sastojak su smokve.

Šteta i kontraindikacije

Sušene smokve su iznimno zdrav proizvod. Međutim, sadrže vrlo mnogo ugljikohidrata – do 60%, tako da će kod dijabetesa podići razinu glukoze u krvi. A kod neumjerenog konzumiranja čak i kod potpuno zdrave osobe mogu izazvati nadutost, plinove i druge neugodnosti. Osim toga, smokve smanjuju zgrušavanje krvi, pa ih se kod nekih patologija povezanih s tom pojavom također ne smije konzumirati.

Sušene smokve su kontraindicirane kod dijabetesa, kao i kod upalnih patologija probavnog sustava i peptičkog ulkusa, kako u akutnom tako i u kroničnom obliku. Ne izazivaju alergije, ali kod individualne osjetljivosti na tvari koje sadrže reakcija može biti vrlo slična.

Kako odabrati i čuvati sušene smokve

Kao i kod svih ostalih suhog voća, o kvaliteti sušenih smokava može se suditi po izgledu. Plodovi trebaju biti cjeloviti, bez pukotina na ljusci, rascjepa ili bilo kakvih drugih oštećenja kroz koja bi se nazirala pulpa. Pritom je bolje kupovati smokve na vaganje ili u prozirnom pakiranju kako bi se moglo provjeriti ima li stranih primjesa ili ličinki kukaca i drugih štetnika.

Ako postoji mogućnost, plodove treba držati u ruci kako bi se uvjerili da su dovoljno čvrsti, elastični i rastezljivi. Njihova površina ne smije biti pretjerano naborana, inače se radi o presušenim smokvama koje su izgubile okus. Osim toga, morale bi ih se popariti jer se takvi plodovi jednostavno ne mogu žvakati.

Međutim, previše glatka, pomalo masna površina ukazuje na to da su plodovi tretirani biljnim uljem. U tome nema ništa štetno ni strašno, ali je korist s dijetetskog gledišta znatno manja.

Kvalitetne sušene smokve trebaju imati svijetlosmeđu ili bež nijansu. Plodovi trebaju biti mat. Dopuštena je pojava svijetlog premaza. To nije kemikalija, već glukoza koja je izašla na površinu. Ako su suho voće previše sjajne, doslovce zlatne boje, to znači da su tretirane raznim kemikalijama, uključujući sorbinsku kiselinu i sumporov dioksid. Često ti dodaci djeluju kao konzervansi. Ako se smokve prodaju u pakiranju, proizvođač je dužan navesti takve sastojke (E 200–202 i E 220).

Ako postoji prilika, vrijedi probati jedan plod. Ako se osjeti kiselina, od kupnje treba odustati jer su takve smokve bile nepravilno skladištene.

Sušena smokva ima solidan rok trajanja. Štoviše, prilično je nezahtjevna. Idealni uvjeti za nju, kao i za ostalo suho voće, su mrak, suhoća i hladnoća. To znači da na nju ne smiju padati izravne sunčeve zrake kako ne bi započeli oksidacijski procesi, a također je potrebna niska vlažnost i stabilna temperatura.

Ako se pretpostavlja da se sušena smokva neće dugo čuvati, za nju se može odabrati bilo koja prikladna posuda s hermetički zatvorenim poklopcem. Sama posuda može biti izrađena od bilo kojeg materijala – lima, stakla ili keramike. Poželjno ju je staviti u zatvoreni ormarić, može se držati čak i u smočnici ili na balkonu pod uvjetom da je izoliran. Ako nema ni balkona ni hladne smočnice, smokvu možete držati u običnom kuhinjskom ormariću, ali pazite da tamo postoji dobra ventilacija. Stanje plodova u staklenci povremeno ćete morati provjeravati, jer se unutra može nakupljati kondenzat. Kako biste to spriječili, potrebno je osigurati redoviti dotok svježeg zraka.

Najbolje mjesto za dugotrajno čuvanje sušene smokve kod kuće smatra se hladnjak. Za to je potrebno odabrati nekoliko odgovarajućih posuda s čvrsto zatvorenim poklopcem. Spremnici mogu biti različiti. To su i metalne limenke, i plastične posude, i kutije za ručak, i staklene posude. Zašto je važno da se zatvaraju? Zato što smokva vrlo dobro privlači i upija sve mirise, uključujući i one proizvoda koji se nalaze u hladnjaku. Takve posude u budućnosti također ćete morati stalno provjeravati barem jednom u dva tjedna. To će pomoći osigurati odgovarajuću ventilaciju, inače će se unutra nakupljati kondenzat, a to su već idealni uvjeti za stvaranje plijesni.

Uz poštivanje svih gore opisanih uvjeta, sušena smokva će se bez problema sačuvati tijekom pola godine. U principu, za tim nema hitne potrebe. Sušena smokva se danas prodaje u svakoj trgovini tijekom cijele godine. Stoga je bolje kupovati je malo po malo, kako ne biste zatrpavali kuću staklenkama i posudama za čuvanje.

Ako se radi o preradi vlastitog uroda, tada ima smisla trošiti vrijeme i trud na organizaciju skladištenja. Preporučljivo je staviti smokvu u zamrzivač, gdje se može mirno čuvati tijekom godine. Međutim, niske temperature će uništiti dio korisnih tvari. Ako je odlučeno da će se odmrznuti, to treba učiniti postupno, ostavljajući je neko vrijeme na sobnoj temperaturi. Jer dodatna toplinska obrada također će negativno utjecati na njezina svojstva.

Kako pravilno jesti sušene smokve

Najjednostavniji i najispravniji način je jesti sušenu smokvu samu, nekoliko komada dnevno, prethodno ih isprati.

Koliko se može pojesti dnevno

Glavna su ograničenja povezana s tim što sušene smokve sadrže jako mnogo šećera. Stoga se dnevno može jesti najviše 10 plodova. To je norma za zdravu osobu bez ikakvih bolesti. Ako postoje neke kronične patologije, ali izravnih kontraindikacija nema, norma se smanjuje na 3–5 plodova. Međutim, čak i ta količina dovoljna je da tijelo opskrbi svim mineralima.

Treba li ih prati prije konzumacije

Ako se smokve prodaju na vaganje, onda ih je obavezno prati, jer nitko ne zna koliko ih je ljudi uspjelo dotaknuti prljavim rukama. Načini pranja smokava bit će razmotreni u nastavku. Mnogi misle da ako se smokve prodaju u pakiranju, onda ih više nije potrebno prati. No zapravo takvi plodovi samo izgledaju prezentabilno, a koliko se može vjerovati njihovom pakiratelju – to je već drugo pitanje.

Postoje dva osnovna načina pranja smokava:

1. Plodovi se namaču do pola sata u vodi sobne temperature, zatim se voda izlije, a svaki se plod temeljito ispere pod tekućom vodom.
2. Sušeni plodovi smokve ostavljaju se 15–20 minuta u hladnoj vodi, ali se povremeno miješaju. Zatim se voda izlije, sušeno voće se još jednom ispere pod tekućom vodom i prelije kipućom vodom.

Ako je riječ o tadžikistanskim smokvama koje prolaze prirodni proces sušenja, onda u njima obično nema kemikalija. Takvo sušeno voće izgleda sasvim prezentabilno, tako da je dovoljno samo ih isprati pod toplom vodom. Iako mnoge domaćice preferiraju smokve odmah nakon toga preliti kipućom vodom doslovno na minutu ili ih staviti u mikrovalnu pećnicu na isto vrijeme.

Pri ispiranju plodova pod tekućom vodom, poželjno je koristiti malu četkicu, jer se u tom slučaju uz njezinu pomoć može bolje obraditi površina sušenog voća, uključujući i ona mjesta gdje je naborana.

Neki proizvođači uvjeravaju da smokve prolaze proces čišćenja prije nego što dospiju u lijepo pakiranje. No zapravo to još treba provjeriti. Ako nema pijeska ili neke sitne prašine, a svi plodovi imaju jednaku konzistenciju, pritom gore opisane bež boje, može se bez pojačanog pranja. Ako pak sušeno voće izgleda previše sjajno i blistavo, znači da je sigurno prošlo obradu kemikalijama.

Kako sušiti smokve u kućnim uvjetima

Sušiti smokve može se kod kuće. Tako će domaćica znati da ima na raspolaganju kvalitetan proizvod bez ikakvih kemijskih dodataka.

Postoji nekoliko načina sušenja, a najjednostavnijom i najbržom opcijom smatra se korištenje pećnice.

1. Plodove smokve (još svježe) potrebno je oprati, odrezati im pokvarene dijelove, kao i peteljke. Da bi ih se pripremilo za sušenje, za početak ih treba obrisati papirnatim ubrusima.
2. U međuvremenu treba zagrijati pećnicu na standardnih 60 stupnjeva za takve slučajeve. Povećavati tu vrijednost ne smije se, jer inače se proizvod neće osušiti, nego će se ispeći, izgubivši svoja svojstva. U međuvremenu plodove prerezati na pola i izložiti na lim za pečenje.
3. Smokve staviti u pećnicu, lagano otvarajući vrata kako se unutar pećnice ne bi nakupljala suvišna vlaga. Za sušenje će trebati oko 8 sati, s vremena na vrijeme smokve je potrebno promiješati.

Po vanjskom izgledu smokve moći ćete shvatiti stupanj njezine zrelosti. Gornja ljuska treba biti čvrsta i čak pri rezu ne istjecati biljni sok.

Kao što je već navedeno, sušene smokve možete čuvati tijekom godine, čak i duže. Stoga sušene plodove trebate rasporediti u posude, zatvoriti hermetičkim poklopcem i ostaviti te spremnike u hladnjaku.

Teoretski, smokve možete sušiti i na otvorenom zraku, ali samo ako postoji takva mogućnost, ako vremenski uvjeti to dopuštaju itd. Sam proces oduzima više vremena, ali djeluje na prirodan način, tako da se sve korisne tvari očuvaju.

Sušene plodove treba oprati, narezati, rasporediti na lim za pečenje obložen posebnim papirom, rjeđe gazom, iako je neki kuhari preporučuju. Plodove položite s prerezanom stranom prema gore, to je važno. A za gornji sloj gaza će biti učinkovitija, savršeno će zaštititi plodove smokve od proždrljivih kukaca. Taj sloj gaze osigurat će i ravnomjerno sušenje. Lim sa smokvama preporučuje se staviti na sunčano mjesto kako bi na njega cijelo vrijeme padale sunčeve zrake. Ukupno za ovaj postupak treba do tri dana. Stupanj zrelosti određuje se po tome ne lijepe li se plodovi za ruke. Po želji možete smokve dodatno dosušiti u pećnici.

Što se može pripremiti od sušenih smokava: recepti

Sušene smokve sadrže vrlo mnogo voćnih šećera, stoga se uglavnom koriste za pripremu deserata.

Kompot

Najčešće se sušene smokve za kompote ne koriste same, već u kombinaciji s drugim suhim voćem. Na primjer, na 6 plodova sušenih smokava uzima se isto toliko suhih šljiva i čaša sušenih jabuka.

Sve suho voće se prebira, temeljito pere, prethodno se odvojeno namoči u toploj, ali ne vrućoj vodi jedan sat, ne duže. Vodu se potom obavezno ocijedi. Zatim se jabuke prebace u lonac, preliju s 1,5–2 l vode, na jakoj vatri dovedu do vrenja, a zatim se sklone s vatre i dodaju smokve i suhe šljive. Kompot se ostavi da odstoji pod zatvorenim poklopcem jedan sat. Tako se u suhom voću uspijeva očuvati maksimalna količina korisnih tvari.

Džem

Džem od sušenih smokava prilično je zahtjevno jelo. No rezultat se isplati, jer ispadne ukusan i zdrav. Za njegovu pripremu na 1 kg sušenih smokava uzme se 0,75 kg šećera, 1,5 l vode, 40 ml svježe iscijeđenog limunovog soka, 200 g oraha (po želji možete dodati bademe ili pinjole – par žlica u mljevenom obliku), 150 g sezama i malo anisa.

Najprije se u veliku posudu ulije voda, doda šećer i limunov sok. U ovoj fazi neki kuhari savjetuju dodati još jedan sastojak – hiosku mastiku koja se prodaje u ljekarnama, a ima blagi borov okus i aromu. Tako džem neće biti presladak. No budući da sastojak nije jeftin, a u džem je već dodan limun, ovaj sastojak nije obavezan.

Nakon miješanja svih sastojaka, osim smokava i začina, lonac se stavlja na jaku vatru i dovede do vrenja, povremeno miješajući da slatka masa ne zagori. Za to se koristi drvena žlica ili lopatica. Zatim se vatra smanji, ali smjesa se ostavi na laganoj vatri još 8–10 minuta. Pokrivanje posude poklopcem pritom nije obavezno.

U međuvremenu se sušeni plodovi isperu jednim od gore opisanih načina i osuše ili barem upijaju papirnatim ubrusima. Plodovi se režu na četvrtine, zatim se dodaju u vrući šećerni sirup. Po želji se može dodati zvjezdica anisa. Džem se drži na laganoj vatri još pola sata, ne pokrivajući ga poklopcem.

Paralelno s tim se na srednju vatru stavi tava na kojoj se bez dodavanja ulja prži sezam, povremeno miješajući njegov sloj drvenom lopaticom. Cijeli taj postupak traje otprilike 2 minute, ne više. Lako je provjeriti spremnost zrnaca: postanu blago zlatna, pojavi se karakteristična aroma. Zatim se sezam prebaci u zdjelu ili na tanjur i čeka se da se ohladi. Isti postupak se ponavlja za krupno nasjeckane orahe, koji se prže na tavi bez ulja, samo narezani na velike komade. Oni se također ostave da se hlade na tanjuru. Po želji se mogu dodati sirovi pinjoli.

Pola sata nakon vrenja smokava, u njih se mogu dodati orasi i sezam. Pinjoli se dodaju tek u završnoj fazi. Svi sastojci se pomiješaju, džem se kuha još jednu minutu. Zatim se rasporedi u staklenke koje su prethodno morale proći postupak sterilizacije. Staklenke se zatvore hermetičkim poklopcima i ostave da se ohlade. Zatim se, prema potrebi, stavljaju u hladnjak gdje će se čuvati.

Zanimljive činjenice o smokvi

Smokva ima nekoliko naziva. Osim uobičajenog, u suvremenim uvjetima rjeđe se koriste 'figa' i 'smokva'. Ništa nepristojno nema u riječi 'figa' u ovom slučaju, ona potječe od sasvim respektabilne latinske riječi ficus. Sukladno tome, stablo koje daje takve plodove naziva se figovo stablo ili smokva. U visinu može doseći 7–10 m. Smokve žive dugo, do sto godina. Njihova je osobitost vrlo duge, vijugave grane. Njihova duljina može biti veća od visine stabla u cjelini.

Domovina smokve je Bliski istok. Odatle je dospjela u zemlje Sredozemlja. Smatra se da je smokva prvo stablo uzgojeno u kulturi. Barem se u tom kontekstu spominje u Bibliji, gdje je simbol mira i blagostanja. Također se u biblijskoj priči govori o tome da su smokvino lišće Adam i Eva bili prisiljeni koristiti umjesto odjeće nakon izgona iz raja.

Kako god bilo, na Bliskom istoku smokva je doista bila vrlo raširena biljka. O njezinim ljekovitim svojstvima znali su drevni mislioci. U Asiriji se smokva koristila kao zaslađivač još prije 5 tisuća godina. Njezine korisne osobine i značajke agrotehnike opisivao je u svojim djelima Aristotel. U to vrijeme smokva je rasla uglavnom u mediteranskoj regiji. No danas se uzgaja posvuda gdje postoje odgovarajući uvjeti – mnogo sunčeve svjetlosti, suh zrak, dobro drenirana tla. Raste čak i u SAD-u, kamo su je donijeli katolički misionari.

Plodovi smokve narastu do 3–5 cm u promjeru. U sirovom stanju imaju težinu 50–70 g, sušeni plodovi nakon gubitka vlage teže manje. Smokve najprije postanu zelene, zatim potamne i mogu poprimiti ili smeđu ili ljubičastu nijansu.

Meso plodova je slatko i sočno. Mnogi cijene sirove smokve zbog neobičnog spoja nježne teksture mesa i hrskavih sjemenki. Pritom njihov okus uvelike ovisi o boji plodova. Može biti bijela, crvena, žuta, ljubičasta pa čak i crna. Razlikuje se i oblik – može biti ovalan, gotovo okrugao ili kruškolik.

Fotografija suhih smokava